….
Najveća važnost ozona je što upija ultraljubičasto (UV) zračenje sa Sunca, sprečavajući da po život opasno UV zračenje ne dođe do Zemlje i uništava život na Zemlji. Upijajući većinu UV-B zraka sa Sunca prije nego što dođu do Zemlje, ozonski omotač štiti naš planet od štetnih utjecaja po život. Kako sve ugrožavamo ozonski omotač? Najčešće uništavamo ozonski omotač ispuštajući postojane kemikalije koje sadrže klor i brom, koji onda sudjeluju u složenim kemijskim reakcijama koje neminovno dovode do uništenja ozonskog omotača. Od brojnih kemikalija koje je stvorio čovjek najviše ozon uništavaju: kloroflorougljici (CFC) (sredstva za hlađenje - klime, potisni plin u sprejevima ...), zatim nepotpuno halogenizirani kloroflorougljici (HCFC), potom ugljik-tetraklorid i metil-kloroform (otapala), haloni (BFC) (aparati za gašenje požara) pesticidi i drugi.
Na stanjivanje ozonskog omotača utječu još mnogi čimbenici (vulkani, nuklearne eksplozije, nadzvučne letjelice, rakete itd.), ali je ključni čimbenik nepovoljno djelovanje spomenutog klorofluorougljika (CFC), koji dospijevaju u atmosferu nakon što ih čovjek koristi u nizu industrijskih proizvoda. Oni se u atmosferi zadržavaju godinama i postupno uništavaju ozon u ozonskom omotaču. Niske temperature pojačavaju nepovoljni učinak CFC pa ozonski sloj u područjima najnižih temperatura potpuno nestaje, odnosno u njemu nastaje rupa. Tako ozonska rupa nastaje u području Južnog pola, a značajno stanjenje ozonskog omotača događa se i iznad šireg područja Sjevernog pola, pa je zbog takvog stanjenja u Kanadi UV zračenje zimi skoro jednako jako kao i ljeti.
….

….
1986. godine iznad Antarktika je znanstveno potvrđeno postojanje ozonske rupe i nakon toga se na satelitskim snimkama vidi krajem svake zime i početkom proljeća, što kalendarski odgovara kraju ljeta i početku jeseni na sjevernoj hemisferi planeta. Ona se zadržava iznad Antarktika oko dva mjeseca da bi pri svom nestajanju prelazila preko Australije i Novog Zelanda, pa je to bitan razlog da su u tim zemljama najuočljivije nepovoljne posljedice UV zračenja (rak kože, oštećenja vida, imunološkog i ekološkog sustava). Znanstvenici procjenjuju da svako oštećenje ozonskog štita za 1% donosi 2 - 3 % povećanja učestalosti raka kože. Sustavna i intenzivna mjerenja ozonskog omotača na Zemlji su počela 1957. godine, dok od kraja 1970.–tih znanstvenici sve više prate i mjere stanje ozonskog omotača. U 80-tim godinama su zabilježena i najveća oštećenja ozona koja se nastavljaju sve do danas ovisno o geografskim širinama i godišnjim dobima.
….

….
70. -ih godina prošlog stoljeća objavljene su prve pretpostavke o tome što sve ljudska djelatnost može nanijeti ozonskom omotaču. Ozon oštećujemo u prosjeku četiri - pet % po desetljeću. Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog omotača nad Antarktikom s pomoću NASA -inog satelita. Najjača oštećenja, stanjenja ozonskog omotača, nazvana su "ozonska rupa", a vidljiva su nad Antarktikom svako antarktičko proljeće, te nad Arktikom u proljeće - ljeto.

Godine 1999. izmjerena je najveća "rupa", veličine 27 milijuna kvadratnih kilometara. No 2000. ona se još povećala – na 30 milijuna.

Kada se jednom oslobode, klorofluorougljici ostaju aktivni nekoliko desetljeća, a znanost još ne zna načine da se njihovo djelovanje neutralizira. A ako se ne prestane sa upotrebom HFC i sagorijevanjem fosilnih goriva, izračunato je da će za samo tri desetljeća prosječna temperatura na površini Zemlje porasti za 4,5 stupnja, što će uz efekt staklenika dovesti do djelomičnog otapanja polarnih kapa i podizanja razina svjetskih mora za jedan metar i potapanja 11,5 % svjetskog kopna.

Točno je da se ozonski omotač tanji i oštećuje zbog erupcija vulkana ili zbog promjenjivih aktivnosti Sunca, ali je to sitnica u usporedbi s onim što čovjek čini sam sebi.
….

U  Yugi su od skoro na snazi zakoni o iso standardizaciji, znacajan deo zahteva se osnosi i na filtraciju otpadnih materija, i to predstavlja trenutno najveci problem zasprovodjenje jer ima 24000 normi koje treba ispuniti [ako se dobro secam].

….
Područje tankog ozona na područji Europe prostire se od juga Španjolske do sjevera Njemačke, a posljedica je snažne struje tropskog zraka koji dolazi s ekvatora, gdje je ozonski omotač i inače tanji. Problem je u tome što je to opasno blizu stanju koje se opisuje kao ozonska rupa i znači povećanje količine štetnih Sunčevih i svemirskih zračenja, kojima su izloženi ljudi na područjima gdje se to stanjenje prostire. Srećom, takva stanjenja ne traju dulje od tjedan dana, a utješno je još i to što je to područje veliko tek koliko i desetina ozonske rupe koja se prostire iznad Antarktika. Ipak, pri vedrim danima to znači više radijacije iz svemira.

Periodična stanjivanja ozona nisu ništa novo, no zabrinjava što su se počela događati češće nego prethodnih godina. Ozonski omotač iznad Europe motri se pomoću GOME-a (Global Ozone Monitoring Experiment), sustava montirana na satelit ERS-2, koji ima ugrađen spektrometar što mjeri snagu ultraljubičastog zračenja na valnim duljinama od 240 do 790 nanometara.

Tijekom proteklih pet godina, koliko traju promatranja putem satelita ERS-2, takvih stanjenja ozonskog omotača bilo je nekoliko, a za podrobnija istraživanja trebat će proći ukupno dvadeset godina da se prikupi podatke koji će dati dovoljno informacija za čvršće znanstvene argumente o stanju ozonskog sloja iznad Staroga kontinenta.

Sateliti NASA-e utvrdili su da ukupan godišnji gubitak ozona u stratosferi iznosi 0,26 %. Sjeverno od 35. stupnja zemljopisne širine svakog se proljeća ozonski sloj stanji za tri do pet posto, a oko 45. stupnja ozonski se sloj u zimskome dijelu godine stanji za otprilike devet posto.
….

U prvoj godini srednje sam radila esej na temu radioaktivnog zagadjivanja, posledica i mera za sprecavanje svih vrsta zagadjivanja. Tako da sam svesna svega sto si napisao i zaista se trudim da kao pojedinac kontrolisem svoje postupke.
Kao sto si napomenuo neophodno je otkloniti uzrok mada sada niko ne obraca veliku paznju na uzroke. Papir je lako razgradiv, ali plastika i metal nisu dovoljno ili uopste pa zato ljudi treba da razmisle gde i sta bacaju. Svest i odgovornost u modernom svetu kao da je iscezla. Divim se Singapuru, jer su njihove vlasti uvele ogromne kazne za one koji ne postuju propise, a to podrazumeva bacanje bilo kakvih otpadaka, pljuvanje, pusenje na otvorenom mestu, zvake (jer sadrze emulgatore) i sl. Ali opet i nasi ljudi bi se navikli na takve propise kao sto su morali da pocnu vezivati pojas u automobilu.
KADA SHVATE da se eko sistem polako, ali sigurno i bez mogucnosti prepravke, rusi BICE KASNO.

….
Ozonska rupa nad Antarktikom ne zacjeljuje kako se to očekivalo, i to, čini se, zbog četiri kemikalije koje su proglašene bezopasne, a koje to nisu, pa će te četiri kemikalije ipak biti zabranjene.

Prva od njih je n-propyl bromid, novo otapalo koje je 1997. godine dobilo odobrenje američke Agencije za zaštitu okoliša (US Environmental Protection Agency) kao prihvatljiva zamjena za proizvode koji su se dokazali kao pravi uništavači ozona, a utemeljeni su na raznim CFC spojevima. N-propyl bromid odmah je prepoznat kao potencijalni "žderač ozona", no u prirodi može preživjeti samo dva tjedna, pa se mislilo da za to vrijeme ne može dospjeti do ozonskog sloja. Međutim, u tropskim se predjelima zbog dinamičnih vremenskih prilika može popeti do ozona već tijekom nekoliko dana. Osim toga, n-propyl bromid već u donjim slojevima atmosfere reagira s okolinom te producira nusproizvode koji se lakše penju do stratosfere.

Ostale tri kemikalije koje će vjerojatno biti zabranjene su: heksaklorbutadien, otapalo i nusproizvod u proizvodnji plastike (PVC). Halon-1202 starija je kemikalija koja se koristi kao protupožarno sredstvo u vojnim vozilima kao što su tenkovi, kamioni, helikopteri i avioni. 6-bromo-2-metoksi-naftalin se koristi kao raskužno sredstvo posebno u američkoj poljoprivredi.

Ako se te kemikalije nastave ispuštati u atmosferu, ozonski omotač neće zacijeliti ili će se njegovo zacjeljenje produžiti na puno dulje razdoblje, upozorava Mario Molina, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1995. godine upravo za rad koji govori o uništavanju ozona.

Predviđanja da će se antarktička rupa početi zatvarati krajem devedesetih godina prošlog stoljeća sad su se pokazala pogrešnima. Rupa je 2000. godine imala veličinu od 30 milijuna četvornih kilometara, a to je prostor u koji se cijela Europa može smjestiti dva puta.
….

Ljudi jednostavno ne shvataju posledicu svog zagadjivanja. Hajde da izdvojim ozonske rupe. Vec je receno kako nastaju i ko sve moze biti njihov uzrocnik, ali vazno je znati sta se desava posle njihovog nastanka. Vremenom ce doci do topljenja lednika i podizanja nivoa okeana i mora, sto ce dalje usloviti potapanje odrednjenih primorskih gradova. Sve je to pocelo vec da se desava, i nije iznenadjujuce. Klima se menja, biljni i zivotinjski svet takodje. Svaka promena sa sobom izaziva nove promene i to postaje neprekidni lanac uzroka i posledica.

Vise ne postoji savest za ocuvanje okoline kod velikog broja stanovnistva ove nase plavo-zelene planete.

….
Sunčevo zračenje koje pristiže u gornje slojeve atmosfere, najvećim djelom prodire kroz atmosferu, osim relativno malog djela koji se reflektira ili utroši na sekundarnu emisiju atmosfere i tako transformiran emitira prema slobodnom prostoru ili tlu. U donjim slojevima atmosfere (troposferi) dolazi do značajnih promjena u snazi zračenja, djelomično uslijed apsorpcije zbog djelovanja aero-zagađenja (aerosola), a djelomično zbog refleksije sa površine oblaka i iz drugih razloga.  

Količina i spektralna raspodjela sunčevog UV zračenja koje stiže na Zemljinu površinu zavisi od više faktora:
• valne dužine UV zračenja;
• sunčevog upadnog kuta, koji zavisi od geografske širine, datuma u godini i doba dana (u pravo sunčevo podne sunčevi zraci prelaze najkraći put kroz atmosferu pa je zračenje najjače);
• sunčevog spektra koji pada na vrh atmosfere;
• debljine ozonskog sloja i vertikalne raspodjele (ozonski sloj u stratosferi u potpunosti apsorbira UV-C komponentu i većinu UV-B komponente tako da se UV zračenje koje stiže do površine zemlje sastoji od velike količine UV-A zračenja i vrlo malo UV-B zračenja koje je biološki najopasnije);
• apsorpcije molekula i rasipanja na molekulama zraka;
• apsorpcije, rasipanja i refleksije na oblacima (na površini zemlje, grubo gledano, odnos difuzne i direktne komponente zračenja je 1:1);
• reflektivne karakteristike Zemlje: zemlja, trava, voda reflektiraju manje od 10 % upadnog zračenja dok snijeg reflektira do 80 %;
• nadmorske visine (raste 6 -7 % na 1000 m).

UV zračenje nastaje na visokotemperaturnim površinama, kao što je Sunce. Najveći dio Sunčevog UV zračenja apsorbira kisik u Zemljinoj atmosferi, koji formira ozonski omotač u nižoj stratosferi. Osim toga što je neophodan uvjet za stvaranje i opstanak živog svijeta na Zemlji, danas UV zračenje ima i mnogo negativnih efekata koji mogu biti vrlo ozbiljni. Ti negativni efekti nastaju kada ozonski omotač postane previše tanak, pa ne može apsorbirati dovoljno UV-B zračenja koje pada na površinu Zemlje i postaje štetno za žive organizme.
….

….
UV zračenje je podijeljeno na tri područja:

UV-A (315 nm do 380 nm) nije bitno za biološku aktivnost, a ni količina mu se ne mijenja sa koncentracijom ozona. Od ukupne količine zračenja koja stiže do površine Zemlje, UV-A komponenta čini 97 %.
UV-B (280 nm do 315 nm) biološki je aktivno i njegov intenzitet na Zemljinoj površini ovisi o količini ozona u atmosferi. UV-B zračenje iznosi 3 % ukupnog toka UV zračenja ili oko 0.1 % ukupnog toka globalnog Sunčevog zračenja. Male promjene u ozonu mogu dovesti do velikih promjena onog djela UV-B zračenja koje dolazi do površine Zemlje.
UV-C (10 nm do 280 nm) se kompletno apsorbira u atmosferi i praktično se ne opaža na površini Zemlje.

Iako je UV zračenje koje dopire do površine Zemlje slabo, ono je ipak od velike praktične važnosti, jer izaziva kemijske, biološke i druge procese. Fotokemijske reakcije, koje ono izaziva na plinovima u atmosferi, dovode do stvaranja ionosferskih slojeva, zatim do pretvaranja O2 u O3 i stvaranja ozonskog omotača. U biljnom tkivu (kloroplastima) UV zračenje omogućava fotosintezu. Kod čovjeka UV zračenje izaziva ozbiljne promjene i oštećenja na koži i očima. UV zračenje usporava rast planktona i nekih nižih vrsta vodenih organizama, bakterija i virusa, a također ubrzava degradaciju materijala kao što su plastične mase, izvjesne boje, gume, papir...
….