paa,i jesi i nisi u pravu...neki kazu da su letele,neki da su letele,ali na onoj brzini/statusu "sporo",a neki kazu da nisu ni poletele nikad...
ja mislim da nikad nisu zavrsili to da lete onim maksimalnim brzinama.kao 16000na sat,ali da su uspeli da ostvare/obave letove na onim "manjim",tj-prosecnim avionskim brzinama...

Ne bih da štrecam narod 

Ja sam to gledao u emisiji o nemačkim oružju iz 2 svetskog rata,nevezano za ufo,čak mislim da je i bio snimak tih letelica na probnom letu(nisam baš 100 posto siguran),al mi se čini da sam gledao taj jedan probni let u toj emisiji,i  tu se letelica podigla na 50 metara iznad zemlje i počela da leluja,jer su imali problema sa kontrolama,zbog toga jer ta letelica je imala potisne motore koji su je potiskivali na gore,ali nisu mogli da reše kako da je pomere u  raznim pravcima kad je podignu u vazduh,jer je poletala kao helikopter,i  tu motori su je gurali samo vertikalno,a onda je trebalo promeniti ugao pod kojima rade motori da bi se krenulo,ili staviti druge motore koji bi je gurali,a to nisu uspeli da reše.
Mislim da su oni tada hteli da naprave stelt avion,ali nisam siguran.

tako je...vec sam pisao o tome.

Haneebu 1 je mogao da leti samo vertikalno
Haneebu 2 j mogao da leti i napred,ali samo po strani(lose i nekordinisano)
Haneebu 3 je trebalo da bude resenje za sve te probleme i napokon bude pravi izbor...
prva dva modela su napravljena u nekoliko primeraka(oko30)i letela su(kolko su mogla),a Haneebu 3 je ostao samo plan i nacrt...

Kako se bližio kraj rata,imali su sve više i više problema,pa mislim da je na kraju i obustavljen taj projekat.
Taj njihov projekat je bio osuđen na propast zbog oblika letelice,da bi savladali gravitaciju potrebni su jaki motori i to više njih,sa ogromnom snagom da podignu tu letelicu,pa novi motori koji će je gurati,pa mesta za gorivo za te motore,pa je sve to povećavalo težinu letelice,i kako upravljati tom letelicom,jer su i za to potrebni motori koji omogu da menjaju ugao rada,jer je letelica skroz okrugla,bez ikakvih podkrilca i sličnih stvari koji bi je usmeravali,znači mora okretanjem ugla  motora da se upravlja.Problem je i zaustaviti takvu letelicu,i spustiti je.Mnogo teških i nerešivih problema,čak i za današnje uslove.
Oni su valjda mislili da će zbog takvog oblika biti nevidljiva za radare,tj. da će se radarski zraci rasipati i da se neće vraćati ka emiteru

da,a;i su smislili novi princip rada motora koji niko dosad ko se domogao letelice(sem samih konstruktora) nije razumeo,ili ponovio...
videcu da uskoro postqvim detalje-upravo zbog tog pogona koji se asnivao ne na klasnicnim motorima,ko sto ti kazes,vec na nekim magnetnim silama,su mislili/shvatili da bi letelica tako mogla da ide neverovatnim brzinama cak i do 40000km/h...da,dobro ste procitali 4 0 0 0 0 km/h! Haneebu 3 je trebalo da bude taj koji bi uspeo da postigne 40icu,preva dva su bili napravljeni za 1600/30000...
postavicu uskoro detalje-skinuo sam 3 ogromna teksta sa neta,i citao nesto o njima...ni ja sam nisam mogao da verujem kad mi je ortak pricao:"...40000 km/h"...mislio sam da je lose procitao,ali ne...i iako jos ne-shvacen,kazu/predvidjaju/pretpostavljaju da je taj princip koji je trebalo da radi u krug sa magnetnim silama moguc,ali rekoh-niko ne moze da desifruje u cemu je zackoljica ili blokada-tj,stalno se nesto ne slaze,ali znaju da je verovatno nemoguce...
postavicu slike i detalje uskoro...vi pisite,potrajace...

Mozda moze pomoci ovaj clanak


Gravifugalna letjelica
To je eto riješenje za neku buduću «antigravitacijsku», tj., točnije gravifugalnu letjelicu, jer letjelica može lebdjeti na osnovu jednog čvrstog prstena koji velikom brzinom rotira duž njenog najšireg oboda . Do sada nije bilo mogućnosti za izgradnju takve letjelice iz tri razloga:
1. zbog zablude da je gravifugalna sila samo derivat geocentrifugalne, čija bi veličina stoga uvijek - bez obzira na brzinu – trebala biti jednaka nuli.
2. Zbog brzoplete i neprovjerene pretpostavke da se gravifugalana i gravipetalna sila, isto kao i kod rotacije čvrstog tijela, povećavaju proporcionalno s brzinom rotacije.
Stvar je tu međutim obrnuta. Kod svih slučajeva rotacije u kojima neka od fundamentalnih sila (gravitacija, elektricitet, magnetizam ili nuklearna sila) ima funkciju centripetalne sile, s povećanjem brzine rotacije povećava se radius rotirajuće mase, a same privlačne sile se ne povećavaju, nego smanjuju. Veličina centripetalnih i centrifugalnih sila u ovim je slučajevima obrnuto proporcionalna brzini rotacije. Prema jednadžbi: Fgf = mv2/R, s povećavanjem brzine, v, gravifugalna sila, Fgf opada, a poveća se radius R. No, budući da opada gravifugalna sila, opada i gravipetalna, jer te dvije sile ni u kom slučaju ne mogu biti nejednake (Newton 3.). Kad ne bi bilo tako kako sam rekao nikada ne bi mogao biti lansiran niti jedan umjetni satelit.
Još jedna ilustracija:
kad nekom umjetnom satelitu hoćemo povećati visinu, tj, radius, rotacije oko Zemlje, R, onda to činimo povećavanjem njegove brzine, v. S povećavanjem veličine radiusa R eksponencijalno opada veličina fundamentalne sile (gravitacije, odnosno gravipetalne sile) koja omogućuje rotaciju kontinuiranim mjenjanjem smjera kretanja satelita, tj. skretanjem na kružnu putanju.
Cjelovita jednadžba za veličinu gravifugalne sile, izražena u terminima i veličinama klasične mehanike glasi: Fgf = GMm/R2 – mv2/R. G je gravitacijska konstanta; M je masa nebeskog tijela; m je promatrana masa (masa prstena). Ostale simbole već smo definirali.
3: Treći razlog zbog kojeg do sada nije bilo moguće izraditi gravifugalnu letjelicu jest to što sve do nedavnog otkrića nano-cijevi nije bilo materijala koji bi izdržao tako velike rotacijske brzine što omogućuju levitaciju i elevaciju.
Gravifugalne letjelice s mehaničkim i kvantnim prstenom
Uskoro, kad i ako nano-cijevi postanu jeftinije, moći će se graditi komercijalne letjelice sa dva tipa prstena: mehaničkim i kvantnim. Pogonska energija za ubrzavanje prstena bit će električna energija. Za dizanje letjelice odnosno ubrzavanje prstena, praznit će se električni akumulatori i pretvarati u kinetičku energiju prstena. Za spuštanje letjelice, prsten će se morati usporavati a njegova kinetička energija pretvarat će se natrag u električnu i vraćati u akumulatore. (Kod letjelice s kvantnim prstenom povećavat će se ili samnjivati samo «količina svjetlosti» u toroidnom tubusu, a njena brzina ostajat će uvijek ista, c.)
Jedna letjelica moći će se najmanje desetak puta u toku dana vinuti do orbite i vratiti natrag uz troškove koji bi bili zanemarivo mali. Ništa veći ne bi bili niti transportni troškovi posjeta nekim drugim nebeskim tijelima – Mjesecu ili planetima.
Budući da gravifugalna letjelica ne bi bila skupa i da bi se s njom moglo lako upravljati, vrlo je vjerojatno da će, u ne tako dalekoj budućnosti, svakog vikenda mnogo tisuća obitelji sa svojim letjelicama razgledavati površinu mjeseca. Evo prikaza letjelice sa kvantnim prstenom fig. 11 na
Kako ona funkcionira?
Električna energija iz akumulatora 9 putem svjetlosnih izvora 3 pretvara se u svjetlost 2 i, ubacuje se u toroidnu cijev 1 koja ima zrcalno glatke stijenke. Svjetlost se odbija od njih i kruži kroz toroid, bez mogućnosti «da se ugasi», tj. da nestane. Kad je u toroid ubačena dovoljna «količina» svjetlosti, letjelica se počinje dizati. Za spuštanje letjelice potrebno je prozirne fotoelektrične elemente 4 ubaciti u cijev 1. Svjetlost prolazi kroz njih, pretvara se opet u električnu struju i skladišti natrag u akumulatorima.
Teorijsku osnovu za letjelicu s kvantnim prstenom i eksperimentalnu potvrdu dao je lord Edington kad je provjeravao neke postavke Einsteinove Opće teorije relativnosti. Prolaženje svjetlosti pored Sunca (za vrijeme pomrčine) pokazalo je otklon od pravca kretanja, ali i to da svjetlost ima stanovitu inerciju. Upravo ta inercija čini to da se kvantni prsten u gravitacijskom polju ponaša isto kao i mehanički, tj. da razvija gravifugalnu silu, koja zapravo i nije ništa drugo do manifestacija inercije.
Gravifugalna civilizacija
No evo jedne druge, naizgled fantastične stvari. Čitatelji koji znadu kako funkcionira Zakon o održanju energije shvatiti će da gravifugalna letjelica ne bi vršila nikakav fizikalni rad ako bi lebdila stalno na istoj visini, npr: 2, 3, 4 km. ili na nekoj drugoj. A ako ne bi vršila nikakav rad (slično kao ni geostacionarni satelit), ne bi trošila energiju. Dobro izrađena letjelica s prstenovima koji bi ujedno bili i snažni permanentni magneti, zatvoreni u evakuirano kućište, mogla bi, dakle, čak i tisućama godina lebdjeti na nekoj visini, a da za to ne potroši nikakvu ili gotovo nikakvu energiju. Takva bi letjelica bila pogodna za stanovanje, a mnogo njih za formiranje nekog lebdećeg grada ili otoka. Ja vjerujem da će cijela buduća civilizacija lebdjeti u Zemljinoj atmosferi i svemiru koji ju okružuje i da će to biti zreli oblik ljudske materijalne civilizacije.
Kao što jedni djelovi svemira lebde u odnosu na druge, tako bi, čini se, i zrela, potpuno razvijena materijalna civilizacija trebala lebdjeti u odnosu na Zemlju. Uostalom, već smo vidjeli da je lebdenje pravi, zbiljski način opstanka materijalnog svemira, pa ne bi bilo ništa čudno ni u tome ako bi takvo lebdenje bio i pravi način opstanka materijalne civilizacije. A što se tiče čovjeka, za njega bi život u takvoj civilizaciji bio puno pogodniji, zdraviji i sigurniji od života na vlažnoj i blatnjavoj površini našeg planeta, koja je idealna životna sredina za viruse, bakterije, insekte, i druge vrste živih bića, ali ne i za jednu kreativnu vrstu kakva je ljudska. Zemlja je, govoreći subjektivno ljudski, vrlo lijep i blagodaran planet. No tu ljepotu i blagodat moći ćemo potpuno doživjeti tek kad ju budemo uživali iz udobnih i sigurnih gravifugalnih domova, koje će zračne struje, poput oblaka, nositi oko cijelog planeta.
Ko bi pomislio da bi i ljudi lebdjeli u tim lebdećim gradovima ili kućama taj bi se prevario. Ljudi i stvari zadržale bi svoju težinu. Lebdio bi samo prsten koji bi rotirao brzinom većom od 8km u sekundi i koji bi gravifuglnom silom koju bi razvijao nosio cijelu konstrukciju letjelice, te stvari i ljude u njoj.

 Ma mene zanima više ono što ne potiče sa ove planete 
Bre,jeste videli kako jure samo-cik-cak ko od šale!

Odličan tekst,koliko sam je skapirao,Nemci su pokušali da naprave neki elektro-magnet,koji bi bio istog pola kao  zemlja i onda sa pojačavanjem tog magneta bi se dizalo u vazduh,a smanjivanjem bi se spuštao.
Lightsoft,da li je to taj sistem ili nešto drugo,nisam baš puno upoznat sa tim silama i naelektrisanjima,mada sam završio elektro-tehničku školu i to smo sve učili,ali se slabo sećam,davno je bilo.

Ispravio sam gore,mislio sam istog pola kao zemlja

Da to su pokusavali, ali zbog velike potrebne bzine okretanja prstena, nisu mogli to uraditi. A i sam bi se rspao zbog slabog materijala i velike potrebne brzine. Samo sto se u tekstu ne govori samo o elektromagnetizmu, vec o koriscenju centifugalne i centripetalne sile za ponistavanje gravitacije. Kao sto satelit ostaje u orbiti.