Da ne duzim pricu kako i zasto nisam krsten ranije...Zna Sasha1...Krsten sam tek prosle godine na moju slavu sv.Arandjela

Ja sam Krstena kada sam imala 7 godina  

Ova je tema malo zapala u zaborav i to nakon što su se skoro svi izjasnili o svome krštenju, a neki su i raspravljali treba li krstiti djecu ili odrasle, zrele ljude, nakon što to sami odluče, mogli bi opet razvezati i pisati o tome koje je bolje i zašto, no mislim da nema potreba, jer se većina nikad naće složiti oko tog pitanja, no ono što mi se čini još važnijim od dobi krštenja je shvaćanje što to krštenje znači i život tog svog krštenja. Jer, kako god okarakterizirali krštenje, ono ima jednu jedinu svrhu, a ta je da dijete/čovjek postane Isusov učenik i njegov sljedbenik. Jedini smisao krštenja je da čovjek prepozna i prihvati Isusa kao svoga spasitelja i vođu kroz ovaj život, usprkos ismijavju i nerazumijevanju i često predbacivanju o konzervatizmu i zastarjelosti. Kršćanin treba biti svjestan da nije "od ovoga svijeta" i da ne živi samo za ovaj svijet, nego da je usmjeren na onozemno, transcendentno, a koje proizlazi iz njegova krštenja. Krštenje je početak  novog života koji na sve gleda drugim, Isusovim očima, po Njegovoj milosti. I zato, mislim da je važnije kakvi smo kršćani, a ne kad smo kršteni! Jesmo li svojim krštenjem upoznali Isusa toliko da u drugima vidimo dobro i ono zajedničko, a ne da isključujemo druge upravo zato jer su drugačiji!  Jesmo li svojim krštenjem   sposobni u drugima prepoznati brata čovjeka, ponekad i brata kršćanina, a da ga ne obezvrijedimo samo zato jer nije kao ja! Jesmo li poput Isusa spremi u drugome vidjeti veću vjeru, poput Samarijanca koji pomaže pretučenom, i nekome pored sebe reći: " Odlazi od mene sotono, jer ti na pameti nije božansko nego ljudsko." Upravo onako kako je to Isus učinio. Jesmo li kao kršćani i Isusovi učenici spremni činiti da budemo jedno, kao što su Isus i Otac nebeski jedno! Jesmo li zbog svog krštenja spremni pomagati druge, ne zato jer su onakvi kakve mi hoćemo, nego jer trebaju našu pomoć! Jesmo li spremni pružiti komad kruha i čašu vode nekome na drugom kraju Zemlje upravo zato jer mu treba! Jesmo li spremi svima govoriti o Isusu Kristu i njegovu djelu! Jesmo li spremni oprostiti svome susjedu, prijatelju, poznatome ili nepoznatome - bratu čovjeku! Jesmo li... Jesmo li...   Jesmo li...

Pa na sva pitanja koja si postavio sada, Koni, a imajuci u vidu skoriju povijest Srba i Hrvata (jer ovde se govorilo o krstavanju Srba i Hrvata), a i raniju povijest istih, odgovo na svako tvoje pitanje "jesmo li" rezonantno je pokazalo da nismo. I ne samo da nismo, nego da necemo ni biti... nazalost nasu veliku. Jer Hrvati sluze jednoj izopacenoj hijerarhiji i smatraju da ce ih ljubav prema papi oprostiti grijehova, a ne praktican zivot u Hristu Isusu, a Srbi pevaju Bogu samo u himni, dok su za Njega rezervisali najcrnje psovke koje se mogu cuti. Tako da krstenje dece ili odraslih ocigledno nije proizvelo ono sto bi trebalo u velikom broju slucajeva.

ja jesam krstena, ali je za mene pravo pitanje zasto jesam, a ne zasto nisam.
dakle, krstili su me kad sam imala 3 meseca (za ime sveta!!!), jer zaboga, ne sme da se slavi slava u kuci sa nekrstenim bicem.
tako da...mene niko nije pitao. a ja izrasla u ateistu.
a sad...i da nisam ateista, i da hocu da se krstim, onog trena kad bi mi pop izrekao tarifu, odustala bih od citave stvari. covece...da su to bar neke razumne tarife...on za jedno krstenje/vencanje/sahranu dobije koliko ljudi rade po ceo mesec mnogo teze poslove. u boga ne verujem, tako da na njega nemam sta ni da se ljutim    ali crkva...e ona me vec izludjuje!!! cak i ako mi nekad nesto klikne u glavi pa naprasno pocnem d averujem, verovacu kod kuce

@Pekom i Ursula
Popovi su jedno, a duhovnost, odnos sa Bogom i Bozje zapovesti nesto sasvim drugo.  Imajuci u vidu stanje kakvo jeste, nikakvo cudo sto si ateista. Tim bolje.

Naravno.

Ja sam se krstio...malo kasno, ali jesam....

Krsten sam kad sam bio u 3 razredu osneovne skole...

Tako da sam mogao da biram, da li cu se krstiti ili ne...
Naravno, to sam zeleo...

Nikakav Put ka Sebi Bog nije zacrtao.
Približavajući se Njemu ti se Ujedinjuješ sa Sobom.
Što si bliži to više ti sam Put Stvaraš.
Svaki Put samo je obmana, plod Zaborava.
Nikada nisi ni otišao, više nego oduvek si stigao.
Samo otvori oči i prestani da sanjaš.
Zauvek.

 

... inace, krstena sam..., ali popove ne volim....

Pa ja sam krsten kad sam bio mali valjda....Nemam pojma....Al znam da sam sa 12 prosao 'konfirmaciju', a da bih to prosao moras da budes krsten....Al ne u pravoslavnoj crkvi nego evangelistickoj (protestantskoj)....