Album: "Pod pritiskom" (2008)

Pod pritiskom

Remi:

Popuštam pod pritiskom ko sito puno pijeska.
Samljevena stvarnošću ponekad sam bijesna.
Na svijet i pijune, ja sam seljak bez bune
Buntovna kraljica drame bez zlatne krune.
Balansiram na niti lucida i ludila
Držim glavu nad vodom da ne bi potonula
Problemi se nakote, dok si rekao keks,
Nosim radnu knjižicu, doma sam spremila indeks
Objesila diplomu i ušutkala mamu
S pozitivom u duši nadam se novome danu.
I živim pod naponom, znam, tako mora bit
Kad bi bar bilo garancije da me neće dokrajčit.
Kod nas -se ne cijene- oni što stvaraju
Cijene se oni što gutaju i prilagođavaju.
U očaju nad time, patetično se smijem
Ratujem sa očekivanjima svoje okoline
Lupam glavom u zid što drži me u reštu
Trčim na pokretnoj traci i ostajem u mjestu
Mogu jurit za uspjehom al taj vlak neću stić
Sve dok u glavi ne napravim switch.
 
Refren:

Spustim pogled i ne vidim dno,
al guram dalje, guram dalje…
Dignem pogled i nevidim nebo,
al guram dalje, guram dalje

Čini mi se, mijenjam se, netko novi postajem
Dignem pogled i nasmijem se…
I guram dalje, guram dalje.

 

Shot:

Napravi ovo do tad, promijeni ovdje ovo tu,
Donesi to do tamo sad usput prebaci ono u...,
Do kada to sve to treba? e pa trebalo je jučer!
Pa ti radi radi svaki dan ujutro do navečer,
I tako cijeli mjesec, pitam se dal mi to treba
Stvarno zašto novci nikad ne padaju s neba,
Jer navečer sam za ništa, ujutro teško budim se
Kad ću ak' ne sad, dok još je snage, zato trudim se
Popuštam pod pritiskom al ne dam da me slomi,
Zato kažem sebi stisni zube, radi, radi čkomi,
Ili op ili trop a taj si trop nemrem dopustit
Skupo sad bi bilo samo klonut glavu spustit
Pa kroz sito i rešeto dam da navlače me na sve strane
Postoji li taj trenutak kad odjednom sve to stane
Bijesan sâm na sebe – što dam da me razjebe
I često stanem pitam se dal za sve ima potrebe

REFREN

Remi:

Jebe me to što bih trebala bit zrela,
Zrelost voli kompromis, a njega ne bih htjela
I prokleto je to što nemam želudac za mulce
A moram se smješkat svima što mi idu na živce
Kad ih pošaljem kvragu, ispadnem bezobrazna
Jer sam svima draža draga, pitoma i mazna
Okrivljujem svoju nervozu na PMS
Psujem državu i život, lako gubim zdravu svijest
Gutam gluposti i trudim se sve okrenut na šalu
Čekam dan da mi dozlogrdi glumiti budalu.

Ne vjerujem

Remi:

Televizija nikada ne laže
ako je bilo na TV, to je istina, tak se kaže
Povijesne knjige su objektivne
Nema jednostrane istine, sve su to ispovjesti divne.
Novine su izvor vijesti, al kasne jedan dan
Radio pušta reklame, mora bit financiran.
Mi šmrčemo žutilo, svaki nanos na nos
pa je danas glavni štos s kim se jebe madam Pokos?
Emisije showbiza su važnije neg svjetska kriza
Piskarala zanima tko se domogo novih sisa.
Uz oči širom otvorene mi smo narod slijep
Kupim novine za tri kune da mi drek stane u džep.
A televizija? Svi su nekom pristrani
Na korak smo do istine, al se osjećamo posrani
Danas sam bacila radio kroz prozor,
sloboda medija, kako hvalevrijedan prizor
Meni su valovi postali previsoki za plivanje
U moru informacija, odabirem utapljanje.

I stojim u redu i plaćam račune
sigurnije je tako nek se neki drugi bune
I stojimo u redu i plaćamo račune
Poslušan narod ovaj, voli glumiti pijune...

Refren:

Ne vjerujem u svaku riječ što podvaljujete da me zavarate
ne vjerujem u svaku laž što od vas čujem vjerujte ne vjerujem
Ne vjerujem u svaku riječ što podvaljujete da me zavarate
ne vjerujem u svaku laž što od vas čujem vjerujte ne vjerujem
 
Shot:

Jebemti kako smo glupi, i kako nas znaju provozat,
a koji smo mi kreteni da ne znamo to prepoznat,
Ajme kako smo glupi šta damo da nam rade
a koje smo mi budale nikako da nam se zgade
 
Oni nude što nam treba, samo probaj bit bez toga,
u prekrasno pakiranje bi stavili i boga,
oni tu su sad zbog tebe i ti vjeruješ u njih, samo
daj im svoje novce, budi sretan, budi tih, nemoj
prigovarat, oni ionako znaju najbolje,
prepusti se – stavi balone na prozore, kupi
novine da vidiš što ti imaju za reć, tamo
stoji kako je, ti im vjeruješ svaku riječ, pusti
to što teško živiš - pogledaj što ti nude, svojim
proizvodom se trude da tvoj život bolji bude
lica sa ekrana znaju istinske vrednote
za dvaest kuna na kiosku uđi u njihove živote, to
nisu prostote, to ti je fina erotika, ima
već petnaest godina i ne zanima ju politika,
top ten bogatih, saznaj ko su, što su, opet
vrati na onu malu – kako ima dobru sisu!
izreži kupone oni donijet će ti sreću,
zaokruži tu di treba imaš šansu duplo veću, sve za
samo par kuna, a bez njih bi ionako ost'o. ovako
oni te nagrađuju – al sto posto!

Bridge:

Danas ću spaliti knjige danas ću razbiti ekran
Voda je došla do grla, a mozak je kastriran

Danas ću spaliti knjige, danas ću razbiti ekran
Ne želim biti vaš rob, mozak oslobađam...

Dobar dan

Shot:

Ispraznio sam ladicu, stavio sve u kutiju
spremio svoju šalicu i stvari što sa mnom putuju jer
puko mi je film i boli me već znaš šta
dižem sidro odavde, mater im njihova, nema
oproštajne zabave, poklona od kolega
izlazim na kišnu ulicu jer dosta mi je svega, nek me
zalije, kiša smoči me, radije neg ovo tupilo
ne mogu, stvarno ne mogu, previše tog se skupilo
vozim kući zadnji put sa posla, slušam tupi zvuk
brisača, okolina to ne shvača al meni se tamo ne vraća
- nisam za to, sve vrijeme sam to znao, sad se
čudim samom sebi što sam uopće tol'ko ostao
dosta i previše sranja za malo para, niti
za to imam dara, nit se tamo nešto stvara , idem
kući, ne vračam se i puca mi što će bit, rađe
pošteno gladan nego kurvanjski da sam sit, i
taman kad sam mislio već opsovati nešto,
stvari su samo nekako sjele na svoje mjesto
gurnem kljuc u bravu dok ulazim u stan i pomislim
"ovo je bio dobar dan"
 
Refren:

ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
dan kada mislim samo na sebe
ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
dan kada mislim samo na sebe
ovo je zbilja dobar dan
 
Remi:

Opet su se skupile oko kafe-aparata
Da komentiraju kolege iza zatvorenih vrata
Hihoću se glupavo, sve smatraju smiješnim
Srednjevječne gospođe u majicama pretijesnim
Prolazim pored, osjećam poglede na leđima,
Teško je u takvoj situaciji ostat normalna
A šef ko šef, olinjali pervertit
Za mlado meso ima razvijen apetit
Zatrpava me poslom, dok u uredu gladi kitu
Cijele dane na domjencima glumi elitu
Vidim da me gleda, mesari me buljavim očima
Pomislim, ako me opet dirne, ubit ću ga,
«Kolegice dođite, nešto mi nije jasno»,
I njegova ruka na mom dupetu… ma prekrasno
Nakon stotog puta, napokon gubim živce,
«Jebem vam mater, gospodine», pljunem mu u lice
Istrčavam iz ureda, trpam stvari, dosta je govana
Ne želim se više osjećat silovana
Suznih očiju, na rubu, vučem se do kuće
Napravila sam nešto za sebe, razmišljam dok me kiša tuče
I taman kad sam mislila opsovati nešto
Stvari su napokon legle na svoje mjesto
Gurnem ključ u bravu dok u ulazim u stan
I pomislim, ovo je bio dobar dan

Refren:

ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
dan kada mislim samo na sebe
ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
ovo je zbilja dobar dan
dan kada mislim samo na sebe
ovo je zbilja dobar dan

Shot:

Kolko sam puta istrpio, kolko prešutio
Samo da ne bi po nosu dobio
Kolko sam puta glavu pognuo, koliko pregrmio
Samo da nebi sigurnost izgubio

Kolko ustupaka, sve jer sam se bojao
Da tlo pod nogama ne bi izgubio
Kolko slomova, koliko
Sve bi to izbjego samo da sam im'o više petlje

Ladice

Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa,
Al dolaze u paru, loši i dobri skupa
U glavi nemam mjesta za sve detalje
zato pamtim bitne, izbacujem manje.
Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu
Kao kamen povuku, kao žica stegnu,
Žene su čudne, pa i kada nam krene
Volimo biti jadne, unesrećene.
Ja protiv prirode, odbacujem memorije
Selektivni reset, da budem za pet.
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay

Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog
nosim nasmijanu masku, a plačem ispod
Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje
s ožiljcima od poraza koji mi ne stoje.
Puna sam rezova, prekida i pogrešaka
Rabljena, voljena, ponekad iskorištena,
Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna
Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena
Sutra, bit ću nova, smiješim se tome
I pjesme će bit sretnije, nada zadnja tone
Puštam pauzu, stišćem play
Mm… Bit ću okay.

Refren:

U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.

Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, za nove…

U ladice svoje, ja stavit ću sve
pirove pobjede, stare otrcane
neka ostanu zaključane.

Na police nove, ja stavit ću sve
ponosne pobjede, nove, svjetlucave
i još napravit mjesta, tako je.

Zašto te imam

Shot:

Stavljali su plakate sa nekom pametnom frazom, tvoje
Lice sa kravatom i nekim polu-tupim izrazom
Američkim smiješkom, onako ni vrit ni mimo, nakon
Dva'est dana nacrtane brkove ti bi im'o
Al' prošlo je - i mi smo popušili spiku, dali ti
Taj prokleti glas na lijepe oči, valjda na sliku smo
Pali - ti si se dočepo fotelje, ušo u
Sabor, šutio, pustio da neko drugi melje
Ušo bi u dvoranu kad rekli bi „dižu se ruke“ preko
Veze u neki upravni odbor upao bez muke
Plaća je rasla, u saboru nisi reko ništa
Radije cijeli dan u kantini uz dva gemišta
Riješio si za stranca neke građevinske dozvole, od
Grada da dobije zemlju da shopping centar otvore
Uzeo si proviziju, kupio stan u gradu, imao
Jako skup auto za ić' na sjednicu u vladu
Kolotečina te uzela, fino si se uljuljao, u samo
Nekoliko godina daleko si dogurao od
Običnog činovnika, kroz rat u mjesnoj zajednici,
U civilnoj zaštiti do stranke pa u središnjici, pa
Eto ti izbori – sugrađani vole te, sad
Tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
Tu si di jesi, ma dobro je, ma boli te
Tu si di jesi, ma jebo narod, boli te…

Refren:

Zašto te imam kad ne daješ mi ništa
Zašto te imam kada ne čuješ moj glas
Da li padnem koji put ja na pamet
Dal' ikad staneš malo pomisliš na nas?

Remi:

Tko bi rek'o, kako je vrijeme proteklo dok si uživao
Evo opet izbora, opet si se kandidirao.
I kupio medije, izlijeto iz pašteta
Nastupao pod sloganom "Izbacimo što narodu smeta"
A zapravo, nisi znao što se zbivalo,
Zaglibio si preduboko da bi razlučivao.
Al' još jedna pobjeda i zastupnički honorar,
Iz oporbe i stranke svi su skandirali "Ti si car"
Bio si u odborima, rezo vrpce crvene
Radio ispod radara uz mito i koverte.
Milijuni kuna na računu se talože,
Svi te mole za pomoć, uz tvoj potpis sve se može
Ulizivo se tajkunima, ljubio si satove,
Prodao si dignitet za drago kamenje
Zavarao si narod, pokazao im srednjak
A oni su mislili da si poštenjak

On je prekrasan čovjek i radišan idealist
A  prije par godina najžešći komunist
On se bori za narod i kaže da je humanist
A  na naš trošak on  je hedonist.

Shot:

Al je stislo, ti mediji, teško ih kontrolirat
Počeli čačkat i kopat tamo di se ne smije dirat
Nekom obrve se digle, Uskok upetljao prste
Ali ne mogu ništa, nemaju dokaze čvrste

Remi:

Izgubio si razum, gramzivo grabio za sebe
Ne daj Bože da masa digne glas protiv tebe.
Otpuhivao si cigaru s prozora urbane vile bez papira
Nedodirljiv gad bez duševnog mira.
Stolac ti se zatreso zbog istražnog zahtjeva
I afere izgrađenog shopping centra bez dozvola
Uz povlačenje veza, zataškalo se sve,
Vrijeme liječi rane, ljudi brzo zaborave.

REFREN

Biti sam

Remi

Znaš da volim samostalnost i da se teško predajem
nemoj me pitat ništa, znaš da ništa ne očekujem
Navikla sam bit sama, bez obaveza
bez planova i čvrstih, zacrtanih poteza.
Iako ne mislim tako, često te odgurnem
ne bi progutala ponos, radije umirem.
Kažeš da sam čudna, jesam, ali ne znam drukčije
il' me prihvati, srećo, ili napucaj me.
Možda jednog dana dođe tren pa shvatim što mi značiš
Do tada mi puno znači samo ponekad da svratiš
da mi daš do znaš znanja da si tu kada mi treba
dok zajedno ne stvorimo svoj V komad neba.
Nisam najbolja za tebe, to je jasno ko dan
znaš da volim letjeti, a ti si predan
Ne dijeli mi savjete, radije mi dodaj piće
pa ćemo trabunjati o životu dok sviće.

Refren:

Nije lako biti sam, neobičan
nije nije, lakše je kad se s drugim smiješ
Nije lako biti sam, ne prosječan
nije nije, u masi lakše se kriješ

Nije lako biti sam, neobičan
nije nije, lakše je kad se s drugim smiješ
Nije lako biti sam, ne prosječan
nije nije.

Shot:

Ja živim
drukčije od drugih, nemam posao od države, više
nitko osim mene ne uzdržava me, danas imam
samo njih dvoje - moj mjesec i moju zvijezdu, skromna
četiri zida nebodera, u našem malom gnijezdu, moji
snovi se ostvaruju al za njih treba volje, leđa
nose težak teret da stvore da bude bolje, krečem
sasvim od dolje pa se uspinjem polako, nije
lako al izgleda u životu to je tako
Zajedno smo odabrali težim putem ići, podnijet
sve što ide s tim, samo s jasnim ciljem stići do svog
mira do cilja koji se po neki puta čini tako
nedostižan – makar ga vidim u daljini, dok svi
pristaju na kompromis i ostavljaju snove, rade
manje zbog sebe a više da dođu do love, mi se
držimo zajedno, jedno drugom smo mi snaga, dok
vodimo borbu s našeg kućnog praga…

REFREN

Remi:

Ja imam neke svoje navike, što se tebi čine čudne
zbog ljubavi spram muzike, noći su mi budne
Dok ti spavaš ja osluškujem noć kako diše
dok razmišljam kako zaraditi nešto siće.
Sami smo iako smo zajedno, poštujem tvoj prostor
meni treba isto to oprosti ako zvučim oštro
Život nije roštiljada, da barem je
da mi pomogneš da rastjeramo oblake.
Sami biramo svoj put, sami donosimo odluke
Ništa se ne događa tek tako i bez pouke.
Otvorila sam oči, al koračam polako
nitko nije reko da će biti lako.

Shot:

Vjeruj da lako je sad, kad znam da uz tebe sam, kad znam da
ti mi držiš leđa, o da…
Vjeruj da bolje je sve, kad znam da tu si uz mene, kad znam da
ti razumiješ me, da da

REFREN

Hrvatska pjevačica

Slomljeno srce krvari
Nisam upala na Festival
karijera mi propada
oou, kakav kraj...

A svi su mi rekli
daj pokaži malo mesa
Nije grijeh preko kreveta
Doći do prvog mjesta

Menager me podučio
da guzom smješam hit
(reko je) Jedan pogled na tebe bejbe
i ti ćeš zvijezda bit

Pa zato.
Zovite me Hrvatska Pjevačica
Ne znam note al naučit ću za par godina
Zovite me Hrvatska Pjevačica
Još samo par godina i zbarit ću Porina

Ja imam meke usne
što zijevaju na playback
Sve kupila sam pjesme
nemam talenta, ni za lijek

Al što će mi to, dušo
pogledaj u moj dekolte
izludit ću te, znaš to
zaviri mi ispod suknjice

Ja sam medijska kurva
Dala bi sve za naslovnice
Gazim granice ukusa
mogu bit tvoja, al plati me.

Više od toga

Remi:

Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:

Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:

Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:

Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Daleko

Ovo je mjesto postalo teško za mene
Tu gdje predrasude nikad nisu pobijeđene
Živi se po normama iz kojih se ne iskače
Uvijek oko istih stvari sve se okreče

Mi smo isti kroz sva vremena i sisteme, davno
Naučeni druge kriviti za sve probleme, iz
Svoga kuta gledamo pa ne vidimo sebe, a što
Vidimo oko nas to nas previše ne jebe

Svijet se mijenja nama kuca to na vrata,
Mi sa cipela čistimo trag balkanskog blata
Odijelo i frizuru se promijenit uvijek može
Al teško mijenja se ono (što je) ispod kože
to su ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim

Refren

Zbog njih otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići ću daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać' ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga

Ovi su ljudi teški čudan smo mi svijet
Jedan drugom za vratom težak mentalitet
Smiješkom te dočekuju, prime te u goste
Izvuku sve iz tebe to koriste da ti smjeste

Uvijek isti nikada to ne mijenja se
Nek nam je loše al' neka je susjedu lošije
Zanima nas otkuda, što i kako drugi ima jer je
Bitno znat detalje, komentirat s ostalima

Te taštine u nama žive oduvijek, možemo
Sve sad promijenit al' to će ostat zauvijek
Upiremo prstom, tuđe greške su nam snaga
Sebe vidimo ko svece, govno ne miriši s našeg praga

Ljudi...
Teško promjenjivi ljudi
Ostat će uvijek nepopravljivi ljudi
Makar su moji pa ih volim
Ali sve u njima ja mrzim

Zbog njih otići ću daleko
Daleko od onih što riječima me gaze
Izgubit ću se daleko
Od onih što me vole toliko da me maze
Jednom otići daleko od svega
Gdje neću imat nikog svoga
Nać ću svoje mjesto
Negdje daleko od svega toga