Vlado pa nisam bas bukvalno mislio da mozemo postati strucnjaci. Nisam  poznavalac tenkova ali me veoma privlace. Pored helikoptera tenkovi su po meni najbolja masinerija koju svaka vojska poseduje. Na zalost nikada se nisam vozio ni u jednom od njih. U vojnoj policiji smo imali samo puhove i 150-ke Pozdrav za sve!!!   

Greota za tenkove! Tolko bačenih para za kupovinu, popravku i sad će ih još u staro gvožđe posle smanjenja države i vojske! Topljenjem T-55 dobije se 500€!?! Bolje da poklone tenkove ljudima koji bi ih vozili! 

koju korist od toga

ima ljudi na zapadu koji kupuju tenkove iz zabave i mislim da bi dali dosta vishe od 500 jevreja za t-54/55 koji radi ...

  samo, pa to moze da kupi prosecan gracanin,

@bf_109_g_6 to kupuju kolekcionari, gledao sam na tv , da oni odaberu vise 20 ljudi podele se i rokaju se naravno sa nekom municijum sto ne moze da ubije

Sto da ne malo voza po obliznjem parku

da ne malo voza

E, ala bi ja voleo da imam jedan T-55! Kako bi gazio aute po gradu! Ma od OŠ Janko Veselinović nebi ostao ni pepeo!
-Samurai-  ja bih najviše voleo da imama jedan T-55, makar pokvaren, samo da ga gledam stalno. Po meni to je jedan od najlepših tenkova (T-62, T-72 , T-80, T-90 su isto lepotani). Opet T-54/55 je najbrojniji tenk na svetu, košta negde oko 20.000€ ,a kada bi ga prodavali 500€ po komadu, prodao bi i kola i kupio bo 5 komada!

                                                    Tuđman vojsku prodao u Kuvajt

Dok su se Hrvati i Srbi ubijali na vukovarskom bojištu, državni vrhovi izvukli su iz rovova 15 modernih tenkova M-84, prefarbali ih u boju pijeska i poslali u Kuvajt, da ne propadne posao.
U vrijeme najžešćih borbi, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, tadašnji hrvatski državni vrh donio je odluku o prodaji zarobljenih najsuvremenijih tenkova M-84 Kuvajtu.

U dogovoru sa srbijanskom stranom, s kojom su se upravo vodile odlučujuće borbe u presudnom ratu, krajem 1991. godine iz redova hrvatskih postrojbi sa slavonskog bojišta povučeno je 15 tenkova. Oni su kuvajtskoj vojsci prodani po cijeni od milijun i po do dva milijuna dolara po komadu, ovisno o opremljenosti vozila.
To je Slobodnoj Dalmaciji potvrdio Vladimir Ivanović, srpski vojni stručnjak koji je bio glavni kontrolor u Komisiji za prijam i iskrcaj tih tenkova u luci Džeda u Saudijskoj Arabiji. Ivanović, koji je bio i jedna od ključnih osoba u razvoju jugoslavenskog tenka M-84, odlučio je bez straha progovoriti o jednoj epizodi mračne strane Domovinskog rata u kojoj su neki pojedinci, s obje strane crte bojišta, očito, sasvim nesmetano poslovali i unosno zarađivali.
Uoči samog početka rata, jugoslavenska je vlada s Kuvajtom ugovorila isporuku 175 tenkova M-84, što se smatralo vrhuncem uspjeha vojne industrije. Slavonskobrodska tvornica Đuro Đaković bila je nositelj posla proizvodnje tenkova.
Dobar dio tih ugovorenih tenkova je i isporučen, no početak rata privremeno je obustavio daljnju isporuku. Valja napomenuti kako se radilo o poslovnom dealu iz snova u kojem je izravno bilo uključeno više od tisuću tvrtki nekadašnje države, a posao procijenjen na više od 600 milijuna američkih dolara. U ratu je ipak odlučeno ugovor s Kuvajtom do kraja ispoštovati.
"Radilo se o unaprijeđenim verzijama tenkova M-84 koji su povučeni s vukovarskog područja, a koji su prebačeni u slavonskobrodsku tvornicu Đuro Đaković. Tu su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska. Kasnije su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar", priča Ivanović.

"Moja je odgovornost bila da svaki dio tenka savršeno funkcionira. Ne znam tko je i kako dogovorio taj zajednički posao u vrijeme rata, niti tko je dijelio zaradu", detaljno iznosi Ivanović koji je već cijelo desetljeće izvan vojnih krugova i koji se, kako nam je rekao, sada bavi sasvim drugim stvarima. Naime, taj ekspert za tenkove danas radi u Banjoj Luci na televiziji Republike Srpske na održavanju tehničke opreme.
"Zašto bi me bilo strah? Pa u Baru su tehničari iz Đure Đakovića znali da sam upravo pristigao s vukovarskog ratišta i sasvim smo se dobro družili. Pa i dandanas kontaktiram s nekim hrvatskim vojnicima. U cijeloj toj priči ja sam bio tek tehnička osoba odgovorna za ispravnost dopremljenih vozila i ništa više od toga", spremno odgovara Ivanović.

Cijelu priču o prodaji kontingenta tenkova potvrdio je i jedan od zapovjednika HV-a i nekada jedan od visoko pozicioniranih časnika u Glavnom stožeru koji je apelirao na anonimnost jer, kako kaže, "ako se klupko krene odmotavati, mogle bi i glave padati".
"Cijeli taj posao obavljen je u velikoj konspirativnosti. No, to je, moram priznati, u visokim vojno-političkim krugovima tada bila javna tajna. Znam da su neki od tenkova još u listopadu 1991. povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV-a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. Znam da su obojeni u specijalnu žutu, pustinjsku boju", kaže više puta odlikovani zapovjednik.

"Nema sumnje da je tadašnji državni vrh, pri čemu mislim na predsjednika Tuđmana i ministra obrane Šuška, dao zeleno svjetlo za realizaciju tog posla. Naravno, tu su bili i neki koji su imali izravni financijski interes. Došlo je vrijeme da se taj slučaj istraži. Nažalost, zbog tadašnjih okolnosti, ja nisam mogao istražiti cijeli slučaj", rekao je taj ratni zapovjednik Slobodnoj Dalmaciji.

Net.hr

Nema direktne veze s "grobljem" tenkova, ali ipak ima neke veze s ovom temom