Kada cu se stideti Srebrenice :: Srpski Nacionalisticki forum

I sta si mi sa time htio reci,da su trebali uzeti oruzije koje im je bilo oduzeto od Unproforaca....da vas mozda nisu trebali kamenjima gadjati...

"Zaštićena zona" Srebrenica

1. Nakon što je u Bosni i Hercegovini izbio rat, vojne snage bosanskih Srba zauzele su sela bosanskih Muslimana u istočnom dijelu zemlje, što je imalo za posljedicu egzodus bosanskih Muslimana u enklave Goražde, Žepa, Tuzla i Srebrenica. Svi događaji koji se spominju u ovoj optužnici desili su se u Republici Bosni i Hercegovini.

2. Dana 16. aprila 1993, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, postupajući u skladu s Glavom VII Povelje, usvojio je Rezoluciju 819 kojom je zahtijevao da sve sukobljene strane u Republici Bosni i Hercegovini Srebrenicu i okolno područje tretiraju kao zaštićenu zonu koja ne smije biti izložena nikakvom oružanom napadu ili kakvom drugom neprijateljskom činu. Rezolucija 819 ponovo je potvrđena Rezolucijom 824 od 6. maja 1993. i Rezolucijom 836 od 4. juna 1993.

3. Procjenjuje se da je u zaštićenoj zoni Srebrenica, prije napada snaga bosanskih Srba, kako je opisano u ovoj optužnici, živjelo oko 60 000 bosanskih Muslimana.

Napad na zaštićenu zonu Srebrenica

4. Dana 6. jula 1995. ili približno tog datuma, vojska bosanskih Srba granatirala je Srebrenicu i napala posmatračka mjesta Ujedinjenih nacija na kojima su bili holandski vojnici, a koja su se nalazila unutar zaštićene zone. Napad na zaštićenu zonu Srebrenica od strane vojske bosanskih Srba trajao je do 11. jula 1995. kada su prve jedinice napadačkih snaga bosanskih Srba ušle u Srebrenicu.

5. Bosanski Muslimani, muškarci, žene i djeca koji su ostali u Srebrenici nakon početka napada bosanskih Srba, postupili su na dva načina. Nekoliko hiljada žena, djece i nešto uglavnom starijih muškaraca pobjeglo je u bazu UN u Potočarima unutar zaštićene zone Srebrenica, gdje su potražili zaštitu holandskog bataljona odgovornog za tu bazu. U bazi su ostali od 11. jula 1995. do 13. jula 1995. kad su autobusima i kamionima evakuisani pod kontrolom i rukovodstvom vojnih lica bosanskih Srba.

6. Druga grupa od otprilike 15 000 bosanskih Muslimana muškaraca, sa nešto žena i djece, okupila se u večernjim satima 11. jula 1995. u Šušnjarima i u dugačkoj koloni kroz šume krenula u zbijeg prema Tuzli. Otprilike jedna trećina grupe bili su naoružani bosanski vojnici i naoružani civili. Ostali su bili nenaoružani civili.

Događaji u Potočarima

7. Dana 11. i 12. jula 1995, RATKO MLADIĆ i članovi njegovog štaba sastali su se u Bratuncu sa holandskim vojnim oficirima i predstavnicima muslimanskih izbjeglica iz Potočara. Na tim sastancima, RATKO MLADIĆ ih je, između ostalog, obavijestio da će se sa muslimanskim vojnicima koji budu predali oružje postupati kao sa ratnim zarobljenicima u skladu sa Ženevskim konvencijama, te da niko neće nauditi izbjeglicama evakuisanim iz Potočara.

8. Dana 12. jula 1995. ili oko tog datuma, vojne snage bosanskih Srba zapalile su i opljačkale kuće bosanskih Muslimana u Potočarima i oko Potočara.

9. U jutarnjim satima 12. jula 1995. ili oko tog datuma, vojne snage bosanskih Srba stigle su u vojnu bazu UN u Potočarima i oko baze.

10. Dana 12. jula 1995. ili oko tog datuma, RATKO MLADIĆ je u pratnji svojih vojnih pomoćnika i televizijske ekipe došao u Potočare. Više puta je lažno uvjeravao bosanske Muslimane u Potočarima i oko Potočara da im niko neće nauditi i da će biti bezbjedno prebačeni iz Srebrenice.

11. Dana 12. jula 1995. ili oko tog datuma, oko 50-60 autobusa i kamiona stiglo je po direktivi i u prisustvu RATKA MLADIĆA u blizinu vojne baze UN u Potočarima. Ubrzo nakon dolaska tih vozila, započela je evakuacija bosanskih Muslimana izbjeglica. Kad su se Muslimani - žene, djeca i muškarci - počeli penjati u autobuse i kamione, vojna lica bosanskih Srba počela su izdvajati muškarce od žena i djece. To odabiranje i izdvajanje Muslimana-muškaraca odvijalo se u prisustvu i po direktivi RATKA MLADIĆA.

12. Bosanski Muslimani-muškarci, koji su izdvojeni od ostalih izbjeglica, odvedeni su na razna mjesta u Potočarima i oko Potočara. Dana 12. jula 1995. ili oko tog datuma, RATKO MLADIĆ i vojna lica bosanskih Srba pod njegovom komandom, obavijestili su neke od tih Muslimana da će biti evakuisani i razmijenjeni za bosanske Srbe zatočene u Tuzli.

13. Većina Muslimana-muškaraca koji su bili izdvojeni od ostalih izbjeglica u Potočarima prevezena je u Bratunac, a zatim u područje Karakaja gdje su vojna lica bosanskih Srba nad njima izvršila pokolj.

14. Između 12. i 13. jula 1995, vojna lica bosanskih Srba po kratkom su postupku pogubila bosanske Muslimane, muškarce i žene, na raznim mjestima oko baze UN gdje su se oni bili sklonili. Tijela onih koji su po kratkom postupku pogubljeni ostavljena su po poljima i u zgradama u neposrednoj blizini baze. Ta arbitrarna ubistva unijela su strah i paniku među Muslimane koji su tamo ostali, te su neki od njih počinili samoubistvo, a svi ostali pristali da napuste enklavu.

15. Evakuacija svih sposobnih muslimanskih izbjeglica završena je 13. jula 1995. Kao posljedica napada bosanskih Srba na tu zaštićenu zonu i drugih akcija, vojna lica bosanskih Srba skoro su potpuno eliminirala bosansko muslimansko stanovništvo iz srebreničke enklave.

Predaja i smaknuća

16. Između večeri 11. jula 1995. i jutra 12. jula 1995, dugačka kolona Muslimana, koja se okupila u Šušnjarima, kroz šumu je bježala iz Srebrenice prema Tuzli.

17. U pokušaju da spriječe kolonu bosanskih Muslimana u bijegu prema Tuzli, vojna lica bosanskih Srba, uz pomoć vojnih oklopnih transportera, tenkova, protuavionskih topova i artiljerije, zauzela su položaje duž puta Bratunac - Milići.

18. Čim je kolona stigla do teritorije koju drže bosanski Srbi, u blizini Buljima, napale su je vojne snage bosanskih Srba. Taj i drugi napadi vojnih snaga bosanskih Srba imali su za posljedicu smrt i ranjavanje mnogih Muslimana i razbijanje kolone na nekoliko manjih dijelova koji su nastavili prema Tuzli. Otprilike jedna trećina kolone, sastavljena uglavnom od vojnih lica, prešla je put Bratunac - Milići u blizini Nove Kasabe i bezbjedno stigla do Tuzle. Preostali Muslimani ostali su odsječeni iza linija bosanskih Srba.

19. Hiljade Muslimana je zarobljeno ili se predalo vojnim snagama bosanskih Srba pod komandom i kontrolom RATKA MLADIĆA i RADOVANA KARADŽIĆA. Mnogi Muslimani koji su se predali učinili su to, jer im je bila zajamčena bezbjednost ukoliko se predaju. U mnogim slučajevima Muslimanima su uvjeravanja o bezbjednosti davala vojna lica bosanskih Srba koja su bila zajedno sa drugim vojnicima bosanskim Srbima, koji su na sebi imali ukradene uniforme UN, kao i zarobljeni Muslimani kojima je bilo naređeno da ostale Muslimane dozovu iz šume.

20. Vojna lica bosanskih Srba po kratkom su postupku pogubila mnoge zarobljene bosanske Muslimane kao i one koji su im se predali, na mjestima na kojima su se predali, odnosno gdje su zarobljeni, kao i na drugim mjestima ubrzo nakon predaje odnosno zarobljavanja. Slijede neki od slučajeva smaknuća po kratkom postupku:

20.1 Dana 13. jula 1995. ili oko tog datuma, u blizini Nezuka u Republici Bosni i Hercegovini, zarobljena je grupa od deset bosanskih Muslimana-muškaraca. Vojnici bosanskih Srba po kratkom su postupku pogubili neke od njih, uključujući Mirsada ALISPAHIĆA i Hajrudina MEŠANOVIĆA.

20.2 Dana 13. jula 1995. ili oko tog datuma, na obali rijeke Jadar, između Konjević Polja i Drinjače, vojnici bosanskih Srba po kratkom su postupku pogubili 15 bosanskih Muslimana-muškaraca koji su se predali ili su zarobljeni. Među onima koji su ubijeni bili su Hamed OMEROVIĆ, Azem MUJIĆ i Ismet AHMETOVIĆ.

20.3 Dana 13. jula 1995. ili oko tog datuma, u blizini Konjević Polja, vojnici bosanskih Srba po kratkom su postupku pogubili stotine Muslimana, uključujući žene i djecu.

20.4 Dana 17. ili 18. jula 1995, u blizini Konjević Polja, vojnici bosanskih Srba zarobili su oko 150-200 bosanskih Muslimana-muškaraca i po kratkom postupku pogubili oko polovicu.

20.5 Dana 18. ili 19. jula 1995, u blizini Nezuka, vojnim snagama bosanskih Srba predalo se oko 20 grupa bosanskih Muslimana-muškaraca; u svakoj grupi bilo je od pet do deset osoba. Nakon što su se ti muškarci predali, vojnici bosanskih Srba naredili su im da se postroje, a zatim ih po kratkom postupku pogubili.

20.6 Dana 20. ili 21. jula 1995, u blizini sela Meces, vojna lica bosanskih Srba megafonima su pozivali bosanske Muslimane-muškarce koji su pobjegli iz Srebrenice da se predaju, uvjeravajući ih da će biti bezbjedni. Oko 350 bosanskih Muslimana odgovorilo je na pozive i predalo se. Vojnici bosanskih Srba su zatim odveli oko njih 150, naložili im da sami sebi iskopaju grobove, a zatim ih pogubili po kratkom postupku.

20.7 Dana 21. ili 20. jula 1995, u blizini sela Meces, rovokopačem je iskopana velika jama, nakon čega su vojnici bosanskih Srba naredili oko 260 zarobljenih bosanskih Muslimana-muškaraca da stanu oko jame. Vojnici bosanskih Srba su zatim opkolili te Muslimane i naredili im da se ne miču jer će u protivnom u njih pucati. Neki su se pomjerili te je u njih pucano. Ostali su gurnuti u jamu i živi zakopani.

21. Mnogi Muslimani koji su se predali vojnim licima bosanskih Srba nisu ubijeni na mjestima gdje su se predali, već su odveženi na centralna sabirna mjesta gdje su ih vojnici bosanskih Srba držali pod oružanom stražom. Ta sabirna mjesta bila su, između ostalih, sljedeća: hangar u Bratuncu, nogometni tereni u Kasabi, Konjević Polju, Kravici i Vlasenici, livada iza autobusne stanice u Sandićima i druga polja i livade duž puta Bratunac - Milići.

22. Između 12. i 14. jula 1955, na raznim od tih sabirnih mjesta, uključujući hangar u Bratuncu i nogometni stadion u Kasabi, RATKO MLADIĆ se obratio zarobljenim bosanskim Muslimanima. Lažno ih je i u više navrata uvjeravao da su bezbjedni i da će biti razmijenjeni za zatvorenike, bosanske Srbe koje drže snage bosanske vlade.

23. Između 12. i 14. jula 1995, vojna lica bosanskih Srba nasumice su izdvajala zarobljene bosanske Muslimane i po kratkom postupku ih pogubljivala.