Sve dok Evropa bude zaboravljala one koji su je u RBiH branili od povampirenih nacističko-fašističkih monstruma, te u ime tih monstruma a pod plaštom demokratije bude satanizirala njihove žrtve, izuzev što nanosi nenadoknadivu štetu uspostavi demokratije u BiH, posredno sponzorira nacističko-fašistička legla i u vlastitom joj okrilju.

Holbrooke je tek naknadno shvatio da su Daytonom, a pod premisom uspostave mira u RBiH, ustvari nagrađene nacističko-fašističke centrale (Miloševićeva, Izetbegovićeva i Tuđmanova) i omogućeno im je da pod mandatom OHR-a, i SREU, u miru realiziraju zajedničku im bosnocidnu namjeru. U Holbrookeovom nerazumijevanju velikog udjela imaju ponašanja evropskih prijestolja, koja su uporno potencirala "tri strane u sukobu" i princip stroge evropske, i svjetske, neutralnosti u odnosu na te strane i ishod njihovog rata. Posebnu udio u takvom slijedu imala je njemačka administracija, pošto je otvoreno bila samo na strani Tuđmana, što je neminovno gurnulo  RBiH u sveopću tragediju. Bez obzira što je Tuđman, za razliku od Miloševiću odanog Izetbegovića, tražio takvu pomoć za Hrvatsku, njemačka administracija je bez sumnje znala šta čini. Međutim, ne može li se s pravom sumnjati u krajnju namjeru ondašnje njemačke administracije, u smislu da se naknadno razračunavala sa RBiH, na primjer za događaje u 2. svjetskom ratu – s obzirom da je jugoslovenski antinacizam i antifašizam ukorijenjen i odbranjen isključivo na teritoriji RBiH.

Da se vratim početku. U ratu za RBiH postojale su samo dvije strane, a to je očito i danas ukoliko se želi istini pogledati u oči, i to:

(1) Prva je nacističko-fašistčka,  koju sačinjavaju oni koje Valentin Inzko naziva "domaćim političarima" a koje je Kristian Shvarc-Shilling iz pročelja OHR-a nazvao "nacionalističkim fanaticima". Razumjeti je i Kristiana i Valentina pošto im iza mandata stoje evropska prijestolja, svjesna vlastitog im udjela u sveopćoj bh-tragediji - krunisanoj genocidom. Ti "nacionalistički fanatici" i "domaći političari" su, skoro bez izuzetka, epigoni nacističko-fašističkih sistema Slobodana Miloševića, Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana. Holbrooke je od njih, naknadno, pokušao osloboditi BiH, ali (nakon promjene USA-administracije!) EU nije učinila išta da se taj proces završi. Dapače, svesrdno je pomogla da se monstrumi vrate na vlast u BiH.

(2) Druga strana je državotvorna bh-populacija, koja je nedvojbeno odgovorila i na evropski zahtijev za referendumom, a čiji rezultat i neposredno potvrđeno tokom 1992. godine, kada je slomljen nacističko-fašistički blickrig. I to  u uvjetima kada je jedinu priliku za to omogućavala svijest o neodgodivoj potrebi čovjeka da se - bez obzira na veličinu vlastitu mu žrtve! - suprotstavi nacističko-fašističkom zlu. Takva svijest je bila jedina moć  s kojom je raspolagala državotvorna bh-populacija, uzgred se nadajući da neće ostati sama u borbi sa monstrumom sa kakvim je svijet imao skoro iskustvo.  A što se samo djelimično i obistinilo, s obzirom na ponašanje evropskih prijestolja. No bez obzira na to, bh-populacija je vlastiti joj civilizacijski nivo potvrdila prihvatanjem "daytonskog" mira, skoro bez ijednog incidenta. Potvrdila ga je i neshvatanjem da – uistinu: globalno moćan! - međunarodni mandat može sadržavati toliko primitivnih navika i ponašanja neposrednih aktera tog mandata u BiH. Za razliku od toga, nacističko-fašistička legla su svesrdno iskoristila takvu priliku i uspostavila su i razvila sistem zle moći kvantitativno neprimjeren u historiji, a sobzirom na kvantitet uzorka na koji se "legalno i legitimno" pozivaju. Po tom sistemu se sa oko 3% populacione podrške može "demokratski" biti, na primjer, članom Predsjedništva BiH-e. Naravno, kolateralna šteta  su sve ključne premise  ljudske, porodične i javne samoodrživosti svih onih u BiH koji nisu puki šegrti nacističko-fašistički leglima. 

Najnovija hodanja, na primjer po Njemačkoj, i izjave nakon njih, s neodgodivim razlogom, podsjećaju na 1991./1992. godinu. Za razliku od 1991./1992. godine, epigoni uživaju na lovorikama genocida, svjesni da je to njihovo naslijeđeno pravo i da, potom, nisu obavezni čak ni formalno odgovarati na pokušaje evropskih i globalnih institucija da se i one barem formalno distanciraju od vlastitog im sudjelovanja u tragediji bh-civilizacije. Čini mi se da su "Wikileaks" i "Egipat", bez obzira na konačan im ishod, nagovijestili sudbinu antropofagičnih formi na kojima vlastodršci (legalno i legitimno) institucioniziraju monopol na čovjeka i njegov životni ambijent. Očito, ispod takvog monopola oni nisu u stanju ni procijeniti a ni cijeniti ikakve neformalne životne impulse, pošto su sami sebe ubijedili i vjeruju da je njihova formalna moć neprkosnovena. Isto se dogodilo i sa jugoslovenskim konceptom vlasti i vladanja, mada mu je u svim značajnijim papirima stajalo da je nenadoknadiva premisa njegove moći samosvjestan (i samoorganiziran) čovjek. Stoga bi, možda, korisniji izbor bio njemačkoj administraciji da se suočila sa slučajnim uzorkom bh-populacije. Naravno, ukoliko ne namjerava bh-populaciji samo bacati genocidnu prašinu u oči.

Šta je pesnik hteo da kaže? Da zna tri bombaste besmislene parole? Da ne vidi drveće od šume? Mnogo teksta u kome nisam našla nikakav smisao. Zato te ozbiljno molim za tvoj komentar jasan i konstruktivan i izvor iz kog si tekst preuzeo.

Још један филџанац.

ај не кењај

 


и шта смо данас научили ... нису само Срби геноцидни ... и прашина је 

«Od prijeloma do prijeloma mijenjaju se trupe na pozornici, smijenjuju se akteri sistema, mijenjaju se oblici Zla i liječenja. Religija, policija, medicina, genetika samo su različita utjelovljenja jedne strategije; riječ je o istim ulogama koje glume različiti glumci. Pratilac i navjestitelj, prokazivač, laskavac i iscjelitelj redom je svećenik i tješitelj, policajac i razdvojitelj, liječnik i popravljač, proteza i nadomjestak, ali uvijek posrednik između čovjeka i njegovih pokojnika, maska samoće u simbolici ljudi, a sutra, u usamljenosti predmeta – uvijek pomoćnik koji provodi naredbe vlasti i pravila poretka.»  (Jacques Attali: Kanibalski poredak. Globus, Zagreb, 1984.)

Lepo je rekao njihov poglavnik da su Srbi gnojivo, eto sad i kao genocidna prašina skaču u oči okupatorima 

This is wrong on so many levels 

Zašto bi bilo netačno ako je činjenica da je Holbrooke, nakon dogovora sa Izetbegovićem da njegova SDA više neće sudjelovati u vlasti, te uz pomoć Miloševića, skidajući mu embargo, rasturio SDS, a potom i HDZ. Nakon toga je u BiH na vlast došla "Alijansa za promjene". Međutim, u USA na vlast dolaze republikanci, Izetbegović preko šegrta mu Zlatka Lagumdžije inscenira bunu tzv. boraca - te vraća SDA na vlast, odnosno i druge dvije demonkratske opcije s nešti izmijenjenom im formom. 

Pre svega jasno je da među Srbima postoji konsenzus da u državi BiH ne žele da žive nego žele samostalnu državu. S druge strane nesumnjivo je da Muslimani imaju svoju agendu mejorizacije i u toj agendi prvi korak je uzurpacija mesta hrvatskog predstavnika a drugi korak bi bio preglasavanje Srba. Tako razorne i nepomirljive sile ne mogu da budu državotvorne i holbrukovo rešenje je bilo duboko pogrešno jer je bilo bazirano na doktrini retrokominterne.

Da je ikako moguće, ja bih konsenzualno pristao da živim u Švedskoj. Međutim, nije riječ o željama čovjeka, naroda, nacije, ..., već o nacističko-fašističkim režimima, koji ih uporno nastoje vratiti u Hamurabijevu dob.

Pa o Hamurabiju (Titu) može da se govori ako nije bilo izbora, čim su postojali slobodni i demokratski izbori rezultati su volja naroda a ne diktat.

Zato sto je smesno uopste pomisliti da se Holbruk nesto "kaje" zbog toga sto je uradio i da nije znao sta ce se desiti ali necu ti prekidati tok misli i slobodno kazi sta ti je na pameti

Nisam rekao da se iko kaje, samo sam naveo ono što je Holbrooke dokumentirao u "Završiti rat". Egipatsi faraoni su imali službene pisare, međutim u slučaju Izetbegovića i saveznika mu - sve je u havi, i to s jednim i jedinim razlogom: da se generalizira odgovornost za tregediju za koju su isključivo odgovorni on, Milošević i Tuđman sa ratnim im stranačkim štabovima. Potom je i odgovornost za ratnu tragediju individualizirana, odnosno marginalizirana, što bi moglo praktično značiti da nema izuzetka, odnosno: kadija te tuži - kadija ti sudi. Naravno, kadiji je bitan samo kadiluk, jer dok je kadiluka bit će i kadinaca. A svi ostali su tek kolateralna šteta, bez obzira što joj je karakter i genocidan.

Očito, jezgra političkih sistema - koja su svoju moć zasnivala na feudalnom modelu instrumentalizacije razlika među pojedinim uzorcima bh-populacije i, potom, na njihovom izvlačenjem na nivo institucioniziranog neprijateljstva u ime navodne odbrane tih uzoraka – suočene su sa vlastitom im daytonskom rak-ranom, sadržanom u  "USTAV Bosne i Hercegovine: Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom."  Što bi moralo značiti da su oni, koji su najodgovorniji za implementaciju Aneksa 4 (Ustav) Član II-2 Mirovnog sporazuma Dayton,  a prevashodno OHR -  "konačni organ na terenu vezano za tumačenje ovog Sporazuma o implementaciji mirovnog rješenja" obavezni reagirati da prevashodno onemoguće, ali i spriječe  sva rješenja na ustavnom, zakonodavnim i izvršnim nivoima u BiH koja su suprotna navedenom  Članu Ustava BiH. Dodatno, na to ih obavezuje i  Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, po tužbi  Derve Sejdića i Jakoba Fincija, u kojoj stoji i sljedeće: " Sud je, također, ponovo naglasio da je razlikovanje po osnovu nečijeg etničkog porijekla posebno težak oblik rasne diskriminacije koja zahtijeva naročitu pažnju i angažiranje državnih oragana u njenom sprečavanju."

Navedenim jezgrima, a na nesreću socijaldemokratskog modela političkog ponašanja, priklonili su se i prednjače baš oni politički subjekti u BiH koji su svoje postojanje i progresiju temeljili na nepoštednoj borbi protiv feudalnog modela instrumentalizacije individualnih i kolektivnih razlika među ljudima. Njihovo ponašanje (činjenje ili/i nečinjenje) sve više slijedi Sharonovu da su činjenice i ono što vlastodršci pretpostavljaju da biše trebale biti, i to bez obzira što sa idiopatiziranjem  činjenica idu dalje u feudalizam i od onih protiv kojih su se nepoštedno borili. To suštinski znači da je njihova socijaldemokratija bila lažna, a što se i formalno potvrđuje održavanjem na vlasti onih političkih jezgara u korist kojih je lažna, odnosno u korist kojih se satanizira i socijaldemokratska ideja u BiH.

Uglavnom, bh-populaciju, uzorke joj i čovjeka, očekuje još dublja bezdanica.  Navedena daytonska rak-rana će se, vjerovatno, pokušati preventirati na način da se ozloćude njene eventualne metastaze, a po slijedećim modelima: (1) "Nepravde kraljeva umiru sa njima, dok nepravde zakonodavaca traju generacijama." Te, potom: "Kada se zastave razviju, razum je u trubi."