ali .. to nije crna magija, to je bijela magija 

То је "Пинокио магија"... 

Интересантно...   

Nekoliko puta pokusah da Vas navedem na razmisljanje, pa izbegavajuci da se ne ode u dublji od zapocetog off-a, zbrisah.
Nadam se da cete shvatiti i razumeti ovo sto cu na dalje citirati. Jer nema veze sa off-om, vec treba samo malo promisliti i mati odgovore na podosta stvari.

PRED SOBOM IMAMO knjigu "Polje" istaknute novinarke Lynne McTaggart koja je, tijesno surađujući sa značajnim brojem suvremenih znanstvenika - heretika, uspjela proizvesti neku vrstu probne sinteze svega onoga o čemu govore njihova otkrića. Ta su otkrića zaista revolucionarna i znače da i neoborivi eksperimenti potvrđuju
ono o čemu govore različite "mistične" (ne volim ovu riječ, ali je rabim jer je ušla u široku upotrebu) tradicije i religije Istoka i Zapada.
Knjiga obuhvaća i opisuje radove, eksperimente i otkrića cijelog niza znanstvenika iz različitih područja znanosti. Tu možemo naći podatke o doživljajima i radovima astronauta i fizičara Edgara Mitchela, Waltera Schempa, sveučilišnog profesora matematike, Karla Pribrama, poznatog neurofiziologa, Stuarta Hameroffa, Fritza-Alberta
Poppa fizičara, Hala Puthoffa, Jacquesa Benvenistea, Charlesa Tarta i mnogih drugih.
U knjizi se mogu naći podaci koji bacaju više svjetla na akupunkturu, homeopatiju i druga područja.
Ključni pojam do koga su došli svi ovi znanstvenici je polje nulte točke. To je temelj na kome počiva cijeli pojavni svijet. Polje nulte točke je ona krajnja stvarnost iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraća. Za nas koji smo, kao zlatne ribice u svom akvariju, ograničeni krutim trodimenzionalnim gledanjem na svijet kao materiju, svijet koji neznano kako stiže iz praha i vraća se u prah, ovo su zaista revolucionarna otkrića za koja su mnogi od znanstvenika o kojima govori ova knjiga platili gubitkom karijere (danas ih se, ipak, ne može više javno spaljivati!). Podatomske čestice (kvarkovi itd.) se sve slijevaju u jedan ogroman ocean energije. Ovaj ocean podržava sve što postoji tako što održava ravnotežu nevjerojatno točnim ipravovremenim davanjem i primanjem energije. Mogli bismo još puno toga reći na ovu temu ali to nije svrha ovakvog predgovora. Značenje ove knjige i radova znanstvenika o kojima ona govori svodi se na jednu vrlo jednostavnu misao: ništa u svemiru ne postoji
izolirano, svi smo povezani u jednu mrežu događanja i sve što sami mislimo i činimo djeluje na cijeli svemir i obratno - sve što se događa bilo gdje djeluje na nas. A to nam kaže i židovska Kabala svojim pojmom Aina (Ništavila, negativnog postojanja) iz koga sve potječe i kome se sve vraća, indijska tradicija govori o Akaši - temelju svemira u kojoj je zapisano sve što se dogodilo, sve što se događa i što će se dogoditi. Riječ je o čuvenim Akašičkim zapisima. Znanstvenici o kojima se govori u knjizi kažu potpuno isto o polju nulte točke - u njemu je sve registrirano: prošlost, sadašnjost i budućnost.
O tome govori i poznati fizičar David Bohm u svojoj hipotezi o implicitnom i eksplicitnom redu. Nije teško pogoditi da je implicitni red zapravo polje nulte točke. Iz knjige se može vidjeti da je zapravo jedina stvarnost - ovdje i sada.
Knjiga opisuje strojeve pomoću kojih se može nazrijeti što će se dogoditi u budućnosti ali i da je moguće izmijeniti i prošle događaje. Za naše ograničene i jednosmjerne umove ovo je previše! Bitno je postaviti slijedeće pitanje: kako je došlo do "pada" u materiju, zašto smo se ograničili na podatke koje dobivamo samo od naših osjetila?
Taj fatalni "pad" dogodio se u 17. stoljeću pojavom Isaaca Newtona i Rene Descartesa. Prvi nam je svima ulio u glavu pojam svemira kao mrtvog, mehaničkog satnog mehanizma, a drugi pojam o potpunoj odvojenosti tijela i duha. Većina ljudi nije vjerojatno dovoljno upoznata s radom ove dvojice učenjaka, ali su njihove teorije
smještene duboko u našem nesvjesnom. To je ono što je izgradilo u nama onaj temeljni pojam o svijetu, ono o čemu mislimo da se samo po sebi podrazumijeva i ne pada nam na pamet da provjeravamo ili u to posumnjamo. Treća fatalna stvar je teorija Charlesa Darwina. Prema njegovoj evolucijskoj teoriji, čovječji je život slučajan, razbojnički, usamljen i besmislen. Prema toj teoriji, kako kaže autorica, čovjek je genetski terorist.
Da li je baš sasvim slučajno što je ovakvo gledanje i danas vladajuće u svijetu? Ako se malo vratimo u prošlost, vidjet ćemo da je genijalni Rudolf Steiner o tome govorio kao o ahrimanskom (Ahriman je u staroj zoroastrijanskoj religiji duh tame, načelo zla) utjecaju, utjecaju koji nastoji naše mišljenje skrenuti u jednu, robotsku, krajnost.
Trevor James Constable u svom klasičnom ("underground") djelu "Kozmički puls života" izrijekom navodi u 10 točaka u čemu se očituje taj ahrimanski utjecaj. To je slijedeće: proklinjanje duše i duha, prijezir, sumnja i otpor svemu duhovnom, obožavanje materijalnih dobara, izopačenost kulturnog života (sve je usmjereno na profit),
poricanje nevidljivih svjetova, nacionalizam, neprekidna stranačka borba, mrtvi znanstveni pojmovi, mrtvo obrazovanje, obožavanje brojeva (računala!), dosada vanjskog života, opsjednutost mjerenjem.
Pogledajmo svijet oko sebe! Vidimo li što od toga? Knjiga koja je pred nama ispunjava ogromnu prazninu u nama i ruši mnoge uvriježene pojmove. Međutim, po mom skromnom mišljenju, ima jedan veliku nedostatak - nužno je jednostrana. Izvrsno nam pokazuje kako je materija nestvarna i kako zapravo ne postoji.
Energija je jedina stvarnost. Ali kako je nastala materija? Tu se opet moramo vratiti na Steinera, Reicha i Constablea. Još je veliki Johan Wolfgang von Goethe započeo s istraživanjima eteričnih formativnih sila, što je dalje nastavio Steiner, a potom i Wilhelm Reich (orgonska energija). Te su sile izravno antagonistične elektromagnetnim silama u koje se "otapa" materija i o čemu govori ova knjiga. Eterične formativne sile (Steiner govori o njihova 4 oblika, a Reich o jednom) u sebi sadrže šifru informacije o strukturi materije. Tako imamo zatvoreni krug: duh se pretvara u eterične formativne sile, one izgrađuju materiju, materija se raspada na podatomske čestice i nestaje - opet u duhu. Fizičari bi rekli: u polju nulte točke. Da zaključim. Knjiga koja je pred vama je neobično značajna. Dokumentirano nam kaže kako je energija jedina stvarnost. Ako smo
bića energije, točnije energetska polja, ako smo bolesni onda znači da nam energetsko polje nije u redu. Ako to prihvatimo, tj. da nam je bolest došla zbog poremećaja energetskog polja (tj. zastoja, blokiranja, energije) tad nam se i zdravlje može vratiti ako omogućimo toj energiji da ponovno teče. I ne samo to. Sve što vidimo oko sebe ovisno je o frekvenciji vibracije - i svijet kojeg vidimo i svijet koji nas vidi. Kao što autorica doslovno kaže: "Poznati svijet doslovno znači samo to da smo na njegovoj valnoj duljini." Valna duljina, tj. frekvencija vibracije materijalnog svijeta, niska je. Kako se ta frekvencija snizila ? Snižavanje te frekvencije znači pretvaranje apsolutnog znanja kojeg smo svi nekad bili svjesni (to je ono što se zove raj) u zamjedbu ili percepciju koja znači fatalni rascjep (pojava ega, rekli bismo - pakla) subjekta koji gleda nešto i tog nečeg gledanog. Zamjedba se lako iskrivila jer je nestabilna i vrlo smo lako došli do krive zamjedbe. Ona nam kaže da nam bližnji nisu prijatelji i nisu jedno s nama. Od toga je samo korak do - ljudske povijesti koja je, kako kaže Eckart Tolle, povijest neprekidnog klanja.
Knjiga "Polje" obiluje preciznim podacima. To joj daje značajnu težinu. Međutim, još je važnije da se ne izgubimo u tim pojedinostima, nego da knjigu pokušamo sagledati u cjelini, kao cjelinu, da joj vidimo smisao. Možda je značenje ove knjige najbolje izraženo ovim rečenicama: "Živa svijest nije izolirana jedinica. Čovjekova svijest
povećava red u svemiru i ima nevjerojatne moći da nas liječi i da liječi cijeli svijet: da taj svijet u određenom smislu uredimo prema vlastitim željama."

dr. Petar Vasiljević

Ako Vam je ovo malo, vidite cime se bavi osoba ove reputacije:

Popp je, uostalom, bio naviknut na razne počasti. Do tog su mu vremena već bile dodijeljene gotovo sve moguće nagrade na sveučilištu. Dobio je čak i Rontgenovu nagradu za diplomski rad u okviru kojega je izradio mali čestični akcelerator. Ta se nagrada, nazvana po Poppovom idolu Wilhelmu Rontgenu, svake godine dodjeljuje najboljem studentu fizike na Sveučilištu u Wiirfzburgu. Popp je u mladosti učio kao opsjednut. Ispite je položio mnogo prije drugih studenata. Doktorat iz teoretske fizike također je završio u rekordnom vremenu. I poslijediplomski rad za sveučilišnu profesuru, koji njemačkim diplomantima obično oduzme barem pet godina, obavio je u malo više od dvije godine. U trenutku svoga otkrića Popp se među kolegama već proslavio kao čudo od djeteta, ne samo zbog iznimnih sposobnosti nego i zbog pristalog, mladolikog izgleda.
Kad je njegova disertacija bila objavljena, Popp je imao trideset i tri godine i bio privlačan izgledom: imao je izraženu čeljust, prodoran metalno-plavi pogled pustolova iz Hollywoodskih filmova i dječačko lice zbog čega se doimao mnogo mlađim. Iako je njegova supruga bila sedam godina mlađa od njega, ljudi su često mislili da
je starija. I zaista, u njemu su postojale neke karakteristike pustolova: među kolegama studentima glasio je kao najbolji mačevalac na sveučilištu. Tu svoju reputaciju stavljao je na provjeru u brojnim dvobojima, a u jednom od njih zaradio je duboku brazgotinu duž lijeve strane glave.

A cime se on to bavi :

'Kvantna koherencija' izraz je u kvantnoj fizici koji označava sposobnost kvantnih čestica da međusobno surađuju. Ti subatomski valovi, odnosno čestice ne samo da znaju jedan za drugoga, nego su i čvrsto međusobno spojeni kao svežnjevi zajedničkih elektromagnetskih polja, tako da mogu komunicirati kao cjelina. Možemo si ih predočiti kao mnoštvo glazbenih vilica koje sve počnu zajedno rezonirati. Kada ti valovi dođu u fazu, odnosno kada se sinkroniziraju, počnu djelovati kao jedan jedini gigantski val i jedna jedina subatomska
čestica. Tada ih praktički više ne možemo razlučiti. Mnogi neobični kvantni učinci koje primjećujemo u jednom jedinom valu vrijede i za cjelinu. Ako djelujemo na jednoga, istovremeno utječemo
na sve druge.
Koherencija uzrokuje komunikaciju. To je poput subatomske telefonske mreže. Što je bolja koherencija, to je finija telefonska mreža i profinjeniji uzorci subatomskih valova na taj način imaju svoj telefon. Konačni rezultat podsjeća na veliki orkestar: svi fotoni sviraju zajedno, no kao pojedinačni instrumenti mogu izvoditi svoje
individualne dionice. Svejedno, kada slušamo cijeli orkestar, teško razlučujemo pojedine instrumente.
Još više zapanjuje činjenica da je Popp u živom sustavu mogao promatrati najvišu moguću razinu kvantnoga reda, odnosno koherencije.
Tu koherenciju, nazvanu Bose-Einsteinova kondenzacija, obično opažaju u materijalnim supstancijama kao što su suprafluidi ili supravodiči, i to samo u laboratoriju pri vrlo niskim temperaturama od svega nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule, a ne u vrućem i neuređenom okolišu živog bića.
Popp je počeo razmišljati o svjetlosti u prirodi. Svjetlost je, dakako, u biljkama prisutna kao izvor energije koju koriste tijekom fotosinteze. Kada jedemo biljnu hranu, razmišljao je, zacijelo unosimo fotone i potom ih skladištimo. Recimo, pojedemo obrok brokule. Kada ju probavimo, izmjenom tvari nastaju ugljični dioksid (CO2) i
voda, te preostaje samo u fotosintezi uskladištena sunčeva svjetlost. CO2 i vodu izlučujemo, a svjetlost, odnosno elektromagnetska valovitost, očigledno se uskladišti. Kada fotone unosimo u tijelo, njihova energija se rasprši i s vremenom raspodjeli preko cijelog spektra elektromagnetskih frekvencija, od najniže do najviše. Ta energija postaje pokretačka snaga za sve molekule našeg tijela.
Fotoni uključuju različite tjelesne procese kao dirigent koji pojedinačne instrumente uvodi u zvuk cijelog orkestra. Na različitim frekvencijama oni obavljaju različite funkcije. Popp je u svojim pokusima otkrio da molekule u stanicama odgovaraju na određene frekvencije i da različiti spektri vibracija od fotona prouzrokuju različite frekvencije u drugim molekulama našeg tijela. Svjetlosni valovi pružili su odgovor i na pitanje kako tijelo može obavljati složene zadatke s više različitih tjelesnih dijelova istovremeno, odnosno kako može obavljati dvije ili više funkcije odjednom. Te «biofotonske emisije», kako ih je nazvao, mogle bi biti savršen komunikacijski sustav za prijenos informacija do brojnih stanica po cijelom organizmu. Međutim, još uvijek je ostalo nerazjašnjeno najvažnije pitanje - odakle dolaze?

Jedan njegov iznimno nadareni student nagovorio ga je da napravi jedan poseban pokus. Poznato je da se etidijev bromid, kada ga pomiješamo s uzorcima DNK, ugura u sredinu osnovnih parova dvostruke spirale i prouzroči da se ona odvije. Student je predložio da nakon toga on i Popp izmjere svjetlost koju isijava uzorak. Popp je utvrdio da što je veća koncentracija etidijevog bromida, to se više DNK odvija, pri čemu su mjerili i sve veći intenzitet svjetlosti. Smanjivanje koncentracije te kemikalije snižavalo je svjetlosnu emisiju.3
Otkrio je također da DNK može isijavati velik opseg frekvencija te da su pojedine frekvencije povezane s različitim funkcijama. Ako je svjetlost zaista uskladištena u DNK, tada je logično da ona isijava više svjetlosti kada se odvije.
Ta i druga istraživanja Poppu su potvrdila da je DNK jedna od glavnih skladišta svjetlosti i jedan od glavnih izvora biofotonskih emisija. DNK možemo usporediti s glavnom glazbenom vilicom u našem tijelu. Kada zazvoni određenu frekvenciju, slijede je druge pojedinačne molekule. Bilo je lako moguće da je nabasao na kariku koja nedostaje u teoriji o DNK pomoću koje bi se možda mogao objasniti najčudesniji proces u biologiji čovjeka uopće - proces kojim iz jedne jedine stanice izraste potpuno razvijen čovjek.

Medjutim kao sto obicno biva, ukoliko nisi uklopljen u opsteprihvaceno, ....

Kada je Popp započeo objavljivati svoja otkrića, počeo je na sebe privlačiti neprijateljstvo znanstvene zajednice. Mnogi njegovi kolege znanstvenici u Njemačkoj bili su uvjereni da se Poppova svijetla zvijezda konačno ugasila. Na njegovom sveučilištu počeli su onemogućavati studente koji su željeli proučavati biofotonske emisije. Kada je
1980. godine istekao Poppov ugovor za mjesto profesora asistenta, imali su dobar izgovor da ga otpišu. Dva dana prije isteka roka u njegov su se laboratorij ušetali zastupnici sveučilišta i zahtijevali da im preda svu opremu. Na sreću, Popp je bio pravodobno obaviješten o raciji te je sakrio svoj fotonski brojač u podrumu stana jednog dobrohotnog studenta. Kada je napustio sveučilišni posjed, svu svoju dragocjenu opremu ponio je sa sobom.
Odnos uprave Sveučilišta u Marburgu prema Poppu bio je sličan odnosu prema kriminalcu bez poštenog suđenja. Kao profesor asistent s višegodišnjim stažem, Popp je imao pravo na znatnu otpremninu
koju mu Sveučilište nije željelo isplatiti. Bio je primoran tužiti ih kako bi dobio četrdeset tisuća maraka koje su mu pripadale.
Izborio se za svoj novac, no karijera mu je bila u rasulu. Bio je oženjen muškarac s troje male djece i bez stvarnih izgleda za zaposlenje. Nijedno sveučilište u to vrijeme nije željelo imati posla s njim. Izgledalo je da je Poppova akademska karijera završena. Proveo je dvije godine radeći za privatnu farmaceutsku tvrtku Roedler koja je proizvodila homeopatske lijekove i bila jedna od rijetkih ustanova koja je njegove lude teorije uzimala ozbiljno. Popp je, usprkos svemu, kao tvrdoglavi autokrat u vlastitom laboratoriju, jednako tvrdoglavo, uvjeren u njegovu valjanost, nastavio sa svojim radom.
S vremenom je pronašao pokrovitelja, profesora Waltera Nagla sa Sveučilišta Kaiserslautern, koji ga je pozvao da radi s njim. Međutim,
Poppova istraživanja još su jedanput prouzročila ogorčenje među nastavničkim osobljem fakulteta koje je zahtijevalo njegovu ostavku na temelju toga što svojim radom narušava ugled Sveučilišta.
Naposljetku je Popp dobio posao u Centru za tehnologiju u Kaiserslauternu kojeg u velikoj mjeri subvencionira njemačka Vlada.
Otprilike dvadeset i pet godina okupljao je preobraćenike iz redova znanstvene zajednice i polako je nekolicina izabranih znanstvenika iz svih krajeva svijeta počela razmatrati postavku da je tjelesni komunikacijski sustav složena mreža rezonancije i frekvencije. Naposljetku su osnovali Međunarodni institut za biofiziku (International
Institute of Biophysics) kojeg je činilo petnaest skupina znanstvenika iz međunarodnih centara diljem svijeta. Popp je u mjestu Neuss pokraj Düsseldorfa otvorio ured svoje nove skupine. Brat dobitnika Nobelove nagrade, unuk Aleksandra Gurviča, atomski fizičar s bostonskog sveučilišta i atomskog istraživačkog laboratorija CERN,
dva kineska biofizičara: uvaženi znanstvenici iz cijelog svijeta napokon su se počeli slagati s njim. Poppu se sreća ponovno nasmiješila; iznenada su mu ugledna svjetska sveučilišta počela slati ponude i ugovore za profesuru.
Popp je zajedno sa svojim novim kolegama započeo eksperimentirati
sa svjetlosnim emisijama više organizama iste životinjske vrste, najprije s vodenom buhom po imenu Daphnia. Otkrili su nešto zaista zapanjujuće. Testovi s foto-multiplikatorom pokazali su da vodene buhe upijaju emitiranu svjetlost jedna od druge. Popp je istima njegovom fotonskom brojaču, suncokreti su bili pravi biološki usisavači, okretali su se u smjeru najveće količine sunčevih fotona i usisavali ih. Čak su i bakterije proždirale fotone iz medija u koji su bile postavljene.25
Poppu je sinulo da te emisije imaju svoju svrhu i izvan tijela. Valna rezonancija se ne koristi samo za komuniciranje unutar tijela, nego i za komunikaciju između živih tvari. Dva zdrava bića jedno drugome «sišu fotone», kao što je to nazvao Popp, i tako ih međusobno izmjenjuju. Shvatio je da bi ta izmjena mogla pružiti odgovor na neke od najvećih, a dosad nerazjašnjenih zagonetki iz životinjskog kraljevstva. Na primjer, kako plove riba ili jata ptica u trenutku postignu savršenu koordinaciju. Također, mnogi pokusi o sposobnosti
životinja da nađu put do kuće pokazali su da one pri tome ne slijede uobičajene putove ili miris, pa čak ni Zemljina elektromagnetska polja, nego se ravnaju po nekoj tihoj komunikaciji, koja djeluje kao nevidljiva elastika, čak i kada su kilometrima udaljene od ljudi.26 A za ljude je to predstavljalo još jednu mogućnost. Ako možemo
primati fotone od drugih živih bića, tada također možemo upotrebljavati njihove informacije kako bi korigirali vlastitu svjetlost kada dođe u stanje neravnoteže.
Popp je počeo eksperimentirati na temelju te ideje. Ako neke kancerogene kemikalije mogu poremetiti biofotonske emisije u tijelu, tada bi moglo biti moguće da neke druge kemikalije imaju sposobnost ponovno uspostaviti dobru komunikaciju. Popp se pitao bi li određeni biljni ekstrakti mogli promijeniti prirodu biofotonskih
emisija kancerogenih stanica tako da one ponovno počnu komunicirati s ostalim tijelom. Započeo je pokuse s više neotrovnih tvari koje bi mogle pomoći u liječenju raka. U svim slučajevima osim u jednom te su tvari samo dodatno povećale emisiju fotona u tumorskim stanicama tako da su postale još smrtonosnije za tijelo.
Uspješna je bila jedino imela koja je očito pomagala tijelu da «resocijalizira», odnosno vrati u normalno stanje fotonsku emisiju tumorskih stanica. Jedan od brojnih slučajeva na koje je Popp naišao bila je žena u kasnim tridesetima s rakom na dojci i vagini. Na uzorcima njezinog od raka oboljelog tkiva iskušao je imelu i druge biljne
ekstrakte, te otkrio da je određeni ekstrakt imele u tkivu ostvario koherenciju koja je bila slična koherenciji tijela. Uz suglasnost svoga liječnika žena je napustila sve druge načine liječenja osim tog ekstrakta imele. Nakon jedne godine svi su njezini laboratorijski nalazi pokus ponovio s manjim ribama te otkrio da i one rade to isto. Pre
ponovno bili praktički normalni. Žena, koja je kao slučaj s rakom u zadnjoj fazi bila već otpisana, samo uzimanjem trave ponovno je uspostavila svoju svjetlosnu ravnotežu.

Za Fritz-Alberta Poppa homeopatija je bila još jedan primjer usisavanja fotona. O njoj je počeo razmišljati kao o «rezonantnom absorbentu». Homeopatija se temelji na postavci da se jednako liječi jednakim. Biljni ekstrakt koji u punom koncentratu može prouzročiti koprivnjaču u krajnje razrijeđenom obliku koristi se za njezino liječenje. Ako maligna frekvencija u tijelu može proizvesti određene simptome, tada i visoko razrijeđena tvar koja bi, u svom nerazrijeđenom obliku, proizvela te iste simptome, još uvijek u sebi nosi te vibracije. Kao glazbena vilica koja je u rezonanciji, primjerena homeopatska otopina može privući i potom apsorbirati nepravilne vibracije, čime tijelu pomaže da se vrati u normalu.
Popp je razmišljao o tome da bi se čak i akupunktura mogla objasniti uz pomoć elektromagnetske molekularne signalizacije.
Tradicionalna kineska medicina kaže da čovjekovo tijelo posjeduje sustav meridijana koji se nalazi duboko u tjelesnim tkivima i kroz kojega teče nevidljiva energija koju Kinezi nazivaju «či» ili životna sila. Či navodno u tijelo ulazi kroz akupunkturne točke i odatle teče u dublje organske strukture (koje se ne poklapaju s organima u biologiji čovjeka kod zapadne znanosti) dovodeći energiju i životnu silu. Bolest se pojavljuje kada negdje duž tih prolaza dođe do zastoja energije. Prema Poppu, meridijani djeluju kao provodnici valova koji prenose određene tjelesne energije do određenih dijelova tijela.
Znanstvena istraživanja pokazala su da brojne akupunkturne točke na tijelu - u usporedbi s točkama na koži oko njih - drastično smanjuju električni otpor koji u sredini akupunkturne točke iznosi deset kilooma, a na koži oko nje tri megaoma.28 Istraživanja su pokazala i da se kod stimuliranja akupunkturnih točaka pri niskim frekvencijama u tijelu oslobađaju endorfini koji ublažavaju bol te steroidni kortizol, a pri visokom frekvencijama neurotransmiteri koji reguliraju raspoloženje, kao što su serotonin i norepinefrin. Isto se ne događa kada stimuliramo kožu oko tih točaka.29 Druga su istraživanja pokazala da akupunktura može proširiti krvne žile i
povećati dotok krvi do pojedinih organa.30 Daljnjim istraživanjima eksperimentalno je dokazano postojanje meridijana te učinkovitost akupunkture pri raznim oboljenjima. Ortopedski kirurg Robert Becker, koji je obavio brojna istraživanja elektromagnetnih polja u tijelu, izradio je posebnu elektrodnu napravu koja je kod svih testiranih ljudi registrirala električne naboje na mjestima koja se redom točno poklapaju s točkama kineskih meridijana.31
Pred znanstvenicima su bile brojne istraživačke mogućnosti od kojih će neke biti uspješne, a neke ne. Međutim, Popp je bio uvjeren u jedno - njegova teorija o DNK i biofotonskoj emisiji bila je ispravna i to je pokretalo tjelesne procese. Nije imao ni najmanje dvojbe da biologiju vode kvantni procesi koje je promatrao. Sada je
preostalo još samo to da njegovu teoriju eksperimentalno dokažu i drugi znanstvenici.


Da Vam ne navodim dalje o tim stvarima, mislim da je i ovo dovoljno za donekle razumevanje o tome o cemu se na temi prica. Pa sad', neko ce i dalje ici i tragati za objasnjenjima i nalaziti ih, ... a neko ce ostati i kuvati krilca slepog misa, zemljice svezeg groba, .....

Ne zaboravite, koliko ste puta culi izraz "bica svetlosti".

 

Ja cu mozda i shvatiti kad budem procitala 

Prcitaj 

Crna Magija kao magija ne postoji, postoji negativna energija koja utice na pojedinca ako se ispravno izvede ritual.  Sad ce svi da kazu, ja sam prso.  Ako sam ja prso onda svako ko u nesto veruje je prso, jer ako kazete da bog postoji onda kako mozete da kazete da ovo ne postoji?

hmm meni tarot karte uporno ispisuju da ima crne magije u mom zivotu, ali ne znam kako da je skinem, takodje znam i ko je odgovoran za njeno bacanje..preko tarota sam saznao..shta uraditi i kako se osloboditi ???

Ne vredi... moraćeš da se likvidiraš. 
Uvek mi je žao kad izgubimo nekog sa manje od sto postova.


Idi ... idi... al' ne okreći se... ne podnosim rastanke.