"Ćivić, Slomić i Aljukić potpisali za Slobodu"



Šef struke crveno-crnih iz Tuzle, Ibrahim Crnkić će uoči subotnjeg duela sa Leotarom na Policama na raspolaganju imati nova tri igrača. Naime, jutros su sa  Slobodom parafirali ugovore Muharem Ćivić, Alden Aljukić te Semir Slomić.

Muharem Ćivić produkt je omladinskog pogona, koju je jutros parafirao vjernost na dvije godine. Alden Aljukić, o kojem je naš portal jučer pisao, jutros je također potpisao ugovor sa klubom.

Potpisao je na šest mjeseci uz mogućnost produženja na dodatnih šest. Identičan je slučaj i sa Semirom Slomićem. Slomić je također potpisao na šest+šest, a o mladom napadaču koji je protekle sezone nosio dres banovićke Budućnosti pisali smo ranije, odnosno ranije nagovjestili njegov potpis za Slobodu.

Sa druge strane, Ibrahim Crnkić neće moći računati na usluge Jasmina Mešanovića, koji bi sutra trebao krenuti prema Francuskoj, na probu u Sochaux, gdje je trener naš stručnjak, Mehmed Baždarević.


sportin ba portal

"Kolumna Edina Skokića"




Dok čekam na vruću krompirušu, zastadoh sa Draganom Divjakom Šećom, navijačkom ikonom iz “grada soli” i najpoznatijim tuzlanskim Djed Mrazom, koji na Brčanskoj Malti ima svoj objekat brze prehrane. I kakav bi to bio susret a da ne prozborimo riječ – dvije o Slobodi – nekadašnjem ponosu grada podno Ilinčice.

Kad’ već pomenuh, Šeću sam posljednji put u ulozi Djed Mraza vidio na kraju 2001. godine u “Mejdanu”. U goste Sloboda Diti došao je dvostruki prvak Evrope zagrebačka Cibona, koja je bila glavni pretendent na titulu u prvoj sezoni regionalne Jadranske lige. Šećo je dijelio bonbone publici koja je dupke ispunila “Mejdan”. U utakmici je tim Velimira Gašića demontirao “Vukove”, dok je briljatnu partiju pružio Selmir Husanović Husa. Dobro se sjećam teksta u zagrebačkom “Večernjem listu”, nekoliko dana kasnije, u kojem autor Ante Buškulić, navodi kako je Cibona dočekana bonbonama, a ispraćene sa golemim koš – deficitom u atmosferi za pamćenje…

Prvu sezonu u Jadranskoj ligi Sloboda je okončala na petoj poziciji. I danas je to najbolji plasman svih vremena za bosanskohercegovačke sastave. Već naredne sezone Slobode nije bilo u privatnoj ligi, a deset godina kasnije, ljeta 2011., plasman među najbolje klubove SFRJ za Slobodu, koja je u međuvremenu ostala bez Dite, je u domenima naučne fantastike.

O tome pričah sa Draganom Divjakom Šećom, koji je prije dvije godine na Skupštini te iste Slobode imao emotivan istup kojeg, nažalost, nismo ozbiljno shvatili. Vlast u Slobodi je predata u ruke Marjanku Divkoviću, najneučinkovitijem predsjedniku Slobode, koji se na toj funkciji mota već osam godina. Svojedobno sam kritikovao nekadašnjeg predsjednika Muharema Abdurahmanovića Haru, prvenstveno zbog njegovog slijepog vjerovanja u Seada Husarića, ali u Harino vrijeme u “Mejdanu” smo gledali utakmice evropskih kupova i Jadranske lige, a u vrijeme Marijanka Divkovića, niti smo gledali kvalitetne utakmice a niti ćemo je gledati. Zbog toga mi Šećo reče: “Eh, da nam je ljudi poput Hare”, a ja bih tomu još dodao i poput Ismeta Berberovića Miše, kojeg nisam poznavao, ali za kojeg sam od starijih hroničara tuzlanskih sportskih prilika čuo kako je nesumnjivo najučinkovitiji direktor u povjesti najstarijeg košarkaškog kluba u BiH. Složili smo se kako Slobodi treba ljudi, koji će raditi za interes kluba, a ne za svoj džep.

Šeće više nema na utakmicama Slobode. Nema ga na teleskopu ispod koša, odakle je samo pokretom ruke ili išaretom prema “Fukarama” znao zapaliti “Mejdan”. Još ranije je napustio i svoje stalno mjesto na stadionu “Tušanj”. Vidio je šta se i kako radi i rekao adio fudbalskim utakmicama. A, dobro se sjećam kada sa “zapada” iz Šećinog grla zagrmi: “Hajmo crveni”…

No, u našem kratkom razgovoru dotakli smo temu i fudbalskog kluba, koji je slično kao i košarkaški, kao i rukometni, kao i cjelokupan sport u Tuzli – na izdisaju. Dva dana prije Sloboda je savladala Kozaru, prekrasnim golom Jasmina Mešanovića, ali sa sastavom koji uopšte ne ulijeva optimizam. Šećin i moj razgovor je tu bio gotov. On mi se izvinjavao što me zadržao, uz riječi” Da mi je sjesti i ispričati se s nekim o Slobodi”, isprati me on.

O Slobodi se još uvijek priča, Sloboda se i dalje voli, ali se crvenoj Slobodi, nažalost, crno piše. Jutrošnji tekst iz jednih dnevnih novina nedvojbeno govori u kakvoj se situaciji nalazi klub sa “Tušnja”. Trojica mladih nogometaša neće biti u konkurenciji za utakmicu sa Leotarom. Dakle, utakmica će biti pod upitnikom, jer je trener Ibrahim Crnkić u sudaru sa Kozarom računao na samo 14 igrača. U Trebinje će ih prostom računicom voditi samo 11, ako uopće krenu ka jugu BiH, jer novčana sredstva za autobus i sendviče nisu još uvijek pronađena. Pa, takav “marketing” sabi ne bi dopustile ni nižerazredne momčadi, a kamoli klub sa tradicijom.

U nekadašnkoj sportskoj Tuzli sportski kolektivi su dotakli dno života. Nisu samo dugovi kamen oko vrata. Po meni najveći problem je idiotizam pojedinica koji se motaju oko svetinja dok iskrene tuzlanske patriote i pokolonici “crveno – crnih” boja iz debelog hlada gledaju sakaćenje tuzlanske sportske porodice iznjedrene na idejama radničke klase davne 1919. godine. Sloboda se, ako ništa, bar zbog tog broja, zbog ogromne armije časnih sportista i navijača – mora sačuvati.

"Romeo Filipović, nekadašnji član Željezničara prešao u Slobodu"



Unatoč davno završetku prelaznog roka u Slobodi se još uvijek intenzivno trguje. Posljednja akvizicija je Romeo Filipović, nekadašnji član Željezničara koji nije prošao probu u Karlovcu, ali je zato bez probe završio posao sa Slobodom i bit će u konkurenciji za sastav u duelu sa Trebinjcima.

Pored manje poznatog Filipovića, ugovor sa Slobodom su potpisali juniori Alden Aljukić i Muharem Čivić, a rasptljani su papirološki problemi koje je imao Semir Slomić. Do utakmice u Trebinju na "Tušnju" koji je poput autobusne stanice možda osvane neko novo ime, a možda Sloboda ostane bez igrača koji su trenutno u rosteru.

Podsjetimo kako je Jasmin Mešanović, mladi napadač koji je zajedno sa menadžerom Admirom Husarićem, navodno otputovao na probu u Baždarevićev Sochaux. Nezadovoljnih i dalje ima, a para nema. Zbog toga u Slobodi nikad ništa nije izvjesno i za tili čas se mogu dogoditi dramatične promjene.


scsport ba portal

"Sloboda poražena u Trebinju"



Nakon remija sa Zvijezdom i poraza u Banja Luci od Borca, Leotar je stigao do prve pobjede. Pred svojim navijačima savladao je Slobodu, koja nastavlja sa blijedim partijama u novoj sezoni.

U samom finišu prvog poluvremena Leotar je okrunio nešto bolju igru od gostiju iz Tuzle. Strijelac lijepog pogotka iz slobodnog udarca bio je Nenad Zečević.

Sloboda je u nastavku igrala puno bolje, imala nekoliko prilika, od kojih bilježimo dva dobra pokušaja Almira Halilovića, ali nije uspjela doći do izjednačenja. U posljednjim trenucima utakmice Leotaru pobjedu osigurava Boban Kajgo, sjajno pogodivši na jednu povratnu loptu sa ruba kaznenog prostora.

Leotar sada ima četiri boda, a Sloboda ostaje na tri, koje je osvojila u prošlom kolu na Tušnju protiv Kozare. Trebinjce u četvrtom kolu čeka gostovanje u Gabeli kod GOŠK-a, a Slobodi će na noge Široki Brijeg.

Jedna Tuzlanska..

"Adnan Jahić potpisao ugovor"



Adnan Jahić bivši fudbaler banovićke Budućnsoti i Inđije, koji je prošao sve omladinske selekcije tuzlanske Slobode danas je u klupskim prostorijama potpisao jednogodišnji ugovor sa matičnim klubom.

- Želim da se zahvalim čelnim ljudima kluba što smo napokon našli zajednički jezik te se dogovorili oko ugovornih uslova.  Sretan sam što se nakon dvije godine izbivanja vraćam u voljeni klub. Na Tušanj sam došao da pomognem momčadi da se izbori što bolji plasman na tablici u tekućoj sezoni-rekao je ekskluzivno za vidiportal.ba Adnan Jahić.

"Mirsad Dedić pronašao je trenerski angažman u Saudijskoj Arabiji"



Bivši golman Slobode i Sarajeva te dugogodišnji čuvar mreže reprezentacije BiH, Mirsad Dedić pronašao je trenerski angažman u Saudijskoj Arabiji, tačnije u klubu El-Rass.

Često je bio poznat po svom temperamentu i karizmi, nije uspio napraviti neku instranu karijeru kao golman, ali se zato može pohhvaliti karijerom na reprezentativnom planu. Ime Mirsada Dedića veže se za samo postojanje reprezentacije Bosne i Hercegovine za koju je branio 32 puta.

Nakon trenerskog angažmana u tuzlanskoj Slobodi, Dedić se ovog ljeta skrasio u Saudijskoj Arabiji. U razgovoru za naš portal, priznaje da mu nije bilo baš najlakše adaptirati se, ali su kako on voli reći, dolari najbitniji:

Ovdje je zaista drugačija klima, temperature su velike. U početku mi nije bilo baš lako ali se polako privikavam. Tu u klubu su sa mnom tri trenera sa naših prostora, tačnije iz Rijeke, šef stručnog štaba je Marinko Koljanin, pomoći Boris Tičić i kondicioni Zoran Skerjanc te fizioterapeut Edin. Tako da nam je lako kada nas ima a i dolari nas posebno motivišu, govori raspoloženi Dedić.

Njegov matični klub, Sloboda, ove sezone se nalazi u teškoj situaciji, nakon odlaska nekoliko igrača i Dedić je digao sidro, jer kako kaže, nije mogao više izdržati.

Svi znaju da sam ja uvijek ostajao u Slobodi, mjenjali su se treneri, dolazili i odlazili igrači ali ja sam iz poštovanja prema klubu ostajao  da radim tu, jer volim Slobodu. Iako sam imao i ranije ponude drugih klubova, nisam želio napustiti Tuzlu. Međutim, pred početak ove sezone sam vidio u kakvoj je klub situaciji, u međuvremenu sam dobio ponudu iz Saudijske Arabije i odlučo je prihvatiti. Pratim rezultate Slobode i nadam se da će trenutna kriza ubrzo proći.

O ambicijama njegovog kluba, Dedić kaže:

El-Rass je ove godine ispao u drugu ligu i nama je sada cilj ekipu što prije vratiti u viši rang. Imamo dobru ekipu i mislim da možemo uspjeti u tome. Kvalitet fudbala u Saudijskoj Arabiji sve je bolji, stadioni su buni i mnogo se ulaže u fudbal. Zbog toga su čelnici klubova nestrpljivi i očekuju samo dobre rezultate pa nakon dva poraza se desi da trener dobije otkaz.

Neizbježna tema tokom razgovora sa Dedićem je bila reprezentacija BiH koju uskoro očekuju utakmice protiv Bjelorusije. Ono o čemu se mnogo govori je pozicija golmana jer je Sušić na slatkim mukama povratkom Begovića. Prema Dedićevom mišljenju, šansu zaslužuje Begović.

Mislim da je došlo vrijeme da Begović stane na gol naše reprezentacije. Mlad je, brani u dobrom klubu i u utakmicama protiv Bjelorusije, mislim da bi mu Sušić trebao dati šansu. Uostalom, selektor će odlučiti. Dobro je što sada imamo dva dobra golmana, Hasagić je također odličan golman i moj prijatelj, on je mnogo dao reprezentaciji i to ne možemo zaboraviti, ali ipak mislim da je sada vrijeme za Begovića.

Nekadašnji golman reprezentacije je optimista pred utakmice sa Bjelorusijom, ali poziva na oprez.

Mislim da imamo bolji tim od Bjelorusije, ali to treba dokazati na terenu. Ne trebamo dizati euforiju, ovo su važne utakmice, mislim da možemo pobjediti u oba meča ali ako igrači daju sve od sebe. Samo nam nije potrebna euforija, a vi novinari je stvarate. Prije utakmice svi pišu kako ćemo pobjediti, kako smo bolja ekipa i slično, a kada dođe poraz, onda se pišu naslovi, kako je ovo naša realnost. Ne treba nam euforija, ja vjerujem da će rezultat doći i da ćemo se plasirati na Evropsko prvenstvo.

Iako je dugo bio u reprezentaciji, Dedić je u posljednje vrijeme zaboravljen od strane NS BiH, i sam priznaje da mu nije svejedno zbog toga.

Ne želim se nikome nametati, svi znaju za mene i ako me neko želi tu sam, reprezentaciji sam uvijek na raspolaganju. Da li A timu ili nekoj mlađoj selekciji, svejedno. Ali mislim da nije uredu da u reprezentaciji nema mjesta za nekadašnje igrače koji su igrali kad je bilo najteže. Nisam u pitanju samo ja, ima tu još dosta bivših igrača koji bi mogli pomoći ali ih se ne zove. Ja se ipak nadam da će se to uskoro promjeniti, jer vidim da neke stvari idu na bolje, pa će valjda i to, kazao je Mirsad Dedić na kraju razgovora za Sportin.ba.


sportin ba portal

"Otišo si Sale, Bog te sebi uze, uvijek će te voljeti, Fukare iz Tuzle"



Da vam neko kaže, da nabrojite pet ljudi za koje se može s pravom reči „e to je prava čaršijska Tuzlanska raja“ naš Sale Vilenjak bi sigurno bio naveden u svim odgovorima. Nije bilo potrebno da ga poznajete godinama da bi zavoljeli nekog poput njega, dovoljan je bio jedan razgovor ili pak jedno druženje na tribini bilo kojeg stadiona u BiH. Saša Grgić ili od milja Sale Vilenjak je mnogo više od običnog Tuzlaka i jarana.

Sale je bio zaštitni znak osmijeha i lijepog raspoloženja, mjerna jedinica za dobrotu, čovjek koji je na svom ličnom primjeru pokazivao koliko voli ljude oko sebe, iskrene jarane, svoju Slatinu, Tuzlu, Bosnu i Hercegovinu što govori i njegov posljednji status na društvenoj mreži facebook koji je objavio u vrijeme odigravanja utakmica BiH sa Bjelorusijom: „Sale Vilenjak: Dao sam ti mladost srce sam ti daooo za bosnicu moju ja bi zivot daooo, heeh, izvinite roditelji jer zivite u hrvatskoj al ako treba pobit cemo see heheh...“, riječi su suvišne...

Niko više kao Sale. Njemu je Sloboda bila sve i vjera i nacija i stranka, životno opredjeljenje mu je bilo u znaku crveno-crnih boja. Ne postoji stadion i dvorana koju Sale nije obišao. Znate onda kada svi dignu ruke od voljenog kluba a samo njih nekolicina i dalje navija, bodri, putuje i daje podršku, e baš u toj nekolicini je uvijek bio i on: naš Sale Vilenjak.

Smrt ne postoji, ljudi umiru tek kada ih svi zaborave, tebe brate Sale nikada nećemo zaboraviti!

Posljednji ispraćaj Saši Grgiću – Saletu Vilenjaku, obavit će se sutra, 21. septembra u 15,30 ispred Komemorativnog centra u Tuzli, a ukop će biti na groblju Borić, također u Tuzli.

   

Нека собраћајка или ?