Bit ćeš uvijek moja

Bit ćeš uvijek moja
I dio moga sna
Bit ćeš uvijek moja
I tvoj ću biti ja

Bit ćeš uvijek ista
Onakva kakvu te znam
Bit ćeš uvijek sa mnom
I kada budem sam

Sve do jučer moja ljubav
Moja tajna sad si ti
Al' dugo prijateljstvo
Sačuvat ćemo mi

Jer, uvijek bit ćeš moja
I misli moje znam
Bit' će samo tvoje
I drugoj kad ih dam
I drugoj kad ih dam
I drugoj kad ih dam

Citavu noc slavuj...

Citavu noc, kazu,
slavuj pjevat mari.
Kap krvi iz kljuna
dok mu ne udari.
Ja da svoju ljubav,
mogu ispjevati.
Ne bih zalio pojuc,
zadnju kaplju dati.

Citavu noc,kazu,
slavuj pjevat mari.

Djevojka iz mog kraja

Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svjetu
s Perkovica preko Knina

U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona neda da je slome
otima se i prkosi

Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih torokusa
ima zelju da me ljeci
djevojka iz moga kraja

Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase

U ocima njenim more...

Djevojka za jedan dan

Još jedan susret, koraci u snijegu
I ruka neka, već je pored mene
Jer neprestano, mi smo u bijegu
I slijedimo se dugo kao sjene

U mojoj sobi ostaješ do jutra
A sad su noći ledene i plave
Pričaš o svemu što nas čeka sutra
Kad dođe vrijeme buđenja i jave

Maštaš o moru, kamo ćemo poći
Jednoga dana u suncu i sjaju
Gasimo svjetlo, ti zatvaraš oči
I priča nam se tako bliži kraju

Zar je sve to samo san
Djevojke za jedan dan
Djevojke za jedan dan
Za dan

Od tad te viđam mnogo mnogo puta
Na trgu, plesu, u nekoj kavani
I želio bi makar pet minuta
Da ti se javim da budemo sami

Govorio sam, već je bilo kasno
O našoj davno zamišljanoj sreći
I vidio sam, vidio sam jasno
Da mi ne želiš ništa više reći

Ja opet živim sam na kraju grada
I često slušam vlakove na mostu
Ili u ponoć kada kiša pada
Otvaram vrata nepoznatom gostu

Volio sam sada znam
Djevojku za jedan dan
Djevojku za jedan dan
Za dan

Čovjek kao ja

Ne zate nije čovjek kao ja
što ljubav tužnu samo može da ti da
u ovom stanu ne postoji ništa
što bi moglo zadržati tebe
ničeg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve

Ne zate nije čovjek kao ja
što život gorak samo može da ti da
ti nebi mogla da živiš kao nekad
ja bih htio da budemo sami
i da nečujno prolaze dani
oko nas

U kući gdje samo
vergl još rijetko svira
a budućnost zate
je svijet od papira
u sobi praznoj
bez svijetlosti i mira

Sad mirno idi ostavi me tu
da kao nekad opet
prepustim se snu
Ti u ovom svijetu ne nalaziš ništa
to je život od sanja i pjene
ne razumijem što tražiš od mene
kad dao sam ti sve.

Hvala ti

Primio sa danas tvoje pismo
gdje mi kazes nasem snu je kraj
ljubavni da par mi vise nismo
i da s drugim sada dijelis raj...

Tuga svud me prati poput sjene
otresti s tog ne mogu zla
za tobom mi sada srce vene
al sad ipak zahvalan ti ja...

Hvala ti..... za njeznu ljubav tvoju
hvala ti......za svakim cijelom tvojim
hvala ti......sto si mi ceznju moju
ublazit znala, slatkim "budi moj"

Pa makar znam, sve bijese laz
sto veza nas
ja zelim ipak jednom cuti jos tvoj glas
Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"

Sam sad lutam ulicama grada
ne bih li te sreo sada ja
da ti kazem da mi dusa mlada
uvijek jos za tobom cezne sad

Pomalo vec zadnju nadu gubim
da ces ikad natrag meni doc
ali znam da jos te silno ljubim
i da i ta ljubav nikad nece proc

Hvala ti sto si mi srce moje
utjesit znala,slatkim "volim te"

Kuća pored mora

Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta

Ničeg nema,ničeg nema
od tebe od mene

Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja nešeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula

Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove

Ničeg nema,ničeg nema
od tebe od mene,od nas

Majko moja

Majko moja, kako je lijepa
kad se budi pored mene,
i dok gleda jos kroz kosu
sto joj pada preko lica.
Oci njene tako blage,
jos se ovdje samo smire,
kad je sigurna da bdijem,
i da sm blizu pored nje.

Majko moja, kako je lijepa
kad se privije uz mene,
kao da se skriti zeli,
i kao da je jos uvijek dijete.
Majko moja, kako zelim
da je uvijek kao sada,
sakrivena izmedju ruku,
moje ljubavi.

Milena

Jos je bila tako mala
Samo svjetlost samo pjena
Jos je bila sto da kazem
Niti dete niti zena

Kao cvet u praznom polju
Njena glava plava snena
Kao da je medju ljude
Bila vetrom donesena

Milena, Milena
Pocicemo izvan grada
Zavesa od kise pada
Nema ovde nicega za nas
Milena, Milena
Koliko te cekam, da li znas

Niko ne zna skim je dosla
U tu praznu kasnu uru
Ko da nesto vjecno trazi
Na tom dugom losem zuru

Svi smo ovde bili isti
Bez adresa bez imena
Kad je pozvala me tiho
Da me vodi ruka njena

Milena, Milena
Pocicemo izvan grada
Zavesa od kise pada
Nema ovde nicega za nas
Milena, Milena
Koliko te cekam, da li znas?

Moderato Cantabile

Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci dali ćeš noćas
moći ostavit sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a neznati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
svoje stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bićes slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biće tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak