Zemljopis sreće



Kao strani dopisnik za NPR, Eric Weiner proveo je više od 10 godina kao američki inozemni dopisnik, izvještavajući o bombaškim napadima u Jeruzalemu i studentskim samoubojstvima u Tokiju.

U jednom trenutku, zainteresirala ga je potraga za lokacijama  na svijetu na kojima su ljudi najsretniji – i pokušaj da sazna zašto je tome tako. Svoja je traganja zabilježio u knjizi pod nazivom Zemljopis sreće: potraga jednog mrguda za najsretnijim mjestima na svijetu.

Weiner kaže da potraga za srećom nije oduvijek bila cilj masa. “Sreća je, od stvari rezervirane za nekoliko sretnika, postala stvar koju se svatko od nas trudi postići, a očekivanja i sreća nisu nužno povezani. Baš suprotno, oni se često kreću u suprotnim smjerovima”, priča Weiner.

Svoju potragu za srećom Weiner je počeo u onome što opisuje kao “zgradi poprilično nesretnog izgleda” u Rotterdamu, u kojoj se nalazi “Svjetska baza podataka sreće” , u kojoj grupa sociologa radi na   “znanosti o sreći u nastajanju”. Potom je proputovao nekoliko zemalja kako bi napravio “atlas sreće”. Jedna od njih bila je Švicarska.

Zašto su Švicarci tako sretni? Možda zato jer stvari tamo zaista funkcioniraju, kaže Weiner. “Vlakovi stvarno dolaze na vrijeme, ulice su čiste.”, kaže. Ali Weiner kaže da vjeruje da postoje i drugi razlozi radi kojih Švicarci dobivaju visoke rezultate na skali sreće. “Jedna od njih je ta da puno glasaju. Glasaju sedam ili osam puta godišnje na javnom referendumu, što znači da imaju pravo glasa. A imati pravo glasa u vašem životu bitan je sastojak sreće.“, kaže.

Također imaju i zdrav odnos prema novcu, dodaje. “U Americi, imamo taj neki stav “javno mašite svime što imate”, dok je švicarski način “sve što imaš, sakrij. Nemoj izazivati zavist drugih.” A ja vjerujem da je zavist jedan of velikih neprijatelja sreće.

U jednom drugom zaustavljanju na potrazi za srećom, Weiner je posjetio Butan, gdje je upoznao čovjeka koji mu je dao poprilično neočekivani savjet: Da bi bio sretan, moraš si ostaviti par minuta svaki dan kako bi razmišljao o smrti.

“To me stvarno natjeralo na razmišljanje” kaže Weiner, “U Americi, mi ne pričamo o smrti…Štoviše, pričamo o apsolutno svemu, osim o smrti. Pričamo o tome koliko zarađujemo, o svojim seksualnim životima, o politici. Jedina stvar o kojoj nikada nećemo pričati je smrt.”

Jedna druga teorija koja ga je također natjerala da se zamisli bila je da sreća nije osobna-  ona je u odnosima. “Znam da to zvuči kao neki otrcani klišej, ali istina je” kaže.

Od kad je napisao knjigu, sretniji je, kaže Weiner – “ali još uvijek – mrgud.”

Izvor: Psiha

Oвај чланак је добар или због повишене температуре почињем да булазним.

ja sam baš obrnuto mislio , za razliku od ovog teksta.... Za mene novac samo brige donosi , što kažu jedni stihovi ; nije sve ni u pari , ženama , drogi i piću , najlepše stvari su u duhovnom biću....

Sreca je toliko subjektivna stvar, da ovo "baza podataka o sreci" zvuci presmesno, kao i ova selektivizacija srecnih i manje srecnih naroda. Znaci, kad bi uzeli da merimo krvni pritisak i nivo endorfina jednog Engleza u trenutku dobitka unapredjenja u sefa svoje firme, i seljaka sa Zlatibora koji je prodao svih 20kg sira na pijaci, bili bi, ako ne isti, onda opasno priblizni. Naravno, tu mozemo da napravimo razliku izmejdu dugorocne i kratkorocne srece... ali opet se sve svodi na isto - pojmovno shvatanje. Stvari, reci, situacije, planovi... koje tebe cine srecnim, nekome drugom su nevidljiva rutina, i obrnuto.
Al' moram da priznam, dopao mi se ovaj deo oko broja referenduma u Svajcarskoj. Daje ljudima osecaj kontrole... makar i prividan. I politicki, i psiholoski, to im je fantastican potez. Steta sto toga nema kod nas.

Previse relativno ali ima istine. Valjda svako misli da je sreca tamo gde on nije pa tako i on misli da su Svajcarci srecniji

Za mene je sreca na Novom Zelandu. Prelepa priroda a alkohol je jeftin