Brak? Ne hvala, još je rano… :: Arhiva: Psiholog online ~ Burek savetovaliste

Brak? Ne hvala, još je rano…

Udajemo se i ženimo sve kasnije, a prvi odgovor na pitanje 'zašto' je to da smo financijski sve neovisniji i da brak po svaku cijenu nikome više nije nužan. Znači li to da su raniji brakovi bili uglavnom nesretni i nužno zlo ili smo se toliko promijenili da su nam kriteriji postali previsoki?


Pusa, a sad idi doma, jer ja večeras imam dogovor sa škvadrom


Na općenita pitanja nema općenitih odgovora, pa je sigurno da ima i brakova iz nužde i previsokih kriterija, ali i još stotina drugačijih odgovora. Zato smo pomalo istražili ostale uzroke zbog kojih ljudi danas sve teže i kasnije izgovaraju sudbonosno 'da'.

Novije statistike za Hrvatsku nemamo, ali podatak da žene sve kasnije rađaju prvo dijete, kao i količina tridesetogodišnjaka-samaca te kuknjava njihovih roditelja, koji se boje da će njihova djeca propustiti sve 'poštene' prilike za brak, dovoljni su argumenti da i bez statistike zaključimo kako je ovaj svjetski trend ujedno i hrvatski.




   'U brak ćemo ući samo ako nađemo pravu osobu, brak više nije imperativ', tvrdi većina



Podatak da se i muškarci kasnije žene reći će da glavni razlog tome nije u tradiciji, nego se kod oba spola nešto promijenilo u shvaćanju braka.

Vjerojatno je važniji uzrok pojavi da se ni cure ni dečki više ne žene odmah nakon srednje škole ili faksa to što su nam se prioriteti promijenili.

Cure bi se rado dokazale i karijerom, a dečki više ne doživljavaju cure kao nekog čije su jedine poželjne osobine krotkost te umijeće kuhanja i spremanja – i jedni i drugi što više zarađuju i što su obrazovaniji, češće imaju spremačice, rado putuju, normalno im je izlaziti noću i nakon tridesete, ponekad kuhaju a ponekad naruče gotovu klopu ili jedu vani (i sve to zbiva se i u Hrvatskoj, u kojoj su, čini se, na snazi dva paralelna svemira – onaj siromašni i onaj bogatiji, po svemu nalik onome u bogatoj Europi ili Americi).

Globalizacija je definitivno podigla i apetite: dok nismo znali koliki postotak svijeta živi bolje od nas, nismo možda toliko ni željeli, pri čemu nije riječ samo o materijalnim prohtjevima. Nekad smo o braku mislili ono što je mislila okolina, a danas gledamo kako to izgleda u svim kulturama i klasama. Sve više se govori o 'srodnoj duši' i ljudi više ne žele u brak ako barem ne misle da su takvo što pronašli (tek će se vidjeti jesu li u pravu, ali barem nisu unaprijed osuđeni na propast ako su se vjenčali iz, nazovimo ih, krivih razloga).

Zrelo razmišljanje i čekanje tzv. pravih razloga većina psihologa i sociologa smatra glavnim uzrokom kasnijeg odlaska pred oltar.

Kažu da ljudi danas neopterećenije ulaze u veze, ako nisu zadovoljni prekidaju ih, a u tome im definitivno pomaže financijska neovisnost jer iz iskustva znaju da je bolje biti sam, nego u vezi u kojoj se stalno pitaju 'što je meni ovo trebalo'.


Ma sve pet, al' zar se baš moramo ženit'? To ćemo kad ostvarimo petogodišnji poslovni plan...

S druge strane, brak i ne mora biti prevelika promjena jer su ljudi shvatili da, ako su jedno drugome 'polovice koje nedostaju', mogu i u braku izlaziti, imati društvo, graditi karijeru…

Srećom smo se i liberalizirali, pa nije drama ako par skupa živi nevjenčan. Ako veza pukne, svatko ide na svoju stranu, a ako potraje, nije im potreban nekakav papir da bi bili skupa. Mnogi se parovi zato često na brak odlučuju iz praktičnih razloga, kad na red dođu klinci. Zato i nije potpuno točno to da sve kasnije ulazimo u zajednički život – možda se samo kasnije odlučujemo na zakoniti brak.

Mogli bismo tako poprilično nabrajati i dalje te bismo zaključili kako je danas svakako bolje to što ljudi mogu birati i ne moraju se suočavati s čuđenjem okoline ako se ne ožene ili udaju nakon školovanja. Međutim, svaka dobra priča ima i svoje naličje, pa nisu samo starci 'ostarjelih' samaca oni koji kukaju i upozoravaju, nego to već pomalo rade i stručnjaci.

U Hrvatskoj upozoravaju na alarmantnu situaciju uzrokovanu siromaštvom i nedostatkom stambenog prostora, pa tako zreli ljudi nerijetko predugo hodaju, nadajući se da će konačno 'uhapsiti' kakvu šansu za svojih nekoliko kvadrata, živjeti sa starcima ne žele, podstanarstvo im je skupo… na nesreću, u Hrvatskoj je to možda glavni razlog da se ne stupa u brak, barem kada je riječ o onom siromašnijem dijelu hrvatskih paralelnih svemira.

Upozorenja koja šalju psiholozi u većini razvijenog svijeta otprilike su ovakva: lijepo je biti solo, raditi samo ono što želimo i s ljubavi svog života nalaziti se samo kad smo dobro raspoloženi. Ali… uvijek postoji ali, koje kaže kako je jedini način da brak uspije prilagodljivost, a što smo stariji, to smo slabije prilagodljivi.


Recept za sreću jednostavno ne postoji...

To, naravno, djeluje kao nešto što nam govore mame i tate, ali stručnjaci tvrde da je to živa istina. Ljudi su bića koja uglavnom ne podnose dobro samoću i ipak, prije ili kasnije, većina poželi obitelj, pa nisu rijetki ni primjeri onih koji kažu kako su previše i predugo birali, imali previsoke kriterije i kako bi se, kad bi opet imali priliku, svim snagama bacili u brak dok su bili u kvalitetnim vezama od kojih su očekivali previše, ali toga onda nisu bili svjesni.

I što sad kad smo vas ohrabrili da tražite srodnu dušu i ne ulijećete u brak samo zato što se to radi u ozbiljnim godinama, a nakon toga smo vam objasnili da ne trebate predugo čekati jer možda više nećete znati živjeti u zajednici?

Ionako znate da vam nitko ne može dati recept kada da se ženite i s kime, a sve što smo napisali puka je realnost – ništa nije ni crno ni bijelo i ako bismo nešto trebali zaključiti, neka to bude sljedeće: nema razloga ni za forsiranje ni za strah od braka, ali važno je da znate zašto u njega ulazite. Kad osjetite da bi 'to' moglo biti 'ono pravo', to je dobro vrijeme, imali vi 20 ili 40 godina, ali ipak, trebat će vam i podosta sreće.



J.C.Š.
petak, 27.05.2005.