Pa zavisi sta mislim pod tim paganskim razmisljanjem. Covek u bolu je sklon regresovanju u takve instinkte, makar bio i najveci intelektualac...

Ne ne, to je ekstaza u pijanstvu i ona se ne racuna Ja znam licno samo jedan takav, a od jedne moje prijateljice majka radi na psihijatriji i kaze mi da je videla nenormalne primere toga, kada se na kraju odluce za pomoci pokazu joj sta su radili sa sobom...Gadnih posekotina i fizickih samopovredjivanja je bilo, kaze, ni nalik tim glupostima ''napravim dve posekotine od 3 cm i onda sam kul...''... Mislim, niko me ne moze ubediti da je osoba koja je spremna povrediti sebe na taj svesni nacin, i toliko bas najnormalnija...Dakle, sigurno mora postojati neki ozbiljan uzrokm koji se valja lechiti...

Ne znam da li imam nekog u mojoj sredini sa slicnom bolesti 
Ali sam cula, i citala ... naravno da je u pitanju psihicki poremecaj, iz samo njima poznatih razloga!
Dobro je (sreca u nesreci) dok povredjuju sebe, a ne druge, mada je i takvih mnogo 

nazalost probleme ljudi koji se, usled psiholoskog poremecaja, samopovrdedjuju mozda cesto ne mogu da rese ni razne psihijatrijske institucije...

najcesce je tako, mozda malo zalece i zakrpe, ali kad tad pocne da se para po savovima ...

Добро то су већ психијатријски случајеви такве срећом не познајем. Сећам се регрутације и питања које ти постављају ''да ли сте нешто ломили'' кад другар на питање поставља питање ''а коме?''. ''Па како коме, себи?!'' Па нисам себи ништа, ломили су ми други, а ја сам њима!'' 

nisam znao da to rade djeca.  Jb ti zivot

Samoozljeđivanje među mladima



Samoranjavanje neinformiranoj osobi može izgledati kao pokušaj samoubojstva. No obično je to bizaran način da se preživi, a ne prekine život. Ali kako prestati?

Samoozljeđivanje ili samoranjavanje zarezivanjem zapešća ili nanošenjem drugih ozljeda postaje iznenađujuće često među tinejdžerima i mlađim odraslim osobama. Kanadski list National Post navodi da ta navika ”roditeljima tjera strah u kosti, [školskim] savjetnicima stvara ogromne probleme, a liječnicima predstavlja velik izazov“. List također piše da bi samoozljeđivanje ”moglo postati najtežom ovisnosti za koju medicina zna“. Jesi li ti ili netko koga poznaješ rob te navike? Ako da, što možeš poduzeti?

Osobe koje ozljeđuju same sebe strahove i nesigurnost koji prate odrastanje doživljavaju naročito teško. Nesposobnost izražavanja osjećaja ili nepovjeravanje dobrom prijatelju mogu od školskih problema, pritiska na radnom mjestu ili obiteljskih nesuglasica stvoriti neizdržive probleme. Tada osoba ne vidi rješenje i ne može se nikome obratiti za pomoć. Pritisak postaje prevelik. Na koncu osoba otkrije da joj fizičke ozljede donekle ublažavaju emocionalnu bol i da joj omogućavaju da ide dalje — bar na trenutak.

Tko i zašto?
Samoozljeđivanje može biti odraz dubokog prezira koji osoba zbog perfekcionizma, zlostavljanja ili drugih trauma osjeća prema sebi. Zanimljivo je da se ozljeđuje više muškaraca nego se to prije mislilo. Ipak, problem je najprisutniji među mladim djevojkama.
Zašto neki pokušavaju fizičkim ozljedama ublažiti emocionalnu bol? Objasnit ćemo to jednim primjerom. Zamisli da ti liječnik treba dati injekciju. Jesi li se ikad uštipnuo ili zario nokte u kožu samo da ne razmišljaš o igli? Oni koji se ozljeđuju čine nešto slično, samo u puno ozbiljnijoj mjeri. Njima fizička bol odvraća pažnju od emocionalne i pruža im nekakav osjećaj olakšanja. A emocionalna je bol toliko jaka da je, u usporedbi s njom, fizička prihvatljivija. Zato jedna žena kaže da time ’liječi svoje strahove‘.

Prvi korak - otkriti uzroke

Samoozljeđivanje nije nešto čemu se pribjegava samo iz nervoze. To je obično oblik borbe protiv stresa i tjeskobe koji ubrzo poprima kompulzivni karakter. Osoba si nanosi fizičku bol zato da ublaži emocionalnu bol. Stoga se upitaj: ’Što želim postići nanošenjem ozljeda? O čemu razmišljam kad osjetim poriv da si nanesem bol?‘ Jesi li pod stresom zbog nečega što se dešava u tvom životu — možda zbog situacije u obitelji ili zbog prijatelja?

Istina, ovakvo samoispitivanje iziskuje hrabrost, no može biti jako korisno. To je obično prvi korak u borbi protiv samoozljeđivanja. No da bi se odviknuo od samoozljeđivanja, potrebno je mnogo više nego samo ustanoviti njegov uzrok.

Povjeri se

Ako imaš naviku nanositi si bol, bilo bi dobro da o svojim problemima i osjećajima razgovaraš s nekim zrelim prijateljem u kojeg imaš povjerenja. Obzirne riječi i utjehu koja ti je potrebna možeš očekivati samo ako se povjeriš nekome.

S kime možeš razgovarati? Dobro je da je to netko stariji od tebe, netko tko je razuman, zreo i suosjećajan.

Možda te strah reći nekome svoju tajnu. Možda se i ti osjećaš poput Sare. Ona je rekla: ”Isprva mi je bilo jako teško povjeriti se nekome. Bila sam uvjerena da drugi neće htjeti imati posla sa mnom kad me stvarno dobro upoznaju, jer ću im se početi gaditi i bit ću im odvratna.“ Međutim, kada se povjerila, Sara se uvjerila u istinitost izreke koja glasi: ”Ima prijatelja vjernijih od brata.“ Ona kaže: ”Zrele osobe kojima sam rekla za svoju naviku nikada me i ni za što nisu prekoravali. Naprotiv, dali su mi praktične savjete. Ukazali su mi na neke korisne biblijske retke i strpljivo me hrabrili kada bih se osjećala potišteno i posve bezvrijedno.“

Zašto i ti ne bi s nekim razgovarao o svom problemu? Ako ti je teško razgovarati licem u lice, napiši pismo ili razgovaraj preko telefona. Povjerljivi razgovori mogu ti pomoći da se odvikneš od samoozljeđivanja. Jennifer kaže: ”Najvažnije mi je bilo da znam da je nekome stvarno stalo do mene, da postoji netko s kim mogu razgovarati kad sve izgleda crno.“

Pomoć stručnjaka

Često je slučaj da osoba koja se ozljeđuje treba stručnu pomoć kako bi se ustanovilo da li se iza ozljeđivanja krije neki poremećaj i kako ga se može liječiti. Između ostalog, samoozljeđivanje može biti popratna posljedica depresije, bipolarnog poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja te poremećaja u navikama hranjenja.

Umjesto da pribjegavaš samoozljeđivanju, budi uvjeren da možeš naučiti rješavati probleme na mnogo uspješniji način.

Kad pobijediš tu lošu naviku i trajno je se riješiš, a mnogima koji imaju vjeru velika je pomoć i molitva, sigurno ćeš postati zadovoljan i steći ćeš samopoštovanje.

Razmisli

Umjesto da se ozljeđuješ, na koje se druge načine možeš boriti sa stresom?

S kime možeš razgovarati ako imaš problema sa samoozljeđivanjem?

Kako drugi mogu pomoći?

Kako možeš pomoći članu obitelji ili prijatelju koji ima problema sa samoozljeđivanjem? Osoba koja se ozljeđuje vjerojatno očajnički treba nekoga s kim može razgovarati, stoga je pažljivo slušaj - ne govori prije nego dobro saslušaš. Nastoj biti pravi prijatelj koji brat postaje u nevolji.

Razumljivo je da bi tvoja prva reakcija mogla biti da se uzrujaš i kažeš osobi neka odmah prekine s tom navikom. No takvom bi reakcijom vjerojatno naveo osobu da se povuče u sebe. Osim toga, nije dovoljno samo reći osobi da prekine sa samoozljeđivanjem. Trebaš se upoznati sa situacijom i biti mudar kako bi mogao pomoći osobi da nauči rješavati probleme na drugačiji način. Za to je potrebno vrijeme. Stoga budi strpljiv.

Ako si mlada osoba, nemoj misliti da sam možeš pomoći onome tko se ozljeđuje. Samoozljeđivanje može biti posljedica nekog skrivenog problema ili poremećaja koji treba liječiti. Osim toga, osoba koja se ozljeđuje može si ugroziti život, premda možda i ne pomišlja na samoubojstvo. Zbog toga je mudro da je potakneš da razgovara s nekom zrelom, odraslom osobom kojoj je stalo do nje.


Izvor: NetPortal

I što si zatvorila Raletu temu o Emo pokretu ako želiš da razgovaraš o ovom problemu?

Tvoja moderacija je kontradiktorna.

Cenim da ima veze sa poistovecivanjem sa kriminalcima '90-ih, koji su imali takvih obicaja.  Devedesete su opet u modi ovo-ono. Gluposti... :/

mazohizam