Egzorcizam :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

hmm posle svega sto sam procitao od prve pa do zadnje strane ima dosta tu stvari koje odredjene osobe ne znaju . Kada se prica o ovoj temi ne moze pisati bilo ko jer treba dosta toga da se procita , istrazi i naravno dosta puta da se poseti neki Manastir ili Crkva kako bi pricali sa ljudima koji su strucni za ovu temu . Verovatno sam najvise od vas procitao o ovome jer 4 godine proucavam Egzorcizam i mnogo toga znam .

npr evo vam link dogadjaja iz Zagreba . Nasao sam ga na google jos davno ali samo jedan primer :
http://www.tvnovosti.co.yu/revija92/r92_317/zagreb.htm

Vidite ne mozete sada procitati taj deo i reci da li djavo opseda ljudske duse ili ne . Ne mozete biti tako subjektivni . Vecina ljudi koji su navodno bili pod dejstvom djavola bili su ludi ali ima i dogadjaja koji su dokazani od crkve i ako je duel izmedju naucne & religijske strane nastavljen . Egzorcist pre svega ne moze biti obican svestenik . Egzorcista mora biti veoma obrazovan , svestenik u najdubljem smislu te reci i biti veoma pametan covek . Ovde sto sam procitao postova na svaki bi dao odgovor ali posto nema quote na forumu to ne mogu.

Pre svega morate da se zapitate u sta stvarno verujete . Mnogi ljudi su zaposednuti jer su previse shvatali djavola , neki jer su ga stovali a neki jer su bili o dvojbi izmedju svega toga . Pre svega , tako reci napad od djavola ne moze da ocekuje neko ko je gresan ( satanista npr ) . Pretezno osobe koji su cvrsti verenici , koji su cisti bez grehova i koji celi zivot gledaju subjektivno na zivot smatrajuci da je vera najvaznija oni bivaju opsednuti .

Mnogi od vas su gledali filmove i naravno po tome sude ali da li ste ikada razmislili sta se stvarno desilo u filmovima kao sto su Emily Rose itd . Scenario filma naravno da je morao biti promenjen jer tu je pricu neko prepricao i prepricavala se 50 godina . Svako je nesto dodao i uzeo kako bi pricu istakao sto zanimljivijom.

Zaposednutost djavolom je ustvari , slabasnost odredjene osobe ili tako reci slaba odbrana na vanjska dejstva.
Ta osoba ne biva zaposednuta od djavola kao lika nego biva proterana u svome umu negde gde nema mira i tako ne nalazi granice svoga uma i gubi se u mislima i svetu . Pri tome svaka osoba boluje od neke psihicke bolesti . Osoba se ne leci lekovima jer lekovi smiruju stanje i kao sto znate lekovi nam donose jos vece halucinacije tako da se stanje jos vise pogorsava . Odredjena osoba jos gore oseca nemir uma i vidja tj halucinira likove DJAVOLA jer su ustvari kroz celi zivot stovali Boga da ih cuva od tog Djavola . Bit svega je ta da ljudi koji previse strahuju od ZLOG ( Djavola ) gube smisao i kroz celi zivot se mole . Djavo u stvari ne postoji kao ni Bog . Ovo ce uvrediit mnoge vernike ali posmatrajte stvari sa nekog malo drugacijeg gledista .

Vidite sami smo sebi stvorili Boga a pritom da ne bude monotono i Djavola koji se navodno suprostavlja Bogu ali je znatno slabiji jer ga je bog stvorio . Lucifer ili pali andjeo stvoren je od Boga i zboga toga navodno znatno je slabiji od Boga ali ima vecu moc pri pridobijanju ljudi . Navodno su ljudi znatno pogodniji za primanje satanizma nego vere u Boga .

Ako ste citali odredjene knjige videcete da su npr vestice u srednjem veku bile spaljivane od crkve navodno zbog stovanja sotone . Ustvari totalna suprotnost su bile svemu tome . Pojam vestice .
Mnogi od vas takodje ne znaju ni sta pentagram predstavlja , pa cu sada napisati .
Pentagram se sastoji od 5 krakova . Gorni prvi krak predstavlja kretanje planete VENERE dok ostala 4 predstavljaju 4 prirodne sile : vatru , vodu , zemlju , vazduh . Pri ovome mozete zakljuciti da su vestice verovale u sile prirode i koristile prirodne supstance tj lekove kao pomoc u svakodnevnom zivotu .

Crkva posto je uvidela da VESTICARENJE raste i da je sve vise ljudi zaokupljeno tom verom nazvalo je to naravno SACRILEGE na eng ili Bogohuljenje , Svetogrdje . Crkva je ovo uradila iz jednog razloga . Kada bi druga vera stupila na snagu , Crkva bi izgubila sve povlastice : poreze , placanje itd .

Mnogi od vas ne znaju i za drugih 10 Bozijih zapovesti . Vidite Crkva je i to pritajila . Navodno je jedna zapovest glasila : Ne gradite mi kuce jer svagde sam . Vidite , zasto graditi Crkve , Hramove , Manastire ako ej Bog svagde ? Zar ne mislite da je to malo blesavo.Ako razmisljate malo logicki videce te da je to sve pitanje ekonomskog opstanka i novca u danasnje vreme pa i od davnina . Sve sto ste culi i vidjali kao : pojava Bogorodice u krosnji drveta , neke znakove i tako to , sve je to laz .

Kada bi ljudi malo manje obracali paznju na Djavola i Boga bili bi mnogo zdraviji i sigurniji u sebe . Moja preporuka je da se oslanjate na sebe i da verujete u sebe . Bog i ako postoji dao nam je razum da se njime sluzimo i zapamtite da Bog ne daje niti uzima . Sami gradimo crne rupe sebi a ne znamo izaci iz njih.

Nadam se da je ovo bilo korisno . Pozdrav

Pre svega ko god pisao da Hriscanska crkva propoveda Egzorcizam to nije tacno . Hriscanska crkva ima egzorciste i ako ne podrzava to verovanje kao Katolicka .
Evo vam jedan tekst :
Stvarnost Zl(og)a
Zlo je stvarno, isto tako kao što je stvaran i Djavo. I nigdje se to ne ocituje tako ubjedljivo i jasno kao kroz djelovanje egzorcista, kaže Petar W. Miller u tekstu kojeg prenosimo u nešto skracenom obliku.

Iako je Sotona opasniji i učinkovitiji kad je u stanju uvjeriti ljude da duhovne napasti proistječu iz prirodnih sila, stalne pojave demonskih opsjednuća i egzorcizma svjedoče o moći i realnosti nadnaravnog zla. Konvencionalna (to jest, moderna naturalistička) mudrost drži da demonska opsjednuća pripadaju barbarskom praznovjerju prošlosti te da pojedinci koji su navodno opsjednuti zlodusima zapravo pate od psiholoških poremećaja koji trenutno nije do kraja istražen. Iako je očigledno da je doista bilo slučajeva krive dijagnoze, stajalište klerika koji nekritički pretpostavljaju, bez razumne analize ili procjene, da je svatko tko pokazuje nastrano ponašanje opsjednut, krajnje je netočno.
Tehnike za ispitivanje i suprotstavljanje demonskom opsjednuću usavršavale su se tijekom mnogih stoljeća. Na primjer, 1614. godine su u kodifikaciju Obreda egzorcizma u Rituale Romanum, knjizi koja je dugo vremena čuvana daleko od očiju široke javnosti, dodani postupci za otkrivanje je li dotična osoba zaista žrtva demonskog opsjednuća ili jednostavno pati od “melankolije”, što je bio prvobitan izraz za mentalnu bolest.

Sve više svjedočanstava
Iako pretpostavka da je opsjednuće zastarjelo praznovjerje za ateista ili masona, koji uvijek nadnaravno primaju s rezervom, ona bi vjernike trebala navesti na ozbiljna razmišljanja o tome. Prvo bi se trebalo orijentirati na činjenicu da postoje pisani izvještaji o Isusu kako istjeruje demone iz opsjednutih osoba (na primjer, “Opsjednuti Gerazenac”, u 5. poglavlju Markova evanđelja) kao i Njegovi govori o zlim duhovima i đavolu. Čak i ako netko s potpunom rezervom prima povijesnu vjerodostojnost evanđelista, još uvijek postoji rastući broj egzorcista i egzorcizama koje je Katolička Crkva službeno potvrdila. Izvori svjedočanstava nisu samo svećenici i katolici, nego i liječnici, novinari, članovi obitelji i drugi očevici.
Prema raznim izvorima dade se zaključiti da je tijekom godina bilo nekoliko potpuno vjerodostojnih slučajeva opsjednuća. Najpoznatiji je onaj koji je poslužio kao osnova za roman Williama Blattyja iz 1972. godine pod nazivom Egzorcist. Godine 1949. 13-godišnji dječak, čije ime nikad nije službeno otriveno, započeo je jeziv put u gradiću Cottage City u Marylandu (USA). Te je iste godine dječakova teta, s kojom je bio vrlo blizak, preminula. Prije smrti, teta je naučila svog nećaka kako da koristi Ouija ploču pomoću koje se navodno može komunicira sa umrlima pa time i s njezinom preseljenom dušom. Nakon nekoliko njegovih pokušaja da to učini, počele su se događati čudne stvari.
Članovi obitelji svjedoče da su čuli neobjašnjivu buku i glasove koji su dolazili iz zidova svaki puta kad bi dječak bio u kući. Dječak je postao i emocionalno nestabilan, jer se njegov krevet počeo sam od sebe micati a mogle su se vidjeti i stvari kako lebde po sobi, uključujući i sliku Krista koja je bila bačena sa zida. Nakon što im liječnik I psihijatar nisu mogli pomoći, roditelji su se obratili luteranskom svećeniku za duhovno vodstvo, ali ih je on odbio. Očito prepoznajući prisutnost nečeg nadnaravnog, te im je preporučio da se obrate katoličkom svećeniku.

Pobjeda nad zlom
Dječakovi su roditelji sina smjestili u bolnicu Georgetown na skrb oca Edwarda Alberta Hughesa, koji je u bolničkoj sobi počeo moliti egzorcizam, no pet minuta nakon toga bio je prisiljen prekinuti kad ga je dječak teško ozlijedio oprugom koju je uspio iščupati s kreveta.
Nekoliko dana kasnije, članovi dječakove obitelji bili su prestravljeni kad su našli riječi “St. Louis” krvlju napisane na dječakovim grudima. St. Louis bilo je mjesto gdje je živjela dječakova teta u vrijeme smrti. Vjerujući da će u tom gradiću naći rješenje problema, obitelj se preselila u St. Louis kod jednog rođaka. Tamo su došli u kontakt s ocom Raymondom J. Bishopom, a ovaj se obratio ocu Williamu S. Bowdernu, za pomoć koji je odmah pristao. Budući da je trebao i duhovnu i fizičku pomoć kod egzorcizma, otac Bowdern je nagovorio mladog sjemeništarca Waltera Hallorana da mu pomogne.
Tada je dječak prebačen u bolnicu koju su vodili aleksinci. Većina egzorcizama traje dan-dva, ali u ovom slučaju proces je trajao preko šest tjedana. Prilikom mnogih pokušaja egzorcizama, krevet se žestoko tresao, a stvari su nekontrolirano letjele sobom. Na dječakovom su se tijelu pojavili različiti znakovi, kao da je bio fizički mučen. Na nekim su se mjestima nejasni znakovi formirali u riječi, uključujući i jasno ispisan tekst “ZLO”.
U svibnju 1949. godine, nakon skoro 30 pokušaja i šest tjedana intenzivne molitve, egzorcizam je uspio. Dječak je izgovorio riječi “Christus Domini” i opsjednuće je prestalo i dječak se mogao vratiti u Maryland i nastaviti normalno živjeti.

Različita mišljenja
Iako većina onih koji su sudjelovali u egzorcizmu čvrsto vjeruje da su se suočili s nadnaravnim zlom, ima i onih koji nisu u to toliko sigurni. Nakon događaja, svjetovna i religiozna ispitivanja događaja ponudila su, nezavisno jedni od drugih, dva moguća znanstvena objašnjenja: da se radilo o prirodnom, iako “paranormalnom”, događaju (kao što je telekineza), ili da je dječak bio žrtva seksualnog zlostavljanja svoje tete što je dovelo do disocijativnog poremećaja ili privremene psihoze. Ipak, to nije moglo objasniti pojavu riječi na dječakovom tijelu.
“Te oznake su bile vrlo određene i jasne” – sjeća se otac Halloran, a sveukupno 48 ljudi (uključujući svećenike, liječnike, ostalo bolničko osoblje i članove obitelji) zaklelo se da su bili svjedoci tim pojavama. Pa ipak i dalje ima skeptika, a jedan od njih je i prof. teologije, vlč. Francis X. Cleary: “Ne zaključujte prebrzo da se radi o religijskom području”, - kaže on. “Ne izvlačite zaključak da se radi o đavolu. To će prije biti, paranolmalna pojava i psihička nestabilnost.”
Čini se da je takvo razmišljanje u suprotnosti s nalazima liječnika i psihijatra koji su dječaka proglasili fizički i mentalno zdravim u vrijeme događaja u Marylandu. Osim toga, do svoje smrti 1983. godine, egzorcist (otac Bowden) je podržavao mišljenje da se u bolničkoj sobi u St. Louisu radilo o stvarnom zlu. Bowdern nikad nije porekao svoje uvjerenje da je bio sudionikom vrlo stvarne borbe s đavolom. I otac Halloran uvijek je ostao pri tvrdnji da je ono čemu je bio svjedokom dok je pomagao pri egzorcizmu bilo stvarno. Komentirajući film koji je proizašao kao rezultat cijele priče, Halloran je izjavio da je Egzorcist “najtočniji prikaz Obreda egzorcizma, stanja opsjednutosti i onog što se događa za vrijeme egzorcizma.”
U siječnju 1999 godine, kardinal Jorge Medina, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, predstavio je novi (i ponešto kontroverzan) Obrednik egzorcizama. Kad ga je novinar zamolio da komentira sumnje koje mnogi kršćani imaju s obzirom na đavola, odgovorio je: “Znamo da postoje katolici koji nisu prošli dobru formaciju te sumnjaju u postojanje đavola, no to je stvar vjere i dio doktrine Katoličke crkve. Tko god tvrdi da đavo ne postoji, ne može se više smatrati vjernikom.”
Čini se da je u zadnjih deset godina potreba za egzorcistima bitno porasla. Godine 1993. u Sjedinjenim Državama bio je samo jedan egzorcist kojeg je službeno postavio Vatikan. Do godine 1999. broj se povećao na deset. Egzorcist koji djeluje u Nadbiskupiji New Yorka, otac James Labar, svake godine izvršava između 20 i 25 potvrđenih egzorcizama.