Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

Registracijom prihvatate pravila foruma.
ConQUIZtador
banner
Trenutno vreme je: 22. Feb 2020, 08:21:41
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 3  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Desmond Morris ~ Dezmond Moris  (Pročitano 12106 puta)
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Opasna sreća
(Odvažno ponašanje)

Namjerno, dobrovoljno biranje rizičnih situacija izvor je sreće pojedincima kojima običan život ne pruža dovoljno smionih izazova. Već smo objasnili kako je život praiskonskog lovca pretvorio naše pradavne pretke u ljude koji se redovito izlažu pogibelji, u ljude koji su prilikom lova na velike životinje spremni prihvatiti opasnosti. Postali smo hrabri na način nepoznat majmunima koji su živjeli na drveću. Mnogi su ljudi danas posve zadovoljni kada izbjegavaju pogibelj i ako uživaju u smirenom životu u kojem nema gotovo nikakvih rizika, ali nekima je takva egzistencija isuviše pitoma, pa žude za uzbuđenjima u preživljavanju pogibelji koje su sami stvorili. Sreća se pri tome naravno ne postiže u suočenju s izazovom, već u njegovom uspješnom prevladavanju. Trenutak sigurnosti koji slijedi nakon pogibli, vrijeme je kada obuzetost primordijalnom srećom teče našim venama.

Dva danas najpopularnija oblika odvažnog ponašanja su kockanje i ekstremni sportovi. Kockanje stavlja u opasnost naš bankovni račun, ali ne uništava naše tijelo. Veliki dobitak u ruletu, pokeru ili na državnoj lutriji, u dvorani za tombolu ili na trkama, nepopravljivom kockaru stvara val opčinjenosti: on tada u trenu zaboravlja sve loše stvari u životu. Utjecaj te opčinjenosti srećom tako je jak da pojačava kockarski nagon, čak i u situacijama kada ukupan zbroj poraza i razočarenja deseterostruko nadilazi nagrade koje donosi nekoliko zanosa.

Kod ekstremnih sportova situacija je nešto drukčija. Jedan jedini loš trenutak čovjeka koji ulazi u rizik može stajati života; tada je igra gotova zauvijek. "Paternalističke", zaštitničke vlade pokušavaju zaštititi ljude od njih samih, od ludosti koje ljudi sami sebi nanose, tako da zakonom zabranjuju različite opasne sportove, ali takav postupak ne zaustavlja još ekstremnije sportske avanture. Nisu za te ljude ona dopuštena uzbuđenja na livadi, roller-coasteri ili možda nešto ozbiljnije planinarenje i skijanje. Za njih je ilegalnost gotovo preduvjet da neki ekstremni sport pruži onaj krajnji užitak preživljavanja opasnosti. I premda takve aktivnosti dovode vlasti do bijesa, penjanje po vanjskim stranama nebodera ili spuštanje padobranom sa zgrada popularni su sportovi koje prakticira manjina ovisna o riziku.

Jedan od najopasnijih novih ekstremnih sportova je "jahanje" na vanjskoj strani kola podzemne željeznice. U New Yorku taj se "sport" zove "subway-surfing", a u Londonu "Tube-surfing". Mladići se drže za krov ili za stražnju stranu vlaka i pokušavaju izbjeći da ih vlak pri ubrzanju ne izbaci. U tome ne uspijevaju uvijek, i to ima pogubne posljedice.

Posljednjih godina došlo je do nevjerojatnog bujanja novih opasnih sportova, pa su se tako stvorile organizacije poput Kluba opasnih sportova (DSC) ili Asocijacija ekstremnih sportova (ESA). Kako bismo stekli neku ideju o raznolikosti potrage za takvom vrstom ljudske sreće, ovdje ću navesti popis samo nekih takvih sportova. Neki su dobro organizirani i legalni, a drugi su zabranjeni: base-jumping (skakanje sa zgrada padobranom), body-boarding (jahanje na valovima sa skraćenom daskom), bridge-jumping (skakanje s mostova), bungee-jumping (skakanje u ponor s elastičnim konopcem), catapulting (skakanje u ponor s konopcem uz katapultiranje), cave-diving (ronjenje u spiljama), dirt-boarding (spuštanje niz bilo kakav teren na dasci s kotačima), hang-gliding (letenje zmajem), kite-boarding (spuštanje na valove daskom i zmajem), kite-surfing (skijanje na vodi uz pomoć zmaja), land-sailing (terensko jedriličarstvo), Le Parkour (skakanje sa zgrade na zgradu), microlighting (letenje improviziranim letjelicama do 500 kg), mountain-boarding (spuštanje niz planinu s daskom na kotačima), paragliding (let glider-padobranom), sand-boarding (jedriličarstvo na pijesku), ski-boarding (akrobacije na skijama), sky-diving (rizično padobranstvo), sky-surfing (padobranstvo s daskom), snow-boarding (daskanje na snijegu), steep-skiing (spuštanje skijama sa planinskih vrhunaca), street luge (sanjkanje «terezinom» po ulicama), stunt pogo (akrobacije na motki s oprugom), surfboarding (daskanje na kotačima), wake-boarding (akrobacije na vodi uz dasku i gliser), whitewater rafting (rafting na divljim vodama), wing-walking (hodanje na krilima aviona za vrijeme leta) and wingsuit sky-flying (let slobodnim padom odijelom s krilima).

Takvi «sportaši» vrlo jasno izražavaju svoje motive. Oni ne traže slavu ili bogatstvo poput sportaša uobičajenih sportova. Njihov je cilj isključivo uzbuđenje u izbjegavanju opasnosti koje su sami stvorili. Kada izvedu jedan svoj "pothvat" i kada ga na kraju prežive bez ogrebotine – to je dovoljno. Njihov je motto: "Ključ sreće je sloboda, a ključ slobode je hrabrost" ili "Ne mjeri život brojem uzdaha, već stvarima koje ti oduzimaju dah". Oni preziru ljude koji su isuviše bojažljivi da sudjeluju u njihovim aktivnostima, stoga takvim ljudima preporučuju: "Izbjegavaj ranjavanje i pažljivo slijedi ove upute; ostani kod kuće, ostani u krevetu, nemoj pasti s kreveta i nemoj činiti ništa – samo spavaj."

Čini se neminovnim: što se društvo više bori da pripitomi ekstremne strasti svojih stanovnika, to ćemo češće vidjeti "opasnu sreću" na djelu. Što ćemo češće biti u korzetima sigurnosnih remena, u svijetu ograničene brzine, to ćemo se sve više suočavati s pobunjenicima koji se izlažu užitku u zabavama koje ugrožavaju život. To je još jedan način kojim nas i dalje slijedi duh hrabrog, primitivnog lovca.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Selektivna sreća
(Histerik)

Ova vrsta sreće sastoji se u zanemarivanju svih životnih tegoba osim jedne. Ljudi koji boluju od depresije vjeruju da jedino oni svijet vide na jedino ispravan način, te da sretni ljudi jednostavno zaboravljaju, ili namjerno zanemaruju očajne probleme i boli egzistencije. Oni ne mogu razumjeti kako itko može uživati i imati ijedan trenutak sreće kada postoje milijuni ljudi koji gladuju, kada postoje zatvori za mučenje, životinjski eksperimenti, onečišćena okolina ili koje god im je područje najviše priraslo srcu. To je neke ljude navelo da sreću definiraju na najmanje laskav način. Einstein je primjerice definirao sreću kao "ideal svinjca". I kada pogledamo fotografije velikog tužnog lica staroga genija, vidjet ćemo da se nije podsmjehivao malim stvarima. Previše je znao da bude sretan, i očito niti jednog trenutka nije bio sposoban isključiti taj svoj veliki teret spoznaje. Drugi ljudi sa sličnim stavovima definirali su sreću kao histeričan zaborav, nevinost, neinteligentnost ili spokoj luđaka.

Postoji pozitivna i negativna strana histerične sreće. Pozitivna je strana da je s osobama koje pokazuju histerične crte ličnosti obično zabavnije živjeti. Loša je strana što one svuda oko sebe mogu stvoriti kaos. Kada odbijaju priznati da postoje problemi koje im nanosi život, oni su sposobni živjeti u stanju blaženog veselja. Pada nam na pamet slika Nerona koji gusla dok Rim gori. Histerici su sposobni zabavljati se čak i kada je sve oko njih očajno. Naposljetku će ih okolnosti naravno oboriti, ali u jednom trenutku oni su sposobni na to zaboraviti. Ako slučajno imaju dovoljno talenta možemo im oprostiti što zanemaruju kaos, ali prije ili kasnije taj će im se kaos osvetiti.

Jedan stariji nizozemski umjetnik kojeg sam nekoć poznavao, živio je i slikao u maloj kolibi usred šume, i jednom mi je rekao: "Kada bih činio sve što bih trebao učiniti, nikada ne bih imao vremena da nešto dovršim." Time je želio reći: kada bi održavao svoj atelje čistim i urednim, kada bi bio učinkovit u svojem dopisivanju, i obraćao pozornost na sve one svakodnevne trivijalnosti koje većina ljudi smatra najbitnijim za svoje blagostanje, nikada ne bi imao vremena ili energije da sjedne za svoj štafelaj i slika svoje slike. Njegov je slikarski stil bio težak i zahtjevan i za nj je trebalo mnogo sati intenzivne koncentracije. Da nije zanemarivao druge aspekte svog svakodnevnog života njegov bi važan posao od toga patio.

Ali on je ustvari bio tek polu-histerik, jer je bio svjestan činjenice da zanemaruje stvari koje je smatrao trivijalnima. Punokrvni histerik čak nije ni svjestan onoga što zanemaruje; on je to sposoban potpuno izbrisati iz svoje svijesti. Premda uspijeva postići veliku sreću kada se posvećuje svojem radu koji ga ispunjava, polu-histerik ipak nesvjesno pomalo brine o svim običnim svakodnevnim dužnostima koje bi, poput svih nas, morao poduzimati, ali on ih svojevoljno zanemaruje kako bi postigao svoj posebni cilj.

Umjetnik Francis Bacon još je jedan primjer osobe koja je zanemarivala ono obično kako bi postigla ono iznimno. U vrijeme kada su se njegove slike već prodavale po nekoliko milijuna funti svaka, kada je već bio star, on je i dalje živio u svojem prenatrpanom ateljeu, u maloj sobici samo sa krevetom. Kada za kupanje nalazila se u maloj kuhinji a sobe su bile osvijetljene golim žaruljama. Na proslavi osamdesetog rođendana, čestitari su mu donosili bukete cvijeća, a on je sarkastično komentirao: "Kako je to glupo – pa ja nisam osoba koja ima vaze". Čak mu je i čišćenje prljavoga rublja organizirala umjetnička galerija. Mnogi kreativni ljudi tvrdoglavo odbijaju trošiti vrijeme na svakodnevne stvari, a neki, poput Bacona, pokazuju iznimnu sposobnost da posve izbrišu sve što im odvraća pažnju.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Sreća u spokoju
(Meditant)

Ova se vrsta sreće postiže kontemplacijom i izolacijom od svakodnevnih životnih briga. Cilj meditanta je pronaći unutrašnji mir. Takva je sreća slična prethodno spomenutoj, ali umjesto da tek s vremena na vrijeme iskočimo iz svjetovnih problema, ovdje se još pojavljuje i namjerno, filozofsko ili religiozno isključenje ostatka svijeta, odnosno «uključenje» pozornosti na sebe.

Mnogim se ljudima čini da ova vrsta sreće nije u skladu s pravom ljudskom prirodom. Ako su ljudska bića po svojoj prirodi aktivna, uporna, ako istražuju, ako su ljudi radoznali i puni energije, onda je s evolucijskog stajališta teško razumjeti ideju prema kojoj viša stanja svijesti postižemo tako da dopustimo da nam se sve izbriše iz uma. Premda meditanti možda mogu pronaći sreću u vlastitim mozgovima, energičnijim pojedincima čini se da se svi ostali bolje zabavljaju vani, gdje ima više aktivnosti.

Svijet meditanta može biti prožet osjećajem spokoja, ali za nas ostale to je isuviše pasivno. Nema navale emocija, niti veselja koje nas obuzima: postoji tek tihi osjećaj odmicanja od svijeta. Kada dođe do tog odmicanja, meditanti doista mogu iskusiti osjećaj spokoja; nekim ljudima to isključenje svijeta i svakodnevnih briga može biti golema nagrada. Ali za mene to nije ništa drugo doli bijeg od stvarnosti a ne otkriće nove, unutrašnje stvarnosti. Za mene, a vjerujem i za većinu ljudi, svijet je isuviše uzbudljivo mjesto da bismo ga isključili zbog filozofije koja promatra isključivo unutra.

Ali pošteno govoreći, ljudi koji prakticiraju potragu za srećom spokoja kao ozbiljno zanimanje imaju pred svima nama ostalima jednu prednost. Ako posjeduju dovoljno spokojnu vrstu ličnosti, ličnost koja im dopušta da na duže vrijeme isključe svaku ljudsku radoznalost, i ako u svojim meditacijama uspiju, oni mogu postići mnogo duža stanja sreće od nas ostalih.

A za ostale, obično aktivnije ljude,  postoje duga vremenska razdoblja anticipacije i tek poneka prilika za povremene vrhunce intenzivne sreće koja će nas obuzeti. Ali ako meditanti doista mogu pronaći sreću u svojim potragama u unutrašnjosti vlastite duše, onda bi oni to stanje sreće barem teoretski mogli održati mnogo duže vrijeme.

To se dobro ilustrira u učenjima Bude. Ključ njegove filozofije je "Srednji Put", koji možemo sažeti na sljedeći način: "Shvaćanjem da se oni koji poriču svoje požude mogu uništiti, i da oni koji ih slijede mogu završiti jadno, Buda je uvidio da postoji Srednji Put, a to je jednostavno gubitak vlastitih požuda." Drugim riječima Buda je odbacio mazohizam samoodricanja i mnoga neminovna razočaranja krajnjih hedonista, pa se usredotočio na središnju zonu između ta dva ekstrema. Kada bismo bili cinični to ne bi bilo ništa drugo doli filozofija kompromisa, "umjerenosti u svim stvarima": ideja prema kojoj je jedno piće dobro, dok nam dvadeset pića uništava jetru itd., ideja o blagom umjesto rigoroznom ograničenju, ili pak o blagim užicima umjesto o razvratu.

Ali to nije ono što je Buda doista mislio. On nije mislio da je Srednji Put umjerenost u iskazivanju požude, već je govorio o gubitku požude uopće. On nije smatrao da je "spektar požude" neka vrsta skale od posve zatomljenog do posve razularenog. On je mislio da je riječ o dva oprečna ekstrema s posve neutralnom točkom na kojoj požuda uopće ne postoji.

U tom području, na toj točci, um pronalazi smirenost i stanje nirvane – stanje dubokog unutrašnjeg osjećaja slobode i suzdržanosti. Ako to može dovesti meditanta do stanja spokojne sreće, onda teoretski ta potraga ima prednost jer nije prolazna već dugotrajna.

Ali, je li doista moguće duže vrijeme održati intenzitet obuzetosti srećom koji mi ostali osjećamo kada doživimo onaj trenutak - vrhunac sreće, posve je upitno.

Spokojna sreća, moramo reći, zvuči poput mirnoće smrti bez ostalih neugodnosti umiranja.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Posvećena sreća
(Vjernik)

Duboko religiozne osobe tvrde da posebnu vrstu duhovne sreće mogu pronaći kada dožive svoje najpobožnije trenutke. U tišim raspoloženjima, njihov je užitak sličan Spokojnoj Sreći, ali u žaru strastvenijih oblika religioznog obožavanja, njihova je sreća mnogo aktivnija, a katkada čak i mahnita. Kada dva milijuna muslimanskih hodočasnika stigne u Meku, ili kada velike povorke kršćana stignu u Lourdes, i kada se prepuste preplavljujućim osjećajima pobožnosti prema svojim božanstvima, mnogi sudionici dožive raspoloženje religiozne ekstaze. Mentalno blaženstvo koje ih tada prožima traži neku vrstu objašnjenja. Ključni element ove vrste sreće je potpuna, slijepa vjera u obilježja dotičnih religija. Kada bi tu na scenu nastupila analitička misao, razložna rasprava, znanstvena debata ili čak obični zdravi razum, sve bi bilo izgubljeno. Dotična božanstva moraju biti svemoguća i sveprisutna, i njihova božanska natprirodna volja mora se u svako doba poštovati. A masovno iskazivanje pobožnosti vjernih sljedbenika prema božanskim likovima vlastite religije, pruža najbolju šansu za strastveni doživljaj svete ili duhovne sreće.

U tim se prilikama u biti do maksimuma uključuje sklopka davno izgubljene infantilne sigurnosti, sigurnosti koju smo zapamtili od vremena kada smo kao mala djeca osjetili obuzetost srećom u nježnom, ljubavnom zagrljaju zaštitničkog svemogućeg roditelja. To je ono što svima nama pri odrastanju potajno sve više nedostaje, to je ono što cijeli život nesvjesno nastavljamo željeti. Naš zreli ego i naša zrela odgovornost prisiljava nas da potisnemo potrebu da zaplačemo za roditeljskom pomoći. Ali kada bismo mogli pronaći novu vrstu simboličnog nad-roditelja, onda bismo opet mogli uživati u sada donekle izmijenjenoj ulozi djeteta.

Nije stoga slučajno da su tisućama godina glavna božanstva bila poznata po roditeljskim imenima poput Božice Majke, Velike Majke, Majke Zemlje ili kasnije, nakon nesretne promjene spola, poput Boga Oca. Tu upotrebu majčinskih i očinskih imena, kada govorimo o božanstvima, posudili su i neki njihovi sluge, kao što je slučaj s Vrhovnim Majkama (bez djece) ili sa svećenicima koji se nazivaju Očevima (također bez djece).

Svaki pojedinac sposoban da trenutačno obustavi djelovanja razuma, pojedinac sposoban da u pomoć zazove natprirodnog nad-roditelja, u toj pretvorbi onih infantilnih dana vjere, kada je malo dijete imalo potpuno povjerenje u biološke roditelje i trčalo im u naručje kad god je došlo u opasnost, može u tome pronaći veliku sreću. Kako sveti nad-roditelji nikada nisu tjelesno prisutni, oni ne mogu pokazati neke uobičajene slabosti stvarnih ljudskih roditelja. Oni ostaju apstraktni, a njihove se poruke i njihova učenja prenose njihovoj "djeci", preko lukavih posrednika koji organiziraju posebna ceremonijalna druženja kada pobožni mogu pomoći bližnjima da žar pobožne strasti podijele i pretvore u nebeski delirij.

Osjećaji koje doživljavaju ta odrasla pseudo-djeca doista su stvarni. Kada se združuju kako bi izrazili poštovanje prema svojim likovima božanstva, pobožni doista osjećaju da se valovi užitka šire njihovim tijelima; stoga Pobožnu Sreću ne možemo zanemariti. Takva sreća ponovno naglašava razmjere ljudsko-evolucijskog trenda neotenije, procesa kojim životinja postiže status odrasle jedinke, a da pri tom zadržava kvalitete nedorasloga. Svi smo mi čini se "Božja djeca" – čak i kada posenilimo.

IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Negativna sreća
(Patnik)

Sigmund Freud favorizirao je ovaj pristup i tvrdio kako "ljudi pokušavaju steći sreću tako da eliminiraju nesreću". Žalosna je istina da je stanje ekstatične sreće teže dugo održavati negoli stanje bijede i nesreće. Ako pojedinac u svom životu doživi veliku tragediju, poput gubitka partnera ili smrti djeteta, on će vrlo često biti dugo nesposoban ponovno steći sposobnost za veselje. Jedan poznati profesor mislio je da je odgovoran za smrt svojega sina, pa su ljudi primijetili kako se do kraja života uvijek oblačio u crno. Da je uspio izbaviti svoga sina iz ralja smrti, osjetio bi naglu obuzetost srećom neposredno potom, ali njegov osjećaj užitka ne bi dugo trajao. Žalosne posljedice teške rastave braka mogu trajati godinama, dok se nekontrolirani vrhunci sreće koji prate proces zaljubljivanja isto tako ubrzo rasplinjuju i gube emocionalni intenzitet. Vrijeme sporo liječi rane, a sreću rasipa još i brže.

Upravo zbog toga, stanja sreće nisu ništa drugo doli prekidi u doživotnoj kazni koju služimo od kolijevke do groba. Najviše čemu se možemo nadati jest da što duže održimo ugodno i zadovoljno stanje duha, i da takvo stanje prekidaju povremeni vrhunci intenzivnog doživljaja sreće. Međutim, za mnoge ljude (posebno za onu vrstu koja je završila na Freudovu kauču), život je velika pustinja duševnih boli s tek povremenim oazama ugode. Za njih je, kako je rekao Freud, potraga za srećom traženje odgovora kojima bi objasnili i eliminirali svoje boli.

Drugi ljudi koji žive u fizičkoj a ne duševnoj boli, sreća obično dolazi u obliku bočice analgetika. Kada dođe vrijeme da ponovno uzmu lijek, onaj trenutak olakšanja dugog razdoblja boli postaje klasični trenutak "negativne sreće". Zdravim je ljudima osjećaj odsutnosti boli norma, pa bol jedva i zamjećuju. Ali kronično bolesnima, trenuci olakšanja boli donose vrhunce sreće. Vrhunac za patnika je startna crta za atleta.

Mnogim ljudima koji ne doživljavaju mentalne poremećaje ili fizičku bol, svakodnevni život ipak može uskratiti ugodna iskustva. Može im biti dosadno, nedostaje im usmjerenost i cilj u životu, mogu biti nesigurni, napeti ili pod stresom, stoga njihovi vrhunci sreće mogu biti isuviše trivijalni ili isuviše rijetki da budu naknada za opći osjećaj patnje. Pretpostavimo li da su nesposobni za preoblikovanje vlastitog života, za takve ljude postoje dva dodatna rješenja. «Kupovinom sreće po narudžbi», oni mogu povećati kvocijent svoje sreće tako da se oslone na kemijsku sreću ili sreću fantazije. Drugim riječima, korištenjem droga ili bijegom u svijet fikcije oni mogu pobjeći u svijet kemijskog sna ili svijet maštarija.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Kemijska sreća
(Narkoman)

Mnogi su ljudi vrhunce sreće potražili u kemijskim tvarima. U potrazi za sretnim stanjima duha, uzimanje droga koristilo se tisućama godina kao ekstremni korak. Povremeno korištenje narkotika mogli bismo smatrati rizičnim istraživanjem senzornih reakcija – tek zadovoljenjem ljudske radoznalosti. Ali trajnija upotreba droga više je nalik na neuspjeh da u svakodnevnom životu pronađemo nešto dovoljno stimulativno. Osobna patnja i duševni nemir možda su stvorili tako jak osjećaj depresije i očaja da tim ljudima preostaje jedina nada da potraže neki otklon od stvarnosti - bijeg u kontrolirani svijet novih i intenzivnih senzacija pomoću kemikalija. Takvim poremećenim, jadnim ljudima dovoljno dugo može odstraniti bol jedino stanje potaknuto narkoticima. Tek tako oni mogu doživjeti kratke trenutke euforije, osjetiti poboljšanje i snažno emocionalno stanje sreće.

Nažalost, pri uzimanju teških droga, kada se taj veseli bijeg pretvori u ozbiljnu ovisnost i kada ovisnost prevlada, počinje se plaćati skupa cijena. Kada nestanu efekti droge, povratak u grubu stvarnost toliko je težak i tjeskoban, a osoba ubrzo traži novu dozu, potom još jednu i još jednu… Drugi se vidovi života zanemaruju, zdravlje pati, i vrtoglava spirala ovisnosti o drogama ubrzo počinje uništavati život ovisnika. Naravno kratke trenutke kemijske sreće i dalje mogu doživjeti s novom (i često jačom) dozom, ali ti su trenuci nesrazmjerni nesreći koja slijedi potom.

Istini za volju, postoje brojne takozvane "lake droge" koje pružaju trenutke sreće a da pri tom i potom ne uzrokuju preveliku štetu. Čaj, kava, duhan i alkohol naveliko se koriste u svijetu, i većina kultura ih prihvaća kao legalne oblike kemijske sreće. Ali čak i kod tih droga pretjerana upotreba često ugrožava zdravlje. Tužna je istina da će pojedinci koji se s najvećom vjerojatnošću isprva obraćaju kemijskim pomagalima, potom najvjerojatnije postati i ovisnici. U nekoj raspravi o uzimanju droga, "umjerenost" nije riječ koju smijemo olako izgovoriti.

Unatoč očajničkim pokušajima vlasti da potisnu upotrebu droga, ona i dalje u cijelome svijetu naširoko cvijeta, a tako je bilo tisućama godina. Danas postoje mnoge različite vrste "sretnih tableta" koje nam je omogućila farmaceutska industrija, ali to je razmjerno novijega datuma. Starije droge, s dugom socijalnom poviješću, međutim mogu se pratiti unatrag do najranijih civilizacija, pa čak i dalje, do pretpovijesnih vremena. Navest ćemo neke najpoznatije vrste.

Mnogi meksička indijanska plemena, uključujući i pradavne Azteke, stoljećima su se koristila izvjesnim vrstama gljiva kao izvorima halucinogenih iskustava. Najpopularnija je vrsta Psilocybe mexicana, mala drvenasto obojena gljiva koju nalazimo na mjestima s močvarnim tlom. Tijekom religioznih ceremonija Indijanci jedu desetke tih gljiva. Isprva doživljavaju neugodu, ali neugodna se ubrzo pretvara u intenzivno sretno stanje koje traje nekoliko sati, i u tom vremenu osoba doživljava nevjerojatan raspon iznimnih vizija. Nakon toga slijedi razdoblje mentalne i tjelesne depresije.

Slične droge sa sličnim halucinogenim efektima su meskalin, koji se dobiva iz kaktusa pejotl, tj. Lophophora williamsii, i LSD-25, koji se obično jednostavno zove "acid" i dobiva iz gljivice ražene snijeti, Clavicaps purpurea.

Sposobnost LSD-25 da mijenja stanja svijesti nije bila poznata do 1943. godine kada je švicarski kemičar koji je proučavao tu supstancu slučajno pojeo. Tijekom šezdesetih godina ona je postala popularna rekreacijska droga. Premda nije dovodila do tjelesne ovisnosti ili do naknadnih simptoma, pokazivala je jednu vrlo lošu stranu: njezin je utjecaj vrlo različita i nepouzdana. Jednome je LSD proizvodio izuzetnu obuzetost srećom, a drugi, koji je uzeo identičnu dozu mogao je doživjeti čisti užas.

Među indijanskim stanovništvom Anda, u Južnoj Americi, vrlo popularan narkotik dobiva se iz lišća biljke koke, Erythroxylon coca. Lišće se ubire, priprema, a potom žvače u svežnjićima. Aktivna supstanca je kokain, jedan izlučeni oblik koke koji se često izvozi u druge dijelove svijeta gdje je kokain također postao vrlo uobičajena droga. Kokain djeluje izravno na središnji živčani sustav, stoga odmah dolazi do vala "kemijske sreće" koja traje oko pola sata. Kada se uzima umjereno, čini se da proizvodi tek neznatne zloćudne efekte, ali on se isuviše često koristi u pretjeranim dozama, što dovodi do nesanice, akutne nelagode, zbrke, i ako se šmrče kao prah, uništava unutrašnjost nosne šupljine.

Poboljšana verzija te droge, poznata pod imenom crack-kokain (jer kada se zagrijava proizvodi lomljivi zvuk) postala je posljednjih godina vrlo popularna. Korisnici crack-kokaina pričaju da doživljavaju "orgazam cijeloga tijela" i intenzitet sreće "posve izvan normalnog opsega ljudskog iskustva". Međutim te izuzetne "vrhunce" potom slijedi još veća depresija, koja uključuje napetost, razdražljivost, zamor i paranoju.

Kanabis je ime za jednu vrstu konoplje pronađenu u Kini i središnjoj Aziji. Cannabis sativa stvara halucinogenu smolu. Ima više od dvjestotinjak imena, ali je obično zovemo marihuana, bhang, hašiš, ghanja, pot ili "trava". Njegovi narkotični efekti koristili su se više od pet tisuća godina, i premda je u svijetu uglavnom zabranjen, on se danas isto tako u svim dijelovima svijeta podosta koristi.

On djeluje tako da stvara osjećaj nemarnog, snenog, opuštajućeg povlačenja iz stvarnosti. On nudi kemijsku sreću u obliku lagane euforije u kojoj se povećava osjetilna svijest, dok se istodobno smanjuje želja za djelovanjem. Njezina je najlošija strana što stvara distorziju dubinske percepcije i pogoršava tjelesnu koordinaciju. A to znači da su pokušaji izvođenja mehanički složenih akcija, poput vožnje automobilom ili baratanja drugim vrstama strojeva rizični.

Jedna od najstarijih poznatih droga, opijum, koristila se od pretpovijesnih vremena. Mliječna tekućina izlučuje se iz opijumskoga maka, Papaver somniferum, a potom se suši i pretvara u smeđu gumenu tvar. Kada se puši, ta guma ubrzo stvara stanje kemijske sreće koja bitno smanjuje napetost (i bol ako ona postoji), i potiče osjećaj euforije. Njezina je loša strana što također proizvodi mentalnu i tjelesnu nesposobnost, apatiju i san. Subjekti također počinju stjecati sve veću toleranciju prema toj drogi, tako da su potrebne sve veće doze kako bi se polučio isti efekt. Nadalje, ona stvara jaku ovisnost i vrlo ozbiljne simptome "skidanja".

Godine 1803. izoliran je morfij, aktivni sastojak opijuma, koji se kao vrlo snažan analgetik  počeo češće koristiti u medicinske svrhe. Tada je, godine 1897. u Njemačkoj iz morfija izlučen heroin. Bijeli prah - heroin, četiri puta snažniji od morfija, počeli su redovito konzumirati teški narkomani u cijelome svijetu, pa je on zamijenio opijum gotovo svugdje osim u nekim područjima Jugoistočne Azije. Heroin kod narkomana isprva stvara gotovo orgazmičke reakcije, iza koje slijedi stanje duševne "odmaknutosti od svijeta", stanje intenzivne opuštenosti. Kemijska sreća postiže se isključivanjem svih strahova, napetosti i osjećaja depresije. Jasno je da pojedinci koji pate zbog svog jadnog ili stresnog života u toj drogi pronalaze veliko olakšanje. Ali u tome je i zamka. Ubrzo se razvija tjelesna ovisnost pa je potrebno uzimati sve više i više droge kako bi se zadovoljila narkomanska žudnja. Bez droge narkoman sada počinje pokazivati grozne simptome "skidanja", pa je ono što je započelo kao potraga za kemijskom srećom sada postala očajnička borba da se ublaži bol.

Ako bismo željeli sažeti pitanje kemijske sreće, morali bismo zaključiti da ne postoji ništa u prilog životnome stilu koji pokušava steći kratkotrajnu sreću na račun dugoročne bijede. Zbog te neravnoteže u jednadžbi, sve su države svijeta teške droge stavile izvan zakona. Međutim, moramo reći da su ti koraci uglavnom bili neuspješni, pa trgovina drogom do današnjega dana ostaje golemi globalni biznis. (Želimo li dati samo jedan primjer: procjenjuje se da više od 300 milijuna ljudi u svijetu danas koristi neki oblik kanabisa.)

Prema idealističkom rješenju tog problema moderno se društvo temeljito transformira – i to tako da čovječanstvu u cjelini omogući uživanje u izazovnim životnim stilovima, dobro prilagođenim avanturističkom, radoznalom duhu ljudske prirode, tako da će svi ljudi svakodnevno moći postizati svoje "vrhunce" biti lišeni potrebe da si potpomažu kemijskim "poboljšanjima". Ali ustvari to je tek naivan, priželjkivani stav. Unatoč svom našem socijalnom napretku, globalna potraga za kemijskom srećom ostaje jedan od temeljnih čovjekovih problema koji još nitko nije ni pokušao riješiti.

IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Sreća u fantaziji
(Sanjar)

Ljudska bića imaju jedinstvenu sposobnost da uživaju u simboličnim misaonim procesima. Otkad su naši preci izmislili jezik, mi smo postali sposobni jednu stvar simbolično mijenjati drugom. Kada kažemo "drvo" mi istoga časa zamišljamo sliku velikog drvenog oblika s lišćem koji se uzdiže u zrak. Slova d, r, v, o, i zvuk koji ih prati kada ih izgovaramo nemaju nikakve veze s visokim drvenim predmetima, ali unatoč tomu mi smo sposobni koristiti jednu vrstu stvari kao zamjenu za drugu. Mi to smatramo posve samorazumljivim. Unatoč tomu upravo je ta sposobnost temelj jednog od najvažnijih izvora sreće u modernome svijetu.

Kako nas je razvoj govornog jezika podesio za upotrebu simbola, postali smo spremni prihvaćati fikciju kao da je stvarnost. U stara vremena, takvim postupkom započeli smo kada smo sanjarili ili jednostavno pričali priče. Kako je civilizacija napredovala, stvorili smo kazališta i zapisivali fikcije, a potom smo smislili radio, film i televiziju. U svim je tim slučajevima, ljudski mozak sposoban uživati i biti obuzet srećom ako se neka drama ili komedija izvede tako da nam se sviđa. Mi smo svjesni da prikazani događaji nisu stvarni, ali smo sposobni zatomiti naš osjećaj stvarnosti dovoljno dugo da u njima uživamo.

Kao odrasli, mi provodimo bezbrojne sate sreće čitajući romane, gledajući "sapunice" na televiziji, odlaženjem u kino, ili sanjarenjem o osobnom uspjehu i slavi. Čak i kao djeca uživamo u uzbuđenjima bajki, crtanih filmova i priča prije spavanja. Najbolje literarne priče stvorene su upravo da nam pruže te trenutke, te vrhunce sreće koji nam vjerojatno nedostaju u današnjem zbrkanom svakodnevnom životu. Kada zločinac umire, kada se ljubavnici poljube, ili kada slabiji pobijedi, mi se u našoj mašti zamišljamo u tim pričama, pa iz druge ruke doživljavamo takve intenzivne trenutke.

Kao i kod kemijske sreće, sreća je fantazije bijeg od stvarnosti. Ali za razliku od kemijske sreće kod fantazije ne postoji nikakav izravni rizik po naše zdravlje. Postoji onaj neizravni – primjerice kada zbog stalnog sjedenja i duge nepokretnosti (to je tzv. "kauč & krumpirići" sindrom) ovisnicima o fantazijama oslabe mišići – ali ni to nije nužno. Čitatelji romana, posjetitelji kina i gledatelji televizije mogu u drugo doba dana marljivo tjelesno vježbati. Apetit prema uzbudljivim fantazijama ne smijemo kriviti za lijenost u ostala vremena.

U suvremenoj civilizaciji, fantazije su postale glavni izvor sreće upravo zato što su tako sigurne i bezopasne. Sa sve sofisticiranijom tehnologijom, čini se da će taj trend i dalje rasti. Lako je zamisliti budućnost u kojoj će svaka dnevna soba imati golemi zid – plazma televizor na kojem će se projicirati savršene trodimenzionalne slike. Zavaljeni u udobni naslonjač našeg doma, bit ćemo sposobni ponavljati one intenzivne trenutke obuzetosti srećom kada će nam fantazije savršeno realizirati takav zid od plazme.

Jedina loša strana s tim neizbježnim trendom jest gubitak stvarne aktivnosti i uključenosti u drame koje se pred nama razotkrivaju na televiziji. Ali taj je gubitak privremen, on je ograničen samo na naše stanje "promatrača". U druga doba dana ostaje nam velika sloboda da uživamo u stvarnosti a ne u fantaziji.

IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Komična sreća
(Čovjek koji se smije)

Kad god se smijemo u nama se zbiva nešto čudno. U tom trenutku, kada val sreće prođe kroz nas, osjećamo se malo bolje. Kada nas profesionalni zabavljač uspije nasmijati, jednom, pa potom nekoliko puta, kratki trenutak sreće postaje uzbudljivi žar, i mi se i dalje smijemo kada se s predstave vraćamo kući.

Obično mislimo da je humor sofisiticiran, intelektualni proces, ali u njemu se, kada se glasno smijemo, odvija nešto mnogo prizemnije, temeljnije, nešto biološko. U našem sustavu zbiva se važna biokemijska promjena. U nama se izlučuju endorfini koji imaju analgetska svojstva. Nedavno je istraživanje na Sveučilištu u Wisconsinu u Sjedinjenim Državama pokazalo da "dio mozga koji kontrolira sretne emocije može stimulirati naš imunološki sustav da bolje radi." (Možda time možemo objasniti zašto su zabavljači Bob Hope i George Burns živjeli do svoje stote godine.)

U jednom eksperimentu na Indiana State University, jednoj su se skupini ljudi prikazivali smiješni filmovi, dok su se drugoj prikazivali ozbiljni dokumentarci. Testovi su naknadno pokazali da su oni koji su uživali u komedijama pojačali aktivnost svojeg imunološkog sustava za četrdeset posto, a njihovi su se hormoni stresa izlučivali rjeđe.

Stoga, ako na naše raspoloženje utječe loše vrijeme, nekoliko dobrih šala biokemijski će pomoći da se osjećamo malo bolje. U Sjedinjenim državama tom se činjenicom sada koristi nekoliko klinika za rak. One po odjelima šalju cirkuske klaunove kako bi do suza nasmijali pacijente, unatoč tome što leže u krevetu, osjećaju bol i imaju različite smetnje. Korištenje komičara da zabavljaju ljude koji umiru od raka može izgledati kao vrlo neslana šala, ali istina je da takvi neortodoksni postupci u stvari djeluju. Oni naravno ne liječe rak, ali omogućuju da se bol mnogo lakše podnese.

Ako smijeh uzrokuje sreću i na moždanoj i na biokemijskoj razini, zašto onda ne posvećujemo više vremena zabavljajući se? To bi na prvi pogled bio jedan očit način za povećanje sreće u svijetu, ali upravo nam tada ono neuhvatljivo, varljivo raspoloženje koje zovemo srećom, baca velike klipove pod noge.

Jer sreća ne dopušta da je eksploatiramo. Ako nađemo nešto što nas usrećuje, i ako to ponavljamo, ono će nam ubrzo dodijati. Intenzivni užitak u prvom dojmu ubrzo postaje blaga ugoda, a potom se pretvara u dosadu. Kada bi se s pričanjem viceva nastavljalo sat za satom, dan za danom, ubrzo bismo stekli dojam da je riječ o nečem plitkom i nestvarnom. Možemo dati trivijalni primjer i iz jedne druge vrste iskustva: ako doživimo mali ubod sreće kada okusimo prve proljetne jagode, ubrzo ćemo ih se zasititi ako se počnemo njima prežderavati za svaki obrok. U trenu ćemo početi vikati kako nikada u životu više ne želimo vidjeti jagode.

Što je to čime nas šale i smiješne priče nasmijavaju?  Da bismo to razumjeli, pomoći će nam ako razmislimo o prvoj prilici kada se smijeh pojavi u životu pojedinca. Kod djeteta, plač se kao sredstvo zaštite kojim se roditelji upozoravaju da se zbiva nešto loše, ili da je potrebna hitna pažnja, pojavljuje već pri rođenju. S druge strane, smijeh se ne pojavljuje prije trećeg ili četvrtog mjeseca života, i čini se da se je smijeh na jedan poseban način evolucijski razvio iz plača.

U  izvjesnom smislu smijeh i plač su vrlo slični (i mi često govorimo kako smo se "nasmijali do suza"). Poput plača, smijeh dovodi do grčenja mišića, širom otvorenih usta, povlačenja usnica unazad i pretjeranog disanja. Pri jačem intenzitetu obje reakcije uključuju crvenilo lica i suzne oči. Ali vokalizacije koje prate smijeh i plač bitno su različite. Smijeh je manje "hrapav" i nije tako visoke frekvencije kao plač; najbitnija razlika jest što su pri smijehu glasovi kraći i slijede jedan za drugim mnogo brže. Čini se kao da je dugačak plačni jauk djeteta razlomljen na manje komadiće, i kao da se istodobno "ugladio" i snizio. Premda su dakle iskrivljavanja lica pri plaču i smijehu vrlo slična, prateće vokalni signale vrlo je lako razlikovati.

Prvi znak da će se razviti smijeh iz plača pojavljuje se kada se majka počne igrati sa svojom bebom, kada je podigne u zrak i zanjiše, i kada joj tepa od milja. Umjesto da zaplače od straha, beba zamrmori od užitka. Razlog zašto se to ne zbiva prije četvrtog mjeseca djetetove starosti leži u tome da prije te dobi ono ne prepoznaje svoju majku kao posebnu osobu. Do tada novorođenčad reagira na sve odrasle osobe na identičan način. Ali četveromjesečna beba sada se počela bojati stranaca, a majka joj se jako usjekla u pamćenje, stoga je beba u toj fazi smatra svojim osobnim zaštitnikom. Stoga se osjeća sigurnom u naručju svoje majke i stvara duboki osjećaj povjerenja prema njoj.

Ako se majka započne s bebom igrati tako da je to zapanji, dijete će odjednom dobiti dva različita signala. Jedan signal će mu reći: "Nešto je ovdje gadno" i natjerati bebu da zaplače; ali drugi će joj signal reći: "To je tvoja majka, stoga je sve u redu, nemam se čega bojati". Posljedica toga je da beba prepoznaje nešto strašljivo, ali istodobno zna da to ne treba uzeti za ozbiljno. Stoga ono istodobno ispušta mali krik i mrmor prepoznavanja majke. Time se stvara "mrmoreći krik", ili "segmentirani jauk" koji nazivamo "smijehom".

I tako je rođenje smijeha u prvoj godini života povezano sa shvaćanjem situacije u kojoj "sam doživio opasnost koja nije bila stvarna". Za bebu je veliko olakšanje kada shvati da su neke naoko opasne akcije u stvarnosti posve sigurne, i kako odrasta, ona iskorištava to shvaćanje time što bježi i što se sretno smije kada ga se uhvati, ili pak kada se skriva i kada ga se pronađe. Na taj način zaigrane verzije ozbiljnih aktivnosti postaju važan izvor infantilne sreće.

Kada odrastemo igramo se manje, ali mi nikada ne gubimo sposobnost uživanja u "sigurnome strahu", a upravo nam to pruža profesionalni zabavljač koji zbija šale. Mi znamo da je on komičan i da ništa što kaže ne treba uzeti ozbiljno, stoga mi znamo da smo sigurni, i poput djeteta – prepuštamo se smijehu. Kada slušamo njegove opake komentare – koji se često sastoje od napada na neki autoritet, mi uživamo kada se suočimo s našim strahovima u posve sigurnom kontekstu, i osjećamo val sreće koji prolazi kroz naše tijelo.

Sličan tome je i užitak koji djeca dožive kada u zabavnome parku jašu na roller coasterima. Oni vrište kada odjednom potonu kroz zrak, ali istodobno uživaju u tome jer je ponovno riječ o "sigurnome strahu"; stoga na kraju zabave ona gotovo uvijek sa smijehom na licu izlaze iz kabina. Isto tako, starija djeca uživaju u horror-filmovima kada vrište na čudovište, jer vrlo dobro znaju da su posve sigurna u svojim kino sjedalima.

IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Slučajna sreća
(Sretnik)

Možda će nas začuditi, ali ova je vrsta sreće početna definicija te riječi, jer "sreća" dolazi od riječi "happy", koja pak dolazi od riječi "hap", koja na starom Norse jeziku znači "dobra sreća" odnosno "posrećiti se". Stoga ako ste jezični purist, morali biste se osjećati sretnim samo kada vam se dogodi neka sretna okolnost poput dobitka na lutriji ili poput nalaska novčanice na ulici.

A ako ste teško radili da steknete svoj trenutak sreće, morali biste to nazvati nekako drukčije. Ali to je danas preuska definicija sreće. Moj omiljeni dobar primjer slučajne sreće jest osjećaj koji vas obuzme kada nakon dugog i iscrpljujućeg leta avionom, vaš kovčeg izađe prvi na vrtuljku za prtljagu.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zvezda u usponu


Zodijak
Pol
Poruke 1223
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Priroda sreće
 
Da sažmemo: moja je definicija sreće – nagla obuzetost užitkom koji doživljavamo kada se nešto poboljša. Ona u intenzivnom obliku nastaje samo kada dođe do dramatičnog poboljšanja nekog aspekta našeg života - i to je ključ njezina razumijevanja. Taj "trenutak poboljšanja" može biti bilo što – neko bitno iskustvo poput rađanja novog djeteta, ili pak nešto posve trivijalno, poput ledenog pića jednog vrućeg dana.

Budući da je povezana s promjenom, intenzivna sreća ne traje dugo, ona je prolazna. Kada sportaša intervjuiramo nakon pobjede na važnom natjecanju, i kada ga pitamo kako se osjeća, on često kaže kako mu sve to "još nije doprlo do svijesti". Pri tome on ustvari želi reći da je još uvijek u emocionalnom stanju akutne sreće koja onemogućuje bilo kakvu racionalnu analizu njegovih postignuća ili što bi to moglo značiti za njegovu buduću karijeru. On se još uvijek nalazi na iracionalnom emocionalnom vrhuncu koji prati mentalno stanje sreće. Tek kada se "sredi" i smiri, njegov će analitički mozak preuzeti ulogu i započeti proučavati novu situaciju. Isto tako, kada otac zasja od ponosa i sreće pri prvom pogledu na svoju novu, netom rođenu bebu, njemu intenzivna sreća koju donosi taj ključni životni trenutak briše s uma sve praktične misli. U tom trenutku još ne postoji pomisao na prljave pelene i besane noći.

Isto je tako jasno da se sreća pojavljuje u brojnim oblicima i različitim kontekstima. Nekima ostvarenje vlastitih ambicija donosi snažan trenutak sreće koja nas posve obuzima. Drugi, što svoj horizont vide previsoko, osuđeni su na život poraza i razočaranja koji su sami stvorili. Međutim, za one sretnije, umjerenije u svojim ciljevima, postoje brojni manji trenuci sreće koji u zbroju donose jako puno u jednom jedinom životu.

Tajna povećanja "ciljane sreće" leži u prihvaćanju stava da za ljudsku vrstu život trivijalnog ponašanja koji se stalno ponavlja i kojem nedostaju ozbiljni izazovi nije pogodan. Naravno, svi mi svakodnevno moramo obavljati jednolične poslove, ali ne smijemo dopustiti da oni zavladaju našim životima. Kako bismo postigli krajnji, dohvatljiv cilj, moramo ostaviti po strani jedan dio naše energije za dugoročne napore. Taj cilj mora biti realističan – niti isuviše velik niti isuviše malen - primjeren našem potencijalu.

Ako je naš službeni posao, naša profesija ili zaposlenje, dovoljno raznolik ili izazovan, onda smo sretnici kojima neće biti potreban neki dodatni "cilj" kako bismo ostali sretni. Ali ako je naš svakodnevni posao teška i monotona muka, bez ikakve perspektive da će nam ikada pružiti mogućnost ostvarenja nekgo dugoročnog cilja, ili ako smo bili prisiljeni otići u udobnu ali dosadnu mirovinu, onda za svoje slobodno vrijeme moramo smisliti neki izazov koji će nam pružiti osobni cilj primjeren našim posebnim talentima. Tek na taj način možemo se nadati da ćemo uživati u uzbuđenju simboličnoga lova, ili zadovoljenju našeg primitivnog programa plemenskog lovca.

Za one neprimjereno kompetitivne, pobjeda donosi najveću radost. Ozbiljna natjecanja mogu donijeti gubitak i štetu koja će dugo onemogućavati sreću. Kompetitivni nagon koji nas sili da pronađemo eksplozivne trenutke pobjede može se međutim zadovoljiti na tisuće manjih načina, od kojih nijedan ne moramo shvatiti previše ozbiljno. Umjereni sportovi i igre pružaju nam priliku za brojne užitke u kompetitivnoj sreći a da pri tom ne patimo previše ako izgubimo. Kada pobijedimo u igri možemo se uvjeravati kako je to izuzetno važno, ali ako izgubimo, isto se tako možemo uvjeravati kako rezultat toga natjecanja ionako nije bio od neke veće važnosti. To "dvostruko razmišljanje" teško je izvesti u slučaju velikih natjecanja, ali se jednostavno izvodi ako je riječ o manjima, stoga upravo na taj način možemo bitno povećati naše izvore kompetitivne sreće.

Toj vrsti sreće posve je suprotna sreća koju postižemo zadovoljenjem našeg praiskonskog nagona da surađujemo s drugima: užitak u tome da smo nekome od pomoći, posebno ako je riječ o našim nasljednicima, ali isto tako i drugim članovima našeg "plemena". Zasluge za to najčešće uzimaju moralisti koji tvrde da su upravo njihova učenja u nas usadila dobrotu. Ali u stvarnosti riječ je o temeljnom elementu naše ljudske prirode, a to pak moramo zahvaliti našoj evolucijskoj prošlosti.

Užitak u pružanju ljubavi partneru, djetetu ili unuku, može donijeti veliki val intenzivne sreće, a ljudima dovoljno nesretnima u ljubavi ili obitelji, taj će oblik sreće očito nedostajati. Mnogim ljudima koji inače boluju od akutnog nedostatka pružanja ljubavi ljubimci poput pasa ili mačaka mogu ispuniti tu prazninu, nadomjestiti djecu i veliki potencijal za ostvarenje kooperativne sreće. Budući da je riječ o nadomjescima, ljude koji o svojim ljubimcima govore kao o svojem "djetetu" ili o svojoj "bebi" obično smatramo pomalo ludima, ali to nije pravedno.

Drugi pojedinci traže i pronalaze izraz za svoj urođeni, kooperativni nagon u mnogim dobrovoljnim organizacijama za pomoć; i ako neka posebna kategorija ljudi – bolesni, obespravljeni ili gladni, šalju signale bespomoćnosti, onda se time lako mogu zadovoljiti suradnički nagoni onih sretnijih pojedinaca. Nažalost, postoje brojne jedinke, životinjske i ljudske, kojima treba pomoć, stoga je s malo napora dovoljno lako doći u situaciju koja povećava suradničku sreću.

Budući da smo životinje, istina – neobično inteligentne, mi i dalje snažno reagiramo na primarne tjelesne nagrade poput seksa, hrane, pića i tjelesne ugode. Iz činjenice da te apetite dijelimo s drugim životinjama, neki su ljudi izveli suludi zaključak da bismo se morali osjećati krivima uvijek kada u njima uživamo. Razlog za to je dijelom religiozne prirode, jer su religijska učenja stoljećima podučavala da su životinje niža bića, dok se ljude uzdizalo na neku zamišljenu "višu" razinu. Za ljude se govori da imaju nešto što zovemo "dušom", a pri tome se ističe da životinjama nedostaje taj magični sastojak. Ta se ideja duboko usadila u nas, i zbog nje smo stoljećima zlostavljali životinje; ali ona je stvorila i ideju da bilo što, što dijelimo sa životinjama mora na neki način biti inferiorno ili sumnjivo. Unatoč očitoj istinitosti Darwinove teorije evolucije, bauk zamišljenog jaza između čovjeka i životinje i dalje kruži društvom. Zbog toga mnogi ljudi osjećaju dugotrajnu nelagodu kad god shvate da nekontrolirano uživaju u nekoj manjoj (ili čak većoj) tjelesnoj nasladi. Jedini način da povećamo tu tjelesnu sreću jest da ostavimo taj bauk na miru, da razmotrimo korijene te tjelesne krivnje i shvatimo u čemu se ona sastoji: da shvatimo kako je ta krivnja nepotreban strah koji na životu održava jedno primitivno praznovjerje koje je već odavno izašlo iz mode.

Ali pojedinci nesposobni da se oslobode tih prastarih indoktrinacija alternativni izvor sreće mogu pronaći u višim centrima velikoga mozga – u intelektualnim pothvatima. A oni variraju od pronalaženja složenih jednadžbi koje će riješiti zagonetke svemira, do igranja jednostavnih misaonih igara, kvizova ili rješavanja zagonetki.

Oni čiji svakodnevni posao nije intelektualno zahtjevan, u modernom društvu, sa stotinama televizijskih stanica na raspolaganju, vrlo lako mogu postići sreću tako da se udobno zavale u fotelje i dopuste mozgu da polako izađe iz središta zbivanja. Njima možemo potaknuti misaonu sreću tako im da pronađemo neku aktivnost, ma kako trivijalnu, koja će ih prisiliti da kombiniraju obilježja pamćenja s analitičkim misaonim procesima. Redovito korištenje tih aktivnosti za mozak može činiti isto ono što tjelovježba može učiniti za mišiće.

Premda smo te dvije vrlo različite vrste sreće, senzualnu i misaonu, razmatrali odvojeno, vrlo je bitno shvatiti da se one međusobno ne isključuju. Ljudska bića imaju sreću da mogu u obje u uživati do krajnosti. Ideja da senzualni pojedinci u biti nisu ništa drugo doli pohotni razbludnici, ili da su misaoni pojedinci neminovno štreberi koji preziru, ne priznaju ili ne poznaju one bitnije užitke, samo je popularni mit. Ali u stvarnosti neki najveći umovi u privatnom su životu dokazali da su izuzetno aktivni u potrazi za tjelesnim užicima.

Iznimni likovi poput Balzaca, Byrona, Gauguina, Kennedyja, Picassoa, Stendhala, Toulouse-Lautreca, Van Gogha, Wellsa i Wildea bili su u putenom smislu iznimno aktivni. Tvrdi se da je Balzac "proždirao svoje ljubavnice baš kao što je proždirao i svoje dobre ručkove", ali je unatoč tomu uspio stvoriti svoj monumentalni literarni opus. Byronovi su seksualni ekscesi notorni: na njegovom popisu ekscesa našle su se orgije, incest, beskrajni niz prostitutki, ljubavnica, ljubavnika i mladih dječaka. Gauguin, kojeg je udarac i ponašanje njegove trinaestogodišnje ljubavnice jednom bacilo u nesvijest, naposljetku se preselio na Južna mora, s kojih je izvještavao kako njegov krevet "svaku noć zaposjedaju mlade, podivljale pohotnice". Unatoč tomu, on je stvorio remek-djela koja su dovela do revolucije u modernom slikarstvu.

Predsjednik Kennedy jednom je prilikom priznao da boluje od ozbiljnih glavobolja ako mu svaki dan na raspolaganju ne stoji neka druga žena, po mogućnosti i dvije. Unatoč tomu, on je uspio postati jedan od najinspirativnijih državnika dvadesetoga stoljeća. Picasoova seksualna proždrljivost bila je, prema riječima jednog njegovog prijatelja, "opsesivna", ali unatoč nizu ljubavnica, dovršio je više od četrnaest tisuća slika, što je nevjerojatan broj za bilo kojeg umjetnika. A popis se nastavlja. Stendhala, Toulouse-Lautreca, Van Gogha i Wildea privlačile su prostitutke i drugi oblici tjelesnih naslada, ali oni su isto tako bili sposobni stvoriti velika djela. Očito je da je jedan način povećanja ukupne količine sreće povećanje broja izvora iz kojih je možemo crpiti.

Uz tjelesne i misaone potrage za srećom, postoji i posebna vrsta tjelesne sreće koja se postiže kada uživamo u ritmičnim aktivnostima poput pjevanja, plesa, glazbe i raznih drugih pothvata od kojih dobivamo vrtoglavicu. Mnogi moderni građani odriču se takvih aktivnosti bez potrebe i time iz svog života brišu taj posebni oblik sreće. Rijetki članovi plemena čine istu grešku. Bilo koja studija o plemenskim društvima ubrzo nailazi na bogat izvor ceremonija, priredaba, svečanosti, rituala koji obično uključuju ritmične izvedbe pjesme, plesa, glazbe ili pokreta. U nekim slučajevima dolazi do iskustava koji su tako intenzivni da se čini kako izvođači padaju u stanje nalik na trans. Ta je vrsta sreće u manje ekstremnim verzijama dostupna svakome kao dodatni izvor tjelesnog užitka, ali zbog sve većeg širenja navike da se bulji u televizor, u kompjutor ili u platno u kinu, ona je sve manje uobičajena. Čini se da u suvremenom životu sreća fantazije stiče upravo onoliko koliko gubi ritmična sreća.

Nekima, onoj patničkoj manjini, užitak dolazi s boli, sreća s odricanjem, a ugoda sa strogoćom. Drugi pak nalaze nagradu u uspješnom izvođenju rizičnih radnji. Za njih sreća ne proizlazi iz boli, već iz njezina izbjegavanja.

Po broju rizika kojima se ljudi smiju izlagati danas društveni život postaje sve ograničeniji. Političari čine sve što mogu kako bi u svoje zajednice usadili ideju da je "sigurno ono najbolje". To je primjerena praksa u situacijama kada je poduzimanje rizičnih aktivnosti nesvjesno ili kada se zbiva zbog neznanja, ali kada se primijeni na svjesno, namjerno poduzimanje rizičnih aktivnosti koje može naštetiti samo njezinu izvođaču, mudrost krutih društvenih ograničenja treba promatrati u drukčijem svjetlu. Ako su (posebno) mladići biološki programirani da se izabiru rizično ponašanje, a čini se da jesu, onda bi društvo dobro učinilo kada bi im pružilo prihvatljive "izlaze" i oduške, kako bismo izbjegli situaciju u kojoj će oni stvari uzeti u svoje ruke i stvoriti neprihvatljive alternative. Politički, postoji velik prostor za povećanje sreće koja se postiže blažim oblicima rizičnih ponašanja.

Neki građani imaju neobično razvijenu sposobnost da zanemare neugodnosti svakodnevnog života i da misle kako postoje samo vrhunci sreće. Drugi pak, posve suprotno, postaju opčinjeni užasima života i smatraju da je sreća tek rijetko iskustvo u stalnom moru jada.

U odnošenju prema životnim izazovima, još je jedno rješenje povlačenje u unutrašnje stanje meditativne mirnoće, tj. pronalaženje svojevrsne kontemplativne sreće u meditaciji. Kada je riječ o ovoj vrsti sreće, često se mislilo da se meditant mora u potpunosti odreći svojeg aktivnog života kako bi postigao nagradu unutrašnje kontemplacije, ali to nije točno. Sreću meditativnog spokoja moguće je postići tek povremenim vježbama tihe vedrine. Oni koji vode vrlo stresan, preaktivan, bučan život u prenapučenom gradu, kratke vježbe kontemplacije s vremena na vrijeme pružit će nevjerojatno bogat izvor ove jedinstvene vrste sreće. Ako članstvo u nekoj skupini za meditaciju smatramo isuviše neprimjerenim, postoje i brojni posve privatni načini postizanja sličnoga stanja, premda je riječ o čistom prepuštanju i isključenju moždanih aktivnosti pri dugim kupkama ili kada lebdimo na površini vode u bazenu.

Oni koji se ne mogu suočiti sa stvarnošću, jedno popularno rješenje je bijeg; bijeg u kemijski izazvanu sreću uz pomoć droga, ili u svijet fantazije i fikcije. Nažalost, gotovo sve poznate vrste droga sa sobom nose neprimjerene troškove za one kratke trenutke sreće koju donose, ali buduća istraživanja mogla bi otkriti neku novu vrstu droge koja će ponuditi "vrhunce" bez onih "ponora" koji potom slijede. Možda će nas iznenaditi, ali domaće mačke već su postigle to poželjno stanje. Oni mogu postići ekstazu jednostavnim valjanjem u žbunju aromatske metvice, i pri tome nemaju nikakve neugodne sporedne pojave. To nas može postidjeti, ali u tom su smislu mačke mnogo naprednije od naših istraživača kemičara.

Napokon, postoje i jedinstveni, neočekivani trenuci sreće kada nam se posreći. Po definiciji, nema načina da umnožimo takve događaje, osim možda da kupujemo više srećki na lutriji.

 
U raspravi o svim navedenim vrstama sreće, pokušao sam pokazati da ne postoji samo jedan, već mnogi izvori sreće koji će nam pružiti to najvrednije i najpoželjnije stanje duha. Nije na meni da vas podučavam koju biste vrstu vi trebali iskušati kako biste povećali ukupnu količinu vaših sretnih trenutaka. Neke će vam vrste odgovarati, neke neće. Ali isuviše često mi zacrtavamo put našeg života smjerom koji nam ne odgovara i donosi samo frustraciju i stres. Kada promotrimo sve te različite načine kojima ljudi nalaze svoju sreću, možemo se nadati da će se tu-i-tamo otvoriti novi putovi, i da ćemo što je češće moguće - odbaciti osjećaje krivnje -  te tako velike neprijatelje sretnog života.

Samo jedno načelo proizlazi iz evolucijskog proučavanja sreće: kadgod se uvjeti u kojima se nalazimo podudaraju s nekim temeljnim obilježjem ljudske prirode, bitno se povećavaju šanse da doživimo trenutke sreće. Pri tome imam na umu obilježja poput radoznalosti, ambicije, kompetitivnosti, sposobnosti za pomaganje i društvenost, zaigranost, maštu - dakle kvalitete koje nas u zbroju čine tako uzbudljivom prirodnom vrstom.

Ako pak živimo monotonim životima koji su zašli u slijepu ulicu, ako se oni stalno ponavljaju, i ako nam poriču naše pravo koje smo stekli genetski i rođenjem, uspjet ćemo preživjeti i boriti se iz dana u dan, ali će veći dio našeg životnoga vijeka biti jadan i bez veselja. Zar ne stavljamo zločince u zatvor i zar ih ne kažnjavamo upravo tom vrstom egzistencije, time što iz njihovih života uklanjamo gotovo sve izvore sreće?

Nažalost i za mnoge građane koji poštuju zakon i koji nikada nisu bili u zatvoru, život može biti isto tako dosadan. Njihov je svakodnevni život i posao stalno se ponavlja ili je nemaštovit, i on jednostavno ne nudi nikakav potencijal za ljudsku sreću. Te osobe možda nisu u zatvoru, ali one se ipak mogu osjećati zaključane u nevidljivim kavezima modernog ljudskog zoološkog vrta. Žele li povećati svoju opću razinu sreće, oni to mogu učiniti jedino tako da prihvate novi posao, ili tako da sažmu sve sretne trenutke u aktivnosti slobodnoga vremena.

Nasuprot općem popularnom mišljenju, razine sreće nemaju veze s obrazovanjem, dobi ili bankovnim računom. Neobrazovani su isto tako sposobni stvoriti sreću kao i obrazovani. Oni će je možda tražiti na drukčiji način, ali će je pronaći. Isto tako, mladi i stari imaju vlastite načine postizanja sreće, ali istinu govoreći - i nesreće. A bogati, pokazalo se, tek su neznatno sretniji od siromašnih. Čak i kada bogataš ima tisuću puta više novca od siromaha, on će u svom životu vjerojatno biti tek deset postotaka sretniji, a i to je upitno. On možda ima više načina da postigne sretne trenutke, ali on je toliko zaposlen zarađivanjem da će rijetko imati prilike uživati u tim trenucima.

Razlike opće razine sreće čini se da mnogo više ovise o pojedinačnim obilježjima ličnosti. Drugim riječima, čini se da svaki čovjek ima svoju "početnu" razinu. Ako sposobnost za sreću registriramo recimo na skali od jedan do deset, pronaći ćemo pojedince koji će imati razinu "osam" ili "devet" bez obzira kakva ih sudbina snađe, dok će drugi postizati "dva" ili "tri" premda će se činiti da im sve u životu ide od ruke. Prva je osoba veseli, bezbrižni, optimistični ekstrovert koji može pronaći skrivene užitke u gotovo svim situacijama. Druga je osoba ozbiljna, stroga, tmurna osoba kojoj je "svijet potonuo", pesimistični introvert koji u svakoj situaciju vidi ono najgore. Kada se veselome dogodi neko loše iskustvo, možemo biti sigurni da će se ubrzo vratiti u normalu, a ako se onom jadnome dogodi nešto dobro, možemo biti sigurni da će uskoro u tome pronaći nešto grozno.

Kako nastaju te dvije vrste ličnosti, i koliko su one fiksirane? Odgovor na prvo pitanje možemo pronaći u njihovom djetinjstvu. Vesela osoba vjerojatno je imala roditelje koji su uvijek odgovarali sa "da", a tmurna osoba vjerojatno je imala roditelje koji su odgovarali s "ne". Kada dijete pita "da-roditelje" "hoćemo li se igrati? odgovor je uvijek "Da" ("U redu. Hajd'mo se praviti da…") Kada dijete pita "ne-roditelje" isto pitanje, odgovor je uvijek "Ne" ("Oprosti, imam puno posla…"). Prvo dijete se razvija u pozitivnom smislu, da uživa u aktivnoj imaginaciji, dok drugo dijete prihvaća stav da život nudi vrlo malo zadovoljstava.

Čini se da su ti stavovi fiksirani za cijeli život, ali to nije slučaj. Te je stavove teško promijeniti, ali to je ipak izvedivo. Ako vesela osoba doživi veliku traumu, to može stvoriti ozbiljnu, dugoročnu štetu. A ako jadne pesimiste upregnemo u potragu za užicima, oni će se jednoga dana moći izvući iz jarka u koji su potonuli zahvaljujući lošim roditeljima. Ukratko, roditeljska poduka može ostaviti duboke ožiljke (ili velike blagoslove), ali i jedni i drugi mogu se kasnijim utjecajima u odraslih osoba modificirati.

Oni koji žele povećati rezultat na skali sreće, najbolji je odgovor da odbiju prihvatiti stav prema kojem postoji samo jedna vrsta sreće, i da umjesto toga preispitaju alternativne izvore sreće koji su im dostupni. Veliki izvor sreće može se naći u nekom području života o kojem do tada nisu ni sanjali. Ako ova knjiga nudi bilo kakvu uputu, smjer prema nekom od tih nedodirnutih izvora, onda je postigla svoju svrhu.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 3  Sve
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 22. Feb 2020, 08:21:41
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: 24sata :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: ConQUIZtador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: Advokat Draganić :: MojaFirma

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.084 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.