Vratio se Crnogorac iz prvog balkanskog rata. Zasuk’o brcine, za pojasom sablje i kubure a na prsima ordenje. Skupilo se selo oko njega, i traze da im prica kako je bilo u ratu.
- “Bijasmo mi na je’nu cuku, nas stotinu sivih sokolova i navaljose Turci, nji’ tri, cetiri ‘iljade kukavna im majka. Odbismo mi jedan juris, odbismo i drugi, pa treci. Kad navaljose i cetvrti put, vidjasmo mi da nema vise municije. No nema druge isukasmo svijetle sablje i jurnusmo mi na nji’. Kad nalecio ja na jednog Turcina i zama’nu jedampu’ odsijeko’ mu jednu ruku, zam’nu drugi put, odsjeko’ mu drugu ruku, treci put jednu nogu i cetvrti drugu nogu.”
- “A sta mu bi’ s glavom?”, upita jedan djetic.
- “A s glavom? Pa glavu mu je ne’ko drugi prije odsjek’o.”

 

bio je jedan slican... ali idalje je sjajan vic...