Bas, i to samo stranica na Vikiju na  Nemackom i Engleskom 


Pa dosta davno zejtin (zejtina je na Arapskom maslina, zejt je ulje) se samo dobijalo od maslina a masline obicno rode na toplijim mestima pa se samim tim morao da uvozi i to mu je naravno odredjivalo i cenu.


Ja sam dobio jednom litru u plasticnoj ambalazi od poznanika iz istocne Bosne, e to je vec lek bio, izjutra drmnes jednu uz kafu pa prosto poletis u dan, ali dan za danom pa brzo ode ta litra 


Ispadne ko da su stvarno drpili 
Al dzabe sve, prava sljivovica se dobija od seljaka kojeg dobro poznajes, ono, ko Kolumbija prva ruka. Inace, probo sam i tu Zutu Osu ali nije nista naspram domace 

Inace, ja cu da zastitim vodu, to jos nikom nije palo na pamet, pa kad udarim harac ko koristi moj patent i odem kod Kastra da ga pitam posto mu ostrvo sa svim Kubankama na njemu 

a kako smo ga to zastitili

Pa kad nisi ljubitelj. Sluzilo se i na titaniku, probao sam ga onomad na sajmu vina, pickasto, onako sladunjavo.

Napredak u odnosu na proslu godinu:

---

Šljivovicu nam oteli Česi, a kupus nam uzeli Šveđani

Dok su Grci i Turci ratovali oko toga čiji je đevrek, a Austriju i Sloveniju kranjska kobasica dovela na rub diplomatskog incidenta, i Srbija bi imala opravdane razloge da zbog hrane sa mnogima zarati. Zbog ajvara sa Slovencima, zarad šljivovice sa Česima, Nemcima i Italijanima, sa Šveđanima zbog futoškog sira ili Iračanima zbog kajmaka.

Sagovornici Presa ističu da je zbog izbegavanja ovakvih sukoba potrebno geografski zaštititi proizvode i brendove. Na taj način bismo izbegli ono što nam se dogodilo sa šljivovicom. Pošto je nismo zaštitili, Italijani, Nemci i Česi su uveliko svoje rakije imenovali upravo "šljivovica". A da je to uradila i Turska sa đevrekom, ne bi se danas znojila u sukobima sa Grčkom.


 
Znanje ljudi ključno

 
Vojislav Stanković iz Privredne komore Srbije podseća da je i burek turski, samo se taj naziv odomaćio.

- Grci su se svojevremeno 15 godina sudili sa Dancima oko feta sira i dobili spor. Naš ajvar su, recimo, zaštitili Austrijanci i Slovenci. Istina, "kranjska" kobasica je još u doba Jugoslavije bila slovenački brend, a kranjska je sinonim geografskog porekla, tako da Austrijanci i Slovenci mogu samo da se svađaju oko recepture - objašnjava Stanković.

Njegova koleginica Jasna Stevanović, samostalni savetnik u Udruženju za poljoprivredu, prehrambenu i duvansku industriju i vodoprivredu, dodaje da ni Hrvati nisu ravnodušni na "kranjsku", koja je u Sloveniji pod zaštitom od 2008. godine.

 To je pasterizovana polutrajna kobasica od grubo mlevene svinjetine. Slovenija ističe njeno poreklo iz 19. veka, a Austrija, u kojoj je omiljena "kranjska" kobasica sa sirom, poziva se na davnu prošlost i objašnjava da je regija Kranjska od 1002. godine bila samostalna, ali i da je u jednom periodu pripadala Austriji - kaže Stevanovićeva i objašnjava da je jedna slovenačka firma 1996. godine u Nemačkoj zaštitila ajvar, ali je taj žig u roku od godinu i po dana poništen.

- Sigurna sam da ljudi u Nemačkoj nisu ni znali šta znači ta reč. Danas kada je ime leskovačkog ajvara zaštićeno, jer je za taj ajvar potrebna posebna paprika, uslovljena klimom i zemljištem sa područja Leskovca, za njegovu proizvodnju zaslužno je isključivo znanje ljudi iz tog regiona - priča Stevanovićeva i dodaje da su i proizvođači futoškog kupusa, bez obzira na dva veka dugu tradiciju, imali problema.

 
- Na švedskom tržištu je postojalo pet vrsta futoškog kupusa koje su jeftinije, pa naši proizvođači nisu mogli da ga prodaju. I za kajmak se može reći da je naziv srpskog porekla. Ipak, postoji isti proizvod sa istim imenom, samo se izgovara sa izmenjenim naglaskom u Iraku. To može biti pokazatelj davne migracije srpske kulture. Pirotski kačkavalj, iako prepoznatljiv, u prošlom veku je bio i na trpezama Bele kuće, Damaska, Bagdada, Grčke... - ističe Stevanovićeva i kaže da proizvodi za zaštićenim geografskim poreklom imaju zavidan izvozni potencijal.


- Samo su tri oznake, futoški kupus, homoljski med i leskovački ajvar međunarodno zaštićene. Razlog su nedovoljna edukacija proizvođača i nepoznavanje prednosti. Kada se stekne međunarodna zaštita, otvara se problem kvantiteta tih proizvoda, ali ne i siguran plasman na tržištu. Međunarodna oznaka treba da znači veću cenu proizvoda i reklamu za taj region - napominje Stevanovićeva.
 


Borba za zaštitu


U Srbiji je od 1981. godine oznakom geografskog porekla zaštićeno 58 proizvoda, od čega su 43 domaće oznake. Direktorka Zavoda za zaštitu intelektualne svojine Branka Totić kaže da su to prvenstveno poljoprivredni, ali i tradicionalni odevni predmeti i rukotvorine.

 

- Oznaku geografskog porekla imaju sremski kulen, petrovska klobasa, užička goveđa pršuta, leskovački domaći ajvar, futoški kupus, staroplaninski kačkavalj, fruškogorski lipov med, kladovski kavijar, leskovačko roštilj meso... Imaju je i pirotski ćilim i damast, kao i džemperi iz Sirogojna - navela je Totićeva.

Stručnjak za brendove Dejan Šapić kaže da proizvođači i država treba da se bore da međunarodno zaštite miris i ukus našeg podneblja.

- Nedavno je i leskovački roštilj dobio međunarodnu oznaku da je autohtoni proizvod - navodi Šapić.

Izvor: Vesti-Online

Bermet odlicno zensko pice