Moj grob

U planini mrkoj,
nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum
Ljeti vjecan vihor,
zimi visok snijeg,
muku moje rake
nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom,
uz trnovit grm
Besput da je do njeg neprobojan, strm
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.

Moj prijatelj je umro

Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam to je bilo davno
znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada
no kad se vece sprema
znam da ga vise nema
znam da ga vise nema;
i ustima od mulja
od mraka i od sjene
u strahu sto se sulja
on spava mjesto mene.
Ja cujem gdje se budi
u noci njegov glas
a dani kao ludi
ruse se pored nas
Jos uvijek zemlja drhti
jos uvijek ko i prije
a blijedo lice smrti
i pored mene bdije
sad negdje mirno spava
od zemlje i od blata
mjesto zene trava
grli ga oko vrata.
Moj prijatelj je umro
da umro je moj brat,
znam to je bilo davno ,
znam da je bio rat.
I ne znam zasto sada
dok liju davne kise
jos uvijek na me pada
to cega nema vise
to cega nema vise
iz tame ruke pruza i cujem
kako dise u vrtu neka ruza.
Moj prijatelj je umro
da , umro je moj brat
to nije bilo davno
jos uvijek traje rat ....

Moja ljubav ima

Moja ljubav ima oci ko dva sunca,
dva malena sunca iznad moje tuge
ko njeznosti dvije umorne i duge
moja ljubav ima oci ko dva sunca...

Moja ljubav ima lice ko Galena
upisujem rijetke dane kad sam Dedal
i kad smo daleko oboje od sjete
moja draga ljubav ima oci svete..

Znam kada ljubav ima oci crne
kad udju u me, kada svijetlo trne
znam kada ljubav ima oci bijele,
kada ih ljubim....
kada se vesele...

Moja ljubav ima srce kao skrinja,
koja skriva snove kad je bila mlada
u njoj od pocetka vjecna vatra tinja
moja ljubav ima srce kao nada...

Ne placi

Ne placi mala moja, ima dana pred tobom
Prvi put kazes zbogom, pa je tesko znam
Ne placi mila moja, mnogo boljeg te ceka
Zivot nas kao rijeka nosi dalje sad

Moje igre su teske, ne znam ljubav da dam
Volim stvari daleke, i trazim ih sad
Ne placi duso moja, neka glazba te tjesi
I makar ti se smjesi kad ne mogu ja

I makar ti se smjesi kad ne mogu ja
Kad ne mogu ja, kad ne mogu ja

Ne vracaj se starim ljubavima

Ne vracaj se starim ljubavima,
dok su davne kise lile,
drukcije su one bile,
nego ovih jeseni i zima,
Ne vracaj se starim ljubavima.

Ne vracaj se starim ljubavima,
da se sklonis, da se tjesis,
kad se davnih dana sjetis,
kad samocaraste kao plima,
Ne vracaj se starim ljubavima.

Sto zlocinca
usred mraka,
vjecno vodi u taj kraj,
Stara ljubav kao zamka,
nikad joj se ne vracaj.

Ne vracaj se starim ljubavima,
ne kucaj na ista vrata,
ugasena tu je vatra,
podji dalje gdje topline ima,
Ne vracaj se starim ljubavima

O mladosti

Poklanjala si al' si krala
I nevjerna si bila ti
Ne, suvise mi nisi dala
O mladosti, o mladosti,
O mladosti moja

To skrto sunce sto je palo
Ta ljubav jadna, kratki sni
Za uspomene to je malo
O mladosti, mladosti

Daj stani na cas, i daj mi snage
Da oprostim se bar od nje
I da mi drustvo pjesmu svrsi
I da se casa ispije

Jos prepun nade, sto da radim
Na pola puta tek smo mi
A jutros vec su drugi mladi
O mladosti, o mladosti
O mladosti moja

Pa zbogom, budi bolja s drugim
I daj mu vise njeznosti
Jer to je nista sto ja gubim
O mladosti, mladosti

Ono sve sto znas o meni

Ono sve sto znas o meni
to je stvarno tako malo
u dvje rijeci sve bi stalo
kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
to i drugi ljudi znaju
sto mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo pricat
jedno drugom sav sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.
Ne znam dal' dan ce doci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo dugo pricati
jedno drugom sav
sav zivot svoj...
Jer ono sve sto znas o meni
to je samo stara prica
ja sam jedan od mladica
koje vidjas svaki dan.

Otkako te ne volim

Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu

Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.

Otkako te ne volim.

Pegasto dekle

V beli vili stanovala si,
ki baha se v naši ulici,
Ko bila si pegasto dekle.
V isto šolo sva zahajala, ob sobotah šla na isti ples,
Ko bila si pegasto dekle.

Spomnim se obleke s pikami,
Zasanjanih oči
in drobnega nasmeha.

Spomnim se na tvojo zbirko slik,
Metuljev v škatlicah,
ki sem lovil jih zate.

Sanjal sem, da moja boš nekoč,
ti pa nisi vedela za to,
Ko bila si pegasto dekle.

Leta so minila od tedaj

v mestu srečava se malokdaj
Nimaš peg, ker s pudrom si jih skrila.

Ti sedaj gospa si ta in ta

jaz ostal sem isti plah niče
Nisi več to pegasto dekle.

Spomni se na fanta dolgih las,
Ki pesnik je postal,
da ti ga boš ljubila.

Spomni se
na pisma, šopke rož,
Ukradene morda s sosedovega vrta.

Nisem kriv, da tiho ljubim te,

nisi kriva, da ne ljubiš me,
Zame si še pegasto dekle.

Pesnikova zena

Kao skitnica neka kad padne mrak
On se ulicom vuce i brise trag
Tako divlji i zao, a opte blag
Pjesnik moj...

Cesto s ruzom dodje u kasni sat
Ili ne shvacen, pijan i kao tad
Jednu noc vodi ljubav drugu rat
Pjesnik moj...

Na nju ne padne njegove slave ni sjena
A kad nitko ga citati nece tad cita ga
Pjesnikova zena

Moj Andjeo - To sam ja
Moja Vizija - U pjesmama
Nevolja - Opet ja
Sudbina - I to sam ja

I jos hiljadu tih imena je nosila
Pjesnikova zena