MODRA RIJEKA



Nitko ne zna gdje je ona

Malo znamo al je znano

Iza gore iza dola

Iza sedam iza osam

I još huđe i još luđe

Preko mornih preko gorkih

Preko gloga preko drače

Preko žege preko stege

Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset

I još dublje i još jače

Iza šutnje iza tmače

Gdje pijetlovi ne pjevaju

Gdje se ne zna za glas roga

I jos huđe i jos luđe

Iza uma iza boga

Ima jedna modra rijeka

Široka je duboka je

Sto godina široka je

Tisuć ljeta duboka jest

O duljini i ne sanjaj

Tma i tmuša neprebolna

Ima jedna modra rijeka

Ima jedna modra rijeka

Valja nama preko rijeke…

KOLO BOLA



Kolo bola od dola do dola

Koliko bola od kola do kola

Koliko jada od grada do grada

Koliko greba od brega do brega



Koliko krvi od usudnih rana

Koliko smrti do suđenog dana



Kolo bola od dola do dola

Koliko bola od kola do kola



Kolo do kola od bola do bola…

SLOVO O SINU



Šutjela bih kao kamen

ali kamen jadna nisam



Oprostite zato slovu

koje će se skameniti:



Ljuto hrastu zgromovljenom

uzeše mu zelen grane



Skršiše mu vite ruke

kojima se gorju dizo



Na putima nebosklonu

sa govorom nadonosnim



Kojima je ka zvijezdama

svoju vjeru govorio



Uzeše mu obje ruke

ostaviše rane dvije



Grdne rane neprebolne

jednoj boli inokosnoj



Sve mrtvace sahraniše

a on osta tavnu vranu



Šta ce majka samohrana

na svijetu bešćutnome?



Šutjela bih kao kamen

ali kamen jadna nisam



Neka barem ovo slovo

hudu povjest okameni!

SLOVO O SMIJEHU



(Kako ga je izgovorio Mravac

tisuću četiri sto pet desetog ljeta

dva na deseti dan februara u Dubrovniku)



Nekad davno ja ti bijah pa se smijah

Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah…



Osmijavah nasmijavah zasmijavah

I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha



Kad se smijah tim se grijah

Sve u svemu kad se smijah tad i bijah



Onda smijeh posta grijeh

Grešni grijeh, Grešni smijeh



Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije

Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije



Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh

Grijeh smijeha Smijeh grijeha



Opet sada ko nekada smijač mole da se smije

Smije smijehom smije grijehom



Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam

Od smijeha od tog grijeha i ne spavam



Od svih kvaka po najviše smijeh kvači

I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači



Kad se smijah tad i bijah

Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem



I na kraju Možda ja to samo snijem

Kako smijem kako smijem



O tom grijehu

O tom smijehu?

Putovi


Ti si nakanio da mene nema i pod svaku
cijenu
Ideš prema meni i u jurišu
Pred sobom
Sve cistiš
I ništiš


Ti si nakanio da me pod svaku cijenu
uništiš
Ali nikako da nadješ
Istinski put
Do mene


Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteški
I
Dugi)


Ti poznaješ samo one putove
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima putova što su se ispruzili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
I roka


Ti misliš da je tvoja putanja do ubogog
mene
Veoma sigurna i cesna
Ona
Što dolazi
S lijeva ili Zdesna


Zavaravaš se stalno da se do mene treba ici
Smjerovima slicnim
Sa sjevera
Ili
Juga


Ali to nije sve


Kuga
Oci uvijek
Pametno mi trazi
Ispod ustalasale na vjetru razi
Iz korjena zemlje
gdje se zgusla tmina


A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjace
Moze
Mora


Ali to nije sve


Ti ne znaš zakon raskrsnice
izmedju svjetila
I
Tmice
Jer najmanje znaš da u svome zicu
Najteza rvanja su
I ratovi pravi
U samome
Bicu


Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
izmedju mnogih
Mojih
Velikih
Zala
Ti ne znaš s kim
Imaš posla


Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova


Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe


Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje mocne oci
(Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namrijela
I
Dala)


Ti si nakanio da me pod svaku cijenu
uništiš
Ali nikako da nadješ
Istinski put
Do mene


(Shvatam te:
Covjek si u jednom prostoru i vremenu
Što zivi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranicni
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jucer
Do dalekog sjutra
Misleci
O tebi


Ali to nije sve)

Prvo slovo o covjeku


Satvoren u tijelu zatvoren u kozi
Sanjas da se nebo vrati i umnozi


Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vjecno sanjas sunce


Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba


Kako da premostis?

Drugo slovo o covjeku


Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra


Satvoren u tijelu zatvoren u kozi
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom slozi


Otrgnut od neba zudiš hljeba vina
Al u domu tvome


Kad ce domovina?

Trece slovo o covjeku


Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa ce tvoje kosti tvoje meso bosti


Otrgnut od neba zeliš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima


Od te ruke dvije tvoje jedna nije
Jedna drugu ko da


Hoce da pobije?

Cetvrto slovo o covjeku


Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vjecno zoveš sunce


Sanjaš da se nebo priblizi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati


U zilište slišcen zatvoren u krvi
U tom kolu bola


Potonji il'
Prvi?

Peto slovo o covjeku


U tom kolu bola ni potonji ni prvi
Igrište si strvi i rocište crvi


Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad ce tijelo samo da


Postane djelo?