Ислам :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

STAV ISLAMA PREMA SLIKAMA I KIPOVIMA

Islam strogo zabranjuje držanje slika, statua i kipova u kućama muslimana i uopšte. Prisustvo slika tj. kipova u kući spriječava da meleci ulaze u tu kuću. Buharija i Muslim bilježe slijedeći hadis: « Meleci sigurno neće ući u kuću u kojoj ima kipova i slika.»

Kipovi i slike tjeraju meleke iz kuća. Muslimanima je, bez sumnje, haram izrađivati kipove, čak i ako ih pravi za nemuslimane. Muhammed a.s. je kazao: « Među onima kiji će na Sudnjem danu biti kažnjavani najžešćom kaznom bit će oni koji se bave izradom kipova.», ili kako stoji u drugoj predaji: « ... oni koji imitiraju ono što je Allah dž.š. stvorio.» ( Buharija i Muslim) Imam Buhari također prenosi i slijedeću predaju: « Na Sudnjem danu će od onoga ko pravi kipove biti zatraženo da svojim kipovima udahne dušu, a on to neće moći učiniti.» U hadisu kudsijji se prenosi da je Allah dž.š. rekao. «Zar postoji veći silnik od onoga ko želi stvoriti nešto poput onoga što sam Ja stvorio? Neka stvore samo jedan jedini atom! Neka stvore jedno jedino zrnce ječma.» (Buhari i Muslim)

Što se tiče onih koji slikaju ili prave crteže na papiru i drugim ravnim površinamana njih se odnosi hadis koji bilježi Muslim: « Na Sudnjem danu najbolniju patnju će iskusiti slikari (el musavirun).» Pojašnjavajući značenje ovoga hadisa Et Taberi kaže: « Ovdje se misli na one koji slikaju ono što se obožava umjesto Allaha dž.š., s tim da su oni toga svjesni, a to je kufr. A što se tiče onoga koji ne izrađuje slike u ovu svrhu, oni čine prekršaj (grijeh) i za to će odgovarati.» Prema tome musliman, ni u kom slučaju, neće ovakve slike vješati na zid da bi im iskazao poštovanje ili, ne daj Bože, obožavao. Međutim, slikanje i crtanje, kao i posjedovanje onih slika na kojima se nalaze predmeti, tj. neživa bića, kao i motivi iz prirode (biljke, drveće, rijeke, jezera, planine, sunce i slično) je dozvoljeno tj. halal muslimanu. Međutim, isto tako, kip ili slika koji predstavljaju živo biće postaju dozvoljeni ako se oštete, unakaze, ili ako su u vidu prostirke po kojoj se gazi. U prilog ovome govore slijedeći hadisi:

Ebu Davud, Nesai, tirmizi i Ibn Hibban bilježe slijedeći hadis: « Melek Džibril je jednom odbio da uđe u kuću Božjeg poslanika a.s. jer je na vartima bio kip. Slijedeći dan opet nije ušao u kuću ali je Božjem poslaniku rekao: ' Naredi da se skine glava kipa, tako da on bude kao stablo (panj).'» Na temelju ovoga hadisa jedna grupa islamskih učenjaka tvrdi da su, ustvari, haram kompletne figure, ali ako im nedostaje neki dio (tako da nemaju svoj prepoznatljiv oblik), onda su dopuštene. U svakom slučaju, bez obzira na to da li su oštećeni ili nisu, kipove u našim kućama treba izbjegavati. Svaka promjena slike ili figure koja utiče na to da ona ne bude poštovana kao božanstvo prenosi je iz svojstva keraheta (mrske stvari) u svojstvo ibaheta ( dopuštene stvari). U jednom hadisu stoji kako je Džibril tražio dozvolu od resulullaha a.s. da uđe u njegovu kuću, a kada mu je poslanik to dopustio, Džibril je rekao: « Kako da uđem kada se unutra nalazi zavjesa sa likovima, ako ti treba zavjesa onda im bar otkini glave, ili je izreži i napravi jastuke ili prostirke za pod.» (Nesai i Ibn Hibban) Zbog toga je Aiša r.a. kada je primijetila negodovanje Poslanika a.s. to platno izrezala i od njega napravila šiljteta, kako bi slike u njemu izgubile svoj oblik. Pouzdano se zna da su prve generacije muslimana koristile materijale na kojima su bile naslikane krnje figure, ali samo onda kada one nisu upućivale na iskaze poštovanja. Urve je koristio jastuke sa likovima ptica i ljudi, a Ikrime je rekao. « Nama su mrske slike kada stoje pravo ispred nas, a mi ih gledamo, ali nam ne smetaju na prostiračima i prostirci, jer ako ih gaziš ne možeš ih obožavati.»

Što se tiče dječjih igračaka, one su izuzete iz zabrane i na to nas upućuje hadis koji bilježe Buharija i Muslim: Majka vjernika, Aiša r.a. je rekla: « Običavala sam se igrati lutkama u kući Božjeg poslanika a.s., a moje bi mi drugarice dolazile, pridružile bi mi se u igri. Kada bi ugledale da se poslanik a.s. približava kući, posakrivale bi se, a on bi, ustvari bio veoma strtan što su one došle kod mene, i igrele se sa mnom.» Hazretli Aiša takođe pripovijeda da ju je jednom Vjrovjesnik a.s. upitao: « Šta je ovo », -moje bebe, odgovorila sam, «Šta je to u sredini», konj, odgovorih ponovo, « A šta mu je ovo», -Krila, rekoh, «Konj a ima krila», začudio se on, -Ta, zar nisi čuo da je Seulejman sin Davudov imao krilate konje? odgovorih ja. Na to se Resulullah iz sveg srca nasmijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci. (Ebu Davud). Bebe koje se spominju u ovom hadisu su one sa kojima se djeca igraju, jer je Aiša bila nezrela djevojka kada se udala za Božjeg poslanika a.s. pa je nalazila razonodu igrajući se igračkama. Eš Ševkani kaže da su ovi hadisi dovoljan dokaz da je dozvoljeno da se djeca igraju igračkama u obliku trodimenzionalnih statua (npr. lutke ljudskog i životinjskog oblika). Ovo dopuštenje se odnosi i na slatkiše u obliku figura koje se prave prilikom svečanosti, koje se na kraju iste pojedu.

Što se tiče fotografisanja koje je novije otkriće i koje nije bilo poznato u doba Muhammeda a.s. i prvih islamskih učenjaka, današnja ulema (većinom) je smatra dozvoljenom , pod uvjetom da predmet koji se fotografiše nije sam po sebi haram. Tako se npr. zabranjene fotografije na kojima se nalaze nage ili polunage žene, dijelovi tijela muškaraca i žena koji pobuđuju požudu, fotografije nevjernika, tirana i pokvarenjaka. Musliman ne smije kupovati i praviti slike pojedinaca koji propagiraju raskalašenost u društvu kao što su pjevačice i pjevači, glumci i drugi iz tzv. svijeta šou biznisa. Isti je slučaj sa slikama koji prikazuju slike politeističkih rituala ili simbola drugih religija suprotnih islamskom učenju kao što su idoli, križevi i sl. Zabranjeno je praviti portrete vladara, poznatih ljudi, političkih vođa i isticati ih na zidovima.

ŠIRK

Širk znači obožavanje i činjenje ibadeta nekom drugom, kao što je upućivanje dove, davanje zavjeta i traženje pomoći od nekog drugog u onome u čemu ne može pomoći niko drugi osim Allah dž. š.

Širk je jedan od najvećih grijeha za kojeg Allah dž.š. kaže:
“Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće, ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.” ( En-Nisa’ 116 )

Muhammed a.s. kada govori o najvećim grijesima, uvijek na prvo mjesto stavlja širk, što dovoljno govori o njegovoj težini. A prvi širk na zemlji desio se u Nuhovom a.s. narodu, a prouzrokovan je pretjerivanjem u pogledu dobrih ljudi, koji su bili poznati po svojoj pobožnosti. U suri Nuh u 23. ajetu, navode se imena tih dobrih ljudi kojih je bilo 5 i to: Vedd, Suva, Jegus, Neuk i Nesr.

Imam Buhari u svom Sahihu navodi predaju od Abdullaha ibn Abbasa koji kaže:

“Ovo su imena dobrih ljudi u narodu Nuhovom. Nakon što su oni pomrli, šejtan je objavio ljudima da na mjestima gdje su se oni sastajali sagrade kipove i nazovu ih njihovim imenima. Oni su to i učinili, ali ih nisu obožavali sve dok nisu došle generacije koje nisu znale ko su ovi ljudi i šta predstavljaju njihovi kipovi. Tako da su ih uzeli za božanstva i počeli ih obožavati.”

Na osnovu ove predaje koju bilježi imam Buhari, spoznajemo opasnost slikarstva i vajarstva, te izgradnje i postavljanja skulptura i kipova po trgovima, ulicama i drugim mjestima, jer to je put koji ljude vodi u širk (idolopoklonstvo) i to je isprobani šejtanski metod kojim je mnoge ljude odveo u propast. Zbog toga je islam zabranio slikanje i vajanje likova i prokleo one koji se time bave i zaprijetio im bolnom kaznom na Sudnjem danu. Iz priče o Nuhovom narodu uviđamo neprestanu težnju Iblisa da obmanjuje i zavodi ljude. Tako on često prilazi ljudima sa strane osjećanja i poziva ih u ono što će im, navodno, donijeti dobro. Zbog toga, kada je kod Nuhovog naroda vidio veliku privrženost ovim pobožnim ljudima, pozvao ih je da im podignu statue, radi stalnog sjećanja na njih. A stvarni šejtanov cilj bio je postepeno zavođenje ljudi i odvođenje od istine u zabludu, sve do te mjere da su ih počeli obožavati i ibadet im činiti.

Muhammed a.s. je zbog toga upozorio svoje sljedbenike na opasnost širka i presjekao i zatvorio sve puteve koji vode ka širku.

1. Allahov poslanik s.a.v.s. je zabranio izgovor riječi koje podrazumijevaju izjednačavanje između Allaha i Njegovih stvorenja, kao što su, npr. riječi: “Kako hoće Allah i ti.” Ili:”Da nije Allaha i tebe” itd. A dozvoljeno je reći:”Kako hoće Allah, a zatim taj” jer je Muhammed a.s. rekao:”Ne govorite:” kako je htio Allah i kako je htio taj i taj”, već recite: “Kako hoće Allah, a zatim taj i taj.” (Ahmed)

2. Poslanik s.a.v.s. je zabranio i veličanje kabura i izgradnju nadgrobnih spomenika na njima, kao i njihovo osvjetljavanje, tj, paljenje svijeća, krečenje i pisanje po njima.

3. Također je zabranio uzimanje kabura za mesdžide i klanjanje na njima, jer je to put do njihovog obožavanja.

4. Zbranio je klanjanje namaza u sami izlazak i zalazak sunca jer to vodi oponašanju onih koji čine sedždu suncu u tim vremenima.

5. Zabranio je putovanje u bilo koje mjesto s ciljem približavanja Allahu kroz ibadet na tom mjestu, osim putovanja radi tri mesdžida:

a) Mesdžidul-harama ( Kabe ) u Mekki

b) Poslanikove a.s. džamije u Medini

c) Mesdžidul-aksaa u Qudsu (Jeruzalemu)

6. Zabranio je pretjerivanje u hvaljenju i uzdizanju njega kao ličnosti, rekavši: “Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdigli Isa’a, sina Merjemina, ja sam rob, i zato recite: Allahov rob i Allahov poslanik.”

7. Zabranio je izvršavanje i ispunjavanje zavjeta Allahu na mjestima na kojima se obožavaju kipovi ili na mjestima na kojima se proslavljaju džahilijjetski praznici.

Kad je u pitanju podizanje nadgrobnih spomenika treba imati na umu sljedeći hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebul-Hajjadža el-Esdija da mu je Alija r.a. rekao: “Hoćeš li da te pošaljem, ako što je mene Allahov Poslanik s.a.v.s. poslao, rekavši mi: “Ne ostavi ni jednu sliku (lik), a da je ne uništiš, niti ijedan uzdignut kabur, a da ga ne poravnaš.”

Resul je, također, zabranio krečenje kaburova i gradnju na njima. Imam Muslim bilježi hadis od Džabira r.a. koji kaže da je Muhammed a.s. zabranio krečenje i uljepšavanje kaburova, sjedenje na njima i podizanje nadgrobnih spomenika. A Ebu Davud u svome Sunenu od Džabira bilježi da je Poslanik s.a.v.s. zabranio pisanje po njima. Nažalost, danas se sve ovo radi, pa i gore od ovoga: podižu se šehidska obilježja i turbeta pojedinim zaslužnim ljudima i na taj način novci troše u nešto od čega nemaju koristi ni oni ni mi, umjesto da poštujemo i cijenimo njihovu borbu i ono zbog čega su se borili, i da više ne radimo ono zbog čega se oni stide pred Allahom dž.š.

Zato, draga braćo i sestre, nemojmo pogaziti ono zašto smo se borili i zašto su naši, in ša’Allah, šehidi ginuli i imajmo na umu riječi velikog islamskog alima, Šejhul-islama ibnu Tejmije koji kaže:

“Svaki čovjek koji pretjeruje u pogledu poslanika i dobrih ljudi i pripiše im neka od svojstava uluhijjeta, npr, da kaže:”O gospodine (i spomene ime), pomozi mi, spasi me, ti si mi dovoljan” i sl. počinio je veliki širk i od njega treba tražiti da se pokaje i da učini tevbu. Ako to ne učini, ubija se, jer je Allah dž.š.slao poslanike i objavio Knjigu da bi se obožavao samo On, Allah i da bi se samo Allahu ibadet činio.”

Stize jos...
samo da cujem od ovog vase komentare i zamolio bih vas da ne vredjate...
pridruzujem se joci,u prikupljanju tekstova(dobronamernih) Smile