:drunk: :caffine: [smilie=5.gif] :ambulance: [smilie=lau.gif] [smilie=pop.gif] [smilie=frisko51.gif]....

alkoholizam je ovisnost kao i sve druge i veoma teško se pobjeđuje. jer gotovo 60 -70 posto je recidivista. radila sam svojevremeno jednu reportažu o njima i bilo je prilično mučno slušati njihove priče i razloge zbog kojih su upali u alkoholizam.al jedno je sigurno sve su to prilično slabi karakteri, labilne i nesigurne osobe, gdje ne pate samo oni već i njihove obitelji...
ja sam za da se popije opije napije,  :mrgreen:al u svemu treba imat mjeru i  bit karakter

Батали алкохол, батали коцку, батали жене, батали цигарете - играј руски рулет.

he ko što ja kažem najbolje stvari su one koje su zabranjene ,nemoralne ili pak debljaju.Pa sad budi karakter i odoli svemu tome, ne ide to samo tako

Svega mozes da se odreknes ali zenaaaaa .... ne. 

Ја нисам карактер.


Не лажи, а пиво.

        Klasifikacija alkoholizma i tipovi alkoholičara

        Postoji više različitih klasifikacija alkoholizma kao i alkoholičara.

Alkoholizam je hronična i progredijentna bolest čiji se razvoj sastoji iz dvije faze:

PRETOKSIKOMANSKE I TOKSIKOMANSKE.

Pretoksikomanska faza označena je sa dva fenomena:

        1. pvišenom tolerancijom - koja se manifestuje kroz upotrebu sve veće količine alkohola

bez znakova manifestnog pijanstva. Javlja se obično poslije

višemjesečnog ili višegodišnjeg pijenja.

        2. osoba iz nekog psihološkog razloga koristi alkohol najčešće radi ublažavanja napetosti,

        straha, neizvjesnosti...

         

Toksikomanska faza obilježena je fenomenima poput:

        1. gubitka kontrole - osoba pije do opijanja, to je trajan fenomen.

        2. alkohjolne amnezije - može biti potpuna ili djelimična, ne sjeća se događanja u periodu

pijanstva.

        3. nemogućnost apstinencije - to je kritična faza poznata kao «fenomen prve čaše». Jedan

    dio alkoholičara pije po sistemu dolivanja što omogućava

    kontinuitet održavanja alkoholemije u krvi kao bi mogli da

    funkcionišu, jer u protivnom nastupa apstinencijalna kriza

    ( psihoorganski sindrom ).

        4. pad tolerancije (hronična faza ) - nastaje u završnoj fazi bolesti npr. Lice koje je dnevno

    konzumiralo 1 litar žestokog pića često nemože da

    popije više od jedne do dvije čaše.

     

Jedna od praktičnijih podjela alkoholizma u cilju što uspješnijeg ranog otkrivanja te brze idjelotvornije pomoći alkoholičaru je podjela na:

        1. RANI

        2. SREDNJI

        3. KASNI (terminalni) alkoholizam.

        1. U ranom alkoholizm javljau se početne promjene u sferi ponašanja, zdravlja, porodičnom,

        profesionalnom i socijalnom funkcionisanju.

        2. U srednjoj fazi moguća je pojava pijenja po sistemu dolivanja, javlja se povišena tolerancija,

        problemi u porodici, na poslu i uopšte u društvu. Zdravlje je oštećeno i neophodno je liječenje.

        3. U terminalnoj fazi postoji potpuna fizička zavisnost, neophodno je liječenje koje duže traje i

        Sa manjim je rezultatima uspješnosti

Jellinek daje sljedeću tipologiju alkoholizma (alkoholičara):

ALFA - alkoholičar pije u cilju olakšanja psihičkih i somatskih tegoba.Prisutan je pretoksikomanski fenomen. Psihička zavisnost, pijenje prelazi dozvoljenu granicu u smislu količine, mjesta i vremena . Ima probleme u sferi socijalnih odnosa ( svđe, sukobi u porodici, na radnom mjestu...).

BETA- nema ni psihičke ni fizičke zavisnosti, postoje zdravstvene tegobe (čir, gastritis, ciroza, polineuritis...). Piju učestalije i većekoličine alkohola.

GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija, gubitak kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće vrijeme.

DELTA-kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena tolerancija

EPSILON-za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon čega mogu opet da apstiniraju bez problema. Liči na temporalnu epilepsiju.

Hudolin i drugi autori smatraju da bi ovoj klasifikaciji trebalo dodati i

ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih pića.

    Neke osobenosti alkoholizma mladih

Alkoholizam mladih ima određene specifičnosti (razlike) u poređenju sa alkoholizmom odraslih lica. Da bi se pojava prekomjernog pijenja mladih mogla što bolje sagledati neophodno je uzeti u obzir činjenicu da je adolescencija specifičan životni period u trajanju od 11-e do 27-e godine, koji u sebe uključuje prepubertetnu, pubertetnu i postpubetetnu fazu. To je vrijeme burnih intrapsihičkih i fizioloških promjena u smijeru potpune psihičke i somatske maturacije koje su tokom ovog perioda u znatnom nesrazmjeru.

Neravnomjeran razvoj i promjene koje se dešavaju na planu fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja adolescenata, remete ravnotežu koja je postojala u doba latencije.

Do izražaja dfolazi nestabilnost. Mlad čovjek se još uvijek ponaša kao dijete , a traži da ga tretiraju kao odraslog, dok se istovremeno osjećanesposobnim za obaveze koje nosi zrelost.

Normalne manifestacije ovog perioda poput krize originalnosti, ekscentričnosti, upadljivog oblačenja i sl. predstavljaju traganje adolescenta za svojom individualnošću. Zato se često adolescencija naziva i «krizom originalnosti».

Ovakvo stanje adolescenta čini posebno «prijemčivim» za alkohol.

Sa jedne strane «daje» mu snagu, samopouzdanje, sigurnost, odlučnost. Sa druge strane alkohol još više potencira i fiksira sve te teškoće i onemogućuje adolescenta da ih kroz traženje i nalaženje pravog puta razriješi i odraste.

Imajući ovo u vidu smatra se da alkoholizam mladih treba posmatrati kao udvostručen (dupliran) problem i adolescencije i alkoholizma.

Neki autori smatraju da u početku adolescenti nisu ni psihološki ni fizički zavisni od alkohola ali, ipak, piju i time prihvataju ponašanje koje je fruštveno poželjno i od mojih se očekuje.

Specifičnosti alkoholizmamladih koje se mogu svesti pod faktore rizika su sljedeće:

- sklonost ka kombinovanju više vrsta alkoholnih pića ili pijenje istovremeno sa drugim psihoaktivnim supstancama,

        - pijenje u posebnim emocionlanim stanjima (radost, bolest, neraspoloženje, tuga) ili pijenje pred donošenje važnih odluka,
        - brzo ispijanje alkoholnih pića u «turama» ili takmičenje u ispijanju što veće količine alkohola,
        - pijenje na gladan stomak,
        - pijenje da se utoli žeđ,
        - pijenje u toku više dana bez pauze,
        - pijenje u stanjima smanjenih odbrambenih snaga organizma (bolest, povreda),
        - pijenje bez obzira ne evidentne zdravstvene, porodične, profesionalne i socijalne posljedice,
        - pijenje protiv savjeta okoline ili liječnika kao i poslije obećanja o prestanku upotrebe alkohola,
        - pijenje u društvu alkoholičara
        - pijenje radi postizanja nekog efekta (smanjenje treme, uklanjanje neraspoloženja, poboljšanje apetita...).

Sve što se fenomenološki ispoljava kod mladih alkoholičara je burnije i dramatičnije nego kod strijih alkoholičara.

        Prevencija alkoholizma mladih

U svijetu su razrađene brojne preventivne aktivnosti koje se negdje nazivaju kampanjama zasnovane su na principu uključivanja svih društvenih strktura. Njihov cilj je podizanje svijesti mladih u vezi sa upotebom alkohola.

Preventivna djelovanja trebaju biti usmjerena cjelokupnu populaciju mladih, anaročito na grupe mladih sa povišenim rizikom. Preventivne mjere mogu se podijeliti na opšte i posebne.

Opšte preventivne mjere su:

        1. Kontinuirana edukacija seoske i gradske omladine tokom školovanja o alkoholizmu kao socio medicinskoj bolesti

        2. kontinuirana edukacja porodice i vaspitača (nastavnici, profesori) iz oblasti alkoholizma, a posebno o ranom prepoznavanju zloupotrebe alkohola ipostupku sa mladom osobom koja pije

        3. Afirmisanje zdravih oblika življenja u porodici, školi i društvu i ostvarivanje individualnih potencijala i životnih ciljeva

Posebne preventivne mjere su:

        1. Prevencija alkoholizmakod različitih subgrupa alkoholizma mladih

        2. Permanentan rad sa mladinma na uspješnom rješavanju pojedinih razvojnih faza životnog ciklusa

        3. Rad na uspješnom prevazilaženju nerazvojnih kriza ukoliko se pojave ( gubitak člana porodice, hronično oboljenje, invalidnost, alkoholizam članova porodice )

        4. Rad na poboljšanju komunikacije sa okolinom

        5. Suprotstavljanje uticaju pojedinih subgrupa vršnjaka koji zloupotrebljavaju alkohol.

Prevencija alkoholizma mladih je zadatak svih društvenih struktura. Ona mora biti savremeno koncipirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu.Škola ima veliki značaj jer može u saradnji sa porodicom i stručnjacima iz oblasti alkoholizma organizovati edukativno-preventivne aktivnosti.

U svim tim aktivnostima značajno je ko, kada i kako šalje preventivne poruke. Najadekvatniji prenosioci takvih poruka su osobe kojima mladi vjeruju, sa kojima imaju dobru komunikaciju.

To kogu biti vršnjaci, nastavnici, roditelji, ljekari, omiljeni sportisti i sl.

Mediji kao najmasovniji vid savremene komunikacije takođe zauzimaju značajno mjesto u donošenju odluka i izbora u vezi upotrebe alkohola. Uspješan porgram prevencije mora biti inidividualno, soci-kulturno kao i za supstancu specifičan.

Individualna specifičnost u prevenciji alkoholizma mladih sastoji se u prilagođavanju program i izbora onih metoda i postupaka koji su prihvatljivi i razumljivi za mlade.

Socio-kulturne specifičnosti preventivnih aktivnosti sastoje se u njihovom prilagođavanju brojnim faktorima srdine kao i kulturološkim obilježjima. Obrazovanje, religijska pripadnost, socijalni domicil, socijalni status itd. Bitno utiču na razumijevanje i prihvatanje preventivnih poruka. Npr. Mladom intelektualcu treba približiti činjenicu da alkohjol umanjuje intelektualne sposbnosti, dok njegovom vršnjaku u seoskoj srdini objasniti da alkohol ne grije već hladi organizam. Dok obojici treba objasniti da alkohol kida i njaveća drugarstva.

Specifičnost prevencije u odnosu na supstancu-alkohol , odnosi se na edukaciju o dejstvu alkohola na sve oblasti funkcionisanja mlade osobe, a naročito na procese emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.

Znanje