Pa apsolutno da je profit taj koji gusi celu pricu. Pa vala nece onaj naftas koji vuce sve industrije ovoga sveta, da pusti da mu ovaj drugi proizvodnjac recimo obnovljive energije uzme profit na punjenju baterija.
Ili onaj sto pravi etanol. Taman posla.
Pa zato je ceo svet i postao toliko pokvaren. Profit po svaku cenu.
Kod nas je ipak nesto specificno. Imas zemlju, imas zitarice, e sada samo razvi industriju na osnovu tih sirovina, napravi fluidna goriva za logistiku poljoprivrede i evo ti uspeha. Mi mozemo na takvim poslovima da uposlimo 5 miliona ljudi. E sada dolazi ono sto se zove profit po svaku cenu na nas nacin.
Bacaj u Savu i Dunav tehnolosku paru, uvezi gas (guslaj Ruse, silu, tenk), pozajmljuj pare da to i kupis i vici: eno gi potok, sila na Balkanu.
Evo ti jedna moj link sta sve mozes da uradis.

http://futureenergyevolution.com/wordpress/?p=89

To je edukativno, ne reklamiram se. Nema toga sto ne bismo mogli da napravimo da nam bude bolje.
Moderator moze da izbrise ako smeta.

Mi smo za Orvela po drugom pitanju.

Moze i kuhinjsko ulje da se iskoristi kao gorivo, svuda je energija samo je treba iskoristiti, ali je najveci problem drzava koja sve to gushi!

Tesko da se neka nova tehnologija probije u Srbiji. Prvo nema niko interesa da ulaze pare u to jer je lakse uvesti i prodati i drmnuti paru a onaj sto ima para taj ide na oprobani recept, znaci, zaradjuje ko i pre toga. Drugo, Srbija uvek gubi "mozgove" koji idu tamo gde su prostojno placeni. znaci, zapad. Trece, Srbija nema veliko trziste da pokrije troskove razvoja a i kad bi krenulo nesto sto obecavala, to bi se brzo prodalo strancima.
A ideja bio goriva je propala, trebaju to tri puta vece obradive povrsine nego sto Srbija ima da bi pokrio potrosnju sa biodizelom. Brazilu se to nekako isplati, nemaju mnogo stanovnika srazmerno povrsini obradive zemlje, Rusima nekako samo sto to njima ne pada na pamet vec sisaju izvore a kad to presusi, onoga sto je zgrno pare ionako briga, do tada ce se napuniti ko brod.
Gledao sam jednu reportazu o taksisti u Nemackoj koji vozi mecku na otpadno ulje iz restorana, znaci dzabe jer su restorani sretni da se toga rese. On to filtrira i sipa u auto, vozi musterije, kasira pare a gorivo nula evra

Ne trebaju ti troskovi razvoja. Coveku ako stvoris uslove da se zaduzuje time da ima profit i vraca nazad, nevidim kolko je to tesko. Jednostavno te podsticajne mere se mogu napraviti ako u vlasti ima ljudi koji imaju 5% osecaja prema zajednici. Ovo je samo malecki primer, imas ti niz mogucnosti da uradis puno toga.
Stvaranje trzista briketa, briketiranje, male firme koje da izradjuju kolektivno i pojedinacno centralno grejanje.
Raznorazne kogeneracije, cak i sa suncanom energijom.
Ali za sve to treba jedna osnovica, a to su putevi koje gradi velja svinjar i Mrka malterash.
Ova ujdurma sa gasom je najvece zamajavanje koja je Srbiji u istoriji imala. Treba hibridu jos 30 godina da shvati: jaoooooo zajebali nas.
Ja mislim da smo mi na teskom posmatranju, kakve je hibride stvorila samoupravljacka pamet.
Problem je sto ce se sve to neminovno raditi, samo je pitanje dal cemo biti gazde ili sluge u sopstvenoj drzavi. Sa ovom politickom prostitucijom samo prljave sluge nam se pise.

Ma te sprave za pravljenje briketa su se pojavljivale na sajmovima jos drugom polovinom osamdesetih godina u Jugi. A jos pocetkom osamdesetih je jedan inzenjer postavio projekat kojim bi se iskoristavala energija bure, tim je izracuno da moze celo primorje da snabdeva strujom po godine al naravno nista. Takve stvari se grade u Nemackoj gde zive pametni ljudi. Osamdesetih se isto Jugo izvozio u Ameriku sa katalizatorom, u Jugi ga nisi mogao ni kupiti (mada nije taj americki bio bas nesto bolji, imao sam priliku da ga vozim, u rikver iso samo kad sutnes menjac)

neces to ni imati dok on kupuje socijalni mir preko eps-a. Ali i tome ima kraj. Nisi sagradio nista u zadnjih 20 godina, a termoelektrane (pa i hidro) sve teze i teze rade. U smislu trosis duplo vise energije za jedan kilovat.
kad cene dodju na svom mestu, to trziste ce se i te kako isplatiti i pojavice ce podosta konkretnog rada: skladistenja, distribucije, privatnika koji prave kucne kotlove, instalacije itd itd.
Neka ide i gas (iako ja ga ne vidim), ali hajde. Pa da vidimo za koju godinu gde ce ne samo cene nego i konflikti otici.

Orvel bi trebao sada da pise kako ce izgledati energetska kataklizma. O tome ljudi vec pisu.
jednom recju, besplatne energije sve manje a ljudi sto vise, pa kad pocnu da prave svoju energiju, onda dodju oni koji je nemaju pa upere revolver pa kazu: to nama treba.

Da dodam, gledao sam na studio B coveka koji prica o tesli, pa kao fol on je imao svoj rendgen, bla, bla, bla
Pa covek jeste mozda entuziasta Teslinog dela, ali magnetna rezonanca, danas koriscena sirom sveta jeste ono sto je Tesla imao.

Evo ja necu nista da pricam, vi sami prosudite.


FEMA trains, coffins and camps.

Upotrebu jezika u kontroli uma najbolje je prikazao George Orwell u svom klasiku         

1984. napisanom 1948. i objavljenom sljedeće godine. Orwell (pravim imenom

Eric Blair) je bio duboko upleten u britanski politički milje. Nije samo uz pomoć

mašte mogao tako precizno predvidjeti Big Brother društvo u kojem danas živimo.

Bilo mu je jasno da će do toga doći. Orwell je za jezik manipuliranja i gušenja koristio

naziv'novogovor'. U Orwellovom romanu mediji pod državnom kontrolom

koriste 'novogovor' i druge jezične trikove za širenje svoje propagande i pranje

mozga javnosti. U svom eseju Politika i engleski jezik Orwell objašnjava kako je

«politicki jezik... osmišljen tako da laži zvuče istinito, a ubojstvo poštovanja vrijedno,

te kako bi se običnom vjetru dao dojam čvrstoće.«24 Ili, kako se izrazio u

1984: «Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć.

U društvu koje je predvidio Orwell nazivi državnih ministarstava izabrani su

tako da predstavljaju značenje suprotno njihovoj funkciji. Ministarstvo istine bavilo

se falsificiranjem spisa; Ministarstvo mira organiziralo je ratove; Ministarstvo

ljubavi bilo je «doista zastrašujuće« i bavilo se ispitivanjem i mučenjem osumnjičenih,

dok je Ministarstvo obilja falsificiralo brojke kako bi uvjerilo ljude da ekonomija

cvjeta dok su zbog beskrajnih ratova vladale teške nestašice. Logor za prisilni

rad zvao se'Kamp uživanja'. Isto to imamo i danas. Ministarstva informiranja

tu su kako bi širila dezinformacije; ministarstva obrane pokreću osvajačke ratove;

ministarstva domovinske sigurnosti osiguravaju kontrolu; naziv «Operacija iračka

 

sloboda« smišljen je kako bi se sakrila istina da se radi o «Operaciji irački pokolj

i osvajanje«; naziv demokracija koristi se kako bi se prikrila diktatura. Orwellovi

manipulatori, poput onih koji danas manipuliraju našim umovima, iste su izjave

ponavljali stalno iznova, svjesni da će na taj način indoktrinirati ljude i pukim

ponavljanjem natjerati ih da im vjeruju. Mantra o 'oružju za masovno uništenje'

najočigledniji je primjer načina na koji je javnost pripremana kako bi prihvatila

invaziju na Irak. Marionete kao što su Bush, Blair i Powell točno su znale što rade

dok su iz sata u sat deklamirale istu frazu. Pazite na ponavljane poruke i znat ćete

za što vas sljedeće pripremaju. Orwellovo Ministarstvo istine mijenjalo je vijesti i

dokumente koji su vlasti prikazivali u lošem svjetlu. Nakon što bi neki dokument

zamijenili novim, original bi uništili. Orwell piše:

«Ova praksa kontinuiranog prepravljanja nije se primjenjivala samo na

novine, nego i na knjige, časopise, pamflete, postere, prospekte... Dan za

danom i gotovo iz minute u minutu prošlost se prepravljala prema potrebi.

Na taj se način svako predviđanje Partije moglo pomoću dokumentiranih

dokaza prikazati kao istinito; nijedan novinski članak, nijedno iznošenje

mišljenja koje bi bilo u sukobu s trenutnim potrebama nije smjelo ostati

službeno zabilježeno.

To je ono što se događa kada današnji Četvrti Reich pronađe 'dokumente'

koji podržavaju njihove tvrdnje i 'dokumente' koji «razotkrivaju» one koji im se

suprotstavljaju.

Skrivanje stvarnosti

Najvažniji cilj novogovora je korištenje riječi koje umanjuju strahote i nepravdu

koje čine manipulatori i ujedno naglašavaju njihove'pobjede'. Orwell daje primjer

kako se politika bombardiranja nezaštićenih sela iz zraka i protjerivanja ljudi iz

njihovih domova naziva «pacifikacijom», a otimanje imanja milijunima seljaka

kojima je ostavljeno samo ono što mogu ponijeti naziva se «premjestajem stanovništva

ili ispravljanjem granica«.27 U modernim ratovima kao što je invazija

na Irak slušamo neprestano ponavljanje izraza «operacije čišćenja«. To prikriva

stvarnost koja stoji iza «čišćenja» - ubijanje svakoga tko se još protivi tiraniji nakon

završetka glavne bitke. Postoji još jedan besraman izraz - «kolateralna šteta«

- što je novogovor za ubijanje civila u ime njihovog oslobađanja. «Preventivni napadi

« novogovor su za masovno ubijanje i osvajanje na način da se napadne prvi.

Američko ministarstvo pravde (nepravde) donijelo je uredbu unutar Zakona o

povećanju unutarnje sigurnosti iz 2003. kojom se vladi dopušta da oduzme američko

državljanstvo svakome tko pruža «materijalnu podršku« bilo kojoj skupini

koja je označena kao teroristička. Naravno, Ministarstvo pravde odlučuje koga

treba smatrati teroristom. Ali, kako nekome mogu oduzeti američko državljan

stvo kada je to izričito zabranjeno Ustavom? Pomoću novogovora. «Materijalna

podrska» teroristima fraza je novogovora koja znači «svaka podrška za koju mi

odlučimo da je podrska», a paragraf 501 zakona kaže da se Amerikanci mogu dobrovoljno

odreći svojih prava na državljanstvo isključivo svojim ponašanjem. Da

citiram novogovor: «...namjeru odricanja od državljanstva nije nužno verbalno

izraziti, već se to može zaključiti i iz ponašanja.« Ako vi, po mišljenju Ministarstva

(ne)pravde, pružate «materijalnu podršku« teroristima (a oni odlučuju koga treba

takvim smatrati) dobrovoljno se odričete svog prava na državljanstvo, jednom kad

se to dogodi vaša ustavna prava više ne postoje. Prvo su donijeli protuterorističke

zakone kako bi mogli raditi što ih je volja sa strancima koje su prozvali teroristima

ili podupirateljima terorizma, poput onih koje bez optužbe, suđenja i odvjetnika

drže u zaljevu Guantanamo na Kubi; nakon toga koriste ovu sveobuhvatnu novogovornu

rečenicu za oduzimanje državljanstva onim Amerikancima koji su im na

meti kako bi ih mogli neograničeno držati u pritvoru bez optužbe, suđenja ili pristupa

odvjetniku, još jedna česta fraza novogovora kojom se opravdava groteskna

nejednakost u raspodjeli bogatstva glasi: «Ne smatramo da ljude treba kažnjavati

zato što su uspjesni.» Često možete čuti Tonya Blaira kako to govori. Time se

predodžba o «žrtvi» nepravde prebacuje s onih koji se ubijaju od posla kako bi

preživjeli još jedan tjedan na one koji zgrću bogatstvo eksploatirajući one koji se

ubijaju od posla kako bi preživjeli još jedan tjedan. Kada je George Bush najavio

smanjenje poreza kojim je ljudima poput učitelja ili vatrogasaca ostavljeno 350

do 500 dolara godišnje, a multimilijunašima 88.000, glasnogovornik Bijele kuće i

majstor laži, Ari Fleischer, izgovorio je upravo te riječi: «Predsjednik ne smatra da

ljude treba kažnjavati zato što su uspjesni.

Govori vam Veliki brat

Slijedi nekoliko Orwellovih izraza novogovora skovanih 1948. koji se u velikoj

mjeri tiču onoga što se danas događa.

Misaoni zločin: čak i pomisliti da bi vlasti mogle biti u krivu u bilo kojem

smislu.

Preduhitriti zločin: instinktivno mijenjanje misaonog procesa svaki put

kad ste u opasnosti da prekršite zakon o misaonom zločinu i odbijanje da se

saslušaju gledišta koja razotkrivaju vladajuću kliku.

Misaona policija: Policija misli čija je uloga eliminirati misaoni zločin

pomoću špijuniranja, nadzornih kamera itd.

Crnobijelo: prihvaćanje svega što vlasti govore bez preispitivanja i, kako je

Orwell opisao: «...lojalna spremnost ustvrditi daje crno bijelo kada partijska

 

[državna] disciplina to zahtijeva. To također podrazumijeva sposobnost da

se vjeruje da crno jest bijelo i, štoviše, da se zna da je crno bijelo i zaboravi

da se ikad mislilo suprotno.«

Pačji govor: govoriti bez razmišljanja, slično gakanju patke.

Zločin lica: pokazati bilo koji izraz lica koji bi nadzorna služba Velikog brata

mogla protumačiti kao skrivanje nečega. Mogao bi to biti pogled zabrinutosti

ili izostanak reakcije na službena priopćenja o navodnim «pobjedama»,

uključujući propust da se ne slavi prilikom pobjede u ratu.

Dvomišljenje: odbijanje ili nesposobnost da se uvidi kontradikcija kao

i imati dva kontradiktorna mišljenja istovremeno, te vjerovati da su oba

istinita. Primjer toga sljedeći je komentar Georgea Busha mlađeg: «Vidite,

mi volimo... mi volimo slobodu. A to je nešto što oni nisu razumjeli. Oni sve

mrze; mi sve volimo. Oni djeluju iz mržnje; mi ne tražimo osvetu, mi tražimo

pravdu iz ljubavi.«

To od nas zahtijeva da vjerujemo da je ljubav isto što i masovno ubijanje

civila. Ovo je posve očigledna, nemoguća kontradikcija odnosno dvomišljenje,

ali deseci milijuna Amerikanaca i drugih uvjereno je da je i jedno i drugo istina.

Dvomišljenje, a time i preduhitriti zločin (odbijanje da se misli bilo što loše o vlasti)

od ključne su važnosti za tiranije, jer su kontradikcije i laži u samim temeljima

tiranija. Lik po imenu Winston u Orwellovoj 1984. definirao je dvomišljenje ili

dvogovor kao:

«Znati i ne znati, biti svjestan potpune istinitosti i istovremeno govoriti

pažljivo smišljene laži, u isto vrijeme imati dva mišljenja koja se poništavaju,

znajući da su kontradiktorna i vjerujući u oba, koristiti logiku protiv logike,

odbacivati moralnost i prikazivati se moralnim, vjerovati da je demokracija

nemoguća i da je Partija [vlada] zaštitnik demokracije, zaboravljati sve što je

potrebno zaboraviti, a zatim to prizvati u sjećanje u trenutku kad je potrebno

i odmah ponovno zaboraviti: i iznad svega, primjenjivati isti proces na sam

proces. Ovo je vrhunac suptilnosti: svjesno izazvati nesvjesnost, i zatim, opet,

biti nesvjestan hipnoze koju ste upravo izveli. Čak i razumijevanje riječi

'dvomišljenje uključuje korištenje dvomišljenja.

 

Novogovor danas

Orvelovsko društvo sada je svugdje oko nas, zahuktava se iz časa u čas, i naravno

da je danas ključan element iluminatske kontrole misli, kao što je Orwell predvidio,

manipulacija jezikom. Evo nekih stvarnih značenja iza suvremenog novogovora

koja spin-doktori neprestano pokušavaju kamuflirati.

Američki interes: interes onih koji kontroliraju Sjedinjene Države, a svatko

tko se opire tom nadzoru djeluje 'protiv američkih interesa*.

Nacionalna sigurnost: sigurnost vlasti u skrivanju njihovog plana i kontrola

naroda kroz povećanu sigurnost od izmišljenih opasnosti.

Svjetska zajednica: možete čuti kako vas ovom mantrom obasipaju globalisti

poput Busha, Powella i Blaira. Ona podrazumijeva da su 'slobodne nacije

povezane zajedničkom težnjom za slobodom, mirom i moralom u «svjetsku

zajednicu«, a u stvari, kao što smo vidjeli u slučaju Iraka, to je novogovor

za američku i britansku tiraniju u interesu Iluminata. «Svjetska zajednica»

zamišljena je i kao priprema terena za prihvaćanje svjetske vlade.

Protuvladine skupine: svaka organizacija koja nastoji prozvati i izazivati

državnu diktaturu. Zbog toga su osumnjičeni kao krajnje opasni anarhisti

ili potencijalni teroristi.

Ekstremist: svatko tko govori bilo što što odstupa od obrasca koji propagira

država (također pogledati pod «militant»). Preraspodjelu bogatstva od

ultrabogatih siromašnima koji umiru od gladi oni na vlasti smatraju

«ekstremizmom».

Teorija zavjere: svaka tvrdnja da oni na vlasti lažu i slijede plan koji skrivaju

od javnosti.

Promjena: velika riječ novogovora koja znači uvođenje iluminatskog

globalnog društva stvaranjem problema i potkopavanjem statusa quo kako

bi se izazvao osjećaj potrebe za «promjenom». Riječ «reforma» koristi se na

isti način, u čemu prednjači Tony Blair, koji tvrdi da su ljudi ili «reformatori»

(oni koji prihvaćaju promjene u skladu s planom) ili «rusitelji» (oni koji se

opiru takvim promjenama).«

Desno i lijevo/konzervativno i liberalno: izrazi smišljeni kako bi se svako

pitanje prikazalo kao crno^bijela opreka i prikrila činjenica da svaka rasprava

ima više od dvije strane.


Izgradnja nacije: poslije bombardiranja i invazije na ciljnu zemlju postavite

marionetsku vlast koja zastupa vaše interese i istovremeno tvrdite da je to

vlast koju je izabralo domicilno stanovništvo. Bit će to jamstvo da zemlja ide

u smjeru koji vi diktirate, ali bez otvorenog nadzora s vaše strane. Ne želimo

da ljudi shvate kako se kampanja globalnog osvajanja odvija pred njihovim

očima (ili vizualnim korteksom).

Održavanje mira: okupacija zemlje pomoću strane vojske.

Mirovni proces: stvaranje dojma da se zalažete za mir, dok se radi tek o

medurazdoblju koje prethodi pokretanju novih osvajanja kroz rat.

Teroristi: oni koji protest izražavaju nasiljem, ah i svatko tko napadne,

osporava ili prkosi interesima 'Zapada, posebno Amerike, Britanije i Izraela

ili stoji na putu budućim osvajanjima.

Oslobađanje: masovno ubijanje i terorizam usmjereni protiv civilnog

stanovništva u ime zaustavljanja terorizma, što nema baš nikakve veze s

ljudima koje ubijate i doživotno sakatite.

Rat protiv terorizma: neprestano ponavljanje ovog procesa.

Napad: kada su Amerika i pripadajuće društvo meta.

Odmazda: kada Amerika i pripadajuće društvo napadaju.

Napasti prvi: kada Amerika i pripadajuće društvo napadnu prvi u znak

odmazde za ono što Amerika i pripadajuće društvo tvrde da bi njihova meta

mogla učiniti njima (također pogledati pod «laži»).

Samoobrana: ubiti momka prije nego što on stigne i pomisliti da bi mogao

ubiti tebe.

Zapadne vrijednosti: to su vrijednosti koje želite nametnuti drugima,

ali sami ih ne posjedujete. Mitsko vjerovanje na 'Zapadu' - dobri momci

pojave se na vrhu planinskom grebenu a ubiju ih zločesti Indijanci. Također

pogledati pod «John Wayne».

Prilozi kampanji: mito.

Pozitivna diskriminacija: rasna diskriminacija koju bi pozitivna

diskriminacija trebala ukloniti. Jedini način da se zaista postigne rasna

jednakost je da svatko bude izabran prema zaslugama bez obzira na boju

svoje kože, vjeru ili podrijetlo (pogledati pod «poštenje» i «pravda») i da

svatko ima jednaku priliku razviti svoje talente.

Obrazovanje: pranje mozga

Vježba sređivanja: fraza koju koristite kada želite provesti velike promjene

prikazujući ih kao beznačajne. Koristila se za laganje britanskom narodu o

promjenama ustava Europske Unije koje su praktično dokinule ono što je

bilo preostalo od britanskog suvereniteta. To je bila samo «vježba sređivanja«

kako bi se postojeći zakoni «osuvremenili» a EU učinila «demokratskijom».

Klasičan novogovor.

Dobri građani: robovi koji ne prosvjeduju zbog toga što su robovi, pa čak

toga nisu ni svjesni.

Jednakost: svakoga učiniti robom

Demokracija: izabrana ili čak i neizabrana diktatura u kojoj većina često

glasa za gubitnike. Također pogledati pod «tiranija neinformirane većine«.

Zločin: kršenje zakona koji je usvojen bez naše suglasnosti, ma koliko

apsurdan bio.

Sloboda tiska: sloboda da se prenosi službena verzija događaja.

Ljudska prava: pravo da radite ono što vam država kaže da radite.

Tolerancija: ne kritiziraj i ne osporavaj bilo kakvo i bilo čije ponašanje, bez

obzira na okolnosti.

Nulta tolerancija: nasilje.

Slobodna trgovina: korištenje robovskog rada za izradu vaših proizvoda u

najsiromašnijim zemljama svijeta što plaćate par centi, a zatim ih izvozite

bez carinskih pristojbi u najbogatije zemlje gdje ih prodajete po najvišim

cijenama. Znači i baciti svoje jeftine proizvode na tržište bilo koje zemlje i

tako uništiti lokalno gospodarstvo i sredstva za život najsiromašnijih naroda

svijeta.

Konkurencija: natjecanje transnacionalnih korporacija kako bi se utvrdilo

koja je najefikasnija u izrabljivanju svjetskog stanovništva.


Kapitalizam: vladavina kartela.

Izolacionist: svatko tko ne želi drugima diktirati i kontrolirati pripadnike

drugih naroda.

Ravnopravni uvjeti: namještanje sustava u korist onih za koje želite da

pobijede.

Propaganda: sve što kažu vaši protivnici, jer samo vi govorite istinu.

Sloboda: ropstvo.

Iskrivljena upotreba ovih i drugih riječi smišljena je s ciljem da u svijest, a

posebno u podsvjesni um, usadi lažnu sliku stvarnosti. Takvom manipulacijom

ljudi postiže se da oni sebe i svijet doživljavaju na način kako to odgovara ambicijama

njihovih lidera.

'Zločin iz mržnje* = misaoni zločin

Jedan od najdojmljivijih izraza orvelovske misaone policije je takozvani zločin

iz mržnje. U Kanadi imaju 'Jedinicu za zločine iz mržnje' a širom svijeta postoje

i druge verzije toga, poput Komisije za rasnu jednakost u Britaniji u kojoj glavnu

riječ imaju ljudi koji slijede vlastite planove. Takve organizacije svakodnevno su

u potrazi za onima koji izražavaju gledišta za koja misaona policija drži da potiču

rasnu mržnju. Mogu vas optužiti za «zločin iz mržnje« čak i ako objavite istinite

informacije za koje je misaona policija odlučila da mogu «stvoriti atmosferu« u

kojoj može doći do rasnih napada ili «zločina». Ako samo sugerirate da službena

priča o onome što se dogodilo židovskom narodu u nacističkoj Njemačkoj

nije 100% točna refleksno će vam prilijepiti etikete «širitelj mržnje« i «rasist». Za

psihološke fašiste nikakva daljnja rasprava nije potrebna; vi ste «povijesni revizionist

« (novogovor za «rasista» zato što osporavate službenu verziju povijesti) i

morate biti kažnjeni i osuđeni na javno ocrnjivanje. George W. Bush one koji su

osporili njegove laži o Iraku nazvao je «povijesnim revizionistima«, u nadi da će

ljaga tog naziva narušiti ugled njegovih sve brojnijih kritičara. Ali zanimljivo, ako

netko kaže da su užasi genocida Pola Pota u Kambodži bili pretjerani ili da Irci

nisu trpjeli toliko koliko tvrde zbog britanskih vlasti i velike gladi uzrokovane

krumpirovom plamenjačom, to se ne smatra rasizmom ili znakom mržnje prema

Kambodžanima ili Ircima. Nije li, dakle, rasistički osuđivati jedno mišljenje o povijesti,

a drugo ne? Zašto bi Kambodžani ili Irci trebali trpjeti takvu diskriminaciju

od strane Jedinice za zločine iz mržnje? Ne znači li to da je Jedinica za zločine

iz mržnje kriva za zločin iz mržnje? Uhitite ih, kažem ja.

Zidovi mogu reći da nikada ne bi pili iz boce vina koju je otvorio nežidov i to

je u redu, nema problema. Ali bijelu osobu koja kaže da ne bi pila iz boce vina koju

je otvorio nebijelac zovu rasistom. Mene osobno nije briga ni za jedno ni za drugo,

samo mi dajte čašu. Židovski tisak može pisati o «pošasti židovsko-arapskih brakova

« bez ikakvih posljedica (i ne bi ih trebalo ni biti, koliko god taj komentar bio

odvratan). Ali kad bi arapski tisak pisao o «pošasti arapsko-židovskih brakova«,

žigosali bi ih kao antisemite.30

Zidovi mogu govoriti da su oni izabrani Božji narod, da su iznad svih drugih

rasa, ali kada neki bijelac kaže da pripada rasi gospodara žigošu ga kao rasista i

«bijelog supremacista«. Ne postoje izabrani narodi ili rase gospodara, bijele, židovske

ili plave s ružičastim točkama. Postoji samo jedinstvena svijest. Tijelo je

hologram, iluzija, i zato su sve tvrdnje o rasnoj superiornosti ili inferiornosti djelo

zaostalih umova, a isto vrijedi za one koji su toliko opsjednuti rasama da posvuda

traže rasizam. Međutim, ono na što želim ukazati je da je orvelovski koncept 'zločina

iz mržnje izuzetno proizvoljan (samo mu dajte vremena) i u osnovi ovisi o

moći onih koji kontroliraju politiku organa za zločine iz mržnje. Zakoni o'zločinu

iz mržnje ne služe zaštiti manjina od diskriminacije, o tome se radi. Pravi je razlog

za zakone o 'zločinu iz mržnje sprječavanje legitimne rasprave i slobodnog toka

informacija i mišljenja koja ne odgovaraju manipulatorima.

Kada izražavanje misli i mišljenja neke osobe počnete proglašavati zločinom,

živite u totalitarnoj državi. Natuknuti da službena povijest nije točna ne predstavlja

rasnu mržnju, baš kao što nije rasistički prema Amerikancima reći da je službena

priča o događajima od 11. rujna laž od početka do kraja. Ta besmislica koristi

se za zaustavljanje odgovarajuće istrage o ljudima i događajima i nema nikakve

veze sa zaustavljanjem rasne mržnje. Ali tako djeluje novogovor; smišljen je da

manipulira krajolikom jezika i zastrašivanjem ljude drži zatvorenih usta u strahu

da ih ne proglase rasistima i širiteljima mržnje, s posljedicama koje to povlači, u

mržnji usmjerenoj na vas. Osobno sam to osjetio nakon što sam prije više godina

bio cilj širitelja mržnje prerušenih u 'antirasiste iako u mom tijelu nema ni jedne

rasističke stanice. Iz moje je perspektive cijeli koncept rasizma blesav. Kako netko

može biti rasistički raspoložen prema hologramu? Ironično, oni koji viču «rasist»

najčešće su najveći rasisti i trgovci mržnjom. Opsjednuti su time. Izraelski pisac

Israel Shamir u vezi s onima koji viču «antisemit» na sve što se miče istaknuo je

sljedeće:

«Prisutnost Eliea VViesela i dalje se jako osjeća. U svojoj knjizi Legende

našeg vremena taj židovski pisac napisao je: 'Svaki Židov negdje u svom

biću trebao bi izdvojiti zonu mržnje - zdrave, snažne mržnje - za ono što

Nijemac personificira i ono što je u Nijemcu ukorijenjeno.' Ne u 'nacistu',

nego'Nijemcu. Za to propovijedanje mržnje 1986. je od Norveške akademije

dobio Nobelovu nagradu za mir, u društvu s razoriteljem Kambodže

Henrvem Kissingerom i ubojicom iz Kane, Shimonom Peresom. Naoružan

tim priznanjem koje su mu dodijelili Norvežani, Eli VViesel je (na Badnju

večer!) ustvrdio:'Rat [s IrakomJ jedina je opcija'. Ako trebate osjećati krivnju,

osjećajte krivnju zbog ove Nobelove nagrade za mir.«

«Taj golemi raskorak u osjećajima Norvežana prema njihovom nacionalnom

geniju Hamsunu i prema Elieu VVieselu, sladunjavom širitelju mržnje, vodi nas

do zaključka: u prevladavajućoj raspravi nakon Drugog svjetskog rata tabu

kritiziranja Židova izazvao je snažnu pristranost i potkopao humanističku

ideju ljudske jednakosti. Predratni antisemitizam istisnuo je drugi ekstrem,

filosemitizam, uvjerenje da Židovi ne mogu činiti ništa pogrešno i da ih se

nikada ne smije spominjati osim u najlaskavijem svjetlu. Taj jednako rasistički

stav stvorio je tešku neravnotežu u politici i raspravi. To se mora ispraviti

kako bismo spasili naš planet i čovječanstvo od trijumfirajućeg 'semitizma

po njihovoj definiciji.«31

Kako može biti «antisemitski» istaknuti broj ljudi vjernih Izraelu koji stoje

iza američkih osvajačkih ratova na Bliskom i Srednjem istoku koji arapske zemlje

preoblikuju u skladu s izraelskim željama? Ili reći koliko ljudi vjernih Izraelu kontrolira

medije i tok informacija? Bi li bilo rasistički isticati da među arhitektima

Bushove politike prevladavaju Arapi i da su američke trupe izvršile invaziju na

Izrael? Ako će isticanje pristranosti bili proglašavano rasizmom, onda se lijepo

možemo svi razići i pustiti da svijet gori. Pa ipak, kada britanski političar Tarn

Dalyell ukazuje na očigledan sukob interesa između broja pristaša Izraela u Bushovoj

vladi i njihovih politika koje pogoduju Izraelu, nazivaju ga «antisemitom».

Govorimo li o rasnoj nejednakosti, gdje se ona nalazi u ovom slučaju? Kanadski

pisac Henry Makow, čiji su baka i djed bili žrtve nacista, osudio je šokantan odnos

američkih i kanadskih vlasti prema Ernstu Zundelu, kojeg su nazvali «zlocincem

iz mržnje« zato što je doveo u pitanje službenu priču o Holokaustu. Civilizirana

društva sve ljude tretiraju jednako, bez obzira na njihovu boju, vjeru, podrijetlo ili

mišljenje. Tiranije to ne čine, što znači da su Kanada i Sjedinjene Države tiranije.

Makow piše:

«Zundelove su tvrdnje odvratne, ali on ima pravo biti u krivu. Društvu su

potrebni ljudi koji raspravljaju o povijesnim zapisima. Netko bi mogao biti

u pravu. Ako je širenje lažnih informacija zločin, ne bismo li onda također

trebali zatvoriti [američkog voditelja televizijskih vijesti] Toma Brokawa?

Kanada je zatvorila Ernsta Zundela. Prema riječima njegove supruge, u

zatvoru ga zlostavljaju. Prijeti mu deportacija kao 'sigurnosnom riziku'.

Bernie Farber iz Kanadskog židovskog kongresa priznaje da Zundel zapravo

'ne maše štapom", ali 'pruža kisik' ekstremistima. Takva definicija ograničila

bi bilo čiju slobodu govora.»

«Kada preispitivanje istine postane mržnja' ušli smo u eru misaonih zločina

iz Orvvellove 1984. Nemojte se zavaravati. To je klizava padina prema tiraniji,

a židovske organizacije djelomično su krive za to. Moramo prkosno ustati

protiv toga. Optužbe za mržnju selektivno se koriste za razoružavanje

legitimne opozicije. Definicija 'mržnje' vrlo je selektivna. Lezbijke, primjerice,

rigaju mržnju prema muškarcima, ali nikada ne završe u zatvoru. Feministice

uče povodljive djevojke da su svi muškarci potencijalni nasilni seksualni

predatori. To je u redu. Talmud je pun mržnje prema Kristu i Kršćanima, ali

ni to se ne računa.»

«...Židovske organizacije obeščašćuju žrtve Holokausta koristeći ih u

političke svrhe. Neukusno je prikazivati Židove kao najveće svjetske žrtve.

Čovječanstvo je jedna obitelj pa nijedan genocid nije važniji od nekog drugog.

Korištenje'mržnje'za razoružavanje protivnika cionističkog plana također je

odurno. To vodi prema tiraniji i još većem antisemitizmu. Groteskno je što

Ernst Zundel poriče ili umanjuje židovski Holokaust. Ali to nije zločin. U

tim pitanjima važna je samo istina. Neka istina govori za sebe. Neka ona sudi

Zundelu.

To je pitanje od ključne važnosti želimo li živjeti u slobodi. Ili imamo slobodu

izražavanja ili ju nemamo. Ne može se biti pomalo slobodan. Ili si slobodan

ili nisi. Ako želite slobodu da govorite ono što želite, onda tu istu slobodu morate

dati svima drugima i braniti to pravo kada je ugroženo, čak i ako se ne slažete s

njima. Sloboda izražavanja ne postoji ako ne vrijedi za sve. Ljudi u nacističkoj Njemačkoj

nisu imali slobodu javno govoriti i upozoravati stanovništvo na stvarne

planove fašista. Ponovno pogledajte što je rekao nacistički ministar propagande,

dr. Joseph M. Goebbels:

«Laž se može održavati samo onoliko dugo koliko Država može od ljudi

skrivati političke, ekonomske i/ili vojne posljedice laži. Zato je za Državu od

vitalne važnosti da koristi svu svoju moć u gušenju neslaganja, jer istina je

smrtni neprijatelj laži, i time istina postaje najveći neprijatelj Države.»

Sve diktature žele ograničiti to temeljno pravo na izražavanje vaših misli i

mišljenja, ali antirasističke' organizacije i ljudi koji su me napali, poput Berniea

Farbera iz Kanadskog židovskog kongresa i kanadskog odvjetnika Richarda Warmana

iz organizacije iznenađujućeg naziva Kanadska komisija za ljudska prava,

žele odlučivati tko ima slobodu govora, a tko nema. Njima sličnih ima širom svijeta,

ali čim se ospori njihovo pravo na govor, oni prvi dižu galamu. Glumici Brigitte

Bardot prijetilo se tužbom zato što je napadala Islam, homoseksualce, nezaposlene,

učitelje i ilegalne imigrante te pozivala na ponovno uvođenje giljotine. Komentare

je objavila u svojoj knjizi Un Cri Dans Le Silence. Rekla je da su homoseksualci cir-

 

kuske nakaze, da učitelji dolaze na posao masne kose i odjeveni u odvratan jeans i

blatnjave teniske, te da 'profesionalni nezaposleni' niti ne žele legalno raditi. Njena

gledišta mogu nam se činiti šokantnima ili smiješnima, ali to su njena gledišta

i ona ima pravo na njih. Ono što nema pravo nekritizirano raditi je nametati svoja

gledišta drugima ili nastojati uvesti diskriminaciju na temelju svojih gledišta. Ali,

biste li radije živjeli u svijetu u kojem ona može izražavati svoja mišljenja, koliko

god ona bila neugodna, ili u svijetu u kojem joj misaona policija diktira - a tako i

vama - što smijete a što ne smijete reći? Njena sloboda govora u stvari je vaša. Ako

nisu svi slobodni, onda nitko nije. Israel Shamir dobro je to objasnio:

«Tisucljecima prije Velike kulturne revolucije Kinezi su znali tajnu harmonije:

nemanihejska ravnoteža suprotstavljenih ideja, principa yina i yanga.

Pravilno uravnotežene, židovske ideje mogu biti korisne: protukršćanska

gorljivost ograničila bi pretjerivanja Crkve, baš kao što materijalizam i

egoizam mogu Čovjeku zadržati noge na zemlji dok mu je glava u nebesima,

feminizam može uravnotežiti muški šovinizam, a Freudova opsjednutost

seksom može uravnotežiti duhovnjački asketizam. Uravnotežen, čak će se i

cionizam stisnuti do humanih razmjera židovske ljubavi prema Palestini. Ali

uravnotežen treba biti.»33

Suluda korektnost

Vladavina terora zvanog 'politička korektnost' (PK) orvelovska je kontrola misli

ili zločin mišljenja. Tek trebam utvrditi tko je taj koji odlučuje što je'politički' i što

je 'korektno', ali to svakako nema veze ni s kim koga poznajem. Razmislimo - ili,

počinimo zločin mišljenja - na trenutak o tome. Dopuštamo nekom nepoznatom

'autoritetu' da diktira što smijemo i što ne smijemo reći po našoj vlastitoj slobodnoj

volji. Što?? Sredstvo nametanja toga su robotski radikali proste duša i mozga

na mjestu gdje sunce nikada ne sja. Oni vjeruju da moramo ukloniti sve riječi, fraze

ili mišljenja koja bi nekoga mogla uznemiriti, osim, naravno, u slučaju da ste vi

meta tih ljudi zbog svojih navodno politički nekorektnih riječi, fraza ili mišljenja;

naime, tada se čini da im nije problem u vašem smjeru uputiti ista vrijeđanja koja

bi osuđivali da su izašla iz usta bilo koga drugog.'PK-i' ili prodavatelji kretenarija,

još su jedna orvelovska tiranija.

U članku naslovljenom «Neobuzdana politički korektna cenzura u školama

u SAD-u» australski Sunday Times izvijestio je o suludim rezultatima 25 godina

političke korektnosti. Članak se fokusirao na knjigu Diane Ravitch, bivše američke

vladine dužnosnice, pod naslovom Policija jezika: Kako skupine za pritisak

ograničavaju ono što učenici uče.M Kritičar u Chicago Sun-Timesu izjavio je da će

knjiga natjerati čitatelje da škrguću zubima čitajući o tom nasilju nad zdravim

razumom.35 Ravitch kaže: «Neke od tih cenzura su trivijalne, neke su apsurdne, a

neke su šokantne u svojoj moći zatupljivanja onoga što djeca uče u skolama.»36

Ravitch otkriva da je odbor jedne škole izbacio priču Prijateljski dupin zato što

diskriminira učenike koji ne žive blizu mora. Priča pod naslovom Luckasta stara

gospoda odbačena je zato što sadržava «negativni stereotip« o starijoj ženi koja je

stavila previše spravica na svoj bicikl. Druga priča pod naslovom Savršen dan za

sladoled morala je biti iznova napisana bez spominjanja sladoleda zato što je u

Kaliforniji uvedena zabrana spominjanja bilo kakvog junk-fooda. Drugi pojmovi

koje je policija misli zabranila uključuju neposlušnu djecu, duhove, roditelje koji

se svađaju, odlaske na skijanje i rođendanske zabave. U nekim školama dinosaurusi

se ne smiju spominjati zato što impliciraju teoriju evolucije s kojom se ne

slažu svi Amerikanci. Takve bedastoće rutinski se uvode diljem Amerike, kaže

Ravitch, a isto se događa i u Britaniji i drugdje. Te odluke donose orvelovska vijeća

za «nepristranost i sigurnost« koja savjetuju odbore državnog školstva o tome što

bi djeca trebala čitati. Ravitch kaže da ta vijeća provode «sve bizarniju politiku

cenzure« koja «izbacuje sve što je neobično i potencijalno potiče na razmišljanje

iz tekstova s kojima će se djeca susretati.«37 Obratite pozornost: izbacuje sve što

«potencijalno potiče na razmišljanje«. To je cilj i plan koji stoji iza političke korektnosti,

kao što je bilo i u Orwellovom društvu Velikog brata.

Službeni politički korektan rječnik i priručnik Henrya Bearda i Christophera

Cerf3 8 pokazuje koliko smo daleko dogurali. Osobu vezanu za invalidska kolica

naziva se «drukčije sposobnu«; nezaposlena osoba je «neprihodeća» (stalna upotreba

prefiksa 'ne' bila je dio Orwellovog novogovora u 1984. kao npr. «nedobar»):

biti invalid sada znači biti «tjelesno onemogućen«; vaš partner je vaše «značajno

drugo« kako bi se izbjegli »seksualni stereotipi« momka, djevojke, supruga ili supruge;

ako ste niži od prosjeka, onda ste «vertikalno onemogućeni«; George Bush

nije glup, on je «mentalno onemogućen«; konobar ili konobarica postali su konobarom;

women (žene) postale su wirnyn ili wimmin kako bi se izbjeglo «-man»

(engl. muškarac). Onda imate sposobizme, dobizme, izgledizme, veličinizme, težinizme,

sve preuzeto izravno iz Orwellovog rječnika. Politička korektnost sada podrazumijeva

izbjegavanje sportova u školi u kojima netko pobjeđuje ili gubi. To bi

ih moglo uzrujati, znate. Ali zašto onda ne zabrane sve ispite kako bi se u školstvu

izbjegli pobjednici i gubitnici? Ah, u redu je pobjeđivati ako briljirate u učionici,

ali ne i ako je vaša nadarenost na sportskim terenima. I u tome je bit. Ti fašisti uma

kažu da žele veličati raznolikost ljudi, a onda sve svoje vrijeme posvećuju njenom

uništavanju, a posebno raznolikosti jezika. Još malo dvomišljenja.

Kad se mišljenja ili opisi koje ti fanatici smatraju neprihvatljivima izbrišu iz

upotrebe, to prisiljava ljude na život u zemlji jednoličnosti, mediokriteta i nesposobnosti

izražavanja onoga što stvarno misle i osjećaju. Fanatici odlučuju što je

pravo i što krivo, što prihvatljivo a što neprihvatljivo. Oni su policmišljenje, ništa

manje od toga, i krajnji rasisti, dobisti, sposobisti, izgledisti, veličinisti,težinisti i šovinisti

zato što su više od bilo koga drugog na Planetu opsjednuti identificiranjem

takvih ljudi. Ja vidim stariju gospođu, a oni vide potencijalnu žrtvu diskriminacije

na temelju njenog spola. Danas je politički nekorektno reći da je netko «bogalj».

 

Zašto? Što bismo trebali raditi, ohrabrivati ih da postanu olimpijski prvaci na

sto metara? Oni će imati druge vještine i sposobnosti koje olimpijski prvak neće

imati. Stoga veličajte te prednosti umjesto što ste opsjednuti nedostacima. Mene

muči artritis u desnoj šaci koju ne mogu koristiti osim jednog prsta za tipkanje.

Praktično sam invalid što se tiče desne šake, a ni s lijevom ne stojim baš najbolje. I

što sam ja onda? Drukčije sposoban? Ne, zovite me bogaljem ako hoćete, boli me

briga. To nije važno ako meni nije važno.

Ono što bismo svakako trebali činiti je ohrabrivati ljude da vide da nije važno

kako ih drugi opisuju, osloboditi ih toga da etikete utječu na njih, kakve god

one bile. Kada namećemo krute opise zapravo naglašavamo razlike stvarajući'posebne'

nazive za one koji žele biti tretirani poput svih drugih ljudi. Više ne možete

zvati ljude mentalno hendikepiranima; oni su «ljudi s poteškoćama u učenju«. Ah

zašto imaju poteškoće u učenju? Zato što su mentalno hendikepirani. Što onda

imam ja, s fizičkim hendikepom u šakama, poteškoće s okretanjem brojeva? Godinama

sam neposredno radio s mentalno hendikepiranima: to su nevjerojatni ljudi

s takvim sposobnostima, posebno u načinu na koji znaju izražavati ljubav, da je to

čudesno gledati. Kakva je to uvreda za njih govoriti da ih treba zvati nekim izmišljenim

nazivima zato što bi se inače mogli uzrujati ili trpjeti diskriminaciju. Oni

su iznad toga, čak i ako cenzori misli drukčije. Ljudi imaju različite sposobnosti,

tijela i onemogućenosti. To je ono što čini veličanstvenu raznolikost života. Zašto

ti agenti diskriminacije žele to sakriti, kad bi to trebao biti razlog slavlja? Ja više ne

mogu hvatati nogometne lopte kao što sam mogao dok sam bio vratar jer mi je to

previše bolno. Ali i dalje namjeravam dovesti Manchester United i Miami Dolphins

pred sud zbog očite diskriminacije jer me nisu stavili u svoje prve postave samo

zato što imam onesposobljenu ruku. Jedan od najbolesnijih primjera političke

korektnosti dogodio se u mom rodnom gradu Leicesteru kad je policija upala u

kuću jedne žene i oduzela joj njenu zbirku porculanskih svinja nakon žalbi lokalnih

Muslimana. Oni su tvrdili da je pokazivanje figurica svinja za njih bilo «rasno

uvredljivo«.39 Manje uvredljivo nego što je njihov idiotizam za mene, da se zna.

Trebali bismo rješavati prave diskriminacije na osnovi hendikepa, rase ili spola, a

ne izmišljati novu industriju besmislenog novogovora i političke korektnosti koja

vrijeđa inteligenciju svih uldjučenih. Međutim, iz perspektive Iluminata, to uopće

nije suludo.

Sistem u ludilu

Ne smijemo dopustiti da nas zavaraju smiješne riječi i izrazi koje izmišljaju cenzori

političke korektnosti. Da, to izgleda zapanjujuće glupo, i mnogi neznalice koji

to prakticiraju i jesu takvi. Ali iza toga stoji hladno proračunat plan koji se već

dugo provodi. U 1984. Orwellov novogovor izmijenio je jezik kako bi uklonio

riječi koje su opisivale političke ideje suprotstavljene službenom stajalištu, a glavni

cilj bio je smanjiti broj riječi koje su ljudima na raspolaganju. To je pravi razlog

političke korektnosti kao i sve manje brige za širenje vokabulara djece i učenika

Orwell je znao da sa smanjenjem broja raspoloživih riječi dolazi do odgovarajućeg

sužavanja sposobnosti izražavanja misli riječima. Gušiti riječi znači gušiti misli,

ili, kao što je rekao Orwell: «...ako misli kvare jezik, jezik također može kvariti

misli.» Slušajte političare i časnike dok daju izjave za javnost. Oni koriste ugodne

fraze bez jasnog značenja koje bi ponudio širi vokabular. Ne žele biti određeni, u

tome i jest bit, a nerazumljivi žargon novogovora koristi se iz istog razloga. Što

više reducirate broj riječi (a kroz generacije, čak i svijest o njihovom postojanju)

to će komunikacija biti bezbojnija, a želja za pisanjem i čitanjem knjiga će opadati.

Bezbojnost je ono što manipulatori nastoje poslići, njihov su cilj sve riječi koje nešto

jasno izražavaju. U svojoj knjizi Doba manipulacije Wilson Bryan Key govori o

svojim iskustvima pisanja govora u suradnji s drugima za američkog predsjednika

Dwighta Eisenhowera:

«Trideset i šest besanih sati trojica pisaca izrađivala su nacrt za nacrtom, koje

je pregledavao zamjenik tajnika Bijele kuće za tisak dajući šture komentare

poput: 'Daleko previše određeno!' 'Manje tog spominjanja činjenica!' i

'Uzmite to natrag i zamaglite to!' 'Zamagljivanje je, kako smo na kraju

shvatih, značilo izbjegavanje svih jasnih, na činjenicama utemeljenih izjava o

bilo čemu određenijem od toga koje je doba dana... U vezi s govorom vodile

su se beskrajne rasprave o mogućim reakcijama slušateljstva, potvrđivanju

uvjerenja i stavova te implicitnim značenjima... Hoće li itko shvatiti ozbiljno

praznu retoriku? Govor je bio tečan, ali nije govorio apsolutno ništa ni o

čemu. To je bilo upravo ono što je i trebao reći. U razgovoru sa slušateljima

nakon govora većina je izrazila zadovoljstvo riječima velikog čovjeka.'Ike im

je stvarno rekao što ih ide!"Osvojio je moj glas!"Sviđa mi se kako razmišlja!'

'Sjajan govor!'

Manipulatori žele smanjiti broj raspoloživih riječi za izražavanje neke misli i,

kroz to, kontrolirati što i kako ljudi misle. Kada nestanu riječi kojima ćete izraziti

pojedine misli, nestat će i misao jer u ovoj stvarnosti mi mislimo u riječima. Isto

se događa sa sjećanjima koja se ne mogu svjesno sačuvati bez riječi kojima bi se

izrazila. Rječnik Merriam-Webster definira novogovor kao: «imenica, upotreba:

često pisan velikim slovom; propagandistički jezik obilježen eufemizmima, vrdanjem

i inverzijom uobičajenih značenja. Etimologija: Novogovor, jezik 'smišljen

radi smanjenja opsega misli', u romanu 1984. (1949.) Georgea Orwella.» Eto ključne

motivacije za novogovor: «...smanjenje opsega misli». Jedan od kreatora novogovora

u 1984. rekao je da namjeravaju ogoliti jezik do kosti i da će se iz godine u

godinu koristiti sve manje riječi. «Na kraju ćemo zločin mišljenja učiniti doslovno

nemogućim jer neće biti riječi kojima bi se mišljenje moglo izraziti.» Kako bi to

postigli, Orwellovi kontrolori napali su ono što su zvali «starogovor», jezik koji se

razvijao tisućama godina, kao i «staromisljenje», odnosno ideje i stavove otporne

 

na 'promjene' i 'reforme' koje zahtijevaju oni na vlasti. Kada je Donald Rumsfeld

opisao protivljenje Njemačke i Francuske ratu u Iraku kao primjer «Stare Europe»,

to je bio još jedan napad na staromišljenje. Politička korektnost primjer je nametanja

novogovora, ali on većinom stječe prevlast kroz ponavljanu upotrebu.

Orwellovo proročanstvo

Orwellova vizija nove sutrašnjice tako je nalik onome što danas vidimo oko sebe,

kako u rezultatima, tako i u tehnikama korištenim za njihovo postizanje. On je pisao

o «revolucionarnoj grupi» zvanoj Otpor za koju su orvelovske vlasti tvrdile da

ju vodi zli Emmanuel Goldstein (pogledati pod Osama bin Laden i bezbrojne druge).

Čini se da Otpor nije stvarno postojao, no optuživali su ga za svako zlo. Jedan

od najgorih zločina koji je građanin mogao počiniti bilo je da pročita Goldsteinovu

knjigu koja je na jednostavan način objašnjavala strukturu kontrole pod kojom

ljudi žive. Pročitati knjigu i prihvatiti njen sadržaj bio je najgori mogući zločin mišljenja.

Prije više od pedeset godina Orwell je opisao tehnologije kontrole poput

«pisigovora», stroja za prepoznavanje glasa, i «telekrana», dvosmjerne televizije sa

samo jednim kanalom koji zasipa ljude vladinom propagandom. Mi se danas ubrzano

krećemo prema identičnoj situaciji. Možda imamo bezbroj kanala, ali oni su

u biti jedan te isti koji u beskraj ponavlja istu neosporenu vladinu priču. Orwell je

govorio o «prolima» ili «proleterima», koji su činili oko 8 5% orvelovskog stanovništva.

Oni su bili masa koja ne razmišlja, a vlast ih je doživljavala kao stoku, baš

kao što je i danas slučaj. Oni nisu bili pod jednakom razinom nadzora kao oni koje

su smatrali intelektualno opasnima zato što ništa nisu dovodili u pitanje. Zatim

je postojala «prolehrana», zatupljujuća 'zabava' i izmišljene 'vijesti' za mase koje

su služile da ih drže u zatupljenom stanju i nesposobne za slobodno razmišljanje.

Pun pogodak. Također je postojala i «neosoba», netko izbačen iz društvenih

aktivnosti i svih dokumenata sve dok ne bi službeno prestao postojati. Govoriti

o neosobi bilo je zločin mišljenja, baš kao što se isticanje patnji, ponižavanja i nepravde

koje trpe zatvorenici u zaljevu Guantanamo smatra «podrzavanjem terorista

». Sve što je u bilo kojoj publikaciji prikazivalo orvelovsku vladu u lošem svjetlu

u novogovoru je bilo opisano kao «pogresno izvještavanje« ili «pogresan navod»

zato što vlasti nikada nisu bile u krivu. Danas također svjedočimo kako se uvode

orvelovski 'antiteroristički' programi kako bi se ohrabrilo i potaknulo građane da

jedni druge špijuniraju i vlastima prijavljuju svoje susjede, kolege s posla, klijente,

pa čak i prijatelje iz razreda. Orwellov svijet iz noćnih mora ne dolazi, ovdje je.

Brisanje povijesti

Čovjek bi mogao pomisliti da povijest nije toliko važna za kontrolu, ali jest. Proučavajući

povijest možete uspoređivati pretpostavke i vrijednosti svijeta u kojem

živite. Kao što je to Orwell izrazio: «Tko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost:

tko kontrolira sadašnjost, kontrolira proslost.» U stvari, svo troje događa se

istovremeno, ali to što on tvrdi vrijedi za način na koji povijest doživljavamo u

ovoj stvarnosti, lluminati su oduvijek nastojali prepravljati povijest. Uništavanje

i uklanjanje jedinstvenih povijesnih blaga i tekstova iz iračkih muzeja bilo je dio

toga. jedan od zadataka Orwellovog lika po imenu Winston bilo je da izmisli biografiju

fiktivnog vojnika Ogilvya, kako bi mu Veliki brat u obraćanju javnosti mogao

odati priznanje. Nakon što je napisao skicu Ogilvyevog života, Winston začuđeno

konstatira da će «kada čin izmišljanja [bude] zaboravljen, [Ogilvy] postojati

jednako autentično i jednako dokazano kao Karlo Veliki ili Julije Cezar». To je isti

princip kao izmišljanje povijesti o tome što se dogodilo s vojnikinjom Jessicom

Lynch ili s pravom pričom o 11. rujna. Nakon predstavljanja lažnog objašnjenja

događaja od 11. rujna, koje je sada službena povijest, odigrao se čitav niz događaja,

uključujući masovne pokolje zato što je golema većina ljudi prihvatila laž.

Pogledajte američku propagandu o vlastitoj povijesti. Ljude uče o veličanstvenim

pobjedama, kako je njihova nacija oduvijek bila bastion slobode, pravde i moralnosti.

Ta izmišljotina utječe na način na koji mnogi Amerikanci doživljavaju sebe i

postupke njihove vlade danas. «Ne treba nam govoriti da idemo u rat kako bismo

oslobodili Irak i donijeli slobodu i pravdu, to je ono što činimo od postanka ove

velike nacije.» Prava povijest osloboditelja, Sjedinjenih Država i Britanije, puna je

šokantnog i grotesknog izrabljivanja, prisile i masovnih ubojstava nevjerojatnih

razmjera. Povijest ljudskih prava u Americi sramotna je, pa ipak njihova službena

povijest ističe veličanstvenu prošlost osloboditelja potlačenih. Čak i danas Amerika

ima pet do deset puta više zatvorenika po stanovniku od bilo koje druge razvijene

zemlje - otprilike sedam puta više od Kine. Ujedinjeni narodi čak su izbacili

SAD iz svog Odbora za ljudska prava. Izmišljanje američke povijesti stvorilo je

zablude takvih razmjera da je teksaški zastupnik Dick Armey ovako odgovorio na

odluku UN-a: «Ujedinjeni narodi sveli su se na farsu kad izbacuju najvećeg borca

za ljudska prava.»41

Ne, vaše poznavanje povijesti vaše vlastite zemlje svelo se na farsu ako i na

trenutak vjerujete da je to istina. Kad bi istina o Americi i Britaniji bila u službenoj

povijesti bilo bi neusporedivo teže narodu prodavati laži kada neku zemlju treba

'oslobađati' istrebljivanjem. Zamjena starogovora novogovorom također služi

kako bi se s vremenom onemogućilo čitanje povijesnih zapisa kroz gubitak jezika,

čime će nestati čak i potreba za cenzuriranjem povijesti.

Manipuliraju medijima? Ne. Oni ih posjeduju!

lluminati velikom brzinom kupovanjem i ujedinjavanjem učvršćuju svoju kontrolu

nad globalnim medijima, kao i kroz uništavanje opozicije time što neiluminatskim

operacijama onemogućuju oglašavanje koje također kontroliraju. To je

ldjučno za njihov cilj ispiranja mozga stanovništva kroz hipnozu, novogovor te

gušenje alternativnih gledišta. Američki mediji praktično su u rukama pet skupina

koje su, kroz Iluminate, sve povezane s istim planom, a isti je slučaj i u drugim

 

zemljama. Najveći američki medijski div je AOL-Time Warner. Pogledajte neka

poduzeća u vlasništva te kompanije u prosincu 2002.:

Kablovske i satelitske televizije: HBO, najveća američka pretplatnička

kablovska mreža sa sedam američkih i šest međunarodnih odjela, Cinemax,

Time Warner Sports, CNN (10 odjela širom svijeta), Time Warner Cable, Road

Runner, Time Warner Communications (primarno telefonske usluge), New

York City Cable Group, New York 1, posvećena isključivo vijestima s područja

grada New Yorka, Time Warner Home Theater, Time Warner Security (video

nadzor), Court-TV (u zajedničkom vlasništvu s Liberty Media), Comedy

Central (u zajedničkom vlasništvu s Viacomom) i Kablevision (Mađarska).

Televizijske i filmske kompanije: Warner Brothers, WB studios, WB

Television, Hanna-Barbera Cartoons, Telepictures Production, Witt-Thomas

Productions, Castle Rock Entertainment, Warner Home Video, WB Domestic

Pay-TV, WB Domestic TV Distribution, WB International TV Distribution,

The Warner Channel (odvojene kompanije za Latinsku Ameriku, Aziju-Tihi

ocean, Australiju i Njemačku) i WB International Theaters u 12 zemalja.

Izdavaštvo: Time-Life International Books, Time-Life Education, Time-

Life Music, TimeLife AudioBooks, Book-of-the-Month Club, Paperback

Book Club, History Book Club, Money Book Club, HomeStyle Books,

Crafter's Choice, One Spirit, Little Brown, Bulfinch Press, Back Bay Books,

Warner Books, Warner Vision, The Mysterious Press, Warner Aspect, Warner

Treasures, Oxmoor House, Leisure Arts, Sunset Books i TW Kids.

Magazini: Time, Time Azija, Time Atlantik, Time Kanada, Time Latinska

Amerika, Time južni Pacifik, Time Money, Time For Kids, Fortune, Life, Sports

Illustrated, SI Women/Sport, SI International, SI For Kids, Inside Stuff, Money,

Your Company, Your Future, People, Who Weekly (Australija), People en

Espanol, Teen People, Entertainment Weekly, EW Metro, The Ticket, In Style,

Southern Living, Progressive Farmer; Southern Accents, Cooking Light, Travel

Leisure, Food & Wine, Departures, SkyGuide, Vertigo, Paradox, Milestone, Mad

Magazine, Parenting, Baby Talk, Baby on the Way, This Old House, Sunset,

Sunset Garden Guide, Health, Hippocrates, Costal Living, Weight Watchers,

Real Simple, President (Japan), i Dancyu (Japan) te još 80 drugih magazina u

Britaniji.

Diskografske kuće: Atlantic Group, Atlantic Classics, Atlantic Jazz, Atlantic

Nashville, Atlantic Theater, Big Beat, Background, Breaking, Curb, Igloo, Lava,

Mesa/BlueMoon,Modern,RhinoRecords,Elektra,EastWest, Asylum, Elektra/

Sire, Warner Brothers Records, Warner Nashville, Warner Alliance, Warner

Resound, Warner Sunset, Reprise, Reprise Nashville, American Recordings,

Giant, Maverick, Revolution, Qwest, Warner Music International, WEA

Telegram, East West ZTT, Coalition, CGO East West, China, Continental,

DRO Fast West; Erato, Fazer, Finlandia, MCM, Nonesuch i Teldec.

Internet: internetski div America Online ili AOL.42

Za AOL-om po veličini slijede Disney, Viacom, Vivendi Universal (koji se spojio

sa Seagamom obitelji Bronfman) i News Corporation Ruperta Murdocha. Ta

mreža dominira televizijom, filmovima i izdavaštvom. U 1997. na filmove koje su

proizvele četiri najveće filmske kompanije - Disney, Warner Brothers, Paramount

(Viacom) i Universal (Seagram) - otpada dvije trećine ukupne zarade u kinima za

tu godinu.43 Do 2003. svega 2 0% američkih novina, čak i onih lokalnih, nije bilo u

rukama medijskih korporacija, a ista situacija bilježi se širom svijeta.44

Michael Powell, sin Colina Powella i predsjednik američke Federalne komisije

za komunikacije, nastoji dodatno povećati udio medija koji jedna kompanija

smije posjedovati, a Tony Blair radi to isto u Britaniji. Obojica služe svojim skrivenim

gospodarima. Uz tu razinu kontrole medija, zamislite koliki je potencijal

za programiranje ljudi istim lažima i dezinformacijama; istim uvjetovanim pogledom

na stvarnost; istim novogovorom i subhminalima. Pomislite također koliki

je potencijal za gušenje informacija i gledišta koja se suprotstavljaju i razotkrivaju

službene laži. Kad sam objavio knjigu Alisa u zemlji čudesa i katastrofa Svjetskog

trgovinskog centra, kopije sam poslao svim većim televizijskim programima, radio

postajama i novinama u Britaniji i Americi. Radi se o razotkrivanju laži koje okružuju

11. rujna, pa ipak me od svih tih medijskih organizacija kontaktirala samo

jedna, Sunday Herald iz Škotske. Unatoč tome, napisali su priču o meni u kojoj nije

spomenut sadržaj knjige. Eto kakvo je naše slobodno društvo.

Iluminati diktiraju politiku i gledišta na gotovo svim područjima društva.

Često kroz svoje 'dobrotvorne zaklade' financiraju 'znanstvena istraživanja' (inzistirajući

prije isplate novca da im rezultati idu na ruku - pogledati / istina će vas

osloboditi). Cilj toga je održanje partijskog stava znanosti prema prirodi stvarnosti.

U njihovom je vlasništvu i farmaceutski kartel koji financira 'medicinski'

sustav, obrazujući liječnike i distribuirajući njihove smrtonosne lijekove i razorna

cjepiva. Oni posjeduju transnacionalne 'prehrambene' korporacije koje odlučuju

o tome što ljudi jedu. Njihove su i korporacije koje proizvode pića i odlučuju što

ljudi piju. Oni drže zalihe nafte i energetske kompanije o kojima moderno društvo

ovisi. Svi ti aspekti iluminatske kontrole koordiniraju se iz središnje točke kako

bi držali u zarobljeništvu naša tijela, umove i slobodu izbora. Ali daleko najvažnija

nit u toj mreži vlasništvo je nad medijima koji diktiraju što ljudi misle. Igra

s podsvjesnom stvarnošću - ciljem broj jedan - vodi se kroz um i emocije. Odavna

razotkrivam središnje vlasništvo nad tim prividno nepovezanim područjima

društva. Konačno sve veći broj ljudi to počinje primjećivati.

 Makros, hvala na tekstu. Vredeo je svaki minut.

Procitao sam 70 strana ove knjige...

Knjiga je fantasticna

Kad zavrsim ovih dana javljam krajnje utiske