otišla je zbog ćele i ostalih izopačenih ludaka okosnica alijinih

A sto u Bihacu i okolini vise nema Srba?

A Drvar?

evo zasto:

Bosanski Srbi imaju šest strateških ciljeva
Karadžić: 0190-8517 – 0190-8526

“Srpska strana u BiH, Predsjedništvo, Vlada, Savjet za nacionalnu bezbjednost koji smo formirali donijela je strateške prioritete srpskog naroda, odnosno strateške ciljeve srpskog naroda, od kojih je prvi strateški cilj razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice, državno razdvajanje. … Drugi strateški cilj je, čini mi se, koridor izmedju Semberije i Krajine. … nema Krajine, nema Bos. Krajine, nema Srpske Krajine, nema Saveza srpskih zemalja, ukoliko ne ostvarimo taj koridor koji će nas dobro integrisati koji će nam omogućiti nesmetan protok iz jednog dijela naše države u drugi. Treći strateški cilj je uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice između dva svijeta. … Četvrti strateški cilj je uspostavljanje granice na rijeci Uni i rijeci Neretvi. … Peti strateški cilj je podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od ova dva dijela efektivne državne vlasti te konstitutivne države. … Alija nema državu dok mi imamo dio Sarajeva. … Međutim, borbama za Sarajevo držimo borbe daleko od Krajine, daleko od Semberije, daleko od Drine, daleko od svih onih krajeva gdje bi se, eventualno, mogli sukobiti sa Muslimanima. … Šesti strateški cilj je izlaz Srpske Republike BiH na more.”[3] 0190-8523 – 0190-8524.

Prvi strateški cilj je najvažniji
Momčilo Krajišnik: 0190-8559 – 0190-8561

“Samo ja bih htio jedno objašnjenje, pošto sam i ja učestvovao u donošenju tih ciljeva. Mi se moramo opredjeliti u jednom. Prvi cilj je najvažniji i on je za ove ostale ciljeve, svi ostali ciljevi su podtačke prvog. Jesmo li se opredjelili, da se konačno razgraničimo sa druge dvije nacionalne zajednice. Mi ćemo se razdvojiti sa njima, ako se Bosna i Hercegovina pocijepa na troje. … Kad smo govorili da gdje su Srbi, to je srpska teritorija, to je mobilizacija cijelog srpskog naroda, mi ćemo organizovano, korektno našem narodu dati krov nad glavom. Preseliti ga ako treba, nećemo dovesti u genocidan položaj.”[9] 0190-8559 – 0190-8560.

http://www.un.org/icty/bhs/cases/milosevic/documents/docpros/expert/mil-rep-donia030729b.htm#_ednref5

samo malo trebas da prostudiras kakvi su planovi bili u glavama vojno-politickog krila bosanskih srba...

celina zena je srpkinja..

Kako ti ne dosadi taj copy/paste? 

Pa ako oces izvor, servirati, nece prepisivati 

pa 

 dabicu se zali sto su srbe ubijali po sarajevu granatama i snajperima...

mislis Velikoj Srbiji ajde ba, otisli svi, sto ne bi i BIH...

Ramiz Delalić je široj javnosti poznat po ubistvu srpskog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji, 2. marta 1992. godine. Upamćen je po bizarnom priznanju zločina pred televizijskim kamerama. Iako je priznao ovo ubistvo, vlasti nisu ni pomišljale da pokrenu postupak protiv njega.
Razlog je Delalićevo prijateljstvo sa muslimanskim liderom Alijom Izetbegovićem, koji mu je za ratne zasluge poklonio i pištolj s posvetom

a ti ovoj dvojici zapali sveću i zahvali se što je Sarajevo bilo pod opsadom  

a ja znam kome treba zahvaliti za Republiku Srpsku  

a ja znam kome treba zahvaliti za Republiku Srpsku  

priznanja krivice :

Milan Babić

"Žaljenje koje osećam zbog toga je bol sa kojom moram živeti ostatak života. Ovi zločini i moje učešće u njima nikada ne mogu biti opravdani. Ostajem bez reči kada treba da izrazim dubinu moga kajanja za ono što sam učinio i za uticaj moga greha na druge. Mogu samo da se nadam da iznoseći istinu, priznanjem krivice i izražavanjem mog kajanja mogu poslužiti kao primer onima koji još pogrešno veruju da takva nečovečna postupanja mogu ikada biti opravdana."


Miroslav Deronjić

"Časni Sude, klanjam se sjenama nedužnih žrtava u Glogovi. Sve što sam uradio u ovom Sudu, ako to išta vrijedi, poklanjam njima, u nadi da će to bar malo ublažiti bol njihovih najbližih. Poznajem tu bol, jer je i ja nosim. Kajem se zbog progona koji sam počinio, žalim za svim žrtvama ovoga rata jer su nepotrebne, ma u kom groblju počivale. Izvinjavam se svima koje sam ražalostio i koje sam iznevjerio."



Duško Sikirica

“Želim da kažem ovom Vijeću da strašno žalim zbog svega što se odigralo u Keratermu dok sam ja bio tamo. Osjećam samo žaljenje za sve živote koje su izgubljeni i živote koji su narušeni u Keratermu i Prijedoru 1992. u događajima kojima sam nažalost i ja doprinio. Naročito mi je žao što nisam imao dovoljno moralne hrabrosti i moći da spriječim neke ili sve one grozne stvari koje su se dogodile. Želio bih biti u stanju vratiti vrijeme unazad i ovaj put postupiti drugačije nego tada. Razumijem da preuzimajući odgovornost za moju ulogu u ovim događajima moram biti kažnjen i nadam se da će ovo što se desilo meni biti dobra lekcija za bilo koga i bilo gdje koji se nađe u sličnoj situaciji u budućnosti. I stvarno se nadam da će mi biti oprošteno, iako razumijem da to nekima neće biti lako.”


Stevan Todorović

"Donosio sam i pogrešne odluke i činio pogrešne postupke. Tada nisam imao dovoljno hrabrosti i odlučnosti da spriječim dobrovoljce i lokalne kriminalce da čine zlo i da pljačkaju nesrpsko stanovništvo i za to se kajem."


Dragan Nikolić

"Šta ja mogu da kažem povodom toga? Ja mogu da kažem da se zbog svega toga iskreno kajem. Zaista se kajem, jer ako bih samo rekao “Kajem se” forme radi neke. Ja najbolje znam šta osjećam. Moje kajanje dolazi iz mene samog, jer veliku većinu ljudi ja sam poznavao odmalena. Zajedno smo odrasli, neki su mi bili komšije. Iskoristiću ovu priliku da se svim tim žrtvama i onim koje sam direktno provrijedio, na čije sam živote i sudbinu utjecao, izvinim, izvinim duboko, i svim onim koji su bili u Sušici – bilo dan, bilo mjesec, bilo više vremena."


Dragan Kolundžija

"Prije rata sam se družio sa svim ljudima, bez obzira na naciju i vjeru. Danas ja nemam nikakvih predrasuda u tom pogledu. Sada sam svjestan da sam tada bio oruđe u tuđim rukama i zbog toga se gorko kajem. Izražavam žaljenje zbog svih djela, uključujući i ono što sam trebao da učinim, a nisam dovoljno učinio. Svjestan sam da time ne mogu pružiti nadoknadu mojim Prijedorčanima, ali se nadam da pružam doprinos nekom novom početku. Moje pokajanje sigurno neće ukloniti ožiljke bolne prošlosti, ali se uzdam da će pomoći da rane zarastu."


Predrag Banović

“Žao mi je svih žrtava i proklinjem svoje ruke što su na bilo koji način nanijele bol nevinim ljudima. Želio bih da se ove moje riječi, iskrene riječi, shvate kao lijek ranama i kao put ozdravljenja i pomirenja svih u Prijedoru, onako kako je bilo prije rata.”

Ranko Češić

"Najpre želim bez lažne patetike koja bi preuzrokovala bol porodicama da izrazim svoje najdublje kajanje za sva zla koja sam počinio. Riječi kao što su kajanje su nedovoljne da se iskaže šta čovjek osjeća, kao što sam ja. Ja sam...priznao krivicu po tačkama za koje sam optužen i nastojao da pomognem i Tužilaštvu i Sudu da jedan mali delić istine dođe do ljudi, da se ovakve stvari ne dešavaju što sam ja činio... Nadam se da će ovo moje iskreno kajanje, koje najbolje ja osjećam, pomoći da do ovoga više ne dođe."


Damir Došen

"Kriv sam zato što sam pristao da budem u Keratermu. Kriv sam zato što im više nisam pomagao. Zbog toga sam kriv pred Bogom, pred tim ljudima i pred vama, časni Sude. Žao mi je svakog čovjeka koji je propatio, svake porodice koja je ostala bez svog bližnjega, svakog djeteta koje je ostalo bez oca, žao mi je svake majke koja je ostala bez sina.”

http://www.icty.org/sections/Outreach/Priznanjekrivice