Ideš mala


R: Ideš mala
Ideš ti
Idemo se maziti

Ideš mala, zapali me
Ideš mala, usreći me
U krevet, nered je
Sad nije vrijeme za spavanje

R: x2

Šta se dereš, daj ne galami
Vidiš da više nismo sami
Gle kolko škvadre, svi su tuU ovoj sobi u polumraku

R: x2

SOLO!

Djevojko mila, oprosti mi
Što smo se kod tebe nalili
Inemaš beda, pazit ću
Na tvoje starce mislit ću

R: x4

Daleko od mene


Daleko od mene sada zvona zvone
Ne daju mi da se ustanem iz kome
Nemocan ovako u potrazi za zrakom
U kutu svoje sobe borim se sa mrakom
Mislima ja svojim ja nikad nisam htio
Misliti o onom gdje jos nisam bio
Nikad nisam htio zivjeti za sutra
Nisam bio spreman bojati se jutra

Daleko je daleko, sada sve od mene
Nema vise nicega osim moje sjene
Ono sto je moje sada, neprestano vene
Prolazi polako moje sretno vrijeme

Blizu sunca


Želim nestati s tišinom
Pobjeći od crne tame
Živjeti sa nekim smislom
Dočekat' bolje dane
Dosta mi je ovog svijeta
Dosta mi je ovih ljudi
Kao da im ne pripadam
Pa da mi neki od njih sudi
Zaboraviti sve želim
Uništit' tu bjesnoću
Koja živi sad u meni
Koja javlja mi se noću
Želim opet biti čovjek
Da sam svoj i da sam ne'ko
Blizu sunca moram doći
Al tol'ko je daleko
Život moj polako puca
Želim biti blizu sunca
Da me voli, da me grije
Da mi bude kao prije
Blizu sunca moram doći
Hoću to, al' dal' cu moći
Borit ću se sa srcem svim
Da sa suncem se zavolim

Biba


Opet sam u svijetu drame
Ni trenutka ne oklijevam
Za sve one naše dane
Ja ti ovu pjesmu pjevam
Slušaj sada i ne plači
Ja sam onaj koji puši
Znam da ništa ti ne znači
Al još nosim te na duši

Slušaj sada i ne plači
Ja sam onaj koji puši
Znam da ništa ti ne znači
Al još nosim te na duši

Ostala si još u meni
Ko nedovršena priča
Ostala si kao dio
Ove pjesme, ovog kiča
Sada savršeno sjetan
Predajem se hladnoj noći
Znam da tebe više nema
I da nećes doći

I dok gledam nebo
Tražim vrijeme da se vrati
Pitam sebe dal će ikad
Ova pjesma stvarno stati
Čekam da se sunce vrati
Spoji dvije sjene
Da osjetim kako Biba
Stoji tu kraj mene

Psiho

Ovo baš i nije pjesma
Niti mentalna blokada
To je sada neizbježna
Hit parada mojih jada
Ispao sam iz programa
Životnoga kalendara
To je tako kad se čovjek
U zivotu razočara
Ispao sam iz programa
Životnoga kalendara
To je tako kad se čovjek razočara
Zaboravljen i odbačen
Od tog pokvarenog svijeta
Postao sam obilježen
Sad sam žrtva koja smeta
Pa onako hitchkokovski
Iz njegove perspektive
Dolazim do svoga cilja
Potpune destruktive

Pusti moju ruku ti što želiš da te pratim
Pozdravljam te salutiram, neću da se vratim
Ostavi mi moju dušu, pusti je neka pati
Nestajem sa lica zemlje i ne želim stati

Put za bolje vrijeme

Pola devet na mom satu
Spremam se i van izlazim
Pa nevoljko ali smjelo
Po blatnjavom putu gazim
Neprestalno kisa pada
Mracno je od zime drhtim
Neprekidno, besmisleno
Dosadno u krug se vrtim

Cekam da netko doci, pomoci mi ove noci
Da podijelim s nekim ono sto me u zivotu koci
Da ugasi one vatre sto su svuda oko mene
Samopouzdanje vrati, pa da samnom skupa krene

REF:
Kreni nekim novim putem
Putem za bolje vrijeme...

Svijetlim u tišini

Ponekad se rado sjetim
Onih izgubljenih dana
Provedenih skupa s tobom
U sobičku tvoga stana
Gledali bi kako sunce
Zalazi za oblacima
Ljubav našu popratili
Strastvenim urlicima
Tad otkrivali smo skupa
Najintimnije sve tajne
Željeli smo jedno drugo
Oči su nam bile gladne
Moja ljubav tad je bila
Bar se sada tako čini
Puno veća prema tebi
Nego prema domovini
Tada naša je romansa bila na visini
Svijetlili smo kao svijeće skupa u tišini
Nakon onog kišnog dana
Samo sjećanje nam osta
Pokisla je naša ljubav
Kao tada tvoja kosa
Brzo sam u ritmu kiše
Shvatio o čem se radi
Moje srce praznilo se
I od tuge i od jadi
Tada puklo je u meni
Nestalo je one čari
Nisam rekao ni zbogom
Samo pokupio stvari
Tako svršila je moja
Dugotrajna melodrama
Kao neka popularna reklama
Sada zastao sam u mračnoj dolini
Sada ja sa tvojom slikom svijetlim u tišini

Zagreb-Amsterdam

Stigo sam u velik grad
na ulicama ludnica
dime svi bez granica
zapalit ću si đolija
Amsterdam je velik grad
Amsterdam je ludnica
rušim, rušim, rušim ja
ruši mi se ulica

Ulica mi preuska
đoli mi u ustima
letim podno oblaka
srušit ću dva lustera
jebeš ovaj dalek grad
ja dečko sam iz Dugava
pušim pored haustora
i skrivam se od susjeda

Amsterdam je zakurac
nije ni brijačina
srušiš pola ulica
a nitko te ni ne gleda
zato Zagreb volim ja
petak, subota, nedjelja
zroštam se do ibera
u kvartu prava ludnica