Bare Knuckle III *u Evropi i Americi poznatiji kao Streets of Rage 3
Datum izlaska: 17. mart 1994. Platforma: Sega Mega Drive
Na konzolama, hvala bogu, nikad nije vladao nedostatak borilachkih igara od kojih je vecina bila prilichno kvalitetna. Kao autentichni serijal za SMD2 izlazi Street Of Rage koji broji ukupno 3 dela. Nachin igranja je gotovo isti kao u drugom delu, a jedino treba dodati da magija vishe ne oduzima malo energije pri korishcenju, vec odmah pored energetske postoji josh i skala za nju koja kada se napuni omogucava da izvedete magiju bez gubitka dela energije. Takodje, sada je moguce da na kontroloru sa 6 komandi izvedete i dva dodatna udarca. Novina je i trk (2X napred) kao i nekoliko novih atraktivnih bacanja. Ponudjena su vam chetiri lika: Axel (glavni lik i najsnazhniji borac), Blaze (okretna ali slaba), Dr.Zan (veliki domashaj) i Skate (najbrzhi borac). Njih chetvoro imaju zadatak da zaustave Mister X-a (koje ime!) u pokushaju da zauzme grad i zameni njegove funkcionere svojim robotima. Grafika u igri je neshto bolja nego u drugom delu tako da je ovo mozhda najlepsha skrolujuca borilachka igra za ovu platformu, muzika je sem nekoliko tema neupadljiva a zvukovi su vecinom preuzeti iz proshlog nastavka. Tezhina je prevelika (morate igrati na normalu da biste uopshte doshli u priliku da predjete igru) pa je najbolje igrati udvoje kada je igra prilichno olakashana (chak shta, rekao bih da je situacija drastichna: bolje je igrati sa detetom od 5 godina nego sam). Kao poseban mod igre postoji Battle gde se dvojica ljudi mogu medjusobno makljati na nekoliko lokacija, (naravno u dve dobijene runde). Najvece unapredjenje u igri je nelinearnost, pa je tako igru moguce zavrshiti na 2 nachina, shto se jako retko srece u igrama ovog zhanra. Za pohvalu je i vishe nego solidna duzhina igre, relativno razvijena pricha i interesantni nivoi. Ipak, neke velike razlike u odnosu na konkurenciju nema a po opshtim ocenama ovaj treci deo Streets Of Ragea je neshto loshiji od drugog mada je generalno i dalje znatno iznad proseka.
Za Master System i Game Gear se pojavio potpuni drugačiji Castle of Illsuion koji se iako grafički skromniji mogao pohvaliti nešto složenijim gameplay-em.
Datum izlaska: avgust 1987. Platforma: Arkadni aparat
Ova simpaticna arkada iz 1987. godine vas stavlja u ulogu decaka koji treba da oslobodi njegovu zemlju od velikog zla, tj. cudovista koja su se nagomilala u njoj. Posto su mu usput ta ista cudovista ukrala i svu odecu on krece u pohod samo opremljen pelenama i dobrom voljom da sacuva njegov svet. Treba napomenuti da je igra u vreme pojavljivanja postavila nov zanr u igrama a to su RPG platforme, sto je itekako pretstavljalo osvezenje u tadasnje vreme, jer oko 80% igara koje su se tada pojavljivale su bile svemirske pucacine. Medjutim ova igra ne pretstavlja pravi RPG (role playing game) vec samo poseduje neke od elemenata pomenutog.
Na pocetku se nalazite u sumi, na sebi imate samo gace i goloruki ste. Ne bas slavan pocetak naravno, ali destak koraka dalje naicicete na drvena vrata i tada treba povuci palicu nagore i uci cete kod vaseg tutora koji ce vam konstantno pomagati u igri i otkrivati vam nove informacije uglavnom o predstojecim glavnim cuvarima nivoa i kako ih preci. Za pocetak on ce vam dati mac i magicni napitak koji ce vam vratiti zivot kada poginete odnosno kada izgubite svih pet health poena koja su predstavljena u obliku malih srca. Posto u igri imate samo jedan zivot, taj napitak je od neprocenjive vaznosti za dalji tok igre i treba ga cuvati za krajnje nivoe.
Ubijanjem raznih stvorenja u igri dobijacete novac i time kupovati razna poboljsanja. U ovome se ogleda pravi RPG elemenat igre jer u raznim prodavnicama imacete skoro neogranicen izbor opreme - bolji i jaci mac, opremanje stitovima (drveni, metalni, magicni), razne vrste oklopa (naravno pocinje se od koznog pa sve do viteskog), obuca (dosta veliki izbor cipela i cizama koje mozete nostiti i svaka vam donosi neka poboljsanja, a sa jednima mozete i leteti), poboljsanja vezana za broj srca koje posedujete kao i veliki izbor magija koje se takodje kupuju i ispaljuju se povlacenjem palice nadole. U igri cete takodje sretati ne samo prodavce poboljsanja vec i razne vrste NPC likova koji ce vam u odsudnim trenucima pomagati na razne nacine. U zavisnosti kolko ste uspesni bili u prelazenju nivoa, toliko cete i nagradnih srca odnosno helath poena dobiti sto je jos jedna odlika RPG elementa. Igra nije preterano sarena i svi likovi u igri su simpaticni ukljucujuci i zloce. Grafika je dosta niske rezolucije i upotrebljen je mali broj boja za pravljenje ove igre ali to ne prestavlja i neku tesku manu jer je sve to lepo slozeno i uvek cete imati preglednost sta se desava na ekranu. Pored palice imate i dva tastera - jedan za napad sa macem a drugi za skok a povlacenjem palice nadole ispaljujete neku od magija. Programeri, za jednu platformsku igru kao sto je ova, nisu uveli i saginjanje kao manevar u igri ali to ne kvari sveukupni utisak jer su tu hiljade specijalnih poboljsanja na koje cete naici.
Zvuk je dosta lose odradjen sa tesko izrazenim sintetickim efektima i on predstavlja losiju komponentu igre dok je broj nivoa skoro beskrajan i trebace vam sati ili mozda dani da biste je presli.
Wonderboy In Monsterland je nastavak Seginog Wonderboy-a, pristojne platformske igrice koja i danas ima lojalnu bazu fanova(baš kao i sve što Japanci naprave). Sećam se kada sam prvi put probao ovu igu na Komodoru, imala je samo jedan nivo(znate ono kad vam razbiju igru na deset nivoa koji se odvojeno igraju, a vi od tih deset dobijete samo prvi na kaseti, a oni ga imenuju kao celu igru..) i mnogo mi se svidela. U pitanju je epska avanturica u platformskom maniru, sa mnogo vitlanja mačem i skakutanja. U ovom članku ćemo se osvrnuti na izvornu verziju sa arkada. Dakle naš mladić više nije Boy no u njegovoj domovini sve same šonje, tako da ga opet zovu da spasi zemlju od zlog zmaja koji sve živo pretvara u čudovišta(koi put, koji put...). No pošto su tolike stipsare ni mač mu nisu dali, tako da on mora da ide po šumi sam i da naleti na dobrog aligatora koji živi u velikom panju i koji mu poklanja mač(otprilike tako igra počinje), i krljanje može da počne. Tu su razne zmije, mini aždaje, i nešto što bi moglo da prođe kao čovekopečurka iz Maria kao i ludi miševi. Svi oni mogu da se unište mahanjem vašeg vernog mača, a tu su i povremene magije koje možete kupiti na raznim mestima usput. Igra ima zrno RPG elemenata, jer skupljajući novac posvugde, imate šansu da sebi kupite bolje oružje, štit ili čizme sa kojima bolje skačete, a tu je i kafana kod Nervoznog Aligatora gde možete da se okrepite uz pivo ili uz koktel ako ste hipster. Na kraju svakog od jedanaest nivoa čeka vas bos, veliki sprajt fino nacrtan koji ume da zada glavobolju, mene su posebno nervirali neki vitezovi.
Zanimljivo je da skoro svaki neprijatelj ima plavi medaljon oko vrata, i on polako crveni kako ga mlatite sve dok ga ne ubijete, što zapravo predstavlja malo kreativniji vid energetske skale. Najvažnije je skakutati koliko god i gde god možete jer svugde ima skrivenog novca koji vam je neophodan kako bi ojačali. Ambijent u igri je lep, bajkovit, od šumica, preko zaselaka, do raznih zamkova, morske obale, vulkanskih kratera i sl. Prosto je lepo kada osećaš da si u avanturi i da te igra odvede na razna mesta. Priča na neko svoj način vozi i neće vam biti dosadno dok špartate ovom Zemljom Čudovišta.
Grafika u igri je onako Japanolika. Svi sprajtovi i ambijent imaju malo te anime u sebi, ali ipak se vodilo računa da se ova igra uvali i Evropljanima i Amerima, u čemu se uspelo(igra je dobila pristojne ocene i bola solidno prodavana širom sveta). Animacija likova je dobra, upotreba boja odlična uz zamerku da je veći deo ekrana mogao biti iskorišćen za samu igru. Zvuk je veoma prosečan, kao i melodije, ali se oseća izvesna nadahnutost u autora, što je za pohvalu. Atmosfera je skroz dobra, pomalo bajkovita pomalo platformska, baš kako treba. Balans bi mogao da bude mali kamen spoticanja, inercija pri skokovima je prevelika, što ume da iznervira, kao i sama težina igre koja doduše počinje lako, ali kasnije se pretvara u maltene-pakao. No kontrole samim mačem su ipak dobre, svako čudovište ima svoj pattern, pa se igra da preći. Wonderboy In Monsterland je pravi "Gamers Game", puno krvno retrogejmersko iskustvo koje bi zapravo mogli nazvati i Seginim Donkey Kongom. Zašto? E pa zato što je ovo njihova prva "zvezda" i tako dobro uklopljena igra sa pričom a da je pre njihove glavne zvezde, Sonika Nadrogiranog Ježa. Ima dovoljno svih elemenata koji su potrebni za igru i dovoljno izazova za pravu zabavu. Ko voli avanture i Japan, nema šta dalje da traži!(ispod je jedna stereotipna slika koja je mali spoiler za kraj igre).