ti imaš nameru da vaspitaš dete po svom ukusu. da ga naučiš da nesme da laže.
šta sve može da mu se desi zbog toga kad jednog dana odraste.

Naravno da ga "uhodis" i naravno da ga proveravas, ali mu posle i kazes da je bila provera, da znas da nije ili jeste legao.

Uhvatis u lazi, opomena, sledeci put kazna.

Nemoj da lažeš i nemoj da ga lažeš.
Ako si rekao da sutra idete na sladoled, onda sutra idete na sladoled.

Ti lažeš svog šefa, smišljaš izgovore zašto nisi uradio nešto, a onda očekuješ da dijete bude iskreno prema tebi.

Džaba sva priča, djeca se uče na primjeru.

Sva djeca lažu, treba razgraničiti kad lažu jer:
- im je dosadno
- žele nešto da uljepšaju
- ne sjećaju se pojedinosti, pa sami izmišljaju da pokriju rupe
- lažu da bi se izvukli
- lažu da bi druge uvalili u nevolju
- lažu da bi izazvali sukob i svadju

E ovih posljednjih laži, naročito ako roditelji ne razgovaruj dobro, se treba posebno čuvati.
Nevjerovatna je količina haosa koju može da izazove ovakvo dijete - jer, što bi dijete lagalo.

Inače, u vrtiću, vaspitačice su krenule priču o pravima djeteta i koga tuku kod kuće:
- tu su bile priče o varjačama,
- klečanju na kukuruzu,
- šibama
- gladovanjima
- i favorit koji je tvrdio da ga ćale bije lopatom

Klinci žele da se uklope, kad se mašina zahukta i svi krenu sa: "i ja i mene..." realnost ustupi mjesto želji za uklapanjem i to je to.

Sve u svemu roditelji su ostali u nevjerici kad su čuli svoje mezimce, a da ih je soc služba shvatila ozbiljno, ni jedno od tih 20-ak djece u grupi ne bi ostalo u familiji, jer su svi bili teško zlostavljanji.

svasta...

ne znam ja kakva su to djeca  i cija su to djeca...
ova djeca koju ja znam... to nikad ne bi na usne stavila...

nema tu nekog odredjenog nacina reagovanja na neku njihovu laz..
regujes na laz onako kojeg oblika je laz...ili pizdarija...

treba ih nauciti da te postuju i da se ponasaju...to je najbitnije...
i da zna da si ti tu sef a ne ono...

a to ces najbolje uciniti sto patak kaze..na licnom primjeru..da ih ne varas i ne lazes...
i da obecanja svoja ispunjavas...
i da i ti sam pazis sta radis.
.jer oni su ko spuzve...upijaju sve..i dobro i lose istom mjerom...
posto ne znaju sta je dobro a sta lose dok ih ti ne naucis...

i naravno puno paznje trebas da im posvetis... sto vecina oceva nije u stanju...
jer moraju ko crnci da rade i da se zrtvuju...  

i treba da ih i darujes i kaznjavas po potrebi..
i osnovno je da se nauce da za sve sto dobro urade...da ne mogu da budu nagradjeni..

moraju da nauce da razikuju svoje svakodnevne obaveze...od drugih stvari...
ljudi se zeznu pa ih nagradjuju za sve i svasta..pa posle balavci mali se iskurepe
pa nece nista da urade ako ih ne  nagradis...

a tako isto ih i ne treba za svaku budalastinu kaznjavati...moraju imati i slobodu i u igri i u razgovoru...i u svemu..
i treba ih pustiti da rade ponekad sta zele...
i da malo danu dusom svojom malenom...

ali naravno pod budnim okom...tvojim...
i da nauce kad je vrijeme za to i gdje je mjesto za to...
a ne da divljaju kad hoce i gdje hoce...

nije strasno ni zapretiti pruticem... pa ni svicnuti malo po guzi...da vidi i osjeti i nauci sta je to...
ali tu rabotu treba materama ostaviti... one treba obavljaju prljav posao u vaspitanju...

a i treba i roditelj da nauci sta je djecija masta i igra a sta laz djecija...
ne treba ni sputavati djeciju mastu...i igru...

laz je jedno a masta je drugo...

i tako...uglavnom budi siguran da ces se x puta zacuditi 
i  zapitati.... a covjece sta je ovom djetetu... i sto radi to ili ono..ili ovo...

i ne treba bolan pretjerivati...i frciti i paniciti...i maltretirati djecu metodama vaspitanja ,,, raznoiraznim novinskim...

to su samo djeca...obicna djeca..a ne spejs satlovi..

svejedno ce raditi sta bude htio ...kad malo odraste ..
i rece ....de ba stari idu u kurac,,,sta seres tu...
i za svojim naumom ce otici...i raditi sta hoce....
al'  cu mu jebat matrinu picku...samo budel olos...

samo treba boga moliti da oni tebi ne rade ono sto si ti svojim roditeljma radio..
a to se sigurno nece  izbjeci...

Moja drugarica koja je provela dobrih 15 godina proucavajuci deciju psihu, odlazila na seminare, i vaspitava tudju vec 22 godine mi je savetovala da:

-Tuci dete samo strogo po potrebi ako je u pitanju zivot (guranje prstiju i predmeta u uticnicu, prelazak ili pretrcavanje preko ulice....) i to samo po guzi naravno.
-Ne vikati na dete ispred druge dece
- Stalozeno objasniti detetu gresku bez vike i unosenja u facu
- Spustiti se na njihov nivo i uvek se staviti na njihovo mesto, "sta bih ja da se meni to i to desilo", "kako bih ja u tom slucaju reagovala"....
-Kazna mora da ima svoj kraj, ne esec dana 2 ili 3, jer onda gubi smisao, i zaboravlja se zbog cega je uopste dete kaznjeno.
- Kaznis ga po principu da mu zabranis ono sto najvise voli.

ma nisam ni ja za to da se djeca tuku...niti znam nekoga ko tuce djecu...
niti je ko mene tukao...(a trebali su)

prutic je vaspitna mjera...neizostvana u vaspitanju...
i nije nikad nikome naskodio..
bez obzira sta kazu americki strucnjaci..i ostali mnogi govnari...koji uglavnom i nemaju djecu...
(lako je srat i pricat terba ovo treba ono..treba to sve dozivjet i prozivjeti...
pa onda pricat...)

ili ako imaju djecu ..tu svoju djecu vodaju kod psihologa i vaspitavaju ih modernim casopis  metodama...
pa  im djeca ulecu sa uzijima u skole i ubijaju se izmedju sebe..

pusti ti to...
znam ja sta treba raditi...i kad  sta treba raditi...

prutic ...to je par puta u akciji..posle je to vise fiktivna kaznena mjera..
jer znaju mali lopovi...kad se pomene prutic... da je vrag odnijeo salu i da se  treba povuci na seciju
 i navuc na lice svoje maleno ... neku neodoljivu facu sa osmjehom zvanim "ajde sad uzmi prutic..ako mozes " ...
i gledati malo crtani...

razlika je velika izmedju  tuci dijete...i svicnuti pruticem dijete....
kad zasluzi..i kad nema drugog nacina da ga obuzdas
kad ne jebe strucno sta mu govoris...

 a svako ko kaze da moze uvijek obuzdati dijete nekim rijecima bez galame..i histerisanja...taj sere ko foka...
ja i inace ne galamim...i ne pricam puno...kad mi neko odbija  poslusnost ili mi  ide na zivce...
 i ne volim ljude koji povisuju ton kad pricaju...
ja mu (bilo kome) smireno mamicu jebem... bez ikakvog uzbudjenja...frke i galame...
stvim ga pod kontrolu i natjeram na poslusnost

u svakom slucaju...daleko je bolje ga  smireno i polako svicnuti pruticem po guzi...
nego srati mu pola sata...i na silu  pokusavati strpati mu poslusnot u glavu...
i pokusavati ga obuzdati kad podivlja...

dijete treba s tim verbalnim metodama (ili pominjanjam prutica) smiriti pre nego podivlja...
sto znaci da ga moras dobro paziti...i stalno paziti...
a kad podivlja..
tu samo prutic moze uciniti nesto...
 
samo ga treba  svicnuti pruticem po guzi...svaki put...kad pretjera sa pokazivanjem samovlje...
i bude ko "marica-bubica" 

ja gledam kakve djece ima...i sta im sve roditelji dopuste da rade...
pa i na po ulice...roditelj ih ne moze smiriti...i obuzdati...
a to su sve te casopis metode savremene...ucinile...

sve u svemu da ne serem  vise...

svako ima svoje metode..
djeca ...kao i odrasli ljudi... nisu ista..
i nisu istog karaktera....i iz istih zivotnih prica...tako da tu nema neceg univerzalnog..

mozes se ti  edukovati koliko hoces,...i pripremati teoretski,..ali kad dijete dodje ...
i kad  je vrijeme da se pocne sa vaspitanjem i odgojom...
tek onda vidis da pola tog sranja nema veze sa vezom...
i da nije isto citati i srati o odgoju djeteta i to uraditi...na svom djetetu...

i jbg...ako se ne snadjes bas najbolje sa prvim djetetom..
na njemu dosta naucis..najvise naucis na njemu ...
i vidis i gdje si pogresio i sta si dobro uradio...
i sta si trebao da radis...
 pa sa drugim djetetom i te kako znas sta treba da radis....i sve ide mnogo lakse..

i uglavnom...nema tu puno filozofije...

bice mu uvijek i bilo gdje...isto kao i svoj ostaloj djeci...kao i pre njega i posle njega sto je bilo...
bice mu onako kako zasluzi..

kad zasere - bice kaznjen... i ispastat ce bilo gdje da se nalazi..
a  kad je dobar ....uglavnom bice i njemu dobro...

pa  i kad bude odrastao covjek tako ce mu biti...
sto pre to shvati i nauci ....bice bolje za njega...

i to je to...


 

Hehe....mi imamo Mirka, onaj muvopich
Stoji visoko pa ne mogu da ga dohvate.
To sada pali kod male, ona ima 4 godine, i sa njom mogu na taj nacin....sad ces dobiti sa Mirkom po guzi...i odmah bude "nemoj mamice bicu dobra". Ili kad krenemo negde, zapretim joj da ce kad dodje kuci dobiti po guzi, ako nije dobra naravno.

A velikog sad mustram metodom "nema igrica", "neces na selo kod babe i dede", "neces na trening" ,"nista ti necu kupiti"

Izvlacim se za sada.

Немам још своју децу, али ако Бог да, па их будем имао, трудићу се да ми ово буде главна водиља, јер од свих принципа васпитања овај сматрам најтачнијим, па самим тим и најважнијим...

Tesko je biti roditelj...

Iako nisam isti...

Htela bih da se osvrnem na jedan od primera... a to je onaj sa filmom...

Ako sam dobro razumela, u pitanju je istinit dogadjaj.
Da stvar bude gora, to nije bio usamljen slucaj.
Osamdesetih godina u SAD je postojala poplava ovakvih slucajeva koji su, srecom, vecinom bili lazni.
Problem je primecen kada su radjene revizije slucajeva i kada se poslo od toga da deca, zeleci da udovolje nekom autoritetu, prihvataju ili tumace ono sto on govori kao istinu i stvaraju lazna secanja.
Najcesce se radilo o roditeljima koji su decu koristili iz svojih sebicnih razloga - to je bilo vreme krvavih parnica za razvod, gde je uz svaku tuzbu za razvod isla i tuzba protiv drugog roditelja da je seksualno zloupotrebljavao dete.
Takodje, problem su pravili i nedovoljno obuceni psiholozi koji su deci sugestivnim pitanjima tumacili neke njihove dogadjaje i od necega sto nije toliko bitno - npr. vidis mamu ili tatu nagog ili ih je neko nepoznat pomilovao po kosi- stvarali duboke traume.

Proizvod te histerije je sto danas postoji gomila odraslih osoba za koje se ne moze utvrditi da li su zaista bili zrtve ili se radi o umetnutim secanjima.
I naravno... svi oni vuku neke svoje traume...
I naravno... pravi slucajevi ostaju neotkriveni, cak iako je danas dijagnostika daleko bolja...

Zanimljivo je i to da je ta histerija ostala relativno lokalizovana... odnosno.. da se radilo o Americi... dok se ostatak sveta normalno vrteo..

Ali sam cinjenica da je dete toliko podlozno i spoljnim uticajima je zaista pipkava tema... i govori koliko je tesko biti roditelj... i koliko je tesko znati pravu istinu...

hm...ja recimo imam dva ruzna sjecanja...koja nosim sa sobom..od nekih par svojih godina...
gayenje kolima ispred mojih okica..jednog cuke i posle nekog vrmena otpriolike na istom mjestu./..
gazenje  jedne djevojcice...koja je otrcala za loptom i istrcala na ulicu...
bilo je tu i krvi..i stakla i vriske i galame...i trke i frke...

i to mi je oduvijek u glavi...i kad  god da sam kroz odrastanje vidio nekog da pretrcava ulicu...
sjetio sam se ova dva slucaja...

pa kapiram da i neko zlostavljano dijete koje je dozivjelo nekakav uzas...
zauvijek to nosi sa sobom...

a sad ubacena sjecanja...to je poznato (bar meni ..ne bi da pricam puno o tome...jer ne znam skoro nista o tome..ali cuo sam  da se primjenjuje i znam na kome..).
.da se moze to uraditi i sa odraslim ljudima...

a djeca...

pa kvragu ni zivotinja..pas..macka..konj...nece ozlijediti dijete...
ako je samo jednom imalo dodir sa djetetom..ako je upoznal zivotinja  bilo koje dijete..
nece nijednom nauditi..
desi se...ali desi se zbog vlasnika...jer je on zao...pa i zivotinja bude zla...

ali ljudi...ljudi su po prirodi nakaradni i zli...

ne znam...

ali da ti kazem..sve bi ja to po kratkom postupku..i takve roditelje i takve advokate i takve ljekare....
pa da su mi i iz oka ispali...