Šuma

Taj mali zeko je volio divljinu,
voliioo šumu i daljinu,
svako jutro šetao šumom,
i plavim drumom.
REF.
Tu šumu je svako volio,
za nju bi krv prolio,
svako u proljeće kad bi njom prošao,
svaku bi visibabu ubrao.

Tu šumuu svako čisti,
i svaku mrvu počisti.
REF.

Divlja svinja

Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoci svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto jež voli rodeno gnijezdo!
-Rodeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola rucka ja bih ga dala!
Poci cu s vama jer volim šalu,
hocu da vidim ježa- budalu!

Jezev odgovor

Diže se Ježic , oci mu sjaje,
gostima cudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za rucak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
cestite kuce nemate svoje.
Živite, cujem, od skitnje, pljacke
i svršit cete – naopacke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To re e, klisnu jednom cuviku,
a ono troje digoše viku:
- Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!

Kod lijine kuce

Suncani krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o.
Pred kucom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježic svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino cista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vjecno u miru, sreci,
nikada lavež ne cula pseci.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za rucak trbuhom cijelim!
Otpoce rucak caroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka cesto zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuce,
za pogibiju lovceva Žuce.
Niže se rucak cetverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.

 Kraj

Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Prica uci to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljacka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pcele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smace je zimus lovacka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježic lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i cuva rodeni dom.

 Lijino pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježic je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pricao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Ježa
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Ježurka, brate, sanjam te cesto i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dodi na rucak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
cekat cu na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježic lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

 Medo

Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pcela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto jež voli kucicu svoju.
-Kucica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' cu je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poci cu s vama, jer volim šalu,
hocu da vidim ježa – budalu!

 Noc

Evo i noci, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar nocnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
macaka divljih oci se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
carobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, pocinje lov!

Pjesma djaka prvaka

Zbogom, bako, mili rode,
u skolu me jutros vode,
tamo ce me vazdan tuci,
ziv ti necu doci kuci.
Zbogom jagnje sviloruno,
coban ti je poginuo.

Zbogom, kravo, mlijecna spravo,
odnio je salu djavo,
pozdravi mi drago tele,
poginucu danas, vele,
poslednje ti saljem zbogom,
osveti me tvrdim rogom.

Zbogom, konju ritajuci,
nastradacu citajuci,
unaprijed mi dusa zebe,
vise jahat necu tebe,
daj pomozi stradalniku,
bjezacemo cak u Liku.

Potjera

Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuca toliko draga?
Kad ježi tako žudi za njom,
bit' ce to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pecene ševe krase mu svod.
Ta kuca, vjerujem obiljem sja.
Poci cu, kradom da vidim ja.