Ta-Da

 [Ink]
Bila je plavooka bijelkinja jos od prvoga dana
kad sam je spazio, ja i ona skupa zajedno
kao predmet moga sanjarenja,
stvar se podrazumijevala ko jedan i jedan su dva
bez izmjene rijeci, ja sam znao da ona zna
dok sam gledao kako me gledala
i nije proslo dugo kako nasli smo se jedno uz drugo
dijeleci sve, ko s nijednom prije nje
vrijme je prolazilo, bez nje moje tijelo
htjelo, ne htjelo, vise nije funkcioniralo
brijali smo kako bilo bi dobro da zivimo zajedno
te da ovo traje beskrajno
govorila je kako dala bi sve
zahvaljujuci za trenutke koje provodim kraj nje
stvarno sam se navuko ko narkic na zuto
i tako nakon dugo dugo
mislio sam da sam s njom na ziher, ono full sigurno
sve dok se jednog dana, sasvim iznenada nije dogodilo...

Remi - Hajde, daj di si?...Pa dobro di si?!
Ink - Ma, sorry, jebote...
Remi - Pa cekam te tu...
Ink - A dobro,pa tu ...promet znas kako je, jebi ga, zurio sam se, al fakat...
Remi - A, tak, promet, kaj, danas je promet ko i jucer bilo? Mislim, ne, nas sta? Fakat jadno mi je, ja te moram zvat da bi se nasli, pa kaj ne mozes nazvat?
Ink: Kada, jucer? pa..
Remi - Mislim, i jucer i danas, mislim, ja te moram zvat okolo i trazit...
Ink - Bio sam, ono, vani, nisam te bas mogao sad nazvat...
Remi - Pa, a, kao, nemas karticu...
Ink - Nemam, fakat nemam.
Remi - A, kuzis, glavno da je bila skvadra, ovo - ono, meni se nisi mogo javit...
Ink - Pa htio sam, kuzis, ovoga, mislio sam bio na tebe, i sve to... samo nisam imo otkud nazvat...
Remi - A kaj,kao, nema mobitela nigdje, ne?
Ink - A ima, znas kakvi su, niko nebi dao, jebi ga, znas, a kune, ovo-ono, idem u minus...
Remi - Jooj, znas sta, e fakat mi je vec... Pun mi je kufer isprika, i pun mi je kufer svega, da se moramo navlacit, fakat ono, ok, ako nesto nije u redu, reci...
Ink - Me,ne..
Remi - Kuzis, jadno mi je da sutis, i onda ni ja nis ne znam, ne javljas se, ja ne znam sta se dogadja, mislim, pa u tri coska!!!
Ink - Pa, ne, sve je ok, kuzis, sta? Nisam te nazvo jucer slucajno, bas se poklopilo kuzis...
Remi - Ma, ne necu vise, zaboravi... Ja se ovak necu...
Ink - Sta, sta?!
Remi - Pa, dobro, mislim, ocemo se ponasat ko odrasle osobe, il necemo?
Ink - Pa, dobro, ponasamo se... sta, mislim
Remi - Ponasamo se, i onda se ne cujemo?!
Ink - Cekaj, pa...
Remi - Pa u tom je problem, u tom je problem, pa nemres tako...
Ink - Pa, dobro, nazvat cu te sutra...
Remi - Pa oces imat vezu, al neces imat vezu.
Ink - Kakve to sad ima veze...
Remi - Mozes imat prijateljicu, al nemres imat vezu... Kak nema veze???
Ink - Kaj nemrem imat prijateljicu i vezu?!
Remi - Ma, ne, ne, nas sta? Nemoj, i onak i ovak zivcana sam, cekala sam te tu pola sata...
Ink - I sad sam ja kriv... Sad je Gordan kriv za sve!!!
Remi - Pa, je, za vrlo veliku vecinu...
Ink - Znas sta? Onda me u biti nisi ni trebala zvat da se nalazimo...
Remi - Pa i ne znam zasto sam te nazvala, zato sto sam...
Ink - Pa ono, fakat ne znam... Ovo smo mogli i sutra isto ovak sve obavit, ja se jos zurim tu da stignem na vrijeme...
Remi - Aha, znaci ono, kad se nalazimo, onda obavljamo nesto?!
Ink - Aaa, opet, e znas sta, uvijek sve izvrnes kak ti pase, uopce me ne slusas!!!
Remi - Pa, fala Bogu, mislim, to se tak radi...
Ink - Onda uopce nemamo svrhe razgovarat, kuzis, tak ces ti to sve okrenut...
Remi - Oces da ne pricamo vise?
Ink - Znas sta, kako god oces...
Remi - Evo, sad ozbiljno te sad pitam oces da ne pricamo vise?
Ink - Kako god oces... Meni se vise ne da ovak se zajebavat sa svim tim... kako god oces...
Remi - OK, jos bolje, nema problema...
Ink - Ajde...
Remi - I sam ces tak otic?!
Ink - 'Djenja!
Remi - Ajde bok...

Rima, ritam, muzika

REFREN:
Rima, ritam, muzika
tri elementa pjesnika
glazbenika
tri k’o jedan uvijek jednaka

INK:
Ona decidira, vibrira, tijelom mi prolazi
kad znam da nadolazi crvene mi se obrazi.
Svi odrazi su mutni dok me ona ne uputi
njenu vrijednost nemrem' pripisat' ni jednoj valuti.
Ništa nema moć njenu, al' sve ovisi o trenu
da'l će proć' neopažena il' će natjerati sve da se okrenu,
prenu, dal' će zadobit' sve poglede ? Ja volim ju
jer voli me, jer ona uvijek ostaje.
I pravi mi društvo, zauzmem neki stav
pa konzumiram zdušno il' ju oblikujem ručno.
Dozvoljava mi sve da radim s njom što hoću
po danu mi se samo vrti pa ju tajno brijem noću.
Da mi do znanja kad joj ne paše kada nije spremna
da'l treba brže il' lakše il' joj je šema trema.
Kad je snena osatavljam ju da se odmori
pa ju uzimam nakon vremena dok totalno ne izgori
dok me ne izmori. U njoj su pitanja u njoj su odgovori
kosa mi strši kad čujem kak' pametno zbori.
Kada mi vjeruje jer zna da je u rukama
tj. u ustima pravoga pjesnika.
I ne bio to ja da moja titula
nije titula emsija, a moja brija rima.

REFREN

REMÍ:
Dobar je dok traje, uvijek mi se podaje
također i ja njemu, znam ga, kužim mu shemu.
može biti savršen, al nikada svršen
u ustima s njim najbolje barataju Phlaggma i Gospon Stršljen.
Zbog njega se miču guzice, pale se curice,
tijelo ga osjeća, i svetice i bludnice
njemu bi se odale, jer nikad neznaš odakle
on dolazi, on uzima te, on osjeća te, o jebo te…
On uvijek me dira u intimne dijelove
mog mozga, a tijelo dolazi poslije…
On je vrhunski zavodnik, gospodin narednik
one prave stvari predvodnik, ak ne paziš, i začetnik
Na njemu sve se zasniva, sama bit počiva
zbog njega se tresu gaće, vičeš: “Više, jače!!”
Ne volim kad je jednostavan, ne volim kad je sitan
volim ga dobit kada hoću, njegovo ime je gospodin Ritam…

REFREN

SHOT:
Uš’o sam u nju još kad sam im’o trinaest godina,
Od tada smo povezani, bliski ko bliža rodbina
druge sam samo povremeno, nju sam der’o stalno
uvijek nekak’ drukčije, uvijek originalno
Sazrijevali smo mijenjali se zajedno sve to vrijeme
tolko da sam u njoj ostavio svoje sjeme,
od mene znala je da uvijek može dobit više,
pratio sam njezin ritam osjeć’o ju kako diše,
glasnije il tiše mjenjat joj raspoloženje, krenut
lagano uć’ žestoko ne dat joj za to obrazloženje
dok ona stenje u velikom finalu mnogi od nje su probavali napraviti budalu,
ja nisam uvijek iskreno prema njoj se postavljam,
nakon burne noći nikad ju samu ja ne ostavljam
sedam-osam godina tolko brijem na nju, ja
obožavam nju, ti znaš nju - hip hop muziku

Ostavi T.R.A.G. feat. Blackout00

 [Shot]
Sto sam sve napravio do sada, sto nisam i sto bih htio
Di cu sutra stajat, neznam, al' vidjet ces da bum bio
U blizini brijo isto k'o i prije, di je smisao
Da neradim po svome, ne znam o cem' bi pisao
U stvarima o cemu bi govorio, za koji bi kurac zivio
Dal' bi ista stvorio, u ovih 10 godina glava je put odabrala
To nije isti put k'o drugima, al' zato dobro se zabavljala
Mog'o sam linijom manjeg otpora, al' nisam,
Mozda nikad nis' ne zaradim al' uvijek znat cu di sam
Volim ovu muziku svjestan svih njenih mana
Danas k'o i prije sedam godina, ona je moja hrana
Moja strana ulice, moja strana muzike
Da djelim ju sa drugima da drugi shvate odlike
Njene k'o sto i ja prihvacam, postujem i volim
Druge izraze cuvam ciste obraze
Borim se za mjesto pod suncem i da mi daju malo prostora
Da pokazem sto mogu prije spustanja zastora

REFREN
[Remi]
Svako pise svoju pricu, svako bira svoj put
Sad dok mozes ostavi svoj trag
Da se zna da bio si tu

[Ink]
Povlacim liniju, malu tanku crvenu
S lijeve dobro, s desne ne jos uvijek mislim na nju
moju muziku Dajem stih za svaki dan proveden uz nju
Mig za svaku nit sto ju pletem u zastavu
U dobru i zlu dok sam drz'o svijecu radiju
S kojeg sam prim'o nastavu, od ljudi
Sto sad ravnopravno sa mnom plivaju
Za slamku se primaju nebil' jos bili tu
Da daju plodno tlo i sjemenku
Svakom novom korjenu, sto ce il' do'c il' otic'
Ostaviti svoj trag il' samo mirofon podic'
K'o Horn kazem ajmo ic' dalje
Otvorit vrata sva, pa makar mic po mic
Od crno-bijelog svijeta u bojama
Dalje od Beatlesa i Jimija nemre svako bit' legenda
Do sobe s puno prostora gdje jedna kultura ne dominira
Gdje se samo svira
Gdje i rapper poput mene moze naci svoj mali kutak mira
I par filira podjelit sa svojim ljudima
Dok je srce u grudima, vicem dajte
I meni malo vremena da ga potrosim sa drugima

REFREN
[Remi]
Svako pise svoju pricu, svako bira svoj put
Sad dok mozes ostavi svoj trag
Da se zna da bila si tu

[Remi]
Svatko zivi svoju sudbinu, svak' pise svoju povijest
Svatko bira svoju cestu kojom mog'o bi se odvest
U rikverc ili napred krenut dalje ili vratit se
Platiti sve pogreske, ostat na mjestu, maknit se
Svoje vec sam odabrala k'o oduvijek da sam znala
Od prvog dana, di je moja strana
Zato drzim, nedam muziku sto dajem skroz iz srca
Trazim mjesto jel' ima slobodno dok neko drugi grca
U vec prozvakanom zalogaju i u zalog daju
Tude misli tudje pjesme a znaju to se nesm'je
Nemres vratit natrag vrijeme nemres ni kada bi htio
Ni kada bi smio, ni kada bi Bog bio
Dio mene zna da stvarnost je prolazna
Da bit cu opet prah onaj iz kojeg sam nastala
Zato ostavljam trag ko marker koji nikada ne vrijedi
Ko grafit na zidu danas ne znam sta vas sutra slijedi
Poslusaj me uhvati ritam novog doba
Ima losi, dobar putnik ti ta oba budu proba
I daj svoj pecat novom stoljecu na dar
K'o sto to cinimo i mi Shot, Ink i Remi

REFREN
[Remi]
Svako pise svoju pricu, svako bira svoj put
Sad dok mozes ostavi svoj trag
Da se zna da bio si tu
Svako pise svoju pricu, svako bira svoj put
Sad dok mozes ostavi svoj trag
Da se zna da bila si tu

Album: Tempo velegrada / Demiurg (2002)

Elementalitet feat. M.Dedić

SHOT:
Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora
da sjednem s njima da tako zatvorimo krug,
da uzmem riječ, da kažem dve-tri o svemu,
da nadovežem se, ubacim se sad u postojeću temu
- elemental, mentalno stanje muzika
životno određenje način razmišljanja - skuži ga
- nekada stil danas pogled iz mojih očiju
ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu drugačiju
- svi smo ljudi sa dva života,
prvi je onaj svačiji di imperativi su
svota standard status sigurnost i mirna budućnost
ono što zovu normalan život - mogućnost čekanja
kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze
al da je to smisao rek'o bi da isprazno
dani mi prolaze ja živim za nešto više
note strofe taktove, stihove glava piše
drugi moj život je ova muzika, za nju dišem,
nemam ambicija samo uživam dok pišem,
dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator
- antidepresivno sredstvo, motivator
- antidepresivno sredstvo, motivator,
moj svijet – elementalitet

REMI:
Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi,
istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi,
mi se otvaramo ko rane, tu u krugu
bez skrivenih misli spajamo riječi ko boje u dugu.
Pred vama i Bogom, jesam što jesam,
nekad plačem, nekad stisnem zube kad sam bijesna
uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja,
sretna i nesretna, mekog srca, čvrstog razuma...
Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit;
Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit.
Jedni nas vole, drugi nas vole blatit,
znam, tako to ide, al ne znam dal ću to ikad prihvatit?
Naše su prilike i neprilike otprilike jednake
Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke..
Na mala vrata tražim put do tvojeg srca
ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca.
I sada znam na svoj način mijenjam svijet,
dajući vam, stvarajući, elementalitet...
Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mračna ko kino
predaleka ko Torino, lako probavljiva ko čokolino,
njome nekak želim promjeniti svijet, stvarajući elementalitet.

INK:
Elementalitet, moj njegov i njen svijet
zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv
ko kvartet, dok tipke plećka Dedić
znaš da Inkogović nije skorojević
a ekipa što se nećka, baš šteta,
od prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka.
A klasa ko mečka, uz zvuk živog basa
jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa.
I šta će ko reć i tak sve ode u vjetar, nezaspan
prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar,
a jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske.
Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase
pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram,
pa sam miran da dirigiram poput Prohaske.
Jer ja sam, samo jedan mali u stvari
od sumraka do jutra,što poljubi majk u čelo
kad navečer sprema stvari i kaže:
"/cmok/ Lutko, vidimo se sutra."

Daj mi feat. Master Mijagy

INK:
Još dok sam bio mali, nisam znao
da sam tako kadar, napraviti darmar
dok nisam otišo u Zadar, sad znam
da imam radar, toplinsko navođenje
što uvijek zna gdje je dabar, zavođenje ručno
stručno ko visoki kadar.Pa netreba bit mučno
voda buć buć,ni bučno, to je ono ključno
ta nećemo se valjda tuć, šta da se diže graja
igrajmo se do kraja, ringe ringe jaja
a mi, djeca ćuč na 1,2,3
ručak jedi dok je vruć da se ne ohladi.
Ako želiš ja ću te grist i za kosu vuć
imaš škrinjicu, imam ključ.Pa se stoga
tako mi Boga, oko toga svađati netreba
beba, vodiš me do neba tako mi hljeba.
Daj što mi treba, ja ću tebi dat
bajku za laku noć, da možeš lakše zaspat.
Delaroka je tu, za tvoje donje rublje
mačor pruža bejbi ulje, da crijeva nekrulje.
Skandalozno, ma pusti ih nek bulje
ko da je grozno to što uvijek tražiš dublje.
Jer ja sam noćna ptica, ti si noćna pica
zato budi dobrica pa mi pomogni oko šlica.
I tako bod po bod i evo ti tematike
nisam ni znao da će me ženski rod
zaludit ko fanatike,dok sam kod
tete Vilme ko mali krišom listao Erotike.

REFREN:
Daj mi da uđem u tvoju postelju
bilo bi dobro da me primiš za ruku
nema smisla da propadne dobra shema
ne reci ne
kad je sve
već u pravim rukama

MASTER MIJAGY:
Nema para na svitu koje mogu platit
sunce, more, žene, okolo galebarit,
od Zagreba do Dalmacije mogu haračit,
necu tlačit, ne boj se neću te ženit, 
samo ušemit za jedan divlji sex na eks,
brzi dok ne kažeš keks, samo pridi bliže
ja ne grizen ako oceš, evo me baš ti stižen,
vrat i uši ližen, radin da te palin
pa za svoje postupke ja nikada ne žalin.
Ako igdi falin reci, nema ustručavanja,
jer posli jebavanja više nema kajanja.
A sada dosta stajanja, ajmo u kabinet, ne'š ni osjetiti kad ti
skinen taj redipet, opet ona ista prica: “Oprosti ja ne mogu”
ja san uporan i  dalje skidan tvoju robu,
svoju mogu bacit i po podu, ni'me baš ni briga,
ako pogledaš doli vi'ceš da se mali diga,
stigla je i ta igra, (koja?!), bacaš me na krevet, (uuu!),
znaš svoj posa,(aha!), poza 6-9,
meni paše, oceš da me jašeš, cicama da mašeš,
kažeš “hmm...da” i znan da ne lažeš,
zariješ mi nokte u leda i zoveš me “Mijagy dragi ja bi 
to u kužini, na podu i u kadi, gurni ga i vadi al' sjeme ne zasadi”,
oladi, necu biti tata,
oko vrata ključ kaže da san tata mata meštar o'zanata! 

Kaj čekaš?

REFREN:
Kaj čekaš, čekaš da ti sve padne sa neba
Kaj još čekaš, čekaš da ti netko drugi sve da
jer ak čekaš, čekaš na - ostvarenje sna
onda čekaš, čekaš život umjesto da živiš ga

REMI:
On je, sjedio i čeko, u lokalnom bircu u kvartu,
krao Bogu dane, non-stop žico, pričo sam' o bluntu,
čak i brat ga je odjebo, reko mu:
"Daj se probudi i trudi, koristan budi, starci su od brige ludi..."
Nije ga to diralo, dok daju lovu, to je to,
a poso? Kaj si lud?, ma kakav znoj, ma kakav trud,
jer meni dobro je ovako kako je,
za dalje niš ne pitaj me, to samo riješit će se sve.

INK:
Ček’ ček…Ali ne, ne, i onda još jedamput ne,
umjesto da sanjaš život, počni živjet svoje sne
jer glave nisu spremne, sve dok im se oči ne otvore,
al i one zabole kad vidim sve fuše i folere.

REMI:
Ona je sjedila i smišljala kak bi se bogato udala,
kad bi radila samo bi nježne ruke uništila.
"To nema smisla, ko ni da idem nešto studirat',
neću profitirat samo ću se naživcirat.
Kad bi radila, ne bi imala, neznam kako bi sve platila:
Frizera, pedikera, mobitel i masažera?
Bez toga nemrem, bolje da sjednem i da pričekam,
možda naiđe neki, čekaj, malo da pogledam..."

REFREN:
Kaj čekaš, čekaš da ti sve padne sa neba
Kaj još čekaš, čekaš da ti netko drugi sve da
jer ak čekaš, čekaš na - ostvarenje sna
onda čekaš, čekaš život umjesto da živiš ga

SHOT:
Koliko mora još proći da shvatiš da vrijeme ne staje zbog tebe,
Kaj napraviš napraviš to ti je to, ne uspiješ, ko te jebe,
niko ne čeka - pa kog onda čekaš ti (ti) kome se nadaš,
reci kaj čekaš (čekaš) čekaš (čekaš), život je igra, ispadaš,
gubiš u startu, ne reagiraš na vrijeme, drugi te prestižu, da,
kasnije bit će ti žao al više tu nema ponavljanja poteza (da)
ima li vremena dovoljno, ima li nade, mislim da nema
izvoli pa čekaj, to je tvoj izbor, okej nema problema…

INK:
Ko čeka dočeka, al nemam vremena čekat dovijeka
nema recepta ni lijeka život nije apoteka.
Da se stanem u red, pa čekam prirodan redoslijed_
svoj red da dobijem što hoću tako da nije bed._
Uvijek dva koraka unazad, a samo jedan naprijed
jer dok čekam čekam da mi drugi da mogu odapet.
I još pitaš što si napet, zapet, razapet ko u  Isusa
jer ko čeka čeka znaš da uvijek je na iglama.(Ha Ha!!)
Ali ne ja, nemam vremena ko ni para,
čekanje je šema stara, više neću bit tuđa budala.
Pa me boli kara ko što svrbe me i prsti
zamisli da je život krava koju samo ju treba pomusti.

BRIDGE:
Nemaš kontrolu i nemaš plan,
iz dana u dan, posve si sam
uzimaš na đemdo i radis dug,
a možeš biti njuška kao pravi Demiurg

REFREN

SHOT:
Reci šta čekaš, šta, šta, imaš li dovoljno vremena,
šta zapravo hoćeš da neko ti da, šta očekuješ, nema na đemdo,
šta misliš da možeš sam tak, bez da se trudiš, ma zaboravi
vrijeme ko pijesak ti teče, prolazi, šta čekaš nešto napravi,
di si šta, šta čekaš da drugi naprave za tebe, ma nemoj
htio bi sve al ne da ti se, ne ide to tako da znaš,
e moj prijatelju, prijatelju digni se napravi nešto za sebe
vrijeme je sad, kaj čekaš, nemoj bit glup, ne gubi vrijeme…

REFREN

Tempo velegrada faet. M.Igrec

REFREN:
Tijelom prolazi ti ritam grada
Mjesečina na lice pada ti
Osjeti, dal vidiš li?
On zbog tebe postoji…

REMI:
Hej…Šššš..slušaj kako diše,
osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše,
dotakni sivu, hrapavu kožu betona,
kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona.
Njegov olovni dah isprva uljeva strah
ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam.
Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga
ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga,
ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al ni ne želim bez toga...
Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega
svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada.
Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče
ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće.
Volim kad mu uzavre krv i poludi
kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi
skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca,
tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca.
Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java,
i dok misli mi teku kao Sava;
Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san,
dok imam srca neće biti sam...

REFREN

SHOT:
Osjeti ga kako diše grad kako pulsira
dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira,
svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom
pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi,
svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške
svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis
zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede,
povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica,
fasada, svoga ponosa i jada - gornjeg i donjeg grada,
smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi
kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca,
grad...- grad koji me inspirira i potiče, da
baš za njega pišem svoje priče…

REMI:
Da baš za njega ja pišem svoje priče…

REFREN

INK:
Ja živim u vrtlogu, (grada)
sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada)
Ink piše kak se diše u velegradu, sada
Kada neki od nas više nisu s nama
sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama.
Inkognito (ššššš…) budite tiho,
samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno.
Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho
zato dobro pazi što ti šapćem na uho.
A ti protuho, što me slijediš u sjeni
Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni
Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni
za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg’ Kenny.
Jer svi nose maske, to je dio prakse
Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase.
Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti
tempo grada u venama nabija bilo do kosti. 
Znam gdje, neman počiva znam kuda ić’
bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović.
Pa sam spreman za velegradski spleen
čvrsto vezan ko adenin timin
gvanin i citozin........

SHOT:
Ima bezbroj lica i naličja - jezika i narječja
raste poput malog djeteta iz naručja ljudi
koji su mu krvotok u tempu velegrada,
jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja,
mada bio je i bit će cilj mnogima
moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama

REFREN

Š.B.B. K.B.B.

SHOT:
Nije vrijeme nije mjesto al tu sam i šta ću sad,
Možda jednom odem daleko al vratit ću se u svoj grad
tisuće puta pit'o sam sam sebe šta bi bilo
da se sve ovo nikada nije ni dogodilo,
da nisam ovdje rođen - da nemam ništa s tim,
da druga su vremena, da je život lagan, fin,
da me to nešto, viša sila, Bog il kak god hoćeš metn'o
negdje drugdje - jel ikad i ti tako počneš mislit
mene non-stop muči a znam da neću nikad znat
volio bi saznat - al iskreno, ma neću srat ja
volim svoj grad, ne bi ga mijenj'o ni za šta,
al zanima me kako je negdje gdje ima prilika,
di možda možeš lakše uspjet - šta da sam tamo rođen
- kak bi se zvao, kak bi izgled'o 
i dal bi bio vođen muzikom il bi se palio na nešto drugo
- dal bi brzo umro il živio dugo,
jel ti vjeruješ u karmu, reinkarnaciju i takve stvari,
nemoj mene gledat ja ne znam - ustvari,
ma volio bi vjerovat jer onda jednom bilo bi bolje,
i možda lakše bi podnosio sve ovo,
bio bi možda vedrije volje - manji pesimist
točnije rečeno ne bi bio realist
jer možda ja griješim kad si dozvoljavam da me dira situacija
ne znam, kad razmislim zbilja šta bi bio di bi živio,
kak bi to sve izgledalo kak bi bilo da sam negdje drugdje se rodio,
da sam neko drugo lice, drugo ime u drugom vremenu
ma Bog te pitaj šta! - neko i neš' u nečemu,
da nije bilo rata da prodajem ploča ko kenje,
da radim ovo isto negdje drugdje gdje me cijene

REFREN:
Š.B.B. K.B.B.
Što bi bilo da, ja nisam ja
da je sve druga fabula?
Š.B.B. K.B.B.
Kad bi imali sve što bi željeli,
dal’ bi bili sretniji mi?

SHOT:
Moji snovi su preveliki, ja možda tražim previše
ne samo za ovdašnje prilike nego više
čak od realnih mogućnosti - Bože moj, takav sam
24 godine i znam što hoću, bahat sam
i tjeram vodu na svoj mlin - nisam sretan baš sa svim,
al imam viziju, nekako danas već znam
s čim bavit ću se u životu - to nije dobro –
u ovoj sredini je valjda najbolje bit pasivan,
da pobr'o sam stipendiju nisam - još sam zato tu
volim svoj grad, htio bi ostati u Zagrebu,
kad već me tu stavilo pa da budem tu do kraja,
al nemrem si pomoć da ne razmišljam o tom
šta ja možda bio bi da negdje drugdje rođen sam –
da ovo smatram tuđe a ono mojim,
da sam -neko sasvim drugi ko odras'o je sa dosta para
- u zemlji di odma primjete za što imaš dara
- di kad se trudiš imaš - di kad si glup propadaš
neko mjesto di sam si sudbinom upravljaš
ovdje čekam jednog dana - kad dođe tren
da ostavim trag, po nečem budem zapamćen…

REMI:
Š.B.B. K.B.B.
Š.B.B. K.B.B.

REFREN

INK: Ja sam ja
SHOT: On je on, i ja sam ja
INK: I on je on
SHOT: Ja sad klimam
INK: A ja cimam, dok rokamo mikrofon..ha ha ha ha

INK: Ja sam ja
SHOT: On je on, i ja sam ja
INK: I on je on
SHOT: Ja sad klimam
INK: A ja cimam, dok rokamo mikrofon..ha ha ha ha

Znaš znanje feat. Tram 11

SHOT:
Urokani od kemije, oči ko zrna pijeska –
sto pedeset BPM-a ritam, kaj to danas zovu pjesma,
u WC-u nema vode jer se mora pit na šanku…
Oprostite, al serem se na zabavu takvu
s vremena na vrijeme svi se mi zgazimo, pa šta,
boli glava sutradan od pljuge i mješanja alkohola
Nismo loši - što god govorili o nama,
Ipak znamo znanje - pa se ne petljamo sa kemijama
bar većina - za one druge ko im je kriv,
ja ne kužim di je poanta zgazit se da jedva ostaneš živ,
svjesno riskirat da te pukne krivi film
znat da ti jede mozak…
Ma molim te…
Nemam ništa s tim i neću petljat se u takve stvari
žuto, bijelo serem se na to, al onda daj budali priliku
i uzet će - treba ostat faca, svake subote u ovom gradu
tisuće kuna se baca.
Kolektivna besvijest - amfetaminski trans....
urokani ko pičke, šta da kažem, žalim vas.
Dehidrirani ugibaju od prevelike doze, a sve
dobra djeca preko tjedna subotom narćoze,
nekom nije stalo - pa više brine o profitu.
A ti prijatelju totalno si zapeo, sad imaš kitu od života,
šta ti je sad o’šo si predaleko, bonkas simo tamo,
eto ti na sad si se naviko…

REMI:
Možeš biti statistika, tema obrazovnog programa
da te snimaju s leđa dok pričaš što radiš na drogama
u kojoj si komuni bio, da si krao - nisi htio, kuneš se
da nećeš tako, čak si i plako...
Možeš dobit stupac, dva, u nekim novinama:
"Mladić D.K. (20), nađen ujutro oko 5, uz njega
žlica i šprice, vjerojatno overdose"
ma ko bi reko, bio je miran, fin, i šutljiv skroz...
Misliš da će netko plakat? Neće. Svijet se bez tebe okreće,
to si trebo skužit kad si se piko jučer naveče.
I ful me ljuti kad skužim kolko su glupi,
mala ždere sličke pa onda daje svakome pičke,
čula je da to je "in", stišće vilicu, pere ju,
Serem ti na to, 'oće te prat kada dodirneš dno?
Priroda daje, ako znaš znanje, ak' znaš di je
granica razuma, a di počinje sranje.
Možeš lizat žabe, žderat gljive, popušit žiže na njive,
nemoj bit budala koja nije znala...
Nemoj bit budala, nemoj bit budala,
nemoj bit budala buraz, koja nije znala..

TARGET:
Sljedio trag olovke, do dana odluke kaj je već stigo,
zamijenio mjuzu vatrom, jer mi se kurac digo
Svakodnevno do kraja žigo i prebrzo se uzdigo
ko i amigo, stekao znanje pa ga izrigo.
A ko zna – zna, zna od početka kakva je brija,
ak sam ja ja, ne možeš battle-at protiv MCa,
al me droga udaljava od Boga, pa flow oslabi,
a kad me dosada zgrabi, tak ličim i bejoj babi,
pa bi uvučen u masu, uhvaćen u vražjem lasu
i u zadnjem času
Sjetim se da ja jesam jedan od malih zelenih kaj
muče NASU kada po basu rikam rime, puneći sam sebe
kao kasu.
Droga je zlo i “znam to”, jer sam burazu vjerovo
pa ti stare rime zvuče ko novo
zvuče ko novo ovo!

INK:
Svi mi živimo teško, to je tako kako je
do nedavno sam još plako, sad više ne.
Znam što je to, tko je posijao zlo
tko "visoko je letio" sad ga pokriva tlo.
I meni je zlo, stvarno mi je muka
svakog bi se odreko, kad vidim s čim se mladež kljuka.
I nije me bruka, reć da smo se skinuli
jadni starci krive sebe da se nisu dost brinuli.
Al tu nema pomoći, u glib, u glib,
koriste vas ko kurve što ne osjećaju stid.
Oni što vas mame s ljubavlju kvazi mame
podvale vam smeće i u smrt pošalju same.
Svijet se i dalje okreće ništa ne staje zbog vas
umireš ko govno uz smeće, ostaješ ležat ko pas.
A imo si sve, ekipi smijao si se,
ocu puklo je srce, a umro bi za tebe.
O Bože molim te, uzmi toj djeci te igle
daj im ljubavi i igre da majke budu bez brige.
Ovo je za Dudu što je otišo na spavanju
ovo je za Matu što su ga našli u ulazu.
Ovo je za tebe koji si još tu,
Zaliječi rane, znaš znanje, proglasi opsadno stanje.
Ovo je za tebe, koji si još tu
Znaš znanje, proglasi opsadno stanje…

GENERAL WOO:
(fali)

Vidi me sad

INK:
Znaš da predstavljam, kada dostavljam
Čak i kad idem u krevet mikrofon nikad ne ostavljam
Znaš da predstavljam, kada dostavljam
Čak i kad idem u krevet mikrofon nikad ne ostavljam

REMI:
Gle, gle, još jučer bila sam na dnu,
al više ne, ne, sada znam cijenit što sam tu
i hoću sve, sve što još do sada nismo imali,
al iznad svega hoću respect za to što smo snimili.
Bilo je sranja, vodili su nas žedne preko vode
zvozali ko majmune, pravili ludima,
sve ode u kurac, nemojte radit iste greške,
jer do cilja možeš avionom ili ko mi, pješke.
Neću trpit sranja, gubit vrijeme na kretene
kaj ne znaju radit poso, još na kraju krive mene!
Prije 2 godine nisu vjerovali u nas,
sad spuštaju pogled, tresu se gaće kad čuju moj glas.

INK:
A vidi me sad, Ink nalazi svoj put
u inat svim što su pljuvali i govorili da smo kaput
a sami smo stvorili stav čvrst, a gard krut
kožu mjenjaju, a ne čud jer rado bi nas oborili.

REMI:
Gledaj, uči, odi natrag u garažu,
brojke ne lažu, 18 medalja u radnom stažu.
Gledaj, uči, ionako sve se mijenja
treba strpljenja, ak si nestrpljiv stvar ispadne kenja.

REFREN:
Vidi me sad, jači nego ikad
bez obzira na sve, ja, još uvijek ne dam se.
Vidi me sad, rokamo po svom,
trebam bas, imam glas, da napravimo lom.

INK:
Rokaona, parlaona, soma kila kao tona
noćna ptica,  ratna zona, letim poput aviona
puca žica, ja i Špica, žila kucavica, jedan novčić
a dva lica, underground ko Kusturica…

SHOT:
vidi me sad na stage se penjem sa cijelom postavom benda,
skoro deset ljudi dokaz je da valjamo,
pa onda nek mi neko kaže nešta –
di si, šta si, rokam sviram sve po starom, komponiram,
tu sam repam ordiniram

INK:
Vidi me sad ak imaš me rad znaš da te volim
neispavan kolko molim, al ne stajem jer previše majk volim.
Bez predaje, naučen da se borim i da se u životu
za badava ništa nedaje. Dok ne digne se prašina,
pa ju jedite, prašim ja,
Shot, Ink i Remi, imamo kemiju ko Kašina

REMI:
Pogledaj me, ja sam dokaz sve se može
samo treba znat kad drugi karte polože.
Daj mi bas - bas, kada rokam live s bendom,
Ja sam as - as, slušaš me tjednom i vikendom.

REFREN

INK:
Vidi me sad
Stvaram svijet sa riječima, nosim svijet na leđima
jedan od glazbenika, Demiurg slika u očima
od prvoga dana do jednoga dana
koljeno kleca, srce jeca ime paloga prvijenca

SHOT:
Prvi album 500, drugi mora ić’ 5000,
da da da da krivi smo, sjebala nas nesreća
za krivoga se dali, dali potpis toj budali
posrnuli u startu, iz priče malo ispali.
Al sad smo tu, vidi me sad šta radimo
za čist račun, dugu ljubav, drugi album snimamo.
Sad smo tu, vidi me sad šta radimo
za sve što su rekli da smo kurac, da ne valjamo.

REMI:
Ja ja ja, ja sam ista kao prije, imam stare brije,
samo što se sad zadnja smijem, lukava poput lije,
prepoznajem zmije, pa sve adute krijem,
vidi me sad, kaj? Remi budala nije...

SHOT:
Vidi me sad, di sam, šta sam, kak sam, kako stvari stoje,
ko je rek'o da ne vrijedimo, ovdje sam uzet svoje,
ja sam pljuska za neke, za druge dokaz da se trud isplati
pozdrav prošlom izdavaču, di je sad da se bahati
sad opet radimo, opet smo tu, opet smo isti,
opet drukčiji, opet na radiju,
vidi me sad, imam feeling da danas me više cijene
jer za suradnike ovog puta ne biram kretene,
brijem da stvari sjele su napokon kak se spada,
mi snimamo drugi album, vidi me sada…

INK:
Znaš da predstavljam, kada dostavljam,
čak i kad idem u krevet, mikrofon nikad ne ostavljam,
uvjete postavljam svuda oko nas, rokam “Vidi me sad”
jer imam bas (bas), i glas (glas),
a šta (šta) pokažem i samo pomažem,
i kad treba učinit za nas, pa se pokaže da laže
Ko pod drugim jamu kopa, uvijek ga se dokopa,
De La Roka ko tropa, pokopa iz ovih stopa.

REFREN

SHOT:
Lagano ušli ste u svijet gdje obitavamo,
sad ste svjesni što predstavljamo
Škvadra viče: “To, to!”, vidi me sad,
vidi me sad, Elemental trio spušta te na tlo.

Lagano ušli ste u svijet gdje obitavamo,
sad ste svjesni što predstavljamo
Škvadra viče: “To, to!”, vidi me sad,
vidi me sad, Elemental trio spušta te na tlo.