Muskarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom polozaju oslonjen na sank.
Svako malo lizne od svog duplog pelinkovca. Po odjeci, nogama koje u
ritmu muzike titraju po podu, po drzanju tijela, prosto po svemu, moze
se reci, stereotipni Eros-Bosanceros.

Dva stola dalje, sama, mirna sjedi lijepa zena. Po vanjstini bi se
reklo
da su generacija. Je li samo dobro ocuvana ili je stvarno ista godina
proizvodnje, tesko je reci, ali da dobro izgleda je fakat.

- Mmmm, vidi one mace - pomisli nas glavni junak - bas dobro izgleda.
Kako bi samo rado pricao s njom... Ali sta da joj kazem?? Tako sam
prokleto stidljiv i svaki put kad pokusam pricati s nekom zenom, valjam
samo gluposti.. Hm.. Znam!! Reci cu joj da sam se u nju zaljubio na
prvi
pogled. Ma, ne.. Radije ne.. Ismijace me i izvaliti neki od zenskih
fazona na tu temu. Mozda da joj posaljem pice, a ostatak ce doci sam po
sebi. Pih, bas sam smotan.

U tom trenutku zena ustaje i odlazi.

- Jebi ga.. Stvar se sama od sebe rijesi. Bas sam smotan. Kako mi fali
hrabrosti svaki put. Toliko je tema o kojim bi se dalo nesto mljeti. Pa
i upucavanje je za ljude. Sta mi moze biti, da me odbije ili da
pristane?! Ni od jednog od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom
drugom
slucaju umro od srece. Nej se. Mozda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi
mi sve probleme ova lijepa zena donijela...

Par minuta poslije, zena se vraca i sjeda za isti stol.

- Evo je opet!! Vratila se!! To je to! To mora da je znak! Mi smo
odredjeni jedno za drugo! Sad cu joj prici. Valjda ispricam nesto
interesantno! Sad ili nikad!

Eksira svoj dupli pelinkovac da se okurazi, provuce ruku kroz kosu,
uvuce stomak, ispravi ledja, lagano odseta do stola za kojim lijepa
zena
sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita: "Jesi ti
ti pisala?!"