Esma

Noćas mi nije do pjesme
I do gitare meni nije
Puklo mi srce zbog Esme
Puklo, a bije

Noćas mi nije do smijeha
Suze mi krenu i kad se smijem
Hoću da umrem, a ne smijem
Da te bogdo bilo nije

Ti si voda nad vodom
Ti si nebo iznad neba
Na sve odgovor
Plač i smijeh, sve što trebam

Možeš spalit' plamenom
U šaku pepela i dima
Učinit srce kamenom
Al' znaj, još te u meni ima

 Fura me


Kad bi me ostavili svi kad ne
bih znao kuda dalje ja bih se
vratio tamo na mjesto što mi
svjetlost šalje

kad bi mi rekla da je kraj ja ne
bih pravio drame blizu su
pakao i raj neke se stvari srede
same

misli mi lete kao čigra život bi
mog'o biti igra

fura me sunčan dan ispred
Katedrale fura me ljetnja noć,
na Koševu se svjetla pale fura
me to što već znam gdje su
granice bola furaš me ti,
ljubavi, više od rokenrola

ovaj je život samo jedan
proleti brzo, k'o avion i nemam
vremena da brinem kako da
zaradim prvi milijun

na zadnjem sjedištu te ljubim
a danas mi se tako pjeva cesta
je ravna, nebo čisto od
Zagreba do Sarajeva

 Jedina

Hajde sa mnom pješke sve do Jadrana
napravimo sebi malo prostora
nudim ti bar neku sitnu promjenu
da ukinemo ovu groznu dosadu
da ukunemo priče šuplje, beskrajne
vidi papci još okolo rovare
i šta ćeš neko mora biti negativac
upraznjelo svakodnevno grebanje
o, jedina spotakla se neka lenta vremena
mekanih utjera i nekih starih olinjalih trikova
i sve napola, i sreća, i bol
i ništa sex 'n' drugs, i ništa rock 'n' roll
ja i ti se ljubimo
ljuljaj me u Zagrebu kroz Ilicu
u Beogradu kotrljaj niz Balkansku
u Sarajevu tresi me gdje hoćeš ti
mi nemamo dušo šta izgubiti
ljubi me nek' zavide nam miševi
slušaj ih što naokolo cijuču
mogu nas prozivati i truniti
i ja od smijeha vjeruj plakat ću
hajde slatko malo sa mnom nekuda
dosta nam je tih klasičnih zabava
iste priče istih lica filmova
iz dana u dan istog kukanja
i gledaj svatko misli samo na sebe
ti uzmi drage ploče pusti Indexe
i na kraju kad ti kažem volim te
ipak će neko da razumije
o, jedina

 Jukebox

pronađi me kao kopač
kada nađe zlato
ja ću te voljeti,
nemoj da brineš za to
ljubi me kao žena
kad ljubi muškarca
napusti me, kao što život
napušta starca
prestani plakati
kad muzika svira,
život je jukebox,
svako svoju pjesmu bira
ne daj da patim
k'o za gospodarom pas,
daj mi snage,
kao što autu daješ gas
predi malo,
samo frkćeš kao mačka,
ukradi me, to nek' ti bude
posljednja pljačka

Moje najmilije

odavde do zbilje ništa vremena
tad tišina postaje sve glasnija
ne stavljaj mi riječi koje
nikad nisu bile moje
ako sam u krivu, šta je istina
kako nevidljivom izbrisati ime
kako u ljetu naći lice zime
sve se može učiniti
ali ne i sakriti
treba naći razlog da to pokrije
moje najmilije
ne postoji samo jedan prag
moje najmilije
čime mjeriš koliko sam drag
a srce je htjelo da za pravo dam
i stvari što bole ja napravih sam
a ako sve su pravila
šta je onda ljepota
šta su onda duše tajne odaje

Ne daj na sebe

Ulica zaspala tamom se pokrila
igre prstima po zamagljenim prozorima
nudi mi postelja malo tvog mirisa
pa me podsjeća i tjera da te tražim
ja samo brinem se
ružne stvari pričaju mi za tebe
vrijeme loše gore ne može
ma šta radiš čuvaj se
molim te, ne daj na sebe
tuga me dotakla vrelim dahom opekla
pa me otkida i tjera da te tražim
ja samo brinem se ..

Ne dam da ovaj osjecaj ode

Napravljen sam od samoće
znam čudna sam nevolja
koja dođe i ode kad hoće
a ti si čekati umjela
I neka pjesma sama poteče
nježna i divlja u isti mah
haljinu skini ugasi svijeće
s usana mi odnesi dah
Ne dam da ovaj osjećaj ode
negdje u meni tvoj je znak
i pramen vatre i kap vode
ti si svjetlo sve je mrak
Subota uveče čaša vina
i tvoja soba svijeta kraj
vraćam se lud iz nekih daljina
u oči mi pogledaj
Kroz prozor ulaze svjetla grada
i ključale vode glas
neka vozovi bar za sada
voze u krug i bez nas

Nek te on ljubi (kad ne mogu ja)

Prođe avgust srećo moja
vrijeme da se rastane
bilo je izgleda previše lijepo
da nam tako ostane
mislim da bi ono veče
kad si otputovala
da mi nije žao svijeta
isplak'o tri potopa
Evo sjedim, nagovaram mjesec
da u tvoju sobu zaviri
i neka te 'mjesto mene
probudi i zagrli
I nek' te čuva
neka ti priča
nek' te on ljubi
kad ne mogu ja
Kada prođu dani kiša
i iscure snjegovi
a djeca kradu prve trešnje
ti na mene pomisli
A kad dođu bijela ljeta
i donesu noći nemirne
on će meni da te vrati
sad nek' bude kraj tebe
I nek' te čuva
neka ti priča
nek' te on ljubi
kad ne mogu ja

 Nekako s proljeca

Nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna
spuštam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput baš je težak najdraža
nekako s proljeća
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja crnog ponoća
moji koraci baš su teški najdraža
i opet taj osjećaj samoće
kad neće nikog mene krene i hoće
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od želje, za usnama tvojim
sav sam ti od ludila
nekako s proljeća
nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire
napravim račun praštanja
popijem pusta maštanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci baš su teški najdraža
nekako s proljeća
noć mi oči otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izgubim
a hoću, da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duša baš te voli najdraža
sav sam ti od ludila
bez tebe s proljeća

Osim tebe ljubavi

Meni je svejedno
jer ništa nije vrijedno
osim tebe ljubavi
svi su epizodisti
zbrisat će čim zagusti
mi ćemo ostati
hej