Dok se anksioznost može liječiti i sredstvima za smirenje i antidepresivima, obrnuto ne vrijedi - depresija se liječi samo antidepresivima

Jedan od najvećih problema u liječenju poremećaja raspoloženja psihofarmacima jest pravilan izbor. Iako se na tržištu nalaze vrlo dobri lijekovi za sve oblike i kombinacije poremećaja raspoloženja, postoji opravdana sumnja da ih liječnici pogrešno propisuju te da potom ne prate razvoj pacijentova zdravstvenog stanja. Pacijent kojem je preporučen pogrešan lijek u pravilu vjeruje liječničkoj procjeni i misli da do poboljšanja ne dolazi zato što treba proći još neko vrijeme, ili odustaje od uzimanja bilo kakvih lijekova s učinkom na živčani sustav.

Najčešća pogreška pri propisivanju psihofarmaka je davanje lijekova za smirenje umjesto antidepresiva, iako pacijent ima depresiju. Posljedice mogu biti nastavak depresivne patnje ili čak pogoršanje. Dijelom je za to kriv pacijent jer nije ispravno opisao svoje tegobe, a dijelom neznanje ili nezainteresiranost specijalista, koji u svom arsenalu već ima određeni lijek koji uvijek propisuje, bez obzira na specifičnosti pacijenta.
Dok se anksioznost (tjeskoba, strah, zabrinutost, uzrujanost i srodne smetnje) može liječiti i sredstvima za smirenje i antidepresivima, obrnuto ne vrijedi, tj. depresija se, što se farmakološkog pristupa tiče, liječi samo antidepresivima. Sredstva za smirenje mogu uzimati i osobe koje trpe od depresije miješane s anksioznošću, ali samo kratkotrajno, u akutnoj fazi liječenja. Pritom treba odmah na početku liječenja uvesti i manje doze antidepresiva koji ujedno imaju i smirujući učinak te tijekom spomenutih deset tjedana postupno smanjivati dozu sredstava za smirenje i istodobno povisivati dozu antidepresiva do optimalne količine. Nakon izvjesnog vremena većina antidepresiva postiže anksiolitičko (smirujuće) djelovanje, ali na znatno manje škodljiv način od onog koji ostvaruju sredstva za smirenje.

Oprez sa sredstvima za smirenje!

Mnogi građani ne razlikuju antidepresive od sredstava za smirenje, koji se stručno nazivaju trankvilizanti, anksiolitici (sredstva protiv tjeskobe) i hipnotici (sredstva za spavanje), ovisno o indikaciji kojoj služe. Jednaka je zbrka i u pogledu poimanja depresivnog i anksioznog poremećaja. Iako se depresija i anksioznost uistinu često javljaju zajedno, liječnik mora pažljivo procijeniti u kojoj mjeri su prisutni simptomi jednog i drugog poremećaja te privremeno primijeniti sredstva za smirenje samo ako pacijent uistinu trpi od anksioznosti.
Pacijent koji pati od depresije, a umjesto antidepresiva uzima sredstva za smirenje, može uistinu osjetiti izvjesno olakšanje dok traje učinak lijeka. Ali, ne zato što bi sredstvo za smirenje bilo pogodan lijek jer umrtvljuje moždanu aktivnost, slično načinu na koji analgetici ublažavaju bol. Tako pod utjecajem sredstava za smirenje dolazi do prolaznog smanjenja depresivne boli, dok ne prođe djelovanje smirujućeg lijeka. Međutim, sredstva za smirenje u biti su depresori živčanog sustava, dakle ne djeluju "kontra" depresije nego u njezinu smjeru!
Sličan, ali štetniji učinak ima alkohol: i on umrtvljuje moždane centre i dovodi do stanja osjećajne tuposti. Ako je osoba inače depresivna, smanje joj se i depresivni simptomi, ali samo dok ne prođe djelovanje alkohola. Slijedi povratak depresije, a ako je uzimanje alkohola kronično, depresija se postupno pogoršava. Stoga neki liječnici opisuju djelovanje sredstava za smirenje kao "suhi alkohol".
Sredstva za smirenje mogu izazvati toleranciju organizma, tj. potrebu za povećanjem doze i ovisnost, koja se očituje u apstinencijskoj krizi, odnośsno pogoršanju stanja ako osoba pokuša smanjiti dozu ili prestati uzimati sredstvo.

Kako djeluju sredstva za smirenje

Većina lijekova koji se koriste za "smirenje živaca" spadaju u klasu benzodiazepina, većina kojih je registrirana u Hrvatskoj. Njihova generička imena su alprazolam, bromazepam, lorazepam, diazepam, klonazepam, oksazepam itd., dok tržišni nazivi variraju ovisno o tvrtki koja ih proizvodi. Kada se govori o velikoj potrošnji lijekova za živčani sustav, uglavnom se misli na sredstva za smirenje iz klase benzodiazepina.
Benzodiazepinska sredstva za smirenje služe za ublažavanje simptoma anksioznih poremećaja. Najčešći simptomi na koje benzodiazepini djeluju su nesanica, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, unutarnji nemir, uzrujanost (nervoza), tuga, opsesivne misli i prisilne radnje. Propisuju se i za mišićne bolove, glavobolju i visok tlak.
Benzodiazepini djeluju tako da pojačavaju djelovanje neuroprijenosnika GABA-e. GABA je tvar za prijenos neuronskih signala koji djeluju umirujuće na živčani sustav, a benzodiazepini potiču vezivanje GABA-e za receptore (prijemnike) na živčanim stanicama, povećavajući njezinu raspoloživost u živčanom sustavu i donoseći smirenje.

Kada koji lijek?

Antidepresivi, pak, nisu depresori nego aktivatori živčanog sustava. I neki od njih u konačnici mogu djelovati smirujuće, ali bez nuspojava svojstvenih sredstvima za smirenje. Mehanizam djelovanja antidepresiva posve je drukčiji od onoga sredstava za smirenje tako da antidepresivi, kojoj god vrsti pripadali, ne uzrokuju toleranciju niti ovisnost. Zbog tih su osobina prikladni i za liječenje depresije i za liječenje kronične anksioznosti.
Liječenje anksiozno-depresivnog poremećaja, miješanog oblika depresije i anksioznosti, treba zasnivati na antidepresivima, a sredstva za smirenje treba uzimati kratkotrajno. Jednako valja postupiti i kod liječenja anksioznosti lišene depresivnih simptoma. Sredstva za smirenje mogu se koristiti kombinirano s antidepresivima u početnoj fazi terapije, ali ih postupno treba smanjivati i nakon deset tjedana odbaciti, jer antidepresivi sami preuzimaju funkciju uklanjanja simptoma anksioznosti. No, strategija liječenja depresije bez primjesa anksioznosti ne smije uključivati sredstva za smirenje.

Što je depresija, a što anksioznost

Depresivni i anksiozni poremećaji mogu se javiti samostalno, ali i u miješanom obliku. Proučite tipične simptome depresije i anksioznosti kako biste ih naučili preciznije razlikovati.

Depresija (unipolarna - bez manične komponente)
- potištenost
- tuga, samosažaljenje
- plačljivost
- osamljenost
- bezvoljnost, apatija
- osjećaj bezvrijednosti i suvišnosti
- smetnje spavanja, apetita, spolnosti
- želja za smrću

Anksiozni poremećaj
- tjeskoba
- strah (kronični ili panični)
- fobije
- zabrinutost
- uzrujanost
- uznemirenost (unutarnja ili vanjska)
- nesanica
- opsesivne misli
- prisilne radnje

Ozren Podnar, prof.
Robert Torre, dr. med., spec. psihijatar

Postoji takav antidepresivna sredstvo sto je i na 5HT1A agonista?

Imam anksioznost vec nekih sest meseci, ali to sam saznao tek pre 2 meseca i saznao nesto vise o tome.  Pio sam bromazepan od 1. 5 i vec duze vreme ne pijem nista, posto sam se sam borio i dosta mi se stanje bilo poboljsalo, poceo sam da vise izlazi i zadrzavam se po gradu i do 3 sata.  Medjutim, vec dva dana me muci neka nelagodnost u stomaku i pomalo panika koju uspem nekad da savladam a nekad ne.  Recite mi na koji nacin da "usadim" sebi u glavu da to nije to, sta da preduzmem u trenutku napada panike i kako da ignorisem simptome "slusanja svog tela", sta me boli, pitanje zasto me boli sta je to. . . . . . to mi trenutno predstavlja najveci problem.
Hvala.

Potraži odgovor na svoje pitanje od nekog stručnog, psihologa ili psihijatra... Biće ti mnogo lakše iz nekog ko "zna znanje" da rešiš svoj problem... 

@ Tema
Ne uzimati takle lekove na svoju ruku... i rešena dilema.

Hmmmm bar treba biti apsolvent medicine  :mrgreen:pa se odlučiti uzeti neki od lekova ove vrste na svoju ruku !!!!


I sad moja komšinica može u prvu privatnu apoteku ...ima generičko ime tableta koje će joj  rešiti sve brige

Daleko bi mi bilo zanimljivije da pročitam posledice dugotrajne  ili neredovne upotrebe ( doobra doza za poveću nervozu svaki drugi dan )...šta se ustvari gubi a šta dobija ...sem zavisnosti

nije Margita taj pitanja toliko jednostavno, osetim se puno idealizma iz tvog misljenju, i verovanje u natoralnoj nevinosti.
al dobre lekovi stvarno moze ti promeniti zivot sasvim na bolje.
al bilo je tu rec o testosteron gelu kao sto nesto poboljsava prema boljeg, ako kao boljeg svatimo skalperu...
a glavna konflikta je izmedju lekovi i ucenje, stvarne dozivljaje, i u tom nacinu ako hocemo nauciti nesto od pure hemikaliju to je zavist osim, i postoji granica dok vredi biti zavistan od necemu, al samo dokle jos ostaje nesto iz coveka u coveku i izvan.
postoji granice i kad vec ne vredi uciti, narocit posle dogadjaji sto vec nisu ljudski

@onodys

OK , postoji . Ko određuje granicu i u kom momentu.

Moram da se vratim na posledice upotrebe ove vrste lekova. Žalilo mi se par poznanika koji su bili baš na diazepamima da su vremenom počeli da gube nekakve sposobnosti.npr. motorika i po prestanku uzimanja lekova je ostala usporena, pamćenje slabije,sposobnost učenja novih stvari veoma loša, dekoncentrisanost, slab ili nikakav san  i koješta svašta još.

Naravno lekove nisu uzimali na svoju ruku,dakle, sve vreme su bili pod kontrolom lekara.

Btw kod njih  nije u pitanju bilo nikakvo oboljenje ...već nekakve ružne životne situacije koje nisu mogli da prebrode bez lekara i lekova.

Zanimljivo da su se svi žalilili na slične "posledice" ...e sad da li je u pitanju njihova uobrazilja ili zaista cena lečenja 
 ...nemam pojma ...zato i pitam 

Suoci se sa strahom, i strah ce nestati.

juuuj pa to bi mogli doktori iskoriscavati kao katexa na neki nacin zadovoljstvo. ako to funcionisao bi onda vredi. to sam ja citao sad ne davno kod psihologiju paznju da zadovoljstvo je to sto osim gradi paznju. a to je dosadno klise da za zadovoljstvo potrebno raditi, bez muka nije ni med toliko slatko, ili suvise je.
ja vec godinama to mislim da udubljivanje egzistenciju i paznju, samo sa autenticnostom je moguce. ako ima neko problema sa paznjom onda to je vec deluje kao laz zbog druge netaknute module u mozgu. a to onda sa autenticnom zadovoljstvom je moguce leciti. to je kod mene bi bilo pronaci sebe ili ako vec sam pronasao onda da dobijem o tome jasan znak , ako nisam onda informacije, vise bazirano na kognitivnosti  na ljudskim strategijama, i manje na talamicki dopaminske teoriju u cemu vec niko ne veruje , odnosno znaju da u sebe je glupost. sto znaci da manje dopaminske atrakcije su potrebne i vise ljubav.

Zdravo svima!

Ova tema je trenutno aktuelna u mom zivotu, pa moram da pitam nesto.

Imam sve simptome depresije i ponesto anksioznosti i obratila sam se psihijatru za pomoc.
Dobila sam lek Trittico retard i pijem to vec tri meseca jednu uvece.
Od leka imam bubnjanje u usima, vrtoglavicu, usporene pokrete i - sto je najgore - ruke mi se tresu, sto u zivotu nisam iskusila, osim kad se nesto gadno iznerviram.

Kontrole imam jedanput mesecno i to samo radi kontrole kako moj organizam podnosi lek.
Mene interesuje da li to znaci da cu na svaki jaci stres da tako reagujem(anksiozno-depresivno), pa da cu samim tim morati da pijem lekove do kraja zivota? Uzgred, nervozu mi ovaj lek ne smanjuje, pa moram da pijem nesto za smirenje.
Kako uopste "rade" antidepresivi, sta trebam da ocekujem?

Postoji li neki drugi lek koji ce mi probuditi energiju, a ne da me uspava (posto ocigledno to sama ne mogu da uradim) i vredi li psihoterapija u slucaju totalnog gubitka samopouzdanja i samopostovanja(mislim da je to moj osnovni problem)?



Hvala