Nema oholosti, samo zdrav razum...

Znam sasvim dobro i ko me je stvorio i sto sam ovde... da uzivam u ovom jednom zivotu sto ga  imamo

Covek koji ne zna da pise, ne moze da napise nista. Ali zato neko moze da mu cita Bibliju, pa je on kasnije moze nekom prepricati i nazvati tu "pricu" - "kuran".

Kako to da niko nije uspeo da sastavi nesto slicno Kur`anu u zadnjih 1400.godina???

@Coolrunner,
Medju znamenjima Njegovim su noc i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, vec padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate. 41:37
Planete u Suncevom sistemu se okrecu oko svoje ose. Svaka planeta ima svoje satelite koji se okrecu oko njih, a istovremeno i oko svoje ose. Planete se zajedno sa svojim satelitima okrecu oko Sunca, koje se takodje okrece oko svoje ose. Nauka je otkrila da i Sunce, zajedno sa svojim sistemom kruzi do odredjene tacke (sto je i receno u Kur`anu, 36:38: I Sunce se krece do svoje odredene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajuceg.). U Mlecnom putu ima bezbroj ovakvih sistema. I Mlecni put se krece. Pored Mlecnog puta, koji sadrzi na stotine milijardi zvijezda, postoje i milijarde drugih galaksija sa istim brojem, vise ili manje zvijezda. Bilo je primjera prolaska jedne galaksije kroz drugu, a da se nijedna zvijezda jedne ne sudari sa zvijezdom druge galaksije.
Pusti vrtesku da se okrece, bez da je kontrolise onaj koji je napravio, ona ce se okretati maximum 120.minuta i onda ce se razbiti u param-parcad.
A Mlecni put i sve osatle galaksije funkcionisu na ovakav savrsen nacin vec 20.milijardi godina!!!
Slucajnost? Ne! To je dokaz Bozjeg postojanja, postojanja Tvorca koji sve kontrolise.

Ko hoce Allahove dokaze, ne mora da ih trazi u Kosmosu, jednostavno nek pogleda savrsenost svog organizma, slozenost i sklad svojih organa, i nek se priseti sta je bio 9.mjeseci prije svog rodjenja i to je dovoljno.
Meni zdrav razum govori da Allah postoji. Jer covjek ne bi opstao ni sekund da nema Njega.
Mi cemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? 41:53.

A sta je sa onima koji su gladni?
A sta je sa onima koji nemaju krov nad glavom?
A sta je sa bolesnima?
Koji je njihov razlog sto su ovdje? Da uzivaju?

Prisjeti se kada si u nevolji, kad pomislis da je smrt blizu, koga dozivas u pomoc? Ili, bolje receno, koga ces dozivati u pomoc?

I ne dodje im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni ledja ne okrenu... Kur`an, 36:46

Na sve strane su Allahovi dokazi. Ja nisam kriv sto ih ti ne vidis. Tj. neces da vidis.

A kako i da im dodje kada ga nema  

Neko napisao recenicu, mozda i u sprdjni i sada se ti na nju pozivas kao da ima neku tezinu.  

(21:30) NASTANAK UNIVERZUMA-VELIKA EKSPLOZIJA
Univerzum je došao u postojanje milijardama godina ranije u strahovitoj eksploziji nazvanoj “Big Bang.  ” U Kur’anu je to izraženo ovako:

“Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali.   .  .  .  .  .  .  .  .   Pa zar neće vjerovati?”
(Kur’an, 21:30)
Otkriće velike eksplozije i porijekla života u vodi načinili su nemuslimani (“oni koji ne vjeruju”).   U početku je sva materija i prostor (nebesa) bila jedna cjelina (jedan komad).   Zatim je sve to rastavljeno pomoću onoga što fizičari opisuju kao “Veliki prasak.  ” Dokazi o velikom prasku su toliki, da se on više ne smatra teorijom, nego činjenicom.  
Kur’an daje tačan vizuelni opis teorije “Big bang” o stvaranju kosmosa.   To je tačno onako, kako naučnici zamišljaju stvaranje univerzuma iz jednog komada, koji je potom pomoću “Big banga” pretvoren u mnoštvo segmenata.   Kako možemo objasniti ovu informaciju u Kur’anu, ukoliko on ne bi bio to što tvrdi da jeste, riječ Sveznajućega Tvorca?
Velika eksplozija je rezultirala iz ekstremno gustog singulariteta.   U stvaranju univerzuma blisko su vezani materija, prostor i vrijeme.   Materija i prostor bili su spojeni kao jedno, a rastavljeni su eksplozijom.  


Svi podaci, danas dostupni, ukazuju na eksplozivno porijeklo univerzuma, koje je u postojanje dovelo i prostor i vrijeme.   Ovo se upravo odnosi na “Big bang”.   Teorija “Big bang” koja je uspješno preuzela mjesto teorije o stacionarnom stanju, razvijena je od strane dvojice naučnika neovisno jednog od drugog 1920.   godine (ruski meteorolog Aleksandar Fridman i belgijski matematičar Georges Lemaitre).  Zašto većina naučnika prihvata teoriju “Velikoga praska”? Prihvatanje ove teorije od strane naučne zajednice utemeljeno je na brojnim opservacijama.   Te opservacije potvrđuju specifična predviđanja ove teorije.   Znamo da naučnici testiraju svoje teorije putem dedukcije i falsifikacije.  
Predviđanja vezana za “Big-bang” teoriju i testovi vezani za ovo jesu:
1.   Ako se dogodila velika eksplozija, svi objekti u univerzumu bi trebalo da se udaljavaju jedni od drugih.   1929.   godine Edvin Habl je dokazao da se galaksije u univerzumu doista udaljavaju jedna od druge.  
2.   Velika eksplozija bi trebala iza sebe ostaviti “odsjaj.  ” 1960.   godine naučnici su otkrili postojanje pozadinskog kosmičkog zračenja, tzv.   “odsjaj” nakon Velike eksplozije.   Naša najtačnija mjerenja ove kosmičke radijacije dobili smo u novembru 1989.   od satelita COBE (istraživač kosmičkog pozadinskog zračenja).   Mjerenja sa ovoga satelita testirala su važna predviđanja “Big-bang” teorije.   Ovo predviđanje sugestira da je inicijalna eksplozija, koja je dala rođenje univerzum, trebala stvoriti radijaciju sa spektrom koji slijedi krivulju crnog tijela.   Mjerenja satelita COBE pokazuju da spektar kosmičke radijacije varira u odnosu na krivu crnog tijela samo 1%.   Ovaj nivo greške smatra se beznačajnim.  
3.   Ako je univerzum počeo Velikom eksplzijom, ekstremne temperature trebale su uzrokovati da 25% mase univerzuma postane helijum.   To je upravo ono, što je posmatranjem ustanovljeno.  
4.   Materija u univerzumu bi trebala biti homogeno distribuirana.   Astronomska posmatranja sa Hablovog teleskopa pokazuju da je materija u univerzumu općenito homogeno raspoređena.  
5.   Kako će univerzum završiti? Kosmolozi predviđaju dva moguća kraja univerzuma.   Ukoliko je univerzum beskonačan, ili mu nema kraja, trebao bi se vječno širiti.   Univerzum, koji je konačan ili zatvoren, trebao bi kolapsirati, kada širenje prestane zbog gravitacije.   Kolaps univerzuma završava se kada se sva materija i energija komprimira u visoko energetsko, super gusto stanje, iz kojeg je počeo.   Ovaj scenario se naziva “Veliki grč.  ” Neki teoretičari špekulišu da bi veliki grč mogao proizvesti novu veliku eksploziju, čime bi počeo novi proces širenja univerzuma.   Ovakva predviđanja imaju naziv “Teorija oscilirajućeg univerzuma.  ”



(21:32) ATMOSFERSKA ZAŠTITA ZEMLJE
Zemljina atmosfera, tako važna za život na našoj planeti, proteže se 1000 km u prostor.   Nabrojat ćemo samo neke od njenih brojnih funkcija:
1.   Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj.   kisik i ugljendioksid.  
2.   Atmosfera djeluje kao štit koji apsorbuje i vrši disperziju kontinualnog pljuska meteora, koji ulijeću u gravitaciono polje Zemlje.  
Da je atmosferski sloj tanji nego što zaista jeste, ti meteori bi lahko našli put do Zemljine površine, a pri svojim udarima prouzrokovali bi požare i ogromnu štetu.   Kur’an govori o ovoj funkciji atmosfere:
“I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a oni su od znakova njegovih odvraćeni.  ”
(Kur’an, 21:32)


Riječi “semaa” i “semawaat” u Kur’anu se koriste sa različitim značenjima.   Riječ “semawaat” (nebesa), koja je množina od “semaa” (nebo) uvijek se koristi da označi nebesa, ili univerzum u cjelini.   Riječ “semaa” obično označava neposredno nebo, ili Zemljinu atmosferu.  
Kao primjer ova dva načina upotrebe u Kur’anu čitamo:

“Stvorio je Allah nebesa i Zemlju s Istinom.   Uistinu, u tome je znak za vjernike.  ”
(Kur’an, 29:44)
Ovdje riječ “semawaat” znači nebesa, ili univerzumi.  

“On je Taj koji spušta s neba vodu - imate vi od nje piće, i od nje drvlje u kojem napasate.  ”
(Kur’an, 16:10)

Ovdje riječ “semaa” označava nama najbliže nebo.  
2.   Atmosfera sadrži gasove potrebne za održavanje života biljaka i životinja, tj.   kisik i ugljendioksid.  



(21:33) ORBITALNO KRETANJE NEBESKIH TIJELA
Kada čovjek pogleda u beskrajne zamršene orbite i u matematičku preciznost univerzuma, može samo sa divljenjem uzdahnuti.   Sve planete kruže oko zvijezda, a one se okreću oko centara gravitacije u njihovim sopstvenim galaksijama.  
Ovaj precizan balans spomenut je u slijedećim ajetima:
“Sunce i Mjesec su po proračunu.  ”
(Kur’an, 55:5)
“I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjerilo.  ”
(Kur’an, 55:7)
Orbite nebeskih tijela spomenute su u ajetu:
“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.  ”
(Kur’an, 21:33, 36:40)
Primijetite da zadnji ajet kaže: “sve”, a ne “oboje”, što pokazuje da je osvrt na Sunce i Mjesec samo simboličan i da sva druga nebeska tijela slijede ista pravila.   Sunce, Mjesec i njihove orbite.  
Danas znamo da Mjesec obiđe oko Zemlje za prosječno 29,5 dana.   Sunce se takođe obrće u vlastitoj orbiti.   Naša galaksija, Mliječni put, ima 100 milijardi zvijezda, postavljenih u takvoj formaciji, da galaksija ima oblik diska.   Taj disk se okreće oko svoga centra kao gramofonska ploča.  
Jasno je da kako se gramofonska ploča okreće, okretat će se i svaka tačka na disku i ponovo doći u početni položaj.   Slično tome svaka zvijezda u galaksiji se kreće, kako galaksija rotira oko svoje ose.   Jedna od tih zvijezda je i Sunce.  


Detalji Sunčeve orbite su slijedeći:
Za jedan obrt oko svoje ose galaksiji i Suncu je potrebno 250 miliona godina.   Pri tome Sunce putuje brzinom približno 150 milja u sekundi.   Spomenuto predstavlja orbitalno kretanje Sunca, na koje se osvrće Kur’an prije 14 vijekova.   A eto, to je novo otkriće.   Znanje o Sunčevoj orbiti je dostignuće savremene astronomije.  
Kako je autor Kur’ana ovo znao? Čak i nakon objave Kur’ana rani komentatori nisu mogli pojmiti orbitiranje Sunca i Mjeseca.   Komentator Kur’ana iz 10-og stoljeća Taberi ovo nije mogao objasniti tako da on kaže: “Dužnost nam je da šutimo, kada nešto ne znamo.  ” Ovo pokazuje koliko su ljudi bili nemoćni da shvate koncept orbitiranja Sunca i Mjeseca.   Iz ovoga je jasno da je Kur’an iznosio jednu ideju već poznatu ljudima, komentatori bi je lahko razumjeli.   Ovo potvrđuje ono što je Bog rekao svome poslaniku:
“To su neke vijesti nevidljivog koje ti objavljujemo.   Nisi ih znao ti niti narod tvoj prije ovoga.   Zato se strpi.   Uistinu, ishod je za bogobojazne.  ”
(Kur’an, 11:49)



(21:33) SUNCE - PLOVIDBA I ROTACIJA
Kur’an, takođe, govori o Suncu i o njegovom načinu putovanja kroz prostor.   Ponovo čovjek može nagađati o prostoru.  
Kada se Sunce kreće kroz prostor, postoje dvije opcije: može putovati kao kamen, koji se baci, ili može putovati na poseban način.   Kur’an navodi ovo drugo - da se ono kreće kao rezultat vlastitog pomjeranja.   Kur’an koristi riječ “sabeha” da bi opisao Sunčevo kretanje kroz prostor.  
Da bi se čitalac ispravno obavijestio o značenju ove riječi, navest ćemo slijedeći primjer: ako je čovjek u vodi i ako se riječ “sabeha” primijeni na njegovo kretanje, može se razumjeti da on pliva, krećući se sam, a ne kao rezultat direktne sile primijenjene na njega.  
“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Sve u orbiti plovi.  ” (Kur’an, 21:33)
Tako, kada se ovaj glagol primijeni na Sunčevu putanju kroz prostor, to nikako ne znači da Sunce nekontrolirano leti kao rezultat toga što je bilo bačeno ili slično.   To jednostavno znači da se Sunce okreće i rotira dok putuje.  To je ono što Kur’an tvrdi, ali da li je to bilo lahko otkriti?
Može li vam ijedan čovjek otkriti da se Sunce okreće? Tek u modernim vremenima načinjena je oprema pomoću koje se može gledati u Sunce bez opasnosti da se oslijepi.   Upravo kroz ovakav proces otkriveno je, ne samo da postoje pjege na Suncu, nego i da se te pjege okrenu jednom u 25 dana.  


(13:41) SPLJOŠTENOST ZEMLJE
“Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih? A Allah presuđuje - nema tog ko će suzbiti presudu Njegovu; a On je brz obračunom.  ” (Kur’an 13:41)
U toku nekoliko stotina godina postala je opće prihvaćena činjenica da je svijet okrugao.   Većina ljudi misli da je to sfera, nešto nalik čvrstoj lopti.   U stvarnosti Zemlja je skoro, ali ne u potpunosti, sferična.   Ona ima lagahno ispupčenje na ekvatoru.   Mjereno na nivou mora prečnik Zemlje na ekvatoru iznosi 12.  756,3 km.  


Udaljenost od sjevernog do južnog pola, takođe mjerena na morskom nivou, iznosi 12.  713,6 km.   Kad se uporede ova dva prečnika, razlika izgleda mala - samo 42,7 km.   Ali, upoređeno sa visinama na Zemljinoj površini, to je veliko.   Npr.   najviša planina, Mount Everest manja je od 9 km iznad površine mora.  
Oblik Zemlje originalno je izračunat mjerenjima kilometar po kilometar po kontinentima.   Danas vještački sateliti imaju mnogo tačnije i kompletnije mjerne alate.   Matematičari pažljivo mjere orbite vještačkih satelita, a zatim izračunavaju gravitacionu silu, kojom Zemlja djeluje na satelit.   Iz ovih kalkulacija oni dobijaju oblik Zemlje.  


Kur'an o oblacima



Naucnici su studirali tipove oblaka i dosli do zakljucka da se oblaci formiraju i oblikuju po preciznim sistemima iodredjene faze u formiranju oblaka su povezane sa odredjenim tipovima vjetra i oblaka.   Jedna vrsta kisnog oblaka je kumulonimbus koji je povezan sa olujama ( slika 1.  0 ).  

Meteroolozi su studirali kako kumulonimbusi se formiraju kako proizvode kisu, grad i munje.  

Pronasli su da kumunolonimbus oblak prolazi kroz sljedece faze u proizvodnji kise.  

1.  ) Oblaci su tjerani od strane vjetra.   Kumunolonimbus oblak pocinje da se formira kada vjetar tjera male komadice oblaka ( kumuluse ) u podrucje gdje se ovi oblaci spajaju.  

2.  ) Spajanje.   Mali oblaci se spajaju i formiraju jedan veci oblak.  

3.  ) Gomilanje.   Kada se mali oblaci spoje vazdusne struje unutar veceg oblaka se pojacavaju.   Te struje blizu centra oblaka su jace od onih blize ivicama oblaka.   Ovi struje izazivaju da tijelo oblaka raste vertikalno .   Ovaj vertikalni rast izaziva da tijelo oblaka se rasteze u hladnija podrucja atmosfere gdje se formiraju kapljice kise i grada.  koje postaju sve vece i vece.   Kada ove vodene kapi i grad postanu previse teske strujama da ih podrzavaju, one pocinju padati iz oblaka kao kisa i grad itd.  .  

Allah je rekao u Kur'anu

" Zar niste vidjeli kako Allah tjera oblake da se krecu lagano, onda ih spaja, onda ih gomila, i onda vidite da kisa izlazi iz njih "( Kur'an 24:23 )

.   Meteorolozi su tek nedavno otkrili ove detalje formiranja oblaka strukturu, i funkcije koristeci naprednu opremu kao avione, satelite, kompjutere, balone itd.  


Sljedeci ajet nakon spominjanja oblaka i kise govori o munji i grmljavini.  

I on posla grad sa planina ( oblaka ) na nebu, i sa njim On pogadja koga hoce i postedi onoga koga hoce.  

Jasan bljesak njegove( odnosi se na grad ) munje skoro zasljepljuje.  ( Kur'an 24:23 )

Meteorolozi su pronasli da ovi kumulonimbusi koji proizvode kisu, dostizu visine ( od 4,7 do 5,7 milja ) kao planine, kao sto Kur'an kaze

" i on posla grad sa planina ( oblaka ) na nebu .  .  .  ( Kur'an 24:23 )"

Ovaj ajet moze biti upitan?

Zasto ajet kaze njegovo svjetlo u odnosu na grad.  

Da li ovo znaci da je grad glavni faktor u proizvodnji munje ?

Pogledajmo sta knjiga pod naslovom Meteorologija Danas ( Meteorology Today ), kaze o ovoj temi.   Kaze da oblaci postaju naelektrisani kada grad pada kroz podrucja duboko zamrznutih kapljica i ledenih kristala.   Kako se vodene kapi sudaraju sa gradom, one se zamrznu prilikom kontakta i oslobode malu kolicinu toplote.   Ovo odrzava povrsinu grada toplijom od ledenih kristala koji ga okruzuju.   Kada grad dodje u kontakt sa ledenim kristalima, vazan fenomen se desava.   Elektroni prelaze sa hladnijeg objekta na topliji.   Tako grad postaje negativno naelektrisan.   Isti efekat se desava kada duboko zamrznute kapljice dodju u kontakt sa komadom grada .  Sitni komadici pozitivno naelektrisanog leda se raspadnu.   Ovi laksi pozitivno naelektrisani komadici su odneseni prema visim djelovima oblaka vazdusnim strujama.   Grad, ostavljen sa negativnim nabojem, pada prema dnu oblaka, tako da donji dio oblaka postaje negativno naelektrisan.   Ova negativna naelektrisanja se onda prazne u zemlju u vidu munje.   Iz ovoga zakljucujemo da je grad glavni faktor u proizvodnji munje.  



Ove informacije su otkrivene nedavno.   Do 1600 god.   nove ere Aristotelova ideja o metetorologiji je bila dominantna.   Na primjer, on je rekao da se atmosfera sastoji od dvije vrste zraka suhog i vlaznog.   On je takodje rekao da je grom zvuk sudara izmedju suhog zraka sa susjednim oblacima, a munja je zapaljenje i gorjenje suhog zraka tankom vatrom.   Ovo su neke od ideja o o meteorologiji koje su vladale u vrijeme Kuranske objave prije 14 stoljeca.  

 Embrionski razvoj covjeka-alek              
" O ljudi! ako ste u sumnji o podizanju mrtvih, pa uistinu, Mi smo vas stvorili od prasine, zatim od kaplje sjemena, zatim od zakvacka, zatim od grude mesa oblikovane i neoblikovane, da bismo vam objasnili.   a dajemo da u matericama ostane sta hocemo, do roka odredjenog.   zatim vas izvodimo kao dojence, potom da dostignete svoju punu snagu.   .  .  " (Kur'an,23:12-14)

"stvara vas u utrobama majki vasih, stvaranjem iza stvaranja, u tri tmine.   To je Allah, Gospodar vas! Njegova je vlast.   Nema boga osim Njega, pa kako se odvracate?" (Kur'an, 39:6)

prva faza koja pocinje nakon oplodjenja karakterizirana je strukturom nalik na pihavicu (alek), koji pokazuje kako se jajasce usadi u uterus.   drugo znacenje rijeci alek jeste zakvacak (ono sto se pripije i visi).   stvarna velicina embriona u ovoj fazi kada je embrion star svega oko 15 dana, je oko 0,6 mm.   kada se embrion u ovoj fazi pogleda, ima oblik sazvakane gume.  
druga faza razvoja je "mudga".   embrion u ovoj fazi ima izgleda sazvakane materije jer na sebi ima linije, koji nalikuje na otiske zuba pri zvakanju.   nakon sto se oplodjeno jajasce ugnijezdi u matericu, ono pocinje da prima hranljive tvari i energiju od svoje majke.   u skladu sa tim brzo pocinje da raste, nakon sedmice ili dvije dobija oblik naboranog komada mesa.   ovaj efekat dobija se zbog razvoja malih pupoljaka ili izbocina koje ce kasnije izrasti u kompletne organe i udove.  .  .  

(opsirnije mozete naci u sljedecim izuzetno lijepim knjigama: "stvaranje i razvoj covjeka u svjetlu medicine i kur'ana", "kur'anski izazov znanosti" i "kur'an ispred nauke i civilizacije")



"tesko tebi! tesko tebi! i jos jednom:tesko tebi! tesko tebi! zar covjek misli da ce sam sebi prepusten biti, da nece odgovarati?? zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrusak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik ucini, i od njega onda dvije vrste muskarca i zenu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve ozivi?!" (Al-Qijama, 34-40)

Allah dž.  š.   kaže: “Majke neka doje svoju djecu pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpono bude.  ”(Al-Baqara, 233)
Danski naučnici iz Instituta za preventivnu medicinu u Kopenhagenu tvrde da produženo dojenje povećava inteligenciju djeteta.   Ipak, ne mogu da objasne rezultate svojih ispitivanja i otkriju uzrok ovakvog dejstva dojenja - moguće je da postoje hranljivi sastojci u mleku koji utiču na koeficijent inteligencije, ali je moguće da pozitivno dejstvo ima i sam fizički kontakt deteta sa majkom.   U istraživanju koje su sproveli danski naučnici, korišćeni su podaci o 9.  125 beba rođenih u Danskoj između 1959.   i 1961.   godine, kao i podaci o njihovoj inteligenciji u odrasloj dobi.   Deca koja su bila dojena duže od dva meseca natprosečno su inteligentna (koeficijent 101,7), a najveći koeficijent uočen je kod dece koja su bila dojena najmanje sedam meseci (106).  

Pcela
“I objavio je Gospodar tvoj pčeli: “Pravi u brdima kuće i u drveću i u onom šta usprave,
Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog ponizno.   Iz trbuha njihovih izlazi napitak različitih boja njegovih, u njemu je lijek za ljude.   Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmišljaju.  ”
(Kur’an, 16:68,69)
Allah dž.  š.   nam kaže da pčela proizvodi različite vrste hrane! Ovo je istina,s obzirom da pčela ima jedinstven stomak, koji proizvodi hranu (med), koji je različitih boja i ukusa.  

Med je sastavljen od šećera kao što su: glukoza, fruktoza i minerala kao što su magnezijum, kalij, kalcij, soda, hlor, sumpor, gvožđe i fosfat.   Tu su B1, B2, C, B6, B5 i B3 vitamini, koji se mijenjaju s kvalitetom nektara i polena.   Pored toga u njemu se mogu naći bakar, jod i u manjim količinama cink.   Takođe je u njemu prisutno nekoliko vrsta hormona.  
Kao što je navedeno u Kur’anu, med ima osobinu da “liječi ljude.  ”
Danas su apikultura i pčelinji proizvodi postali novom granom za istraživanje u zemljama gdje je nauka uznapredovala.   Koristi od meda su slijedeće:
med je niskokaloričan.  
Kad se uporedi sa istom količinom šećera, on daje 40% manje kalorija nego šećer.   Mada tijelu daje veliku energiju, on mu ne povećava težinu.  
Lahka probavljivost.  
Zbog toga što se molekule šećera u medu lahko pretvaraju u druge vrste šećera (fruktoza i glukoza) med se lahko probavlja kod većine ljudi uprkos tome što ima veliku koncentraciju kiseline.  
Takođe pomaže bubrezima i crijevima da bolje funkcionišu.  
Brzo ulazi u krv.  
Kada se rastvori u blagoj vodi, med ulazi u krvotok u roku od sedam minuta.   Slobodne molekule šećera u njemu čine da mozak funkcioniše lakše.  
Pomaže nastanak krvi.  
Med daje značajan dio energije koji je tijelu potreban za proizvodnju krvi.   Sem toga on pomaže čišćenju krvi.   Ima pozitivne efekte u regulisanju i olakšavanju cirkulacije krvi.   Takođe on djeluje kao značajna zaštita od kapilarnih problema i arterioskleroze.  
Suzbija bakterije.  
Osobina ubijanja bakterija naziva se “inhibicijski efekat.  ” Eksperimenti provedeni na medu pokazuju da se njegova osobina ubijanja bakterija dva puta povećava kada se med razblaži vodom.   Vrlo interesantno je primijetiti da se mlade pčele hrane medom razblaženim od strane pčela koje su odgovorne za njihov nadzor - kao da one znaju za ovu osobinu meda.  
Žele rojal je supstanca koju proizvode pčele radilice unutar košnice.   Unutar ove hranljive supstance nalazi se šećer, proteini, masnoće i mnogi vitamini.  
Jasno je da je med, koji se proizvodi u daleko većim količinama nego što je to potrebno pčelama, stvoren da koristi ljudima.   Takođe je jasno da pčele takav nevjerovatan posao ne bi mogle raditi same od sebe.  

DVA MORA I NEVIDLJIVA PREGRADA

"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mijesaju.  "« (Prijevod znacenja sure Er-Rahman, 19-20) Poznati istrazivac mora Jacque Cousteau (Zak Kusto) je jedne prilike otkrio ,,nevjerovatan" fenomen.   Naime, on je svojom ladjom dosao do Crvenog mora, kako bi.  .  .  

ga ispitao.   Dokazao je njegove specificnosti u pogledu slanoce, gustoce, kao i posebnosti njegove faune, morskog rifa i sastava njegove vode.   Nakon toga je izasao na Arapsko more koje se nalazi u njegovom susjedstvu.   Dosavsi do tog mora, nailazi na more sa posebnim karakteristikama.   Otkrio je pregradu izmedu dva mora koja ih razdvaja.   Nakon takvog otkrica, poceo je slati poruke na sve strane svijeta, kako bi obavjestio covjecanstvo o svom otkricu.  

Tokom tog zbivanja, Cousteau je prisao jedan musliman, cestitao mu i zamolio ga da procita gore navedeni ajet.   Cousteau nije mogao vjerovati ono sto cita.   Njegovo otkrice je bilo jos prije 1400 godina poznato.   Saznavsi da su rijeci iz Kur'ana, objavljene od Gospodara svih svjetova, Stvoritelja svih bica, prihvatio je islam.   Do kraja svog zivota zivio je kao musliman i suradjivao s islamskim naucnicima.   Preselio je kao musliman.  

NAJNIZA TACKA NA ZEMALJSKOJ KUGLI

"Elif-lam-mim.   Bizantijci su pobijedjeni u najnizoj zemlji, ali oni ce, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti.  " (Prijevod znacenja sure Er- Rum, 1-3) U navedenom ajetu zapazamo dvije nadnaravnosti.   Kao prvo se spominje da su Bizantijci porazeni u najnizoj zemlji.   Danas nam savremena tehnologija objasnjava preciznim mjerenjem da je najuzvisenija tacka zemaljske kugle na Mount Everest-u (8850 m).   Ono sto je nama zanimljivije navesti, jeste cinjenica da je najniza tacka na zemaljskoj kugli kod Mrtvog mora (400 m ispod nadmorske visine).  

Upravo se u toj dolini odigrala bitka u kojoj su Bizantijci pobijedjeni.   Allah, dzelle"sanuhu, nas obavjestava da ce oni nakon poraza pobijediti - sto se i dogodilo.   Tu cinjenicu navodimo kao drugu nadnaravnost.   Ko je Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao da je to najniza tacka na zemaljskoj kugli?

Kako je on to mogao znati kada nije imao na raspolaganju savremene metode za naucna istrazivanja? Ljudsko neznanje u to doba i nemogucnost bilo kakvih naucnih istrazivanja ukazuju na to da je Kur'an Allahov Govor i da je Mûhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov Poslanik.  

OSJETILA ZA BOL I TOPLOTU SE NALAZE U KOZI

"One koji ne vjeruju u dokaze Nase Mi cemo sigurno u vatru baciti; kada im se koze ispeku, zamijenit cemo im ih drugim kozama da osjete pravu patnju.   Allah je zaista silan i mudar.  " (Prijevod znacenja sure En-Nisa, 56) Navedeni ajet nam govori o kazni za nevjernike.   Allah, dzelle'sanuhu, ce ih baciti u Dzehennem gdje ce u vatri gorjeti, a kada im koze izgore, Allah, dzelle'sanuhu, ce im druge stvoriti.   Zasto nam je ovaj detalj toliko bitan?

Prije par decenija, poznati dermatolog, prof.   Tagasone, je dokazao da se zavrseci osjetila za bol i toplotu nalaze u kozi.   Kada ne bismo imali koze, mi ne bi osjetili toplotu, a tako ni bol.   Upravo iz tog razloga Allah, dzelle'sanuhu, napominje da ce nevjernicima koze, nakon sto izgore, zamijeniti drugima, kako bi bol osjetili.  

Prof.   Tagasone je, nakon sto je dokazao ovu cinjenicu, prisustvovao 8.   Saudijskom medicinskom samitu, odrzanom u Rijadu.   Tu se susreo s ovim Kur'anskim ajetima.   Nije proslo mnogo vremena dok je sagledao ove jasne cinjenice, ustao i pred svim prisutnim naucnicima izgovorio sehadet.   Postao je musliman.  

PRSA SE STIJESNE PENJANJEM NEBU

"Koga Allah hoce da uputi prosiri mu njegova prsa za islam, a koga htjedne krivim putem da okrene, ucini njegova prsa tijesnim i stisnutim kao da se penje u nebo.   Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrske ostavi.  "« (Prijevod znacenja sure El-An'am, 125) Danas znamo da se povecanjem nadmorske visine smanjuje pritisak i kisik.  

Tako da astronauti osjecaju tjeskobu u svojim grudima, jer im se dijafragma podigne i tako steze njihova pluca.   Iz tog razloga su primorani da oblace kosmonautska odijela.   (sigurno su mnogi od nas osjetili pritisak u grudima kod putovanjem sa avinom, odnosno pri njegovom polijetanju/uzdizanju n.  op.  ).  

Uzviseni Allah upravo taj momenat opisuje u ciranom ajetu.   Ljudi su tu cinjenicu spoznali razvojem kosmologije, tek u stoljecu.   Do tog trenutka, ova zapazanja nisu bila poznata Ijudima.   Ali su bila navedena u Kur'anu jos prije 1400 godina

(2:26) KOMARAC - SPECIJALNO STVORENJE

Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i u njoj otkriju “znake Allahove”. Sva živa i neživa bića u univerzumu puna su znakova koji otkrivaju da su ona “stvorena”, i da su ona tamo da demonstriraju moć, znanje i vještinu svog “Tvorca”. Čovjek je odgovoran za identificiranje tih znakova koristeći svoju mudrost i obožavajući Allaha.
Iako sva živa bića nose te znakove, postoje neke životinje na koje se Kur’an posebno osvrće. 26-i ajet sure Bekara komarca spominje na slijedeći način:

“Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike.”
(Kur’an, 2:26)

Iako smatran kao jedno obično i beznačajno stvorenje, komarca vrijedi ispitati i o njemu razmišljati obzirom da on nosi znake Allahove. Zbog toga se u ajetu kaže: “Allah se ne stidi da za primjer navede komarca, te ono što je iznad njega.”

Izvanredne osobine komarca.
Ono što je općenito poznato o komarcima je da su oni krvopije i da se hrane krvlju. Ipak ovo nije baš posve tačna informacija, jer krv ne sisaju svi komarci, nego isključivo ženke. Sem toga ženke ne sisaju krv zbog njihove potrebe za hranom. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom. Jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka, sišu krv, je njihova potreba za proteinima iz krvi koji pomažu razvoju njihovih jajašca.
Jaja komarca koja su se razvila nahranjena krvlju na vlažno lišće polaže ženka komarca za vrijeme ljeta ili jeseni. Prije toga majka prethodno temeljito ispita tlo , koristeći delikatne receptore ispod svog stomaka. Pošto nađe pogodno mjesto, ona počinje polagati jaja. Jajašca, koja su kraća od jednog milimetra bivaju poredana u red ili u grupe jedno po jedno. Neke vrste komaraca polažu jaja spojena jedno za drugo tako da ona čine jednu paletu koja može sadržavati oko 300 jajašca.
Respiratorni sistem larve baziran je na udisanju zraka pomoću cjevčice, koju istakne iznad vodene površine. U međuvremenu larva visi obješena naopako pod vodom. Naročit sekret sprječava vodu da procuri u otvore kroz koje larva diše.
Brižljivo položena bijela jaja uskoro počinju da tamne i potpuno pocrne u roku od dva sahata. Ova tamna boja daje zaštitu larvi sprečavajući da bude primjećena od ptica i insekata. Potrebna je čitava zima da bi se završio period inkubacije. Obzirom da su jaja stvorena sa strukturom koja im omogućava da prežive dugu i hladnu zimu, ona ostaju živa do proljeća kada se period inkubacije završava.
Izlazak iz jajeta.
Kada se završi inkubacioni period, larve počinju da izlaze iz svojih jaja skoro uzastopno. Prvo jaje odmah slijede druga. Nakon toga sve larve počinju da plutaju na vodi. Larve, koje se neprestano hrane, ubrzano rastu. Uskoro njihova koža postane pretijesna, što im onemogućava dalji rast. Ovo pokazuje da je vrijeme za prvu promjenu kože. Tvrda i krhka koža počinje da puca. Do završetka razvoja larva komarca mora promijeniti kožu još dva puta. Metoda koju koristi larva za uzimanje hrane je, zaista, impresivna. Larve prave male vrtloge u vodi sa svoja dva ekstremiteta u vidu lopatica i tako usmjeravaju bakterije i druge mikroorganizme da plove prema njihovim ustima.
Ukratko, životinja zaživi u kooperaciji sa jednom delikatnom ravnotežom. Da ona nema cjevčicu za zrak, ne bi preživjela, i da nema naročiti sekret, njena respiratorna cjevčica bila bi blokirana.
U međuvremenu većina larvi još jednom mijenja kožu. Posljednja promjena kože je različita od drugih promjena. Sa ovom zadnjom promjenom larva prelazi u završnu fazu svog zrenja. Sada je vrijeme za larvu, koja je dovoljno odrasla u ovoj fazi da se oslobodi svoje školjke. Iz školjke izlazi tako različito stvorenje, da je doista teško vjerovati da se radi o dvije razvojne faze istog bića. A ove metamorfoze su previše komplikovane i delikatne da bi ih programirala sama larva, ili njena majka, ili bilo koja živa stvar.
Za vrijeme ove posljednje faze metamorfoze životinjica se susreće sa opasnošću da se uguši jer joj se mogu zatvoriti respiratorni otvori koji vire iznad vode. Ipak, počevši od ove faze disanje se ne obavlja kroz ove rupice, nego kroz dvije cjevčice koje se pojave na tijelu životinjice. Ovo je razlog što se ove dvije cjevčice izdignu iznad vode prije promjene kože. Za vrijeme od tri do četiri dana u ovoj razvojnoj fazi nema uzimanja hrane.
Sada je komarac dovoljno zreo i dobio je konačan oblik. Komarac je sada spreman da leti sa svim svojim organima , kao što su antene, trup, noge, prsa, krila, trbuh i velike oči.
Kako komarci opažaju vanjski svijet?
Komarci su opremljeni sa krajnje osjetljivim toplotnim receptorima. Oni zapažaju stvari okolo sebe u različitim bojama, zavisno od njihove temperature. Pošto ova percepcija ne zavisi od svjetlosti, za komarca je sasvim lahko da zapazi krvni sud u mračnoj sobi. Toplotni receptori komarca su tako osjetljivi da osjete temperaturnu razliku od jednog hiljaditog dijela stepena Celzijusa.
Komarac ima skoro stotinu očiju. Ove oči su kao složene oči smještene na vrh njegove glave.
Zadivljujuća tehnika sisanja krvi.
Pošto komarac sleti na svoj cilj, on prvo detektira mjesto, koristeći dvije naprave oko svojih usta. Žaoka nalik na špric zaštićena je specijalnom navlakom koja se svlači za vrijeme sisanja krvi. Komarac ne ubada kožu na način da pritiskom utisne žaoku. Ovdje taj posao obavlja gornja čeljust, oštra kao nož sa zubima koji su povijeni unazad. Čeljust se kreće naprijed-nazad, kao testera, dok ne rasiječe kožu. Kada žaoka, umetnuta kroz ovaj razrez na koži, dosegne krvni sud, bušenje prestaje. Sada je vrijeme da životinjica sisa krv. Ipak, kao što je poznato, na najmanji udar na krvni sud ljudsko tijelo reaguje lučenjem enzima, koji zgrušava krv i sprečava njeno oticanje. Ovo bi trebao biti veliki problem za komarca jer tijelo, takođe reaguje na sićušnu rupicu, koju je napravio komarac, pa bi se krv zgrušala i počeo popravak krvnog suda. Ovo znači da životinjica ne bi bila u stanju da posisa krv.
Ali, komarac ovaj problem eliminiše na specijalan način. Prije nego što komarac počne sisati krv, on u otvor, koji je načinio na tijelu čovjeka, izlučuje sekret kojeg postavlja na otvoru krvnog suda.
Ova tečnost neutrališe enzim, koji bi trebao zgrušati krv. Svrab i nateknutost mjesta koje je ujeo komarac uzrokovan je baš ovom tečnošću koja sprečava zgrušavanje.
Ovo je jedan izvanredan proces koji nam nameće slijedeća pitanja:

1. Kako komarac zna da u ljudskom tijelu ima enzim za zgrušavanje krvi?
2. Da bi proizveo sekret za neutralizaciju u svom tijelu protiv tog enzima, on treba da zna hemiju enzima. Kako je to moguće?
3. Čak i kada bi nekako došao do tog saznanja, kako bi proizveo taj sekret u svom tijelu i svu tehniku, koja je potrebna za njegov transfer do žaoke.

Odgovor je jasan: Nije moguće da komarac izvede bilo šta od ovoga. On nema ni potrebnu mudrost, niti znanje hemije, niti laboratorijsku opremu da proizvede taj sekret. Ono o čemu mi ovdje govorimo jeste komarac od nekoliko milimetara bez ikakve svijesti i mudrosti, i to je sve…
Sasvim je jasno da je Allah taj “Gospodar nebesa i Zemlje i onog između njih” koji je stvorio oboje, i čovjeka i komarca i komarca obdario zadivljujućim osobinama.
Komarac počinje svoj let sa specijalnim senzorskim sistemom na raspolaganju da bi otkrio mjesto žrtve. Sa ovim sistemima on nalikuje na borbeni avion, opremljen sa detektorima toplote, gasa i vlage.

(7:54) ŠEST DANA ILI ŠEST PERIODA STVARANJA
Danas znamo da se proces stvaranja mjeri u milijardama godina. Urednici Biblije ovo nisu mogli znati. U njihovoj žudnji da sabat nametnu i drugima oni su napisali da se Bog odmorio na dan prvog sabata nakon što je završio svoj rad na stvaranju nebesa i Zemlje.
Šest dana stvaranja u knjizi “Postanak” je kao šest dana bilo kojeg dana u hefti. Za svećeničke urednike Biblije pod danom se podrazumijevao period od jednog zalaska Sunca do drugog. Šest dana je označavalo od nedjelje do petka. Oni su vjerovali da je razlog što je sabat postao sveti dan, što je Bog na taj dan “otpočinuo.” Tako nam ti editori kažu:

“Na sedmi dan Bog je završio posao, kojim se bavio, tako da se On na sedmi dan odmorio od svoga posla. I Bog blagoslovi sedmi dan i učini ga svetim, jer se On od sveg svoga posla stvaranja odmorio na taj dan.”
(Postanak, 2:2)
Kao da ovo nije bilo dovoljno, editori su došli na ideju da se Bog i dalje odmarao, kada su oni napisali: “Za šest dana Gospod stvori nebesa i Zemlju, a sedmog dana je On otpočinuo i osvježio se.”
(Biblija, verzija kralja Džejmsa, Izlazak 31:17)
Ideja da se Bog odmara kao ljudi i osvježava kao ljudi morala je biti korigovana od strane Isusa, kada on, prema Ivanu, izjavljuje da Bog neprestano radi, čak i na dan sabata. (Vidi: Ivan, 5:16).
Bog je razjasnio stvari sopstvenim riječima kada je u Kur’anu objavio:

“I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i šta je među njima u šest dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.”
(Kur’an, 50:38)

Gornji kur’anski ajet jasno odbacuje tvrdnju da se Bog odmarao. Bog se, prema Kur’anu, ne umara

“Ne obuzima Ga drijemež, niti san.”
(Kur’an, 2:255)

A šta je sa periodom stvaranja? Zar i u Kur’anu nije također šest dana? U gornjim citatima izraz preveden kao dani može označavati, ne samo dane, nego duge periode vremana i nedefinisane periode vremena (koji su uvijek dugi).
Kur’an takođe govori o:

“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.”
(Kur’an, 32:5)

“Penju se meleci i Duh Njemu, u danu čija je mjera pedeset hiljada godina.”
(Kur’an, 70:4)

Dugo vremena prije modernih ideja o dužini vremena stvaranja, komentatori Kur’ana su shvatali, kad Kur’an govori o šest dana stvaranja, da to ne znači šest naših dana, nego da je to šest perioda.
Ponovo, dakle, vidimo da je Kur’an izbjegao ponoviti grešku, koja je data u prethodnoj knjizi, grešku koja nije otkrivena do našeg vremena. Imajući ovo u vidu, zar neko može insistirati na tome da je Kur’an djelo čovjeka?

(10:5) PRIRODNO I REFLEKTOVANO SVJETLO

“Blagoslovljen neka je Onaj koji je načinio u nebu galaksije, i načinio u njemu svjetiljku i Mjesec osvjetljavajućim!”
(Kur’an, 25:61)

“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razlaže znakove ljudima koji znaju.”
(Kur’an, 10:5)


Govori se o ustrojstvu svemira i međusobnoj vezi Sunca i Mjeseca.
Milostivi ljudima stavlja do znanja da Mjesec služi samo kao reflektor Sunčeve svjetlosti koja pada na Zemlju i da je ustvari hladan, dok je Sunce izvor svjetlosti ili “plamteća svjetiljka” koja je užarena i koja je odašiljač te svjetlosti.


(10:5) NAJVEĆA BRZINA - BRZINA SVJETLOSTI

Najveća brzina C koja označava brzinu svjetlosti u vakuumu nagoviještena je u dva ajeta Kur’ana veličanstvenog, povezujući ovu fundamentalnu univerzalnu konstantu sa kretanjem sistema Zemlja-Mjesec. Novo relativističko tumačenje ove kur’anske relacije daje vrijednost C=299792,5 km/s, što je u krajnje začuđujućoj saglasnosti sa prihvaćenom internacionalnom vrijednosti. Ovaj zapanjujući rezultat ističe jedinstvo fizičkog svijeta, vrijednost specijalne teorije relativiteta i autentičnost samog Kur’ana.
Brzina svjetlosti u vakuumu pripada maloj grupi fundamentalnih konstanti, pa ipak ona zauzima istaknutu poziciju u ovoj grupi. Prije svega ona se susreće u veoma različitim granama fizike. Od starih Grka pa do Srednjeg vijeka smatralo se da je brzina svjetlosti beskonačna. Aristotel je smatrao da se svjetlost širi trenutno. U 11-om stoljeću arapski učenjak El-Hassan je smatrao da svjetlost putuje nekom određenom brzinom. Galileo je ispitivao ovu brzinu, ali nije uspio , objasnivši da se svjetlost kreće izvanredno brzo. Roemir (1676) je prvi mjerio brzinu svjetlosti, koristeći pomračenje Jupiterovog satelita Jo. On je dobio jedan netačan rezultat od 215000 km/s jer u to vrijeme nije bio tačno poznat dijametar Zemljine orbite. Počevši od 17-og vijeka pokazuje se stalni napredak u metodama i tehnikama određivanja najveće brzine C.
Fromova vrijednost se smatrala najtačnijom dug period sve do 1983. godine, kada je u ovu svrhu primjenjen interferometar sa moduliranom laserskom radijacijom.
Prema Američkom nacionalnom modelu standarda C=299792,4574 + 0,0011 km/s, a prema Britanskoj nacionalnoj laboratoriji C=299792,4590+0,0008 km/s.

Lunarno orbitalno kretanje u Kur’anu.
Prije četrnaest vjekova, Kur’an, sveta knjiga Islama, objavljena je od Boga čovječanstvu putem poslanika Muhammeda, koji je živio na Arabijskom poluostrvu. Arapi su koristili lunarni kalendar u svom računanju vremena. Kur’an im se obraća na jedinom jeziku kojeg su oni mogli razumjeti, ne dirajući u njihove navike. Bog kaže u Kur’anu:

“On je Taj koji je učinio Sunce blještećim, a Mjesec sjajnim, i odredio mu faze, da znate broj godina i računanje. Allah je to stvorio samo s Istinom. Razlaže znakove ljudima koji znaju.”
(Kur’an , 10:5)


Period Siderčki Sinodički
Lunarni mjesec T 27.321661 dana = 655.71986 sati 29.53059 dana
Zemaljski dan t 23 h, 56 min 4.0906 s = 86164.0906 s 24 sati = 86400 s
Lunarna godina sastoji se od dvanaest mjeseci, pri čemu je mjesec definisan kao vrijeme jedne revolucije Mjeseca u njegovoj orbiti oko Zemlje. Nagovještaj takve orbite imamo u Kur’anu:


“I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec: Svakoje u orbiti plovi.”
(Kur’an, 21:33)

Ovdje je iznesena jedna naučna činjenica, a to je postojanje orbita za Zemlju, Sunce i Mjesec! Dakle, u Kur’anu je uspostavljen novi koncept 100 godina prije no što je to utvrdila savremena nauka.
Nova relacija u sistemu Zemlja - Mjesec.
Dužina Mjesečeve orbite L i vremena t jednog zemaljskog dana u korelaciji su sa kur’anskim ajetom koji opisuje univerzalnu konstantu brzine nekog kosmičkog događaja kako slijedi:


“Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu čija je mjera hiljadu godina od onog šta računate.”
(Kur’an, 32:5)

Kur’anski izraz “kako vi to računate” ne ostavlja nikakvu sumnju da je u pitanju lunarna godina. Ajet počinje sa osvrtom na izvjestan kosmički događaj koji Bog kreira i njime upravlja. Ovo događanje putuje kroz čitav univerzum između nebesa i Zemlje tako brzo, da u jednom danu pređe rastojanje u prostoru ekvivalentno onome koje Mjesec pređe za 1000 lunarnih godina. Pitanje koje se nameće je: Kakav je to kosmički događaj i koja je najveća brzina kojom se on kreće na osnovu kur’anskih jednačina?
Gornji kur’anski ajet se razumije u svjetlu slijedećih jednačina: rastojanje koje prelazi jedno kosmičko događanje u vakumu u jednom sideričkom danu jednako je dužini 12000 okretaja Mjeseca oko Zemlje.
C x t=12000 x L
Gdje je C brzina kosmičkog događaja, t je vremenski interval jednog terestrijskog sidrealnog dana definisanog kao vrijeme jedne rotacije Zemlje oko njene ose (relativno na zvijezde) tj. 23 h, 56 min, 4,0906 s =86164,0906 s.
L je inercijalno rastojanje koje Mjesec pređe u korevoluciji oko Zemlje za vrijeme jednog siderijskog mjeseca, tj. L je neto dužina Mjesečeve orbite njegovog geocenričnog kretanja, bez interferencije njegovog spiralnog kretanja uzrokovanog revolucijom Zemlje oko Sunca - to je dužina lunarne orbite iz koje je isključen efekt Sunčevog gravitacionog polja na mjerenu vrijednost.
Neka je V izmjerena prosječna orbitalna brzina Mjeseca izvedena iz prosječnog radijusa R lunarne geocentrične orbite mjerene sa orbitirajuće Zemlje za vrijeme njenog heliocentričnog kretanja.
Ova vrijednost je data u svim knjigama astronomije.
Neka je a ugao koji pređe sistem Zemlja Mjesec oko Sunca za period od jednog sidričkog mjeseca 27,321661 dana. Možemo izračunati a ako uzmemo u razmatranje period (365,25636 dana) jedne heliocentrične revolucije (jedne godine) sistema Zemlja - Mjesec. Proračun daje slijedeću vrijednost za brzinu C:
C=12000 x 3682,67 x 0,89157 x 655,71986/86164,0906
C=299792,5 km/s
Ako se osvrnemo na internacionalnu vrijednost C=299792,458 km/s primjetićemo izvanrednu saglasnost. Tako zaključujemo da je kosmički događaj spomenut u prethodnom kur’anskom ajetu identičan svjetlosti i da svi slični kosmički događaji u vakuumu putuju ovom maksimalnom brzinom kao što su: sve vrste elektromagnetnih talasa koji se šire između nebesa i Zemlje, očekivani gravitacioni talasi preko čitavog univerzuma, i sve čestice koje putuju ovom najvećom kosmičkom brzinom kao što su neutrini.

Ovdje je interesantno navesti i kur’anski ajet koji nagovještava istu relativističku jednakost u sistemu Zemlja - Mjesec gdje Allah kaže:

“I požuruju te s kaznom. A neće Allah prekršiti obećanje Svoje. I uistinu, dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog što računate.”
(Kur’an, 22:47)

Tako obe relativističke kur’anske jednakosti ističu da je dobijena vrijednost C i pokazuju da je C trajna apsolutna konstanta. Ne postoji nikakav naučni dokaz da se vrijednost C može mijenjati u vremenu.
Zaključak
Interesantno je naći novu astronomsku relaciju između radijusa lunarne orbite L i vremena t jednog terestrijskog dana na osnovu novog relativističkog tumačenja kur’anskih ajeta, koji nagovještavaju najveću univerzalnu brzinu ideničnu brzinu C svjetlosti u vakuumu.
Ovdje se takođe izražava jedinstvo u kompleksu fenomena koji na prvi pogled nemaju ništa zajedničko.