Prošla je i posljednja utakmica kvalifikacija za SP 2006. Utakmica je prošla, a sranja su ostala. Ima ih mnogo, pohvatao sam neke ovlaš gledajući BHT1, pa ću ukratko da da izložim, pa bilo vam pravo...
1. Sabahudin Topalbećirović, za vrijeme utakmice, priča kako "bombe padaju", a na tribinama "opšta klanica"...
Podsjeti me na legendarnog sarajevskog ratnog izvještača: "Granate padaju na metar od mene, ljudi mrtvi padaju po pločniku..." Da nije žalosno bilo bi smiješno.
2. Izveštač nas informiše kako svi beogradski mediji slave (sa ne skrivenim zadovoljstvom, eeej) pobjedu SCG nad BIH, pokazuje Blic, ogroman naslov Plavi na mundijalu (ili u Nemačkoj, tako nesto) a skroz sitno rezultat...
3. Neki Zenga (divna li nadimka) priča kako su BH fanatikosi bili skroz fini (kamera za to vrijeme prikazuje iste kako poziraju sa počupanim stolicama sa Marakane) a da su na njih jurišali četnici, vidio je on i kokarde na šajkačama i noževe u rukama ( mada su na svim snimcima najbliži navijači Srbije odvojeni sa obe strane 20 redova sjedalica). Pa onda onaj nestretni momak sto je ostao bez prsta, je li od šipke ko što kaže Zenga, ili od zapaljive naprave koju je držao u ruci, pa se morala izvršiti amputacija, kako kaže bolnički izvještaj?
Pitanje za razmišljanje: kako 1 (slovima: jedan) navijač može pronijeti nož na utakmicu najvišeg rizika, da ne govorimo o većoj grupi? Četnička urota! Pa što ih onda ne pustiše da dovrše posao? Šašavi su ti četnici, ko će njima znat.
4. Izvještač iz tačke 2. pita navijača kako to da je iz BiH a navija za SCG, a na kraju priloga pušta snimak iz najvećeg grada Raške, oblasti u Srbiji, Novog Pazara, Pazarci pjevaju o Bosni, on ih hvali. Eto, samo mu se kaz'lo.
5. E ovo nisam baš najbolje čuo, al reče lik nešto u stilu: teško je kad se izgubi, a još je teže kad se dušmani raduju (ide slika iz Banjaluke). E sad, šta je stvarno mislio, al preneseno značenje je jasno. I previše jasno za državnu televiziju.