FK Željezničar :: Fudbal ~ Kladionica ~ Fantasy ~ Navijaci

Tekst jednog navijača Želje na forumu themaniacs.org.. pročitajte obavezno!

Derbi...

Nakon izvlacenja parova za novu sezonu, prvo sto pogledam je koje kolo se sastajemo sa njima. Nakon toga bacim oko na zadnju tekmu i kontam kako cemo u tom gradu (ako je gostujuca zadnja) poceti slaviti titulu, nas min. 5000. Ipak derbi je nesto cega se sjecam i gdje bih "potpisao" odmah ako je ikako moguce, da svaki derbi mi uzmemo, a da Zeljo zavrsi na bilo kojem mjestu, samo da neispadne, kako bi ih mogli karati ponovo...
Davno nekad, cini mi se 88-89. na Grbavici, sjecam se da sam krenuo sa starim rahmetli ranim jutrom na Grbavicu, gdje sam proveo vecinu dana kao balavac (2. razred osnovne), u birtiji "Zvono", koja se nalazila vise "Bureka" na sjeveru. Tu sam i prvi autogram dobio u zivotu (Nikola Nikic), te hiljade prica i utisaka od Bukala, Skore,... koji su bili tu. Sjecam se i da je bilo pitara i njijhova pripucavanja... Stari me poveo na derbi i nigdje nije bilo mojoj sreci kraja. Imao sam jedini stolicu na sjeveru (iz zvona). Da nepeglam, slijedeci derbi mi je bio na kosevu, po snijegu, i sjecam se da sam sa Benjom i Drazenom pobjegao iz skole (4. razred). Nikad za nikad nisam vece batine u zivotu dobio i stari me prestao za kaznu vodati po tekmama. To i nije bila kazna, jer sam fakticki sa istom "ekipom" poceo bjezati iz skole i do rata sa njima kao balavac od 11 godina hvatao starije za ruku da udjem na sve tekme i to na Jug. U Dzildu sam gledao kao u nekog izvanzemaljskog. Poslije rata, prvi derbi mi je bio 97, otvaranje Grbe i kitnja stadiona. "Potrefilo" se da je stari mene poveo u Bosnu iz Njemacke, kako bi vidio svoje (od 95. kad sam izasao, svaki put se potrefilo da dolazimo eto slucajno potrefi se derbi). Tu sam ono ko klinjo sa starim gledao tekmu 1-1 nista posebno. Onda dolazi povratak i famozna 98. kad 2 puta ulijecemo malima u teren, gdje sa starom zastavom Zelje na centru padam na koljena i klanjam na istoj. Od tada mogu reci da sam i poceo aktivno navijati i ici po gostovanjima. Nizali su se derbiji, farbala se lica, kosa, dosle su neke kape "dvorske lude", pa je bio hadzija onaj ko je imao... Zubanovica nisam proslavio. Ostao sam ukopan i nisam skontao sta se desava. Tek sam se osvijestio kad su nam tortu prevrnuli na Jug. Slijede derbiji po Grbavici i konstantno gubljenje cini mi se 1-2 u 3-4 derbija, ali grmili smo. Zavrsi se razglas, unesu se baloni i vrti 5 pjesama citav derbi. Pocele su i koreografije "FCZ", pa sastanci, pa ovo ono, ali kult je ostao isti. Obavezno pjesme do daske sabahile, kupanje da budem cist, a onda odabir stvari za obuci i pokret oko 8-9 ujutro, jer Grbavica je prije kljucala od 9, iako je mozda derbi i navecer. Smisljale su se pjesme, cugalo i duvalo, pripremalo za ludilo i dobro znam da smo na kosevo (tribinu) dolazili 2 sahata prije tekme u korteu, bili sami na stadionu i docekivali pitare pjesmom, cim bi izlazili iz kuce, a kamoli se priblizavali (ulazili) na "njihov" stadion. Doslo je neko novo vrijeme i ja sam isao uz njega dok je ljubav rasla. Pridrzavao sam se pravila, pitao ljude (da se neofiram) sta se oblaci uz nekakav bar sal, ucio, upijao i obrazovao se navijacki.mozda je to i prevaga sto danas imam normalno navijacko misljenje o svemu ovome.
Sve ove derbije imao sam razlicite kultove, tipa kladjenje sa Mirsom u farbanje auta, poslije derbija sa Ekom sjest pa ako Zeljo dobije od mene je i meso i pice, ali nemoze pitar prvi kuci otici dok ja nekrenem (i obratno), pravljenje transa maksuz za derbi, milioni zuljeva na rukama od bubnja, poderanih glasnica, znoja, suza, smijeha i svega toga sto mi je dragi moji navijaci (kako bi Napoli rekao) vaznije i dragocjenije i od bojkota prema upravi kojeg su sazvali par ljudi sa kojima se vecina neslaze, a i od vas nekih "drugih" koji bojkotujete te ljude. Volim Zelju i samo Zelju, te cu lijepo u subotu sabahile okupati se, pustiti pjesme po obicaju do daske, obuci Zeljin dres kojeg mi je Stila bacio, popiti jutarnju po kultu u kaficu, gdje je vazda pijem pred derbi, ocepiti sa alkoholom i lagano se SAM zaputiti ka Hadisonu da ostavim dio sebe Zelji, jer dosta sam vjerujte toga dao Zelji da bi mi sada navijacki nesporazumi bili vazniji od derbija i svih tih kultova. Jednom sam bojkotovao (Kajtaz)i pokajao se. Nadam se da cu na licu mjesta proslaviti par golova Zelje i karanje najmrzeg mi kluba.Sve mi dirajte, u derbi nedirajte...
Vidimo se sabani!

Smile