kad je prosla preko mene
kao da je pala sjena
u oblaku misli njene
stajao sam dva-tri trena

je li ovo zapovijest
ili je to nada ?

oci nam se nisu srele
ne znam koje ona zena
i ne mogu znati sada
mozda tek za dva tri tjedna
shvati je l' to bila sudbina
il' samo nada...

 

jos jedna:

Sal Od Svile

Ja sam bio pogresan
Kad sam ti stavio ruku na rame
Tamo je drzao dugo
I govorio rijeci

Ja sam bio pogresan
Kad sam trazio da mi kazes
Koja si strana
Postoje pravila igre
Ti znas da ne mozes sama

Ispod svih tih zastava
Sto vijore svud oko nas
Ne postoji mjesto
Gdje mogla bi stati
Visoko dignuti ruke
I pjevati nasu pjesmu
I pjevati nasu pjesmu.

Protiv volje umijesan
U staru zavjeru strana
U staru zavjeru nada
Ja sam jednoga dana
Slucajno nasao put
Ispod svih tih zastava
Sto vijore ...

Kapi s oboda
Sada padaju na uze i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori sal od svile ...
Kapi s oboda
Sada padaju na uze i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori sal od svile ...

e tu smo pisali vec anea-sal od svile , ma nevermind , dalje.......



mozda si ti stvorena za raj
oci kao nebo poklanjas
svako tvoje jutro nadje sjaj
na svako pitanje ti odgovor znas.

Svaka noc je tvoja potreba
prilika da sakrijes svoj trag
bezaces od stranih pogleda
jer nijedan tebi nece biti drag.

I dok cekamo san , ti  mi govoris - Da.

Cuvas bol na usnama
sve je nestalo  kao  san
sta ti nudi novi dan
samo bol na usnama.

Svaki razlog previse je bled
dobro znas da vise nemas kud,
osecas na svome vratu led
stranih ruku koje mirisu na blud.

Znam je , to je bol na usnama ili tako nesto.Txt je odlican.

Ne, nemoj mi prici
hocu izdaleka da volim i zelim tvoja oka dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Nemoj mi prici.
Ima vise drazi ova slatka strepnja, cekanje i stra"
Sve je mnogo lepse donde dok se pamti
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici.
Zasto to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja.
Izdaleka samo divimo se svemu,
ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva.

secam se te godine kada sam znao ime svake ulice
kada sam sedeo u prolazu i cekao da padne mrak
leto je bilo vrelo kao vino kad se prolije
i rekla je da u mojoj glavi cuje gitare i bubnjeve
Secam se te godine kada sam znao ime svake devojke
ü mojoj ulici samo svirali i cekali da padne mrak
leto je bilo vrelo kao vino kad se prolije
i samo je zvuk gitare znao da me opije

secam se te godine i njene crvene letnje haljine
i kad je legla kraj mene
upalila radio
note su zaplovile
Rekla je - pridji blize da te bar jednom osetim,
              dodirni me malo nize...
A ja sam gledao u oblake

Uzmi me , to je sudbina
Ima zena koje zakljucaju srce poput dragog kamena
Uzmi me, to je sudbina
Ima zena koje zakljucaju srce poput dragog kamena.


Ako trazis nekoga, nekoga za setanje,
Onda ja sam covjek za tebe
Imam sedam milja duge, korake,
Lake kao oblake.
Ako trazisÿ nekoga, nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe
Uzmi me, to je sudbina,
Ima zena koje zakljucaju srce poput dragog kamena
Ako trazÿisÿ nekoga, nekoga za cuvanje,
Onda imam ruke za tebe,
I za tvoje vrelo celo, dlanove, ej....
Meke kao jastuke
Ako trazis nekoga, nekoga za zauvjek,
Onda tvoj sam covjek oduvjek 

Ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
i da stvaram polako pesmu o tebi
gledäm tvöje telo , ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno:
  Hej poljubi me
  pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me
  hej poljubi me
  pa se privi tik uz mene
  i zapevaj
  ako znas bilo sto...

zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem - oh ti ludo jedina
  hej poljubi me
  pa mi prste u kosu zavuci i zagrli me
  hej poljubi me
  pa se privi tik uz mene i zapevaj
  ako znas , bilo sto...

stari dobri Dzoni Stulic

Bila je tako lijepa

Bila je tako lijepa,
uvijek se sjećam nje,
Bila je tako lijepa,
kao tog jutra dan,
Divna je ona bila,
kada sam ostao sam,
Više se nismo sreli,
jer nju je odnio dan.

Sve ja kao tajna
ostalo na keju tom,
Oči, njene ruke,
plačni pogled njen,
Možda je tako bolje,
zaborav briše sve,
Ali ipak, ipak često,
često se sjetim nje.

Danima kiša lije,
uz prozor stojim sam,

Prošlo je mnogo dana,
obuze tad me san,
Sjetih se onog jutra
našega rastanka,
Sjetih se tihe
rijeke kojom je otisla.

Zaboravi

Ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me,
Kao da me srećeš prvi put.
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži…i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno…
i noći zaboravi…
Gradove kojima smo mijenjali imena,
I ucrtavali u karte samo nama dostupne…
Onaj hlad pod maslinama u našoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok naš i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio…

Zaboravi da si ikada rekla da me voliš,
I kako se nikada, nikada, nećemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
Koje smo zajedno čitali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri Bogarta i Kazablanku,
Naročito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s početka Tuškanca,
I onaj naš poljubac na kiši
Za koga bi znala reći:
"Nikada neću zaboraviti".
Molim te zaboravi…

I kada ti kažem da zaboraviš,
Kažem ti to zato što te volim
Kažem ti to bez gorčine.

Otvori oči ljubavi,
Našim gradom prošli su tenkovi.
Odnijeli su sobom sve što smo bili,
Znali… imali…
Zato… Zaboravi.

Čemu sjećanja?
Pogledaj kako trešnja u tvome vrtu
Iznova cvjeta svakoga proljeća.
Nasmiješi se jutru koje dolazi,
Zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je već. dragana, hoću da kažem,
zreli smo ljudi,
To jest, nismo više djeca
I znam da nije lako.

I znam da možda i boli... ali pokušaj,
Molim te, pokusaj… zaboravi!

I ako me sretneš negdje u gradovima stranim,
Po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
Sretni me, kao da me srećeš prvi put;
Nismo li se mi već negdje vidjeli,
Kaži… i zaboravi.