KAD HOROR POSTANE STVARNOST: Vampiri postoje i hrane se nama! – Dio: 5



Preobrazite se znanjem od žrtve koja nikako ne može obnoviti svoju energiju, koja je stalno bojažljiva, preumorna i iscrpljena, u borca protiv vampira. Otkrijte tko je energetski vampir koji se hrani s vama, zaštitite sebe i svoje najbliže od užasa parazitskog hranjenja. Najvažnije od svega, naučite kako se ponaša vampir u vašoj neposrednoj blizini.



Barbara E. Hort napisala je Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima, s kojom objašnjava kako da prepoznamo „vampire“ oko sebe i u nama i kako da se od njih obranimo.

Vampirska glad uništava vampirsko srce i dušu, no ne uništava njegov um. To znači da iako vampir zna da nije ništa drugačiji od žrtava dok ih polagano konzumira, on zna i da će njegove ili njene žrtve postati iste kao i sam vampir – vampirica. Oni u potpunosti shvaćaju da će njihove žrtve (ako ne shvate što donosi ugriz vampira) postati prikriveni predatori koji se skrivaju po sjenovitim kutcima, paraziti koji će nastaviti s bezumnom parodijom života, isisavajući energiju od drugih ljudi, koji će nestati u istom grču očaja.



Okultisti tvrde kako je vampir naj-zlobnija od svih kreatura. Ja ne mogu reći da u potpunosti shvaćam prirodu „zla“ no ako je netko uvjeren kako je vampir entitet zla, objašnjenje takve esencije nam se u ovom slučaju čini i više nego li dostatna.



Moja predodžba vampirske esencijalne prirode će vjerojatno biti uvredljiva onima koji su zaljubljeni u karizmatične vampire koji se provlače kroz modernu literaturu, najviše one Lestata Anne Rice, Grofa Saint-Germain-a Chelsea Quinn Yarboro i tako dalje. Naravno da su ovi literarni vampiri isti kao i stvarni ljudi od kojih je stvoren vampirski arhetip i od kojeg je isti aktiviran ali vampiri su sposobni prolaziti kroz periode u kojima mogu iskazivati suosjećaje, alturizam i socijalnu svjesnost.

No ipak, čak i najhumaniji vampir se prije ili kasnije mora vratiti svojoj prirodi i uzorcima ponašanja to jest periodima kada se mora vratiti svojoj iskonskoj esenciji vampirizma.

Tada se očnjaci vampira ponovno zabijaju u vratove nevinih žrtava, da bi sisali životnu energiju začaranih žrtava, tada vampir mora odabrat da li će ubiti svoju nesretnu žrtvu ili će je svojim ugrizom transformirati u predatora kakav je i sam vampir.

Predatorska esencija vampira je jedino mjerljiva s njegovom ili njenom karizmom. Vrlo je važno da shvatimo tu vampirsku karizmu jer je to oružje s kojom zvijer obuzima našu maštu kroz svoj isprazan šarm:



Vampir je u stvari isprazan kao sjenka, mi ljudski promatrači se jedino možemo obraniti ako zauzdamo svoju maštu i to vlastitom voljom, i ako istinski shvatimo da je ta osoba vampir. U tom kompleksnom i uznemirujućem načinu nestajanja osobe kroz vampirsko hranjenje, zauzdavanje mašte žrtve je jedini način da spriječimo vampira da nam sisa krv i životnu energiju s kojima isti kontroliraju naše mentalne i psihičke funkcije, s kojima predatori postaju perfektne projekcije naših vlastitih želja. (Maschietti 1992., stranica 46)

Vampiri isto kao i mnogi drugi predatori u prirodi, mogu imati svakakve zadivljujuće aspekte, neki od tih aspekata su plod naših projekcija i želja. Mi svakako moramo pogledati iza glamurozne pojave vampira i otkriti njegovu esencijalnu istinu: vampira koji se na koncu konca hrani nama.

Bez obzira koliko nam je lakše da poričemo istinu i pravo stanje stvari, mi zaista moramo shvatiti kako ćemo poricanjem istine kada se sretnemo s vampirom teško platiti svoju grešku i nijekanje svakom kapljicom krvi i životnom snagom koju će vampir sa slašću isisati iz nas dok mi živimo u zavaravanju i zabludi.

Preuzeto sa ...

KAD HOROR POSTANE STVARNOST: Vampiri postoje i hrane se nama! – Dio: 6



U ovom dijelu knjige Barbare E. Hort: „Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima“ pozabavit ćemo se prepoznavanjem psihičkih vampira. Koliko je važno da prepoznamo ljude koji se hrane našom energijom možemo vidjeti iz svakodnevnog života kada se s obiteljskih okupljanja, posla, susreta s prijateljima i poznanicima vraćamo ispijeni, umorni i izmoždeni.

Kako prepoznati psihičkog vampira?

Čak i kada nismo zombirani zatvorenici našeg vlastitog poricanja, mi obično nismo u stanju prepoznati činjenicu da smo žrtve vampira sve dok ne izađemo iz hipnotizirajuće sfere njegova ili njezina utjecaja. Tek kada vampir nije u našoj neposrednoj blizini, mi smo u stanju primijetiti da nam se nešto loše dogodilo, no čak i tada smo bezvoljni tražiti izvor naše mizerije.

Postoje dva načina s kojima možemo otkriti da smo bili u prisutnosti vampira.

Prvi je osjećaj srama zbog svih mogućih nedostataka kojih smo navodno postali svjesni. Sjećate se primjera s Joan kada je ona smatrala da je u potpunosti nevažna i nepotrebna, tako se osjećala nakon svakog susreta s vampirom. Mi moramo obratiti pozornost na moguću prisutnost vampira u našoj blizini, naročito ako nam se iznenada pojavi osjećaj da smo puni mana i nedostataka i to ne zbog toga što smo mi nešto loše uradili već zbog toga s kim smo dolazili u doticaj. U tom stanju mi smatramo kako smo bezvrijedni i kako naši nedostaci čine naše postojanje i život nebitnim, mi tada smatramo da ne zaslužujemo ljubav, život i jednostavno ljudsko poštovanje. Mi tada mislimo da nismo dovoljno dobri, ili dovoljno pametni ili dovoljno seksi.

Mi tada osjećamo da ne možemo nikako pobjeći iz tog stanja.

Naši osjećaji o vlastitim nedostacima nam se čine valjanima, no ne primjećujemo kako nam nedostatak životne snage ne dozvoljava da vidimo svoju vlastitu ljepotu, talent, i važnost, ne vidimo da su sve te odlike isisane od strane vampira, i da se nalazimo u stanju potpunog samozavaravanja i ništavnosti.

Ponekad je vampir koji nas je isisao aktiviran od strane neke druge osobe, no nekada vampira nosimo u vlastitoj psihi. Tada možemo iskusiti psihički umor, nedostatak samopouzdanja, samo percepcije ili ako se vampir u nama dovoljno nahranio, tada se osjećamo puni poleta, vitalni i psihički zdravi.

Vampir neprekidno sisa vitalnu i životnu energiju. Ako se još uvijek nismo zarazlili vampirskim ugrizom a pretrpjeli smo pogubnu blizinu vampira, tada se osjećamo sramotno puni nedostataka, to je najbolji pokazatelj da smo žrtva psihičkog vampira.

Svatko tko je preživio psihičko isisavanje zna da je takvo stanje ekstremno neugodno. Kada nam se nešto tako dogodi, onda izbezumljeno pokušavamo što brže nadoknaditi to što je od nas uzeto. Ali ako nismo u potpunosti sigurni što nam je uzeto i što smo izgubili tada ćemo najvjerojatnije pokušati nadomjestiti naš nedostatak na način kako smo to do sada radili.


Nosferatu Paula Monetta.

Želja za oporavkom i ispunjenjem je drugi simptom da ste se sreli s psihičkim vampirom, i obično se manifestira kao još veća glad. Ovaj aspekt vampirske traume je iznimno dobro opisan u priči Paula Monetta pod nazivom Nosferatu (1979.), modernom remakeu mita o Drakuli.

Monette je svoju priču okružio gradom u Wismaru, gdje je sve lijepo i krasno. Jedna od prvih stvari koje ljudi Wismara osjete nakon što u njihov grad dođe Drakula je sve veća neutaživa glad:

… Jonathan je poljubio svoju ženu, zagrlio je kao da ima sve vrijeme na svijetu. Pogledao je kroz svoju lijepo namještenu kuću i pomislio: Ne treba mi ništa više …. Prolazeći užurbanim i punim ulicama svoga grada Jonathan je prošao pored prodavača, pozdravio ga je prijateljskom gestom i odlučio se kupiti slasticu s bogatom kremom i čokoladnim preljevom. Brzo je pojeo kolač, slasno mljackajući, te se uputio prema prozoru banke preko ulice, zategao je kravatu i odjednom je osjetio udar u blizini srca…. Koji mu je ostavio čudan osjećaj. Uhvatio se za taj predio tijela i osjetio nelagodne trnce: Moram imati više, još više (Drugo poglavlje, stranica broj 13.)

Što više. Bez obzira koliko u stvari imamo nikada nam nije dosta. Kako smo već iskrvarili, naša se glad čini neutaživom. Imamo poriv da konzumiramo: dobra, iskustva i ljude kao da smo izgladnjeli kao da ćemo zamjenama za našu životnu energiju uspjeti nadomjestiti prazninu koja je nastala ugrizom psihičkog vampira.



Madonna: Material Girl.

Pjevačica Madonna, žena s neutaživom gladi za dobrima, medijima, popularnošću i vrhom show biza je otpjevala pjesmu u filmu Dick Tracey (1990.) o upravo ovoj temi. U pjesmi Material Girl (Materijalna djevojka) ona pjeva o tome kako se probila iz bijede u samo-zadovoljne tričarije. Kako je Madonna povećavala svoje materijalno bogatstvo, ona se zabavljala s pomisli kako ljudi koji je slušaju i o njoj čitaju smatraju da je ona zadovoljna sa svojim bogatstvima. No ljudi su nisu bili u pravu. Madonna je sama priznala kako ima stalnu glad za dodatnim bogatstvom, ljubavlju i moći! To je neprikosnovena oda vampirizmu, Madonna svaki svoj nastup, pjesmu, ili uradak dopunjava riječju: JOŠ VIŠE!

Ne postoji ništa loše u ambiciji i postavljanju životnih ciljeva, ali ta želja za više i više iz Monettove priče ili Madonninog života se i te kako razlikuje od normalne ljudske aspiracije.

Cilj koji nas zadovolji kada ga ostvarimo poštenim radom je drugačiji od beskonačne ambicije, koja nastaje glađu bez premca, sve to i te kako upozorava na prisutnost vampira.

Kad god osjetimo da moramo napuniti našu beskonačnu jamu u kojoj caruje sram i užasna glad koju ništa i nitko ne može ispuniti, kada ispunjenje ciljeva ne ostavlja zadovoljstvo u nama već stvara novu glad i nove ambicije tada moramo znati da smo žrtva psihičkog vampira!


Preuzeto sa ...

KAD HOROR POSTANE STVARNOST: Vampiri postoje i hrane se nama! Dio: 7



Na našoj planeti postoje mnoge legende o strašnim mitskim bićima, neke od njih su gotovo zajedničke cijeloj ljudskoj populaciji i provlače se kroz priče od pamtivijeka, jedna od takvih legendi koju poznaju sve kulture i narodi je ona o vampirima. Barbara E. Hort napisala je Unholy Hungers- Encountering Psychic Vampire in Ourselves & Others ili Prokleta glad – Susret s psihičkim vampirom u nama i drugima, s njom saznajemo da vampirski arhetip nije samo daleka i izmišljena priča već stvarnost protiv koje se moramo braniti.

Kako se postaje psihički vampir?

Dok razmišljate o tome koliko ste psihičkih vampira sreli u vašem životu, ne možete a da se ne zapitate kako su ti ljudi uopće postali krvopije. Jesu li se oni rodili kao vampiri, ili je prevagnula potreba za napajanjem iz tuđe životne energije kako bi nadoknadili svoju izgubljenu životnu energiju? Odgovor na ovo pitanje iziskuje još jednu kratku digresiju u jungovsku psihologiju.



Ring of Power: The Abandoned Child, the Authoritarian Father, and the Disempowered Feminine – A Jungian Understanding of Wagner’s Ring Cycle, nevjerojatna knjiga koja objašnjava većinu tragedija koje proizlaze iz tradicionalno disfunkcionalnih obitelji.

1992. Jean Shinoda Bolen je imala radionicu na temu njene knjige „Ring of Power : The Abandoned Child, the Authoritarian Father, and the Disempowered Feminine – A Jungian Understanding of Wagner’s Ring Cycle“ ili „Prsten moći: Napušteno dijete, autoritaran otac, žena bez moći – Jungovsko razumijevanje Wagnerovog kružnog ciklusa,“ tada je poznata spisateljica primijetila:

„Uvjerena sam da dođemo na ovaj svijet kako bismo našli ljubav, ako ne nađemo ljubav, zadovoljimo se s moći.“

Ova primjedba Jane Bolen najbolje odgovara kada mi definiramo ljubav kao relaciju u kojoj se slavi, poštuje i shvaća važnost svakog bića (uključujući i nas samih) bez skrivenih namjera. Kad god imamo takav odnos tada mi pokazujemo pravo stanje naše duše, koju mi u ovom realitetu postojanja zovemo ljubav.

Razlika između ljubavi i iskorištavanja je često zamagljena, i izrazito je lako shvatiti kako netko može preći na traženje moći i iskorištavanje drugih bića kada ne može naći ljubav. Iskorištavanje je imitacija ljubavi, pa ipak to nalikuje zamjenskoj ili junk hrani kada ne jedemo pravu hranjivu i zdravu hranu, takva hrana nikada ne zadovoljava sve naše potrebe, neće nas osnažiti, nažalost mnogi ljudi jedu češće junk hranu nego li zdravu. Isto tako iskorištavanje u početku može nalikovati na snažnu ljubav, ali neće zadovoljiti naše potrebe, neće nas osnažiti, neće nam obnoviti energiju. Što je još važnije, iako na početku izgleda da onaj koji krade životnu energiju u stvari profitira i jača, na koncu se vidi kako je kradljivac i onaj kojemu je energija ukradena u stvari zakinuti. Razlog tome je da se ukradena energija brže troši i raspada, kradljivac energije mora neprestano sisati energiju od drugih bića kako bi održao svoju iluziju o križarskom ratu za dobivanje moći, ako vampirenje tako shvatimo tada možemo spasiti našu životnu energiju i duše, tada možemo shvatiti i pravo značenje ljubavi.



Kako putujemo kroz život, strasno tražimo ljubav, no u toj potrazi ne pobjeđujemo uvijek. Ako se prečesto susrećemo s onima koji ljubavi nemaju ili je ne poznaju, počinjemo se bojati da ćemo emocionalno nestati. Mogućnost emocionalnog nestajanja je zastrašujuća pomisao za ljudska bića, i kako bi izbjegli takvo što, ljudi prihvate bilo što ponuđeno u životu, bez obzira kako to što nam je život pružio može biti varljivo ili koliko god nam se nečija obećanja i zahtjevi činili čudnima.

Kao što je sama Bolen primijetila, kada osjetimo da nam se približava emocionalna smrt, tada odaberemo životni smjer koji nas vodi ka moći, ili još preciznije; okrećemo se putu u kojemu mislimo profitirati iskorištavanjem drugih. Ponekad druge iskorištavamo tako što ih prisiljavamo na ono što želimo demonstracijom sile ili nevjerojatnom dominantnošću, ponekad s njima manipuliramo uz pomoć pokorne ranjivosti.

U svakom slučaju, postajemo oni koji iskorištavaju druge, ulazimo u duboke veze s drugima kako bi krali životnu energiju drugih i nas samih, u tom odnosu obije strane gube ljudsko lice i postaju objekti. S druge strane ljubav je odnos u kojem se obožava humanost i ljudskost osobe koju volimo dok istovremeno održavamo i volimo i ono humano i ljudsko u nama samima.

Većina ljudi posegne za iskorištavanjem drugih u situacijama kada se sretnu s osobama koje u sebi nemaju ljubavi i s osobama koje ne znaju za ljubav. Osoba koja traga za ljubavlju, i koja konstantno biva odbijena ili prevarena od strane onih u kojima je ljubav tražila, na koncu padne u duboku jamu emocionalne izgladnjelosti. Kada netko proživljava stravu emocionalne smrti, to nalikuje trenutku u kojem žrtva morskog psa sav život sažima u jedan jedini krik, bez odjeka, bez odgovora, samo nestane u crnini u beskonačnoj praznini. Svaka osoba koja nije voljena hoda po rubu ove užasne rupe i svako malo izgleda kao da će u tu rupu bez dna pasti, naročito kada je skamenjena stravom potpunog emocionalnog uništenja.

Samoća je tada neizdrživa!

No tada se na obzoru pojavi novo biće. Novopridošlica će očajnoj duši šaptati na uho o životu u kojemu ljubav više nije potrebna. Predočit će izgladnjeloj duši hipnotizirajuću mogućnost života punog pobjeda i svakakvog blaga, pokazat će kako trijumfirati nad agonijom i gubitkom. Usamljena duša će se uhvatiti na ovu priču, past će na slatke riječi, krenut će i sama putem iskorištavanja drugih, krenut će putem moći, radije nego li da bezuspješno traga za nedostižnom ljubavlju.

Isto kao što mitski vampir iskorištava životnu snagu drugih sisajući krv, tako i psihički vampir, mračni pridošlica u životu iscrpljene i emocionalno izgladnjele osobe, pokušava zavesti nesretnika na pragu emocionalne smrti. Nakon što emocionalni vampir zavede žrtvu, tako je i zarazi s psihičkim vampirizmom koji još više naglasi samoću osobe kojoj nedostaje ljubavi. Od tada postaje prekasno za istinom i pravdom. Kad god je arhetip vampira prisutan i aktivan, osoba će iskorištavati sve oko sebe kako bi se nahranila, ne birajući sredstva i načine, dok god takvu osobu bude gonila vampirska demonska sila, ona neće znati niti za strah niti za zadovoljenje svojih potreba, željeti će samo jedno; utažiti nepresušnu glad!



The Drama of the Gifted Child, još jedna knjiga koja otkriva kako preživjeti i ostati normalan u ovome ludome svijetu.

Strah i prezir su obilježja vampira. Naročito su psihički vampiri poznati po svom strahu od vlastite smrtnosti i preziru prema životima drugih. U užasnim pokušajima da prevladaju svoje ljudske limite (čak i da ih opravdaju) oni pokažu svoje stravično lice predatora tako što sisaju životnu snagu drugih i tako se zadovolje nakratko jedino svojim žrtvama. Perfektan svakodnevni primjer vampirske gladi i prezira je odlično prikazala Alice Miller u knjizi koja se svakako treba pročitati „The Drama of the Gifted Child“ ili „Drama nadarenog djeteta“ u kojoj Millerova opisuje dva roditelja koji zadovoljno jedu sladoled dok svom djetetu brane da pojede barem malo sladoleda (65-66 stranica). Roditelji daju mao sladoleda da ga dijete proba, no kada dijete traži da pojede cijeli sladoled a ne samo žličicu sladoleda, roditelji brzo povuku sladoled od djeteta i zabrane mu da ga jede, povećavajući djetetovu frustraciju. Na koncu djetetu daju da se „počasti“ otopljenim komadićem sladoleda na štapiću kojeg je lizao njegov otac.

Ovi roditelji se upuštaju u manje-više svjesno, nekontrolirano i tajno iskazivanje moći nad djetetom.“ Miller vjeruje kako je ovo „vrelo svega nepoštovanja,“ najbolji način da se nekog spriječi u razvoju je da ga se napravi potpuno bespomoćnim. Strah i prijezir je dinamika koja je vrlo zarazna, ona se širi kao prava zaraza, kroz kulture i generacije. Svaka osoba koja ostane bez zaštite ljubavi i koja je izgladnjela od nedostataka ljubavi (to je osoba u kojoj je aktiviran vampirski arhetip) će najvjerojatnije biti hladna i gruba. Ona će na sve druge gledati iz svog vampirskog visokog zamka gdje vlada strah i prezir, gdje će vampir uživati dok druge uskraćuje za njihovu životniju energiju, na takav način će u stvari izbjegavati primisao o svojoj vlastitoj smrtnosti od koje se užasava.

Preuzeto sa ...

==================================================


Ukoliko bude jos kojeg nastavka, prenecu.  Zelim uzitak u citanju.

Istina ziva!

Lighte, lepo stivo za procitati. 

Naravno da energetski Vampiri postoje, ali kao sto se mozemo od Vampira zastiti belim lukom tako se mozemo zastititi i od ovih i to tako sto cemo znati sta smo i ne dozvoliti nikome da nam to oduzme od nas.

Lenji petak popodne na poslu, sad ću da skuvam čaj od nane i čitam sve ovo o vampirima uz neki smooth jazz dok napolju ovaj sneg jede govna. 

Elem, sa psihološke tačke gledišta, energetski vampirizam ne postoji; štaviše, verovanje u njega je prilično štetno, jer na taj način drugim ljudima i njihovim takozvanim ''energijama'' pripisujeno odgovornost za NAŠE emocije i to kako smo raspoloženi. A to je pogrešan koncept, jer kako ćemo se osećati, na prvom mestu zavisi od nas, odnosno naših misli, uverenja, ''životne filozofije'', a ne od nekih ljudi koji nama jadnima sisaju energiju, a mi tu ništa ne možemo da učinimo.

Sa kafom se kafenise, sa cajem od nane... 

Imam problem jer sam emotivac, ipak sam ga trpeo toliko god da bih ga tako odjebao. Pokusao sam da ga odjebem jednom pre 3 god jer nisam pricao s njim i izbegavao ga godinu dana. Mislim to je previse prosto za mene. Voleo bih da ne menjam mozdanu f-ju i da ga smireno i polako spustam i prosvetljujem, kako bi ukapirao na fin nacin da ne treba da ima nista samnom, jer je takodje i velika tracara koju zna i koje se kloni pola grada, pa bih ja izasao na los glas kao prostak, sto nije istina. Cesto truje ljude sa onima sa kojima nije u dobrom odnosu. Covek je otrovniji od svih otrovnica na svetu. Jos se nije takva zenska tracara rodila, ni na seriji kao sto je on.

Ne sumnjam da bi upalilo, ali malo sam razmislio i dosao do resenja. Mislim da je najbolje samo kulirati dok se ne uznemiri i pocne sa smaranjem: raspitivanjem, zivkanjem i porukama sta se desava, zasto sam se naljutio. Kada pocne da kuka sto tako postupam, pravim se blesav i zatrazim objasnjenje; kada pocne da obrazlaze ja nezainteresovano i naivno ubacim svoju temu; kada nastavi da prica na moju temu ili ubaci svoju ja se pravim nezainteresovan i pricam o inteligentnim misevima itd... Na kraju razgovora kazem da smo se super druzili, i opet mu se ne javljam dok nam se negde ne ukrste putevi. Opet sve ponovim, i tako nekoliko puta. Posle nekog vremena ce reci da sam se promenio na sta bih se ja pravio blesav i opet nastavio svoju pricu. Mislim da bi tako se polako i sam distancirao i konstatovao da mi ne moze nista. Ipak mu ne zelim zlo, vec samo da me ostavi na miru. Necu da budim u sebi nasilnika, agresivnost je najlosija drustvena osobina.

aj pa javi kako si prosao.   

Uz mnogo napora i istrajnosti, druzenja sa edukovanim i duhovitim osobama, verom u sebe, Slobodnim vizijama i njihovoj realizaciji, uspesno sam prosao. Zavrsio sam skolu, zaposlio se, ozenio.

Sve mi se desilo u par meseci, stvari su mi jednostavno isle "pod ruku", a od vampira ni traga, kao da ga nije ni bilo u zivotu. Video sam ga svega 3 puta, i to 2 puta u prolazu na ulici, za vise od pola godine. Bogu hvala, vise mi ne treba.

Funkcionisem odlicno, nemam onu presiju kao kada smo se druzili. Osecam se slobodno, neverovatno! cak sam se ugojio sa 65 na 80kg, a visok sam 170cm!

Ali, u zivotu covek non stop uci. Zlo ne spava! To je kao energija, samo negativna, naravno. A poznato je da se energija ne moze unistiti, vec samo preneti iz oblika u oblik. Tako da, Posle svega sto mi se izdesavalo, to samo ja znam, imam skolu za ubuduce. Oprezno i tacka!

Moja poruka za one sa slicnim problemom: samo naivni smesak, nezainteresovanost, nespretnost, okupiranost, i nepredvidivost!

Zivot je pun iznenadjenja, i ne treba se puno zanositi sa ljudima. U zlu se ne podaj, u dobru se ne ponesi. Ko ovonauci da praktikuje, moze napraviti puno toga lepog u zivotu.

Ne pokazuj kad ti je lepo, jer ce druge, ljubomorne osobe uciniti sve da te vide slomljenog i uplakanog, kako bi nahranili gladnog demona zavisti u sebi! Budite uvek spremni, ocekujte neocekivano, i nista vas nece iznenaditi, niti poremetiti vas zivotni put! Mnogo je vazno imati svoj stav, kao temelj svega u zivotu!