Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Kulinarske zanimljivosti/dogodovstine  (Pročitano 134996 puta)
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne Diraj Tigra Dok Se Igra!

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 23881
Zastava Izgubljena u vremenu i prostoru
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.64
PILAV SA OVČETINOM

Pilav nije ništa drugo nego pirinač kuvan u masti pod parom. Na Bliskom istoku i u severnoj Africi pirinač je vrlo često na trpezi. Osim pilava, koji mora biti mastan i jako začinjen i onda kad se uz njega služi i drugo masno i začinjeno jelo, u orijentalnom kulinarstvu postoje mnogobrojna jela od pirinča.
Najpoznatiji je pilav sa ovčetinom koji se začinjava samo solju i šafranom. Ovaj recept predstavlja malo "poevropljenu" varijantu. Ko hoće da sprema na sasvim orijentalni način neka izostavi pire od paradajza i papriku i začini šafranom na vrhu noža, rastvorenim u malo ružine vodice.

Potrebno je za 4 osobe: 3 kašike ulja, čen belog luka, kašika oljuštenog badema, 2 glavice crnog luka, 500 grama ovčetine, so, paprika, 2 kašike pirea od paradajza, 7,5 dl supe od mesa, 250 gr pirinča, 100 gr suvo groždja.
Ulje zagrejemo u loncu i u njemu propržimo čen belog luka i badem. Beli luk izvadimo, a stavimo unutra sitno iseckan crni luk, propržimo ga, zatim dodato meso isečeno na kocke i pržimo ga dok ne porumeni. Začinimo solju i paprikom, pire od paradajza umešamo u supu i njime nalivamo meso. Kuvamo u pokrivenom sudu oko 60 minuta, a zatim dodamo oprani pirinač i suvo groždje. Na slaboj vatri pirinač kuvamo još oko 20 minuta, da nabubri.
Pilav se služi sa zelenom salatom ili salatom od paradajza.

BORŠČ

Ruska nacionalna čorba boršč priprema se na više načina. Najčešće je to čorba od kupisa sa govedinom, a kisela pavlaka i heljdina kaša su njen neophodni sastavni deo. Boršč se može pripremiti i sa cveklom iz turšije kao glavnim sastojkom. Da bi ova vrsta boršča mogla da se spremi u svako doba, Rusi drže uvek zalihu ukiseljene cvekle.

Potrebno je za 4 osobe: 500 gr govedine, so, biber, beli luk, crni luk, 2 šargarepe, 3 krompira, 2 cvekle, pola glavice slatkog kupusa, 4 paradajza, 40 gr butera ili margarina, sirće, iseckan peršun, čaša kisele pavlake, 250 gr heljdine kaše, 40 gr butera.
Govedinu iseći na kocke i staviti da se kuva 30 minuta, u 1,5 l vode uz dodatak soli, bibera i izgnječenog belog luka. Crni luk, šargarepu isečenu na kocke, krompir i cveklu, iseckani kupus i oljušteni i krupno izrezan paradajz propržiti na masti, zatim izručiti u supu od mesa i kuvati na slaboj vatri. Supa se začini sirćetom, pobiberi, pospe sitno seckanim peršunom i pre serviranja prelije pavlakom. Kašu treba ispržiti u šerpi, ali ne u vrelom amsti, tako da samo malo porumeni; zatim se stavi u lonac i nalije vrela voda (do 3 cm iznad kaše) i sve posoli. Kuva se na jakoj vatri dok ne nabubri, tako skuvana kaša prelije se buterom koji se pržio dok nije porumeneo i servira uz boršč.

PREKOMURSKA GIBANICA

Ovo jelo je slovenački nacionalni specijalitet koji se služi vruć ili hladan u zemljanoj posudi u kojoj se i peče

Potrebno je:
Mekano testo: 400 gr brašna, 200 gr butera, 2 žumanca, 2-3 dl šlaga
Testo za razvlačenje: 300 gr brašna, jedno jaje, jedna kašika ulja, malo mlake vode.
Nadev: 250 gr mlevenih oraha, 500 gr švapskog sira, 150 gr mlevenog maka, 2 kg struganih jabuka, 100 gr suvog groždja, buter i šlag za polivanje, šećer, kora od limuna, malo cimeta.

Meko testo za podlogu razvučemo u veličini posude za pečenje. Pre toga bi posudu treba nauljiti. Dobro umešeno testo za razvlačenje podeli se na šest delova koji se premese, pokriju krpom i ostave da stoje. Posle pola sata jedan deo se razvuče u veličini posude za pečenje, stavi u nju i odrežu krajevi. Na testo se naizmenično stavlja nadev od švapskog sira, oraha, jabuka i maka. Svaki sloj se premaže šlagom i buterom pa pokrije testom. Poslednji sloj trebalo bi da bude testo na koje se stavljaju komadići butera. Nadev od švapskog sira pravi se tako što se sir izmeša sa jajetom, šlagom i rendanom korom limuna. Gibanica se peče u umereno zagrejanoj rerni sat i 20 minuta.

ODRESCI NA RAZBOJNIKOV NAČIN

Otkako je zaposlio novog kuvara, vlasnik pariske kafane "Kod velikih vrata" imao je razloga da zadovoljno trlja ruke: broj gostiju je naglo porastao i svi su hvalili izvanredna jela koja se odskora tu mogu dobiti. Jedan od najtraženijih specijaliteta bio je biftek s povrćem, koji je kuvar Rene nazvao "Odresci na moj način". Gosti su dolazili čak iz udaljenih krajeva grada, pa i iz obližnjih mesta, da bi uživali u izuzetno ukusnim i fino začinjenim jelima namenjenim sladokuscima.
Doduše, promućurni gazda je brzo shvatio da je kuvar Rene neobična i tajanstvena ličnost, sa ko zna kakvom prošlošću. O tome Rene nikada nije želeo da govori, niti je voleo da mu se postavljaju bilo kakva lična pitanja. Krupan, sredovečan Rene mrko bi pogledao svakog radoznalca koji bi se odvažio da mu postavi pitanje o tome gde je ranije živeo i radio, sa kim živi i koga ima. Na sva slična pitanja njegove tamne oči, zasvodjene gustim crnim obrvama, dobijale bi preteći izgled da bi već sledećeg trenutka širokim osmehom ublažio neprijatan utisak koji je izazvao. Potom bi se ćutke, bez odgovora, okrenuo i nastavljao da radi svoj posao. Koliko se znalo, nije imao prijatelja, ni sa kim se nije družio i odbijao je da izidje iz kuhinje i upozna se sa gostima koji bi poželeli da mu lično čestitaju na izvrsnim specijalitetima. Zato je gazdu, više nego zadovoljnog Reneovim radojm, prestao da zanima i bivši i sadašnji život dragocenog kuvara.
Na veliku žalost Renea, njegovog gazde i mnogobrojnih stalnih gostiju, posle nepune dve godine njegova uspešna kuvarska karijera grubo je prekinuta:policajci su upali u kuhinju i uhapsili ga, na prijavu nekog bivšeg mornara iz Marselja, koji ga je na ulici spazio i prepoznao. Ispostavilo se da je Rene, u Marselju poznat pod nadimkom Brzi nož, bio jedan od četvorice razbojnika koji su u marseljskoj luci pljačkali, često i ubijali pijane mornare koji su se provodili u obalskim krčmama. Prilikom jednog takvog poduhvata družina je razbijena, trojica razbojnika su uhvaćena, dok je četvrti nestao bez traga. Bio je to Rene.
Posle dugog sudjenja sa mnoštvom svedoka, Rene je osudjen i pogubljen. A u kafani "Kod velikih vrata" i dalje su pripremani neki od njegovih specijaliteta zahvaljujući sposobnom i bistrom kuvarovom pomoćniku koji je pažljivo gledao i učio kako se šta priprema. Samo, najtraženije Reneovo jelo je promenilo naziv u - "odresci na razbojnikov način" i bilo je skuplje gotovo dvostruko.
Gde je i od koga razbojnik Rene naučio tajne kuvarskog zanata - nikada se nije saznalo.

Originalni recept:

Napraviti marinadu od jedne sitno iseckane glavice crnog luka, 2 dl belog vina, malo soli, iseckanog lišća origana, timijana i ruzmarina. U ovo spustiti sva svinjska bifteka i ostaviti da postoje bar sat-dva, uz povremeno okretanje. Za to vreme na rebarca iseckati dve manje glavice crnog luka, kratko propržiti na 2-3 kašikemaslinovog ulja, dodati na kolutove isečene dve manje, neoljuštene zelene tikvice i na kockice isečen osrednji plavi patlidžan i jednu veću baburu, sve zajedno još malo prodinstati, uz mešanje. Zatim povrće preliti većom šoljom mlevenog paradajza, začiniti po ukusu solju, kajenskim biberom i listićima bosiljka, odozgo staviti oba bifteka, ocedjena od marinata, pa zapeći u pećnici. U tokku pečenja, bifteke dva-tri puta preliti sokom koji je povrće pustilo. Kada i meso i povrće butu gotovi, povrće preručiti u činiju za služenje, odozgo poredjati na kolutove isečene bifteke i posuti iseckanim listićima timijana. Odmah poslužiti.

NI «B» OD BEČKE ŠNICLE

Kao što ni većina najboljih bečkih muzičara, od Mocarta do Betovena, nisu bili rodjene Bečlije, tako ni čuveni specijaliteti bečke kuhinje nisu prvi put napravljeni u Beču, pre svih bečka šnicla, koju mnogi smatraju krunom bečke kuhinje. Stručna literatura «imenuje» Milano kao postojbinu pohovane teleće šnicle. Čak postoji i priča o tome kako je ova šnicla u Milanu izmišljena.
U kasnom srednjem veku bogati Milanezi su neka jela, pre svega marcipan, pokrivali tankim listom zlata, jer je zlato bilo preporučivano kao medicinski preparat za jačanje srca. Godine 1514. ovo rasipanje je zabranjeno. Kako bi se za pozlaćene specijalitete makar dobila optička zamena, neka jela su se valjala u jaje i prezle i potom pržila u vrelom ulju dok ne dobiju zlatno žutu boju. Ipak kroz vremena koja su prišla ne postoji dokaz da su na ovaj način pripremani i odresci mesa. Ne zna se tačno kada je izmišljen «costoletta alla milanese», kotlet na milanski način, koji je navodno bio uzor bečkoj šnicli.
Ali, postoji i druga priča. Godine 1848. feldmaršal Radecki je poslat u Gornju Italiju da bi tamo ugušio revoluciju. U jednom izveštaju, podnetom Bečkom dvoru, navodno je izmedju ostalog izvestio da «milanska kuhinja donosi nešto zaista izuzetno: teleći kotlet uvaljan u jaja, pohovan i pržen na puteru». Po povratku, Radeckog su molili da kaže detaljnija uputstva za ovaj recept. Isproban je na dvoru i onda se proširio po čitavom gradu.
U originalnim raportima Radeckog, koji su ostali očuvani do današnjih dana, nije pronadjena napomena za pohovani kotlet. U kratkom prikazu grofa Atemsa, krilnog adjutanta cara Franje Josifa, stoji.
Izveštaj ima jednu grešku: lažan je. Milanska šnicla nije mogla biti senzacija za Radeckog, jer u Beču je tako nešto postojalo već dugo vremena. Cenker, koji je sastavio nekoliko kuvara, već je 1831.godine naveo recept za teleću šniclu, koju je potapao u vodu pa u prezle i pržio na masti, pri tom je 1817.godine pisao o «pohovanom piletu na bečki način», pohovanom i prženom na vreloj masti, i to u svojoj knjizi «Teoretsko-praktično uputstvo za umetnost kuvanja». Cenker je bio kuvar kneza Jozefa od Švarcenberga u njegovoj palati u Kerntnerštrase 26 (koja je 1894.srušena). U ovoj palati su sve vodeće ličnosti Beča bile česti gosti. Bez sumnje su im pri tom servirani i specijaliteti, koji su bili pohvani i prženi.
I ostali kuvari toga vremena naime sadrže nagoveštaje takvih jela. Pohovale su se i pržile teleće kolenice, teleće uši, teleći mozak i tako dalje. Umetnost pohovanja i prženja bila je već u prvoj trećini XIX veka u Beču očigledno jako razvijena. Ne može se tvrditi precizno zašto teleća šnicla još ranije nije stizala pohovana na trpezu. Za pretpostaviti je da se ona nije previše cenila kao poseban specijalitet. O tome svedoči kako je bečka šnicla predstavljena u kuvaru «Kućna kuvarica» Magdalene Retig, objavljenom 1888.godine.

Pohovane teleće šnicle – od telećeg buta iseci fine šnicle, uvaljaj ih u brašno, umoči ih u žumance, na kraju uvaljaj u prezle i stavi ih da se prže na vreloj masti dok ne poprime lepu zlatno žutu boju. Može se servirati kao prilog nekom jelu od zeleniša, može se servirati samo i dodati mu zelenu salatu ili dobar kupus; kao pomoćno, dobro je jelo.
Ljubitelju bečke kuhinje se od same pomisli, da bi se uz bečku šniclu mogao servirati spanać ili kupus, diže kosa na glavi. I vrednovanje bečke šnicle kao sporednog jela shvata kao svetogrdje. Ali ukusi se menjaju. Konačno je danas ono što se nekome servira kao bečka šnicla u većini slučajeva svinjska šnicla, a ne teleća šnicla kako bi pravilno trebalo da bude.
Razjašnjavanje pitanja, da li je bečka šnicla najpre pržena u Beču ili Milanu time se ne pojednostavljaju. Neki istoričari otežavaju razjašnjavanje tvrdnjom da je meso još pre hiljadu godina pohovano i prženo u Vizantiji. Jevreji su navodno ovaj specijalitet doneli u maorsku Španiju. Odatle je prenet u Italiju, da bi konačno dospeo do Beča.
Bez obzira, da li je vizantijska, jevrejska, maorska, španska, lombardijska ili bečka: ukusna nam je. Iako pojam «bečka šnicla» u kuvarima postoji tek od poslednjih godina XIX veka.

ŠATOBRIJAN

Francuski književnik Šatobrijan (1768.-1848.) svojim nemirnim životom pružio je mnogim piscima gradju ua uzbudljive romane. Najpre je služio kao francuski oficir, zatim je godinu dana živeo medju američkim industrijalcima, stupio je u diplomatsku službu, a ubrzo potom iz nje istupio jer se nije slagao sa Napoleonom. Posle Napoleonovog pada bio je diplomata i na kraju preuzeo ministarstvo spoljnih poslova.
Tri stvari su ga učinile čuvenim: često menjanje političkog ubedjenja, ljubavni doživljaji i jelo «šatobraija», otkriće njegovog ličnog kuvara – prvobitno narezak sa delikatesima, a danas biftek garniran povrćem. Tako je francuski specijalitet «šatobrijan» odavno postao obavezni deo jelovnika svake bolje medjunarodne kuhinje.

Potrebno je za 4 osobe:
400 govedjeg filea (deo iz sredine), mast, so, biber.
Sa mesa bi trebalo pažljivo skinuti opnu, isprati ga i osušiti. U tiganju u vreloj masti meso se sa obe strane prži po 8-10 minuta, dok ne porumeni (ili se stavi na roštilj premazan salom i peče na jakoj vatri), a zatim se posoli i zabiberi. Meso mora iznutra da bude ružičasto i sočno.
Šatobrijan se ostavi da miruje 10 minuta na ivici peći i tek posle se seče. U zagrejanoj činiji garnira se unaokolo pržen krompir (pomfrit), dinstani paradajz, pečurke, grašak, šargarepa i špargle.

ĆULBASTIJA ESTERHAZI

Esterhazi je ime nekadašnje bogate madjarske plemićke porodice. Najčuveniji medju članovima ove porodice bili su Nikolaus Jozef, u čijem zamku je gotovo 30 godina živeo i komponovao čuveni muzičar Hajan i Nikolaus knez od Esterhazija koji je odbio da se kruniše za madjarskog kralja. Njemu se pripisuje i ova čuvena ćulbastija, jedno od jela poznate madjarske kuhinje.

Potrebno je za 4 osobe:
750 gr rozbifa, mast, so, biber, aleva paprika, 2 veze zeleni za supu, 2 glavice crnog luka, kašika brašna, 2,5 dl mesne supe, kašika limunovog soka, malo vina «madere», pola čaše kisele pavlake.
Meso preliti vrelom mašću i na roštilju ili u rerni zapeći sa svih strana dok ne porumeni. Pre nego što porumeni premaže se još jednom mašću. Meso se začini solju, biberom i paprikom. Zelen za supu očistiti i iseći, a luk iseckati, pa pržiti u gitanju na vreloj masnoći, zatim poprašiti brašnom, dobro izmešati, naliti supom, dodati meso i peći sa povrćem.
Sos procediti, staviti u njega limunov sok, maderu i pavlaku, začiniti i dodati meso isečeno na režnjeve.
Kao dodatak mogu se služiti rezanci, pirinač ili krompir.

RIGO JANČI

Krajem 19.veka u celoj Evropi veliku senzaciju je napravila ljubavna avantura čuvenog madjarskog tamburaša romskog porekla Rigo Jančija i francuske kneginje Šime. Kakve to veze ima sa jednim desertom ispričaćemo u sledećem tekstu:

Rigo Janči je rodjen u Madjarskoj i potiče iz porodice romskih muzičaka. Kao dete svirao je violinu, a kasnije je osnovao svoj orkestar, sa kojim je obišao ceo svet. Godine 1895. gostovao je u jednom otmenom francuskom restoranu, gde je tom prilikom večerao francuski knez Šime sa svojom lepom suprugom. Mladu plavušu oduševila je muzika tamburaša, tako da je počela češće da dolazi u taj restoran. Posle izvesnog vremena, izgleda da joj se svidelo i nešto više osim muzike. I, kako to obično biva, ubrzo je izbio skandal. Plavuša je ostavila muža i dvoje maloletne dece i pobegla iz Pariza u Madjarsku, zajedno sa Rigo Jančijem.

Ovaj skandal je tamo izazvao veliku pažnju javnosti, a u rodnom mestu je Rigo Jančiju napravljena velika svečanost, onako kako to samo Romi umeju.

Zamislite situaciju u takvom vremenu. Novinari izveštavaju o svemu što se dešava, pa i o najmanjim sitniccama, a u Francuskoj se vodi brakorazvodna parnica.

I tada su izgleda postojali biznismeni sa idejama, tako da se jedan poslastičak iz Budimpešte setio i napravio ukusan desert kome je dao ime Rigo Janči.

U medjuvremenu desila se svadba izmedju ovo dvoje golubova, a interesantno je da su im kumovi bili engleski i američki ambasador.

Ljubav, normalno, nije trajala dugo. Kako došla tako i otišla. Ali, ostao je čuveni desert, koji se i dan danas ubraja u najomiljenije svetske deserte.

Potrebeno je:
300 gr čokolade za kuvanje, 100 gr putera, 2 jaja, 5 kašika šećera u prahu, 1 kašika brašna, 1 kašika kakaoa, 2 kašike šećera, 1 kašika želatina, 1 kašika ulja, 6 dl slatke pavlake.

Odvojiti belanca od žumanaca i žumancca umutiti mikserom. Dodati šećer, ulje i posebno umućena belanca i kakao pomešan sa brašnom.
Ispeći u tepsiji obloženoj papirom 15 minuta na 200 stepeni.
Skuvati razmućeni želatin i vodu da se zgusne. Mikserom umutiti slatku pavlaku, dodati istopljenu čokoladu i istopljeni puter, želatin i šećer u prahu. Kalup obložiti folijom. Prethodno ispečeni patišpanj podeliti na pola, jednu polovinu staviti u kalup, odozgo fil, pa opet patišpanj. Kada se kolač stegne, prevrnuti ga, odstraniti foliju i odozgo prekriti istopljenom čokoladom.

Iz časopisa "Hrana"
IP sačuvana
social share
Ja sam andjeo sa neba i bezobrazna kad hocu, ja cutim, al` kad treba pevam danju pevam nocu, zahtevna k`o dete, a u dusi sam romantik, ja se klonim svake stete, al` za frkom sam fanatik


Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne Diraj Tigra Dok Se Igra!

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 23881
Zastava Izgubljena u vremenu i prostoru
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.64
Uzgojen pirinač koji se ne kuva

Indijski naučnici uspeli su da uzgaje posebnu vrstu pirinča koji se ne kuva, nego se sprema samo potapanjem u vodu.



Istraživači iz Instituta za istraživanje pirinča u Orisi, koji su uzgajili taj hibrid, bili su inspirisani tzv. mekim pirinčem koji raste samo na severoistoku indijske provincije Asam, zato što se ostavi potopljen u vodi preko noći i jede bez kuvanja, objavio je Bi Bi Si.

Testiranje novog hibrida je već dalo pozitivne rezultate, što znači da će moći da se uzgaja u različitim klimatskim uslovima širom Indije.

"Ovo je prvi put da se meki pirinač uzgaja izvan severoistoka Asama. On se sada testira tako što se uzgaja u Orisi gde je vrlo velika vlažnost vazduha, a temperature su veće nego u Asamu", izjavio je direktor instituta dr T.P. Adija.

Cilj je da se uzgaji žitarica koju će stanovnici Indije moći da pripremaju samo potapanjem u vodu.

U zemlji u kojoj je rasprostranjena neuhranjenost taj hibrid bi mogao da postane glavno oružje u borbi protiv gladi, javio je Bi Bi Si.

Iako je Indija ostvarila veliki privredni napredak od liberalizacije ekonomije početkom devedesetih godina 20. veka, trećina neuhranjene dece u svetu živi u toj zemlji.



Izvor: B92
IP sačuvana
social share
Ja sam andjeo sa neba i bezobrazna kad hocu, ja cutim, al` kad treba pevam danju pevam nocu, zahtevna k`o dete, a u dusi sam romantik, ja se klonim svake stete, al` za frkom sam fanatik


Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne Diraj Tigra Dok Se Igra!

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 23881
Zastava Izgubljena u vremenu i prostoru
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.64
Kako se ljudsko telo bori protiv gladi?

Kada smo gladni, naše telo nam, naravno, daje signal da jedemo, tražimo hranu... Istovremeno, naše telo mobiliše odbrambeni sistem koji je neverovatno štedljiv kada je u pitanju energija.



Kada smo gladni naše telo mobiliše odbrambeni sistem. Ako nemamo dovoljno kalorija, proizvodimo belančevine koje funkcionišu kao antibiotici, pokazuju rezultati istraživanja koje su nemački naučnici objavili u časopisu „Nejčr“ (Nature). Ta odbrambena strategija funkcioniše odvojeno od ostatka imunog sistema, pišu naučnici okupljeni oko Mihaela Hoha sa univerziteta u Bonu. Radi se o tome da se spreči borba tela sa bakterijama i virusima kojima je izloženo, jer je ono, zbog nedostatka hrane, već dovoljno pod stresom.
 
U normalnom stanju, imunom sistemu je za funkcionisanje potrebno dosta energije. Klasično oružje imunog sistema, dakle T i B ćelije kao i antitela, možemo da zamislimo kao tešku artiljeriju koja bacile suzbija opasnim oružjem, objašnjava Hoh. U vreme krize telo se služi štedlivijom varijantom odbrane.

Na mestima kao što su pluća ili koža, tu gde bacili mogu da prodru u organizam, proizvode se belančevine, takozvani peptidi koji uništavaju bakterije koje mogu da izazovu bolesti. Te barijere između tela i spoljnog sveta povezane su sa energetskim snabdevanjem organizma i u vreme gladi se pojačavaju.

Naučni pišu da tim procesom upravlja jedan gen kojem se inače pripisuje ključna uloga u starenju. Princip je sledeći: u vreme gladi u ćelijama se smanjuje energetski nivo, a time i nivo insulina. Pad insulina aktivira centralni gen koji se zove „FOXO“ i koji kontroliše i po potrebi aktivira gene sa šiframa za proizvodnju antimikrobnih peptida (AMP). Potom se u ćelijama pojačano proizvode peptidi koji bacile uništavaju još pre nego što prodru u telo.

svevesti
IP sačuvana
social share
Ja sam andjeo sa neba i bezobrazna kad hocu, ja cutim, al` kad treba pevam danju pevam nocu, zahtevna k`o dete, a u dusi sam romantik, ja se klonim svake stete, al` za frkom sam fanatik


Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 68
Zastava Novi Sad
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.63
mob
Nokia 
MIRABO ŠNICLE

Onore Gabriel markis de Mirabo, prvi vodja francuske revolucije bio je aristokratskog porekla, lep, pametan, obrazovan, duhovit, izvanrednog govorničkog dara, slobodouman i preduzimljiv, ali je u isto vreme imao i niz ozbiljnih mana: bio je lažljiv, nepošten, lopov, ucenjivač, izdajnik, rasipnik... Neverovatan spoj vrlina i mana u ovom čoveku sigurno je doprineo i da mu je život bio veoma buran i neobičan. Svojim bližnjima, od roditelja i prijatelja, pa do žene i zvanične ljubavnice, priredjivao je mnoga neprijatna iznenadjenja. Ipak, u istoriji je ostao zabeležen kao pravi narodni tribun i besednnik koji je smelim i prkosnim istupanjem pred kraljevim izaslanikom spasao narodnu skupštinu od rasturanja. Mane su mu, uglavnom, zaboravljene. Mirabo se rano odao porocima. Novac je nemilice trošio, zaduživao se i krao, neko vreme proveo je i u zatvoru, a brojni poverioci neprestano su ga jurili. U takvoj situaciji smislio je da bi dobar izlaz iz novčanihi teškoća bila bogata ženidba. Bacio je oko na lepu i bogatu devojku, čije ime nije ostalo zabeleženo. Devojci se lep i šarmantan momak iz čuvene porodice veoma dopao, pa ga je pozvala na intimnu večeru za dvoje, na kojoj će mu saopštiti svoju odluku. Došao je sa ogromnim buketom ruža, a za večerom je sa gotovo neumerenimm ushićenjem hvalio ne samo domaćicu, već i izvanredno jelo koje je posluženo. Očarana, lepotica je prihvatila bračnu ponudu i obećala da će se jelo koje mu se toliko dopalo ubuduće zvati "mirabo šnicle".
"Mirabo šnicle" su brzo postale omiljene medju brojnim gostima mladog para, pa su se uskoro našle i na jelovniku nekih, u to vreme čuvenih restorana. Na žalost, brak nije bio tako trajan. Mirabo je brzo potrošio novac svoje žene, počeo je i da je maltretira i kinji, tako da ga je uskoro napustila i do kraja života nije želela ni da čuje njegovo ime.



Oblacak imam malo drugaciji podatak o nastanku snicle Mirabo (ramstek Mirabo).
Doticni gospodin je bio u zatvoru i pred pogubljenje to mu je bila poslednja zelja za hranom. Zbog toga se i priprema i servira na poseban nacin. Pece se na rostlju tako da se tragovi od zice koji ostaju na mesu ukrste i izgledaju kao resetke na zatvoru a u praznine izmedju sara stavljaju se masline koje su simbol zatvorenickih glava koje vire kroz resetke.
  Na zalost, ne umem da postavim fotografiju ovde ali ti saljem link gde ima slika na kojoj se vidi jedan od nacina serviranja s tom razlikom da nije pecena na gore opisani nacin nego je poslagan pomfrit u obliku resetke. Po mom misljenju lepse je dobiti resetku pecenjem.

http://zena.blic.rs/data/images/2010-03-10/5836_Mirabo_if.jpg?ver=1268389988
« Poslednja izmena: 11. Sep 2010, 17:44:10 od supernovosadjan »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.078 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.