Crvena Jabuka - (Tvojim zeljama vodjen, 2002) - Za svaku boru

Evo prošao sam sve
od mraka do svijetla
u tvom se srcu više nisam našao
sad stojim ti na kraju tunela
oči me peku al' to suze nisu sigurno

Još jedan čudan ljetni dan
od sunca i kiše
Zemlja se okreće i sve je isto
čudno je to što te ne volim više
a mislio sam da ću da poludim načisto

Za svaku boru na mom licu
ti si kriva ali ne znaš za to
i svaku pjesmu koju pjevam
tvojim sam poljupcima pisao

Crvena Jabuka - (Za sve ove godine, 1986) - Za sve ove godine

još je kod tebe dobro i toplo
još na uživanje ti miriše soba
ali nikad dalja nisi bila mi
kroz kolut plavog dima
vidim ti oči i suze u njima
zatvori prozor, noćas će padati
a ti, ti bi da me poljubiš
i da nazdraviš
za sve ove godine
što su te promjenile
za sve one poljupce
za sve što mi duguješ
hoćeš opet, hoćeš da me napiješ
cigare su dogorjele
i riječi više ništa ne znače
samo malo tihe muzike u sobi
kroz kolt plavog dima
vidim ti oči i suze u njima
zaključaj vrata, neću se vratiti
a ti, ti bi da me poljubiš
i da nazdraviš

Crvena Jabuka - Zarjavele trobente

Nostalgičen nek je večer
Franc in Liza
Na trapezu šta plesala
V cirkusu qualabladala

Franc je pozabil Lizo
Visoko nekje v zraku
Zagledal je njene oči
Na parketu qualabladala

Zelel je, da sloni letijo
In jo zbudijo, in jo zbudijo
Zarjavele trobente svojo glasbo
Da jo zbudijo, da jo zbudijo

Žirafe, opice in tigri
Žalostni so afriški levi
Franc poslušal je trobente
Raztrgal cirkuske plakate
Želel je, da sloni letijo...

Crvena Jabuka - (Svijet je lopta sarena, 1998) - Zauvijek

ljetu je kraj
mutna jesen vlada
nemir i strah
raznose prah
od imena tvog
kako ću sam
tu, na pola puta
nisam ni star
nisam ni mlad
da predam se sad
došla ili ne
sad svejedno je
od svjetla do mraka
jedan je put
dok živim nek' zna da
voljet ću nju
zauvijek
ljubav je ptica
oprezno joj priđi
ona bježi od nas
i samo na čas
ti sleti na dlan

Crvena Jabuka - Znam

Zatvorim li oči neću vidjet' kako tražiš
Nemoć na mom licu, od ljubavi strah
Začepim ti uši, neću čuti šta ćeš reći
Jer teške riječi rastu k'o čarobni grah

Znam, ja nisam taj
što je tvoje srce krao
Znam, ti htjela bi
Da je drugi kraj tebe
Znam, opet ćeš reć'
Kako ništa nisam dao
Znam, ti dala si
Ja uzeo sam sve

Pustio sam davno da se stvari dese same
Ne pomažu vatrogasci ni policija
Umoran sam od tišine, a i od galame
živjeti u dvoje-nemoguća misija

Niz mokru ulicu otploviću k'o Noina arka
Ti čuvaj svoju laž da je ova ljubav bila samo varka

Znam...

Carolija (kad prestane)

Od mene i tebe
samo magle plavičast trag
čitav svijet se okrene
kada me pozove vrag
Za tvojim stopama
da ispod sjećanja
nađem znak od plamena
našeg vremena
Ciganka mi gatala
razlile se rijeke na dlanu mom
ne piše utjeha
već želja gonjena ludilom
Za tvojim stopama
da ispod sjećanja
nađem znak od plamena
našeg vremena
Čarolija kad prestane
i prašina sna nestane
u mojim zvijezdama
sam bog zna
luda nada još je ostala
Crvena haljina
i poznat parfem k'o da si tu
samo dodir koljena
i opet sam u bunilu
Za tvojim stopama
da ispod sjećanja
nađem znak od plamena
našeg vremena

Cetkice za zube

Noge su ti hladne, ne grli me njima
Napolju je ljeto, a u sobi zima
Ako nećeš spavat' ti ugasi svjetlo
Pomisli na nekog, meni je svejedno

Čini mi se još se samo ljube
NAše dvije četkice za zube
Čini mi se ne volim te više
Kad već dišeš onda diši tiše

Čujem zvuk motora tu ispod balkona
U noći se gubi škripa kamiona
Neka nosi teret tvoj i moj od danas
Nek' se neko drugi od sad voli za nas

Čini mi se još se samo ljube...

 Da nije ljubavi

ispali mi jedno tri
sunčana ljeta u sljepoočnicu
tvoja priča me udavi
počeću da vjerujem u ublehu
a ublehu su stvorili
čuvari tvojih želja kraljice
to drvo šumu zakloni
još više me zabolješe
predkomora lijeva i desna
od duše i od srca
tebi postelja bješe tijesna
pa si me izgurala
vidi nemoći
teško je obići
pjesma će poteći
1, 2, 3
da nije ljubavi
ne bi svita bilo
ni mene, ni tebe
moja bajna vilo

 Deni

Kada gledam tvoje lice
uvijek osjetim vedrinu
koju nosi ljetna noć
dodirnem li tvoje ruke
uvijek osjetim toplinu
koja mi je dala moć
kad nas napuste voljena
sve radosti iz mladosti
čak i kada bude teško
sve do kraja svog života
od tebe neću poć
i kad dođe dan
naš zadnji dan
kad prođe san
naš zadnji san
kad nemiri budu dio nas
i kada nam kucne zadnji čas
i tada ću deni
kao i sad
da te volim ja

Dodji kod mene

Uvijek si bila moja želja
sa vatrom u očima
u meni se budi požuda i nemir
od svakog tvog pogleda
a kada ti dosade
svi frajeri tvoji
kad skupiš malo vremena
u Januaru kad snijeg napada
čak i tad, bilo kad, najbolje odmah sad
dođi kod mene niko, niko neće znati
bez tebe navečer
ja ne mogu izdržati