Da je ikako moguće, ja bih konsenzualno pristao da živim u Švedskoj. Međutim, nije riječ o željama čovjeka, naroda, nacije, ..., već o nacističko-fašističkim režimima, koji ih uporno nastoje vratiti u Hamurabijevu dob.

Pa o Hamurabiju (Titu) može da se govori ako nije bilo izbora, čim su postojali slobodni i demokratski izbori rezultati su volja naroda a ne diktat.

Zato sto je smesno uopste pomisliti da se Holbruk nesto "kaje" zbog toga sto je uradio i da nije znao sta ce se desiti ali necu ti prekidati tok misli i slobodno kazi sta ti je na pameti

Nisam rekao da se iko kaje, samo sam naveo ono što je Holbrooke dokumentirao u "Završiti rat". Egipatsi faraoni su imali službene pisare, međutim u slučaju Izetbegovića i saveznika mu - sve je u havi, i to s jednim i jedinim razlogom: da se generalizira odgovornost za tregediju za koju su isključivo odgovorni on, Milošević i Tuđman sa ratnim im stranačkim štabovima. Potom je i odgovornost za ratnu tragediju individualizirana, odnosno marginalizirana, što bi moglo praktično značiti da nema izuzetka, odnosno: kadija te tuži - kadija ti sudi. Naravno, kadiji je bitan samo kadiluk, jer dok je kadiluka bit će i kadinaca. A svi ostali su tek kolateralna šteta, bez obzira što joj je karakter i genocidan.

Očito, jezgra političkih sistema - koja su svoju moć zasnivala na feudalnom modelu instrumentalizacije razlika među pojedinim uzorcima bh-populacije i, potom, na njihovom izvlačenjem na nivo institucioniziranog neprijateljstva u ime navodne odbrane tih uzoraka – suočene su sa vlastitom im daytonskom rak-ranom, sadržanom u  "USTAV Bosne i Hercegovine: Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom."  Što bi moralo značiti da su oni, koji su najodgovorniji za implementaciju Aneksa 4 (Ustav) Član II-2 Mirovnog sporazuma Dayton,  a prevashodno OHR -  "konačni organ na terenu vezano za tumačenje ovog Sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja" obavezni reagirati da prevashodno onemoguće, ali i spriječe  sva rješenja na ustavnom, zakonodavnim i izvršnim nivoima u BiH koja su suprotna navedenom  Članu Ustava BiH. Dodatno, na to ih obavezuje i  Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, po tužbi  Derve Sejdića i Jakoba Fincija, u kojoj stoji i sljedeće: " Sud je, također, ponovo naglasio da je razlikovanje po osnovu nečijeg etničkog porijekla posebno težak oblik rasne diskriminacije koja zahtijeva naročitu pažnju i angažiranje državnih oragana u njenom sprečavanju."

Navedenim jezgrima, a na nesreću socijaldemokratskog modela političkog ponašanja, priklonili su se i prednjače baš oni politički subjekti u BiH koji su svoje postojanje i progresiju temeljili na nepoštednoj borbi protiv feudalnog modela instrumentalizacije individualnih i kolektivnih razlika među ljudima. Njihovo ponašanje (činjenje ili/i nečinjenje) sve više slijedi Sharonovu da su činjenice i ono što vlastodršci pretpostavljaju da biše trebale biti, i to bez obzira što sa idiopatiziranjem  činjenica idu dalje u feudalizam i od onih protiv kojih su se nepoštedno borili. To suštinski znači da je njihova socijaldemokratija bila lažna, a što se i formalno potvrđuje održavanjem na vlasti onih političkih jezgara u korist kojih je lažna, odnosno u korist kojih se satanizira i socijaldemokratska ideja u BiH.

Uglavnom, bh-populaciju, uzorke joj i čovjeka, očekuje još dublja bezdanica.  Navedena daytonska rak-rana će se, vjerovatno, pokušati preventirati na način da se ozloćude njene eventualne metastaze, a po slijedećim modelima: (1) "Nepravde kraljeva umiru sa njima, dok nepravde zakonodavaca traju generacijama." Te, potom: "Kada se zastave razviju, razum je u trubi."