GRAD


Ti govoriš: Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
Koliko će ovdje mojih misli još rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i
ništeći.



Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećeš,
ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćeš ulicama hodit, stareć
u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu, ne nadaj se
drugom.



Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.

KAD SE RAZBUDE . . .

O pjesniče, nastoj da sve sačuvaš
pa i ono najneznatnije
što se od prolaznosti spasiti može-
vizije onih tvojih ljubavi!

Potajno ih upleti u riječi svoje.
Pjesniče, nastoj da sačuvaš,
kad se u tvome razbude duhu
po noći il' u blistavo podne.

VRATI SE

O dragi osjećaju, dođi još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna čežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i pút moja sjećaju,
dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.

O vrati se bezbroj puta te po noći
zanesi me, kad se usne i pút moja sjećaju...