Osoba koja je istinski oprostila, oslobađa svoje pamćenje za nove i kreativne misli. Oni koji kažu: "Opraštam, ali ne zaboravljam", daju dokaz dobrog duševnog zdravlja.

Prvi korak na putu opraštanja sastoji se u čvrstoj odluci da se nećemo osvećivati, nego ćemo od srca oprostiti. Potrebno je imati hrabrosti suočiti se s onima koji su nas uvrijedili i zahtijevati da prestanu s uvredama. Oprostiti neprijatelju ne znači pomiriti se s nepravdom koju on nanosi, nego najprije iskorijeniti nepravdu, a onda oprostiti.


Drugi korak na putu stvarnog oproštenja i ozdravljenja jest iskreno priznanje patnje koja se osjeća nakon nanesene uvrede. Stoičko prkošenje sudbini i nijekanje vlastitih rana nije zdrav ljudski stav. Nepriznavanje patnje koja se osjeća u duši nije znak hrabrosti, nego izraz nemoći da se patnja nadvlada drugim sredstvima, osim da se zaniječe. Gledajući sa psihološkoga i medicinskoga stajališta, takav stav je opasan za čitav organizam. Najveći dio neuroza ima uzrok u odbacivanju patnje, u nespremnosti da se pati.


Treći korak na putu oproštenja čini onaj koji podijeli vlastitu patnju s drugima. Narodna mudrost kaže da je podijeljena patnja dvostruko manja. Da bismo svoju patnju mogli podijeliti s drugima, potrebno je imati dosta poniznosti i hrabrosti, te pronaći osobe povjerenja koje nas neće osuđivati, koje znaju slušati, a da ne dijele moralne savjete.


Četvrti korak na putu oproštenja sastoji se u tome da dobro identificiramo sve gubitke, da postanemo svjesni štete koju smo pretrpjeli zbog nečije uvrede. To je potrebno učiniti da bismo točno znali čega se oslobađamo kad istinski oprostimo.


Peti se korak sastoji u tome da priznamo, a ne da potisnemo srdžbu i želju za osvetom. Ako ne priznamo svoju srdžbu i ako se njome ne okoristimo, ona će, nakon što je potisnemo u podsvijest, još više bujati i konačno se pretvoriti u neprijateljstvo i mržnju, negativne i razorne emocije koje će biti jaka motivacija u mnogim odlukama i djelima osobe, a da ona toga i nije svjesna.


Šesti korak traži od nas da oprostimo sebi. Ako se to ne dogodi, svi će napori da oprostimo drugima biti neutralizirani, uništeni mržnjom koju nosimo u sebi i koju smo okrenuli protiv sebe. Krhka je i nestabilna ravnoteža naše unutarnje harmonije. Katkad su dovoljni malo jače razočaranje, doživljena nepravda ili nejasan strah da uznemire naš unutarnji svijet i da nam zapriječe put prema istinskom oproštenju. Osobe koje nisu mogle oprostiti drugima izjavile su da je glavni razlog za to prevelika kritika prema sebi i nesposobnost da oproste samima sebi.


Sedmi korak zahtijeva od nas da budemo spremni izaći iz sebe i na nov način vidjeti i razumjeti osobu koja nas je uvrijedila. Razumjeti onoga koji nam je učinio neko zlo znači proniknuti dublje u njegovu dušu, otkriti skrivene motivacije njegove krivnje. Nakon što otkrijemo ono "zašto" u uvredljivom ponašanju osobe koja nas je uvrijedila, više ćemo se uvjeriti da treba oprostiti.


Osmi korak koji nas vodi prema autentičnom oproštenju sastoji se u tome da otkrijemo pozitivan smisao nekog neuspjeha, patnje, razočaranja ili uvrede. Važno je imati na pameti i vjerovati u to da svaka uvreda koja nas zaboli nosi sa sobom jednu skrivenu mogućnost da nas izliječi od našeg egoizma i tako pridonese našemu psihološkom rastu i duhovnom sazrijevanju.


Deveti korak na putu istinskog oproštenja čini onaj koji povjeruje da je i njemu već sve oprošteno. Važno je imati na pameti da istinski može oprostiti samo onaj koji je sam doživio iskustvo oproštenja. Osoba koja je iskusila oproštenje osjeća kako je prihvaćena i voljena takva kakva jest. Iskustvo takvog oproštenja daje joj sigurnost i povećava u njoj želju da se nikad više ne udalji od izvora ljubavi koja prašta.


Deseti korak na putu oproštenja znači postati svjestan istine da nismo mi glavni i jedini učesnici oproštenja. Mi smo samo suradnici.

Jedanaesti korak čine oni koji se otvore milosti opraštanja u poniznosti i bezuvjetnom prihvaćanju osobe kojoj želimo oprostiti.


Dvanaesti korak na putu oproštenja potiče nas da se odlučimo koji ćemo stav zauzeti prema osobi koja nas je uvrijedila. Treba jasno reći da oproštenje samo po sebi ne posjeduje magičnu moć koja bi otklanjala sve poteškoće jednog odnosa između dviju osoba, ali ono ima moć pokrenuti osobu na autentično sazrijevanje i istinsku promjenu nakon koje odnosi sa osobom koja nas je uvrijedila mogu postati još dublji i zreliji.

Doc. dr. sc. Mijo NIKIĆ, psiholog

Ja sam kod jedanaestog a cesto se vracam na sesti korak!

ja necu oprostaj, ja hocu ostaviti vrata otvoreno. al nikoga necu maltretirati, sa garancijom

Kod mene je raspored malo drugaciji

liv,hvala ti puno ,dala si mi jedan test koji godinama trazim,tj jednu analizu ,koju sam trebala uraditi jos pre par gobdina.
Ali ti znas da ja mislim da nikad nije kasno.Vidim da ce ovo biti vrlo naporan vikend,ali nadam se dobrim rezultatima ,bez obzira koliko me to zabolelo

najlakshe je oprostiti kad se prvo osvetish