Sve dok Evropa bude zaboravljala one koji su je u RBiH branili od povampirenih nacističko-fašističkih monstruma, te u ime tih monstruma a pod plaštom demokratije bude satanizirala njihove žrtve, izuzev što nanosi nenadoknadivu štetu uspostavi demokratije u BiH, posredno sponzorira nacističko-fašistička legla i u vlastitom joj okrilju.

Holbrooke je tek naknadno shvatio da su Daytonom, a pod premisom uspostave mira u RBiH, ustvari nagrađene nacističko-fašističke centrale (Miloševićeva, Izetbegovićeva i Tuđmanova) i omogućeno im je da pod mandatom OHR-a, i SREU, u miru realiziraju zajedničku im bosnocidnu namjeru. U Holbrookeovom nerazumijevanju velikog udjela imaju ponašanja evropskih prijestolja, koja su uporno potencirala "tri strane u sukobu" i princip stroge evropske, i svjetske, neutralnosti u odnosu na te strane i ishod njihovog rata. Posebnu udio u takvom slijedu imala je njemačka administracija, pošto je otvoreno bila samo na strani Tuđmana, što je neminovno gurnulo  RBiH u sveopću tragediju. Bez obzira što je Tuđman, za razliku od Miloševiću odanog Izetbegovića, tražio takvu pomoć za Hrvatsku, njemačka administracija je bez sumnje znala šta čini. Međutim, ne može li se s pravom sumnjati u krajnju namjeru ondašnje njemačke administracije, u smislu da se naknadno razračunavala sa RBiH, na primjer za događaje u 2. svjetskom ratu – s obzirom da je jugoslovenski antinacizam i antifašizam ukorijenjen i odbranjen isključivo na teritoriji RBiH.

Da se vratim početku. U ratu za RBiH postojale su samo dvije strane, a to je očito i danas ukoliko se želi istini pogledati u oči, i to:

(1) Prva je nacističko-fašistčka,  koju sačinjavaju oni koje Valentin Inzko naziva "domaćim političarima" a koje je Kristian Shvarc-Shilling iz pročelja OHR-a nazvao "nacionalističkim fanaticima". Razumjeti je i Kristiana i Valentina pošto im iza mandata stoje evropska prijestolja, svjesna vlastitog im udjela u sveopćoj bh-tragediji - krunisanoj genocidom. Ti "nacionalistički fanatici" i "domaći političari" su, skoro bez izuzetka, epigoni nacističko-fašističkih sistema Slobodana Miloševića, Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana. Holbrooke je od njih, naknadno, pokušao osloboditi BiH, ali (nakon promjene USA-administracije!) EU nije učinila išta da se taj proces završi. Dapače, svesrdno je pomogla da se monstrumi vrate na vlast u BiH.

(2) Druga strana je državotvorna bh-populacija, koja je nedvojbeno odgovorila i na evropski zahtijev za referendumom, a čiji rezultat i neposredno potvrđeno tokom 1992. godine, kada je slomljen nacističko-fašistički blickrig. I to  u uvjetima kada je jedinu priliku za to omogućavala svijest o neodgodivoj potrebi čovjeka da se - bez obzira na veličinu vlastitu mu žrtve! - suprotstavi nacističko-fašističkom zlu. Takva svijest je bila jedina moć  s kojom je raspolagala državotvorna bh-populacija, uzgred se nadajući da neće ostati sama u borbi sa monstrumom sa kakvim je svijet imao skoro iskustvo.  A što se samo djelimično i obistinilo, s obzirom na ponašanje evropskih prijestolja. No bez obzira na to, bh-populacija je vlastiti joj civilizacijski nivo potvrdila prihvatanjem "daytonskog" mira, skoro bez ijednog incidenta. Potvrdila ga je i neshvatanjem da – uistinu: globalno moćan! - međunarodni mandat može sadržavati toliko primitivnih navika i ponašanja neposrednih aktera tog mandata u BiH. Za razliku od toga, nacističko-fašistička legla su svesrdno iskoristila takvu priliku i uspostavila su i razvila sistem zle moći kvantitativno neprimjeren u historiji, a sobzirom na kvantitet uzorka na koji se "legalno i legitimno" pozivaju. Po tom sistemu se sa oko 3% populacione podrške može "demokratski" biti, na primjer, članom Predsjedništva BiH-e. Naravno, kolateralna šteta  su sve ključne premise  ljudske, porodične i javne samoodrživosti svih onih u BiH koji nisu puki šegrti nacističko-fašistički leglima. 

Najnovija hodanja, na primjer po Njemačkoj, i izjave nakon njih, s neodgodivim razlogom, podsjećaju na 1991./1992. godinu. Za razliku od 1991./1992. godine, epigoni uživaju na lovorikama genocida, svjesni da je to njihovo naslijeđeno pravo i da, potom, nisu obavezni čak ni formalno odgovarati na pokušaje evropskih i globalnih institucija da se i one barem formalno distanciraju od vlastitog im sudjelovanja u tragediji bh-civilizacije. Čini mi se da su "Wikileaks" i "Egipat", bez obzira na konačan im ishod, nagovijestili sudbinu antropofagičnih formi na kojima vlastodršci (legalno i legitimno) institucioniziraju monopol na čovjeka i njegov životni ambijent. Očito, ispod takvog monopola oni nisu u stanju ni procijeniti a ni cijeniti ikakve neformalne životne impulse, pošto su sami sebe ubijedili i vjeruju da je njihova formalna moć neprkosnovena. Isto se dogodilo i sa jugoslovenskim konceptom vlasti i vladanja, mada mu je u svim značajnijim papirima stajalo da je nenadoknadiva premisa njegove moći samosvjestan (i samoorganiziran) čovjek. Stoga bi, možda, korisniji izbor bio njemačkoj administraciji da se suočila sa slučajnim uzorkom bh-populacije. Naravno, ukoliko ne namjerava bh-populaciji samo bacati genocidnu prašinu u oči.

Šta je pesnik hteo da kaže? Da zna tri bombaste besmislene parole? Da ne vidi drveće od šume? Mnogo teksta u kome nisam našla nikakav smisao. Zato te ozbiljno molim za tvoj komentar jasan i konstruktivan i izvor iz kog si tekst preuzeo.

Још један филџанац.

ај не кењај

 


и шта смо данас научили ... нису само Срби геноцидни ... и прашина је 

«Od prijeloma do prijeloma mijenjaju se trupe na pozornici, smijenjuju se akteri sistema, mijenjaju se oblici Zla i liječenja. Religija, policija, medicina, genetika samo su različita utjelovljenja jedne strategije; riječ je o istim ulogama koje glume različiti glumci. Pratilac i navjestitelj, prokazivač, laskavac i iscjelitelj redom je svećenik i tješitelj, policajac i razdvojitelj, liječnik i popravljač, proteza i nadomjestak, ali uvijek posrednik između čovjeka i njegovih pokojnika, maska samoće u simbolici ljudi, a sutra, u usamljenosti predmeta – uvijek pomoćnik koji provodi naredbe vlasti i pravila poretka.»  (Jacques Attali: Kanibalski poredak. Globus, Zagreb, 1984.)

Lepo je rekao njihov poglavnik da su Srbi gnojivo, eto sad i kao genocidna prašina skaču u oči okupatorima 

This is wrong on so many levels 

Zašto bi bilo netačno ako je činjenica da je Holbrooke, nakon dogovora sa Izetbegovićem da njegova SDA više neće sudjelovati u vlasti, te uz pomoć Miloševića, skidajući mu embargo, rasturio SDS, a potom i HDZ. Nakon toga je u BiH na vlast došla "Alijansa za promjene". Međutim, u USA na vlast dolaze republikanci, Izetbegović preko šegrta mu Zlatka Lagumdžije inscenira bunu tzv. boraca - te vraća SDA na vlast, odnosno i druge dvije demonkratske opcije s nešti izmijenjenom im formom. 

Pre svega jasno je da među Srbima postoji konsenzus da u državi BiH ne žele da žive nego žele samostalnu državu. S druge strane nesumnjivo je da Muslimani imaju svoju agendu mejorizacije i u toj agendi prvi korak je uzurpacija mesta hrvatskog predstavnika a drugi korak bi bio preglasavanje Srba. Tako razorne i nepomirljive sile ne mogu da budu državotvorne i holbrukovo rešenje je bilo duboko pogrešno jer je bilo bazirano na doktrini retrokominterne.