Ako me sretnes negdje po gradovima stranim,
po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
sretni me,
kao da me sreces prvi put.
Nismo li se mi negde vec vidjeli,
kazi...i zaboravi.

Zaboravi dane koje smo nekada zajedno...,
I noci zaboravi...
Gradove kojima smo mijenjali imena,
i ucrtavali u karte samo nama dostupne...
Onaj hlad pod maslinama u nasoj uvali,
uvali mirnih voda.
Otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio...

Zaboravi da si ikada rekla da me volis,
i kako se nikada necemo rastati.

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali,
Filmove koje smo gledali,
Hemfri bogarta i Kazablanku,
narocito zaboravi.

Ulicu divljih kestenova s pocetka Tushkanca,
i onaj nas poliubac na kisi
za koga bi znala reci:
"Nikada necu zaboraviti".
Molim te zaboravi...

I kada kazem da me zaboravis,
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine,

Otvori oci ljubavi,
nasim gradom prosli su tenkovi.
Odnijeli su sa sobom sve sto smo bili,
znali...,imali...
Zato... Zaboravi.

Cemu sjecanja...?
Pogledaj kako tresnja u tvome vrtu,
iznova cvjeta svakoga proljeca.
Nasmijesi se jutru koje dolazi,
zagrli bjelinu novih dana
i zaboravi.

Kasno je vec dragana,hocu da kazem,
zreli smo ljudi,
to jest, nismo vise djeca
i znam da nije lako,

I znam da mozda i boli,...ali pokusaj,
molim te,... pokusaj...zaboravi!

I ako me sretnes negjde u gradovima stranim'
po kojima se muvam u posljednje vrijeme,
sretni me kao da me sreces prvi put;
Nismo li se mi vec negde vidjeli,
Kazi... i zaboravi.

Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu zivim, u snu disem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napisem.
Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.
Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi

Laza Kostic