Grobnica Avelja - potvrda o divovima :: Istorija sveta ~ Mitovi i Legende

Nešto sa ovih prostora

Gdje su sve nalažene "duge kosti" i šta se
zbilo sa tim?

Otkrića grobnica sa “dugim kostima” su
epizode stare antropološke enigme koja je
vezana za širi crnogorski prostor

Priča o Orašanima podno Sokolskih
krša dovela nas je do prastare
suvomeđne crkve iznad Prnih Dolova,
nedaleko od Lokenske pećine, gdje su u
staroj grobnici prije oko šest i po
decenija pronađene neobično duge
kosti.
Taj nesvakidašnji događaj odveo nas je
sličnom otkriću koje se dogodilo oko
1925. u Donjim Pelešima u Dobrskoj
Župi, kao i jednako intrigantnom
otkriću skeleta sa dugim kostima na
štitarskom groblju oko 1977/78. godine.
Ova tri mjesta su blizu jedno drugome
- od Štitara do Orašana ima oko tri-
četiri kilometra, dok od Orašana do
crkvišta u Dobrskoj Župi ima oko pet-
šest kilometara.
Jovićevićeve bilješke
Vjerovatno je u bližoj i široj okolini
bilo još ovakvih događaja i stoga
vjerujem da će pomenuti podaci dovesti
do toga da se objelodane i uvežu i
druga slična otkrića u brdskom zaleđu
Riječke i Lješanske nahije. Ono što u
svemu čini veliku prepreku je
elementarna neistraženost. Zbog toga
je uputno da se prisjetimo Jovićevićeve
bilješke o otkriću stare grobnice.
Načinjena je početkom prošlog vijeka i
najvjerovatnije se odnosi na Riječane
u blizini Rijeke Crnojevića.
„Jedan Stijepović“ je Andriji Jovićeviću
saopštio kako je „razbijajući jednu
njivu, naišao na veliki kamen, koji je
izvadio i pod njime našao grob i u
grobu kosti i jednu poveliku paru,
koliko današnji petokrunaš, pa priča da
je s jedne strane imala mušku glavu a s
druge prasicu sa sedmoro prasadi. Para
je bila malo ugnuta i on je počeo
ispravljati i udarati nečim, ali ona
prsne u sitne komade“. Jovićević je uz
ovo dao pojašnjenje da je u pitanju
„rimski novac od cara Antonina Pija
kovan u god. 140-143. poslije
Hr“ („Riječka nahija“, 1999, str. 181).
Jovićević je ostavio bilješku i o sličnom
otkriću u Starim Matagužima početkom
prošlog vijeka. “Pri raskopavanju
zemlje ljudi su ... nalazili i srebrne
novce sa likom krmače i krmadi” (“Zeta
i Lješkopolje, CID, 1999, 21). U Starim
Matagužima se, kako znamo, nalaze
ostaci velikog iliro-helenističkog
naselja koje još nije iskopano.
Slučaj u Zagori
Ali, naša tema nijesu rimski novci, već
“duge kosti” - o čemu u Jovićevićevim
zapisima, na žalost, nema ni pomena.
Što jasno ukazuje da prilikom
istraživanja nije naišao na takav slučaj,
niti na kakvo predanje o tome, jer je
riječ o fenomenu koji obično izaziva
veliku senzaciju u narodu i čuje se
nadaleko - baš kao što je slučaj sa
otkrićima u Dobrskoj Župi i
Orašanima.
Uvecaj! Stara grobnica u selu Zagori
Postoji mogućnost da je sa ovim
osteološkim fenomenom povezano
jedno interesantno otkriće o kojem mi
je pričao Ivo Božović iz Zagore. Dok
smo u tom selu 2013. obilazili stara
crkvišta u dnu brdske strane, pomenuo
je da je u polju prije oko dvije decenije
naišao na grobnicu prilikom
poljoprivrednih radova. Važan detalj je
da je skelet bio položen u pravcu
sjever-jug, što se poklapa sa drugim
otkrićima. Nijesam ga tada pitao za
veličinu kostiju. Moguće je da i nijesu
bile naročito dugačke. Sumnjam da bi
Ivo to propustio da naglasi, jer se takve
stvari obično ističu u prvi plan.
Nepoznata groblja
Otkrića grobnica sa “dugim kostima” su
zapravo epizode antropološke enigme
koja još nije razjašnjena. Ova
zagonetka je vezana za širi crnogorski
prostor. Jer, neobično dugačke kosti su
tokom prošlog vijeka, osim u rubnom
dijelu Riječke i Lješanske nahije,
nađene i na nekoliko mjesta u Zetskoj
ravnici i obodnim djelovima
Bjelopavlićke ravnice.
Obično se to dešavalo prilikom
infrastrukturnih radova, kada su
prokopavani dublji rovovi, kanali ili
jame, kao i prilikom kopanja bunara. U
nekim situacijama radovi su vršeni na
mjestima na kojima nije bilo nikakvih
grobnih obilježja, niti je lokalno
stanovništvo imalo bilo kakva saznanja
ili predanja da se tu nekada nalazilo
groblje. Dakle, radilo se o vrlo drevnim
grobljima koja su se krila pola metra ili
još dublje pod zemljom.
Narodska radoznalost
Ovdje treba istaći jedan detalj. Stara
groblja su obično vidna i nalaze se na
rubovima naselja ili po šumarcima.
Zarasla su u korov ili prekrivena
lišćem, ali se za njih ipak zna i često
nose naziv “grčka groblja”. Važan
momenat je što seosko stanovništvo
vremenom upoznaje i ispituje svaku
stopu bliže i šire okoline i to znanje
dalje prenosi u vidu usmene predaje. U
svakom našem selu postoji cijeli splet
priča, koji ovaj ili onaj detalj iz okoline
vezuje za događaje iz prošlosti. Osim
toga, narod je daleko zainteresovaniji
za arheološke ostatke nego što se
pomišlja u prvom momentu - koliko god
to neobično zvučalo, početni
“arheološki” poduhvati su na mnogim
lokalitetima vezani upravo za čobansku
radoznalost.
Da skratimo, u selima se obično
detaljno zna za sve ono što je na
površini, pa čak i za ono što se skriva
duboko po pećinama i jamama.
Slučaj u Glizici
Ali, na nepoznata groblja koja prekriva
tanji ili deblji sloj zemlje, za koja baš
niko ne zna, nailazi se rjeđe. Jedan
takav slučaj dogodio se u selu Glizici, u
bjelopavlićkim brdskim stranama
prema Ljututuku. Istoričar Radoslav
Raspopović, koji je odatle porijeklom,
pričao mi je kako je u tom selu prije
oko dvije decenije, tokom prokopavanja
kanala, otkriveno potpuno nepoznato
groblje. Skeleti su bili očuvani i sa
izuzetno velikim kostima, koje su bile
neobično žute - baš poput onih koje je
Đuro Čičarević 1977/78. pronašao u
Štitarima.
Uvecaj! Suvomeđno crkviše u
Orašanima
Otkriće u Glizici je, poput sličnih
događaja, izazvalo veliko interesovanje
u narodu. O tome se naširoko
prepričavalo, a načinjen je i poneki
zapis. Bilo je i pokušaja da se objasni
boja kostiju pa se pojavila i jedna
prilično “tanka” teorija - da je žutina
posljedica nekonzumiranja svinjskog
mesa - što je potpuni promašaj, najprije
zbog toga što ovi skeleti potiču iz
mnogo starijeg vremena. Zapravo,
držim da ove neobično velike skelete
treba dovesti u blisku vezu sa starim
suvomeđnim crkvama (bez apside), što
nas vraća duboko u srednji vijek,
mnogo prije crnojevićkog i otomanskog
vremena.
U Glizici i pored velikog interesovanja
nije došlo do arheoloških istraživanja.
Sve se svelo na internu razmjenu
mišljenja među stručnjacima-
poznanicima. Na koncu je pitanje tog
prastarog groblja, kao i u drugim
slučajevima, svedeno u okvire
intrigantnih tema o kojima se
povremeno sa žarom pripovijeda na
śjednicima.
Miško Đukić
Fenomen “dugih kostiju” mi je, kao i
mnogima, poznat već par decenija. Ali
ruku na srce, nijesam tome poklanjao
veću pažnju. Štaviše, namjerno sam
zaobilazio to pitanje, baš zbog toga što
je ta tema vrlo pogodna za
mistifikovanje. Trezvene glave će
razumjeti šta želim da kažem. Ali,
nakon što sam od vrlo ozbiljnih i
pouzdanih osoba saznao za slične
pronalaske na rubu Riječke i Lješanske
nahije, ovo me je pitanje zaintrigiralo,
jer je riječ o prvorazrednoj
antropološkoj enigmi.
U namjeri da što bolje razjasnim ovu
nedoumicu, obratio sam se mom
prijatelju Mišku Đukiću, pasioniranom
istraživaču prošlosti, od koga sam
poodavno čuo za ove priče. Miško je
prošle godine objavio vrlo zapaženu
knjigu “Balkanska traganja” kao plod
nezavisnih istraživanja koja sprovodi
duže od tri decenije (nedavno je
objavljeno i drugo izdanje - sa
srećom!).
Poenta je da je Miško Đukić, kao rijetko
ko, upoznat sa arheološkim
lokalitetima u široj okolini Skadarskog
jezera, Bjelopavlićkoj ravnici i drugim
djelovima Crne Gore. Osim toga, vrlo je
zanteresovan za očuvanje kulturne
baštine - prije četiri godine sam
svjedočio njegovim upornim
pokušajima da spriječi raznošenje
kamena sa gradine na Malom Brdu
iznad Podgorice.
Đukić je, osim toga, vrlo blisko povezan
sa mnogim arheolozima, istoričarima,
planinarima i istraživačima prošlosti,
među kojima ima i nekoliko izvrsnih
poznavalaca terena. Zahvaljujući
ovom istraživaču mnogi nepoznati
detalji su i izbili na svjetlo dana i ušli u
nauku.
Božina Ivanović
Ovog puta su me zanimala Miškova
iskustva sa otkrićima dugih kostiju, o
čemu su glasine počele da kruže još
prije oko tri decenije. Riječ je o
skeletima koji su izbili na površinu u
Malesiji u Vuksanlekićima, kao i u
dijelu prema Dinoši ispod Planinice.
Mještani Vuksanlekića su tada
svjedočili da su prilikom kopanja
bunara, naišli na ostatke prastarog
bunara na 11 metara dubine.
Đukić je o tome početkom devedesetih
načinio i video zapise, koji još uvijek
postoje. Jasno je da takvi materijali, s
obzirom na tadašnji i ukupni stepen
neistraženosti, predstavljaju
dragocjena svjedočanstva i da bi im
trebalo posvetiti mnogo veću pažnju.
Ono što nas u vezi toga najviše zanima
su pionirski pokušaji da se fenomenu
dugih kostiju priđe sa naučne strane.
Naime, to pitanje je na prelasku u
devedesete veoma zaintrigiralo i
pokojnog akademika Božinu Ivanovića,
koji je kod nas prvi započeo
paleoforenzička i paleoosteološka
istraživanja. Ovaj naučnik se obično
pamti po ispitivanju Njegoševih zemnih
ostataka. Manje je poznato da je
spektar njegovih interesovanja bio vrlo
širok. Pouzdano možemo reći da je
Ivanović posjedovao velika saznanja i
o neobično velikim skeletima.
Međutim, ta tema je u to vrijeme
jednostavno bila nezgodna za naučno
publikovanje.
Matrica
Kako bilo, Ivanović je često obilazio
teren sa Miškom Đukićem - da bi se na
licu mjesta uvjerio u fenomen o kome
nauka do tada nije progovorila ni
riječi. O tome je pravio i bilješke i
izvlačio zaključke. Koliko mi je
poznato, od toga nije ništa objavljeno.
Ko zna šta se dogodilo s tim?
Uglavnom, u literaturi još uvijek
nemamo bilo kakvih rezultata na tu
temu.
Uvecaj! Suvomeđno crkviše u
Orašanima
Ovakav rasplet izgleda predstavlja
“matricu” po kojoj su se odvijala
mnoga otkrića ovog tipa.
Na primjer, kada je otkriven skelet
ženske osobe u staroj grobnici pored
đalačkog crkvišta, došao je stručnjak -
osteolog iz Beograda i odnio kosti na
analizu, ali izvještaj o tome nikada nije
objavljen.
Kako bilo, sva je prilika da još ima
puno sačuvanih starih grobnica, kao i
da bi se uzorci lako mogli pribaviti.
Jedna znalačka i iscrpna
paleoforenzička i DNK analiza bi nam
sasvim sigurno pružila važne odgovore
o ovim “kolosima”.
Toliko o “dugim kostima”. To pitanje je
učinilo da se poprilično udaljimo od
Orašana i Sokolskih krša. Sada se
vraćamo tim zagonetnim predjelima,
jer treba pomenuti još puno ostataka
daleke prošlosti.
(Dvadeset šesti nastavak u narednom
neđeljnom broju)
Autor: Slobodan Čukić
Objavljeno: 10.08.2014 15:43

http://m.vijesti.me/vijesti/gdje-su-sve-nalazene-duge-kosti-sta-se-zbilo-sa-tim-clanak-790468