Uvek mi moramo najgluplje koševe da primimo. Može da se igra napad skoro do kraja četvrtine, može posle i da se pravi faul, ali ne, ajde da pustimo čoveka da nam mune u zadnjoj sekundi.
Retko napadacki divlja i defanzivno losa ekipa, sa drugim najgorim trenerom u EL (nakon Repese) , sa malo mozga u igri i cvrstom odbranom mozete ih dobijete.
Како ти се звао отац? -Хусеин. Његов отац? -Кемал. Чији је Кемал? -Шефкин. Даље? -Шефик Ибров, Ибро Рушидов, Рушид Екрем, Муслија, Адем и Алија! Даље? -Нема даље! -Нема даље, последњи је Алија! Ко је родио Алију? -Одкуд знам, опет неки Хусеин, Кемал! -Није. -Него ко? -Њега су родили Цвјета и Спасоје Југовић. А ако кренеш назад сретаћеш само оваква имена: Вељко, Милош, Душан, Видак, Војак...
Neće nas šut, lepo smo odigrali par napada, ali izlazi iz koša. Drugo, sudije besramno kradu kad god igramo sa Efesom, a i inače protiv Turaka. Nenormalan kriterijum kod faulova, bar 5 su bezveze svirnuli, a 2 su bila faul za nas, oni sude kontra i daju im bacanja. I opet samo -7.
Koliko se para godinama baca u neuspešni projekat Efesa, preskupa ekipa sa nikakvom igrom.