Danas smo nesretniji nego ikad ranije. Imamo bolji životni stil, više praznika, novije automobile i više zarađujemo nego prijašnje generacije, ipak nezadovoljniji smo od prijašnjih generacija, s konstantnim osjećajem stresa, depresivnosti i usamljenosti.

Naravno, postoje neki opravdani razlozi za anksioznost. Karijera stvara pritisak, obitelji koje su ranije stvarale veliku potporu, danas su kilometrima udaljene, čak ni brak nije više pouzdan lijek protiv usamljenosti.

Međutim, prema mojim uvjerenjima problem je u tome što sreću tražimo na pogrešnim mjestima. Život me naučio da se klonim novca, uspjeha, ne tražim tuđe odobravanje i ništa ne promatram crno-bijelo. Mnogo pouzdaniji izvor zadovoljstva prema mome mišljenju je cijenjenje malih stvari u životu, malih užitaka i neovisnost o novcu, vezama ili braku. Život bi trebalo promatrati kroz različite aspekte – dom, posao, obitelj i prijatelje – sastavljajući ta područja opet stotinama sitnih dijelova.

Ponekad malene stvari nude ogromnu količinu zadovoljstva. Promjena žarulje ili samostalno sastavljanje kuhinjskog pomagala može vratiti osjećaj kako kontroliramo svoj život. Međutim, da bi se pronašlo zadovoljstvo u sitnim stvarima potrebno je „uključiti se“.

Omotajte se toplim ručnikom nakon kupanja, osjetite meki kašmirski dodir na svome tijelu, napravite si koktel i pojedite redak omiljene čokolade. Zbroj takvih sitnih zadovoljstava čine život zadovoljnim.

Gdje god putujemo, putujemo automobilom, kupujemo kao anonimci u supermarketima, susjede ne poznajemo. Rođake rijetko viđamo, a samo rijetki žive u mjestima u kojima su rođeni. Nije ni čudo da se često osjećamo depresivno i izolirano. Ipak, kontakti s drugim ljudima čine vaš život mnogo ljepšim. Razgovarajte s ljudima i slušajte ih. Možda otkrijete kako niste vi centar svijeta, te kako ima i manjih i većih problema od vaših.

Postoji mnogo malenih načina na koje možemo vratiti osjećaj povezanosti. Samo je bitno vratiti volju.

Na primjer, trebalo bi uživati u osjećaju olakšanja. Neke malene stvari koje donose olakšanje, čine nas sretnima. Ako očekujete da će se nešto loše dogoditi, a ne dogodi se, trebali biste uživati u tom osjećaju. Ako zakasnite po auto nekoliko minuta i vidite da niste dobili kaznu za parkiranje, zar to nije nešto zbog čega trebate biti sretni, bar na trenutak? Ili pronađete važan dokument za koji ste mislili da ste ga izgubili.

Zapravo, F. Scott Fitzgerald sreću je opisao kao „olakšanje nakon napetosti“. Slažem se s njim.

Drugi užitci uključuju malene žrtve. Dopustite drugom automobilu da se uključi iako ste vi u prednosti. Učinite neko dobro djelo, date sitniš proscima.

Postoji i jedna vrsta sreće karakteristična za žene: multitasking ili obavljanje više stvari odjednom. Žene to naprosto vole. Pokušaj da uklopite previše stvari u jedan dan može biti izvor nezadovoljstva i stresa, ali nam multitasking daje osjećaj kako štedimo vrijeme i usporavamo kotač vremena.

Najvažnije je shvatiti da i ono što nam se čini kao najbeznačajnije ima svoju svrhu. Zašto ne biti sretan zbog novih kofera s kotačima, ako se samo prisjetite koliko vam je u studentskim danima energije oduzimalo nošenje teških putnih torbi.

Svijet prirode, sam po sebi nudi mogućnost za uživanje. Zrake sunca u zimskom danu, prekrasno blještavilo snijega…

Namještanje kreveta i lijeganje navečer u mirisnu postelju. Zar to nije prekrasan užitak. Osobno uživam i u razdvajanju staklenog, papirnog i plastičnog otpada, jer mislim kako radim nešto dobro, bez obzira što me svi uvjeravaju da to i tako sve ide na isto mjesto u isto odlagalište. S druge strane slaba sam prema skupom donjem rublju. Pa trošim mnogo na njega i to bez osjećaja grižnje savjesti. Ali svaki dan uživam dok se odijevam.

Primjećivanje malih stvari je stvar odgoja mozga. Možete na život gledati kroz stvari koje vam idu na živce i usredotočiti se na njih ili možete naučiti cijeniti male stvari koje vam pričinjavaju zadovoljstvo. Mnogi ljudi prožive život u poludepresivnom stanju i nezadovoljni očekujući kako će im sreća jednom u budućnosti doći, kada naprave ovo ili postignu ono. Ali neće. Muškarci dođu i prođu. Novac stvara iskvarenost, a često i isklizava, uspjeh je iluzoran… Ali uvijek vam ostaje topao ručnik, kuhano vino, šetnja parkom, zagrljaj prijatelja i omiljeni kolač.

Covermagazin

nece to ostati Liv, samo dokle ostavljaju to tebi, mislim na kolacicama. I da taj harmonija je najskupjiji, al i najlakse je i izgubiti. Al ako uzmemo u obzir da postoje takve egzistencije gde taj harmonija nikad ni nije postojao, i naprave i u malim stvarima velike dostignuce, onda trebalo bi da izvire sto i ti ili ja radim nista vise nego igra sa recima. Odnosno kao Sartre je kazao egzistencija nije merljivo, a najveci problem i uz verskih vida da Satan je taj ko proba meriti egzistenciju, bog nikad ne meri. I onda si pobegla od Satanu kad si otkrio o sebi da nisi merljiva sa drustvenim standardima. Taj harmonicki zivot isto je  toliko standardizovan kao sto je svetskim zvezdama zivot. zato je bitno voleti jer to nije merljivo. Odnosno potrebno meriti koliko si uspesan kad si glumac al ne zbog toga ces glumiti osim Hamlet, ili Opheliu, ili cerka ti biti Julia. Nego zbog egzistenciju. A sto je merljivo da koliko te placaju, al to je nuzno ako jedna lepa porodica lepo hoce da zivi. a ne osakaceno

ovo je mlogo dobro receno 

Ne zahtijevati ništa veliko

Većina nas ima osjećaj kako je ovdje da bi postigla nešto veliko u svome životu, tako svi oni koji nisu ostvarili takvo nešto (a većina nas nije) stalno očekuju priliku i taj trenutak.

Često možemo osjećati nepotpunost i prazninu, te smatrati kako život nema smisla, jer nas stalno vodi ideja kako moramo postići nešto veliko, kako smo tu radi nekog velikog razloga. Međutim, život bi bio mnogo lakši kada bismo se oslobodili takvih očekivanja i prihvatili činjenicu da je samo živjeti, biti tu i biti to što jesmo sasvim dovoljno da bismo ispunili životnu misiju.

Kako živimo na ovome svijetu svoju energiju i duh dijelimo s ljudima koji nas okružuju na mnogo načina. Naš utjecaj dotiče njihove živote, a kroz one koje poznajemo utječemo na mnogo, mnogo drugih ljudi koje oni poznaju. Zbog toga kada postanemo ono što istinski jesmo, radimo već samim tim nešto zaista veliko na unutarnjoj razini, a to je više nego dovoljno da zadovoljimo svrhu postojanja na ovom planetu. Nema nikakve potrebe opterećivati se idejom kako trebamo dospjeti na naslovnice časopisa ili spasiti svijet kako bismo na taj način postali vrjedniji i  takvim nečim vrednovali svoje postojanje.

Iako se čini teško, svatko od nas može zaviriti u svoje srce i otkriti što je istina za njega, što mu daje smisao života i što ga uzbuđuje. Na taj način se možemo osloboditi pritiska da našem životu smisao treba dati netko ili nešto izvana, bilo što osim naše unutarnjeg osjećaja svrhovitosti.

Najvažnije je ostati vjeran svojim vrijednostima i živjeti život u okvirima svoje vizije. To je sasvim dovoljno da bi smo upotpunili vrijeme provedeno na Zemlji.

S druge strane ponekad smo toliko preplavljeni obvezama da ne stignemo razmišljati o bilo čemu drugom, osim o tome kako ništa ne stižemo. Različite obveze od poslovnih preko brige za djecu do vođenja kućanstva ostavljaju nam pritisak kako se ne možemo nositi s tim što imamo. Svaki dan se suočavamo s činjenicom koliko smo bespomoćni i koliko ne možemo utjecati na svoj raspored i koliko ne možemo ništa promijeniti. Ipak, umjesto da nas takva situacija sve više frustrira, trebali smo odvojiti trenutak i pogledati situaciju iz šire perspektive.

Na kraju dana moramo prihvatiti činjenicu da neke stvari ne možemo mijenjati, da ne možemo kreirati život po svojim željama, da to apsolutno nikome nije pošlo za rukom, bez obzira što nam se ponekad čini da svima drugima to uspijeva. Poneki poslovi će ostati nedovršeni, netko će nas povrijediti, djeci uvijek nećemo moći ponuditi najbolje, nećemo biti najbolja supruga, i vrlo je važno pomiriti se s takvim situacijama. Mirno prihvatiti život kakav jest, nesavršen, osloboditi se perfektcionizma  i prihvatiti stvari kako stoje.

Izvor: Covermagazin