Ruke

tisuce malih bogova silaze nocas skriveni u kisnim kapima
na moje lice padaju kao da se igraju zivota u koraku
smisljam pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju
medju prste zapetljan zadnje cigarete dim cuva me od mene samoga
a ja.. ruke prodajem prvom sto me dotakne i udari poljupcem...
a ja.. ruke prodajem prvom sto me dotakne i udari poljupcem...
tisuce malih bogova silaze nocas skriveni u kisnim kapima
na moje lice padaju kao da se igraju zivota u koraku
a ja.. ruke prodajem prvom sto me dotakne i udari poljupcem...
neka mi..
neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice kao da me nikad nije..
nije bilo tu..
neka mi..
neka mi vjetar s juga osmijeh vrati na lice kao da me nikad nije..
nije bilo tu..
kao da me nikad nije bilo tu...

Robot

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

 Samo

cudna cesta - mali grad
jesmo li se upoznali ikada do sad
hm... nije ni vazno
zlatna kvaka - cudna vrata
strana kuca pokazi mi moje sobe, pokazi mi moj krevet
cudan krevet
pomozi mi prije sna
saznao bih od nas dvoje, koji sam ja
odgrizi moje prste i pusti me van
postao bih miris svega sto ostavljam
na cudnoj cesti
iza cudnih vrata
tvoje sunce samo spava
spava samo

 Spelujem ti ispriku

Dobio sam zabranu
saputanja i mrmljanja,
opomenu izbora.
Nakon dugih sutanja
poucen sasvim duboko
ne pamtim razlog durenju.
Zalijepljen za kuteve, rasklimane stolice
zaustavljen u trazenju.

Spelujem ti ispriku
za svaku malu laz
nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostanes,
prizivam da ostanes.

Spelujem ti ispriku
za svaku malu laz
Svojih ruku pravim omcu
da se objesim za tebe,
za rijeci crtam usne, za glas ti pisem usi
da li dises dok te ljubim,
da li znas da te gusim?

Nepokretnih koraka
stojim ti nad posteljom,
prizivam da ostanes,
prizivam da ostanes
pod svom tezinom traceva
na putu svojih predaka
ispod lica skrivena je zauvijek
ja spelujem ti ispriku
za svaku novu laz...

Tako lijepa

Mislim da ludim
Krecem se prebrzo
Jednostavno,
Ne mogu stati
Htio bih reci
Ali vec sam daleko...
Malo parfema
Ceste pod noge
Tako, dok stojim, putujem
U zadnjem dzepu broj
Telefona,jednom ga mozda
Okrenem
Postoji li negdje kirurg,
Cije su ruke carobne
Da tako rastegne moje tijelo
da kada odem,ostanem...

Kisno jutro,miris hotela,
Tako lijepa u praznom krevetu

Sve sto dajem
Suze i saputanja
Tesko da mogu vise ja...

...Ono nedostizno nesto...
...Ono prelijepo...
...Ono najdalje...
...ja sam val sto se krece od tocke A do tocke B.

xtc

nisam siguran kada... cu otici iz grada...
avionom ili brodom... mozda sam ili sa tobom
u svakom gradu moja kuca, u svakoj kuci moja luka
najbogatiji na svijetu sa slobodom sam u dzepu
a tvoj poljubac mi treba samo da doguram do jutra
padobran da lakse s danas padnem ja na sutra
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
jos uvijek...
ja sam bolest na dve noge kao igla sto te bode
i tetovira ti srce ja samo lose sto vuce
a tvoj poljubac mi treba samo da doguram do jutra
padobran da lakse s danas padnem ja na sutra
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
sretni sto licimo na ljude
mi smo tu...
jos uvijek daleko od zvijezda
mi smo tu...
mi smo tu...
mi smo tu...
mi smo... daleko od zvijezda jos uvijek...

Zaobilazim

I još samo da se pomakneš
S vrata skloniš se
Drugo mjesto zauzmeš
Pustiš me da prođem
Jer ja te zaobilazim
U luku najširem
Bez svog osmijeha
Bez suvišnih pokreta
S licem mrtvim
I bez rijeei....
Nema sitnog cjenkanja
Što kome pripada
Uzmi
Sve ti ostavljam
Ionako,to su samo
Stvari
Moj hram zakljueava vrata
Ostaješ pred njima
Zauvijek
Od sada
Nikad bili prijatelji
Strast puna viška kretnji
Sve priee bez prave teme
Oštrom rijeei kratiš vrijeme
Udariš
Pa ja tebe.....
Svaka mi bora licem piše
Ne popuštam ni korak više
Zato mi se eini
Stojimo na istom mjestu
Oduvijek..
I još samo da se pomakneš
Pustiš me da prodem
Ti biraš naein kako da odem
Jer ja te zaobilazim
U luku najširem
Bez svog osmjeha
Bez suvišnih pokreta
S licem mrtvim
I bez rijeei....

Zena dijete

ostavljene zene uz obale sjede s vodenim ocima one ljepse su no ikada
zaroni ruke... u ljekovite trave
podlozi im noc pod umorne kapke
i saznat ces...
zena dijete
postaje uvijek kad je ostave
budi njezan
to je najmanje sto mozes
dok na horizontu sumrak krilom dotice more
ti znas da
zena dijete postaje uvijek kad je ostave
budi njezan...