Odlican tekst, prekopiran sa jutarnji.hr
Mozda je ovaj tekst nesto cemu su tezili neki clanovi foruma kada su otvarali teme tipa "Povjerenje".

---

Zašto smo tako bijesni



Zašto su tako bijesni? - pita se tako jedan naslov u našim novinama, posvećen beogradskim reakcijama na proglašenje kosovske samostalnosti. Pa da mu odgovorimo: bijesni su jer su huligani, a takvi jedva dočekaju da budu bijesni, i ne nalaze, živeći među različitima od sebe, drugoga smisla osim bijesa.

Bijesni su jer su nacionalisti i šovinisti, bijesni su jer su nogometni navijači, mladi neonacisti, kojima su krv, tlo i rasa udarili u glavu. Bijesni su jer ih vođe potiču na bijes. Bijesni su jer je bijesan Koštunica, a on je bijesan jer ga, očito je to po rezultatima predsjedničkih izbora, ništa osim bijesa više ne može zadržati na vlasti.

I na kraju: bijesni su jer će se neki začuđeni Amerikanac iz State Departmenta, koji je do jučer davio Arape krpama natopljenim u vodi, ne bi li priznali kako im je Al Kaida naredila da budu baš Arapi, pitati zašto su Srbi u Beogradu tako bijesni. To pitanje o srpskome bijesu u glavi nekog ne baš jako lucidnog vašingtonskog geostratega savršeno je dobar razlog mladome Srbinu da bude bijesan.

�Na dan proglašenja kosovske samostalnosti po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj slavili su ljudi u jurećim automobilima, kroz čiji prozor se vihorila zastava Republike Albanije. Sutlićeva je televizija u svim informativnim emisijama emitirala dirljive priče o pekarima albanske narodnosti, koji su Zagrepčanima darivali svoje proizvode. Nakon toga, Dijana Čuljak i Mislav Bago danima će, u emisiji “Otvoreno”, ponavljati pitanje kada će već jednom Hrvatska priznati nezavisnost Kosova.

Samo što ministru Jandrokoviću nisu uvrtali ruku i mučili ga “indijanskom vatrom” da ga koliko sutra prizna. Na dodjeli Večernjakove ruže nekakav Danijel Delale čestitat će Kosovarima nezavisnost, iako je prema protokolu samo trebao dodijeliti nagradu jednoj radijskoj urednici, koja nije s Kosova i koja s ovom pričom nema ama baš nikakve veze.

�Na dan proglašenja kosovske samostalnosti po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj slavili su ljudi u jurećim automobilima, kroz čiji prozor se vihorila zastava Republike Albanije
Kada su dva automobila u Puli odletjela u zrak, Sutlićev radio je u svojim glavnim informativnim emisijama, prije policijske istrage, za taj teroristički čin optužio Srbe, a jedan od dvojice oštećenih pročitao je u program navodnu sms poruku navodnog napadača, naravno - Srbina. Na stranicama naših novina izašao je vic o Srbiji koja se smanjuje iz godine u godinu, kao što se smanjuju Nokijini modeli, dok je Sutlićeva televizija dala priliku nekome zagrebačkom zlataru da najgorim šovinističkim uvredama vrijeđa Srbe općenito.

Televizijski dnevnik objavio je izvatke intervjua Hashima Thacija za američku novinsku agenciju, baš kao da je sam kralj Tomislav ustao iz groba pa daje intervju. Naravno, u tom intervjuu mladi Hašimaga one u Beogradu, i Srbe općenito, podučava kako bi se trebali okrenuti budućnosti. A u našim novinama, opet, Glas naroda ljutito se pita: “Hoće li nam Vojislav Stanimirović diktirati kada ćemo priznati Kosovo?”

�Zbilja, što mislite kako su se osjećali pripadnici najveće hrvatske nacionalne manjine dok su se po Hrvatskoj vihorile zastave Republike Albanije i dok je trajalo sedmodnevno slavlje u emisiji “Otvoreno”, jer je Kosovo proglasilo nezavisnost? Pritom su znali, ono što zna svatko od nas, da se ne radi o kolektivnom oduševljenju zbog još jedne albanske države, nego je riječ o uživanju u srpskome gubitku. Možete li zamisliti situaciju u kojoj bi se oni, kao pripadnici najveće hrvatske nacionalne manjine, vozali po Zagrebu s istaknutim srpskim zastavama?

Vrlo je vjerojatno da bi hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu bilo žrtva napada i da nije bilo svega ovog i da su se hrvatski mediji s manje zluradosti postavili prema amputaciji južne srbijanske pokrajine. No, u tom slučaju bismo čista srca mogli postaviti američko pitanje: Zašto su tako bijesni?

Nakon čega bismo i dalje trebali sve činiti da sami ne budemo bijesni i da naši najvažniji susjedi - oni s kojima činimo okosnicu zapadnoga dijela balkanskog poluotoka - nekako prezdrave svoj bijes, jer je nama u interesu da se nakon osamdesetak godina bijesa promijeni paradigma u odnosima Hrvata i Srba. Od toga kada će Hrvatska priznati Kosovo važnije je kada ćemo priznati sebe i shvatiti da nas Hrvatima ne čini bijes prema Srbima.

Погледа на теме овог подфорума ми говори да се незадрживо шире оне са метафизичким питањима која почињу са ЗАШТО!? При свему томе те теме су углавном негативне и почињу са "зашто мрзе"... Истина, једна почиње са "зашто воле"

Зашто смо бесни? А ко други у овој ситуацији не би био бесан!?

 
Ovome tekstu vjeruju samo naivci i  budale

Na dan proglašenja kosovske samostalnosti u Zagrebu i naročito na Sljemenu, slavilo se drugo mjesto Ivice Kostelića u slalomu
Već je bilo ovdje na forumu, vaših bisera (IQ=min) koji su opisivali HTV prijenos "slavlja mase ljudi na Sljemenu i u ZG", povodom Kosova ...

Slavili su albanci u Zagrebu, necu valjda ja slavit njihovu drzavu  , uostalom hebe mi se za sav taj balkanski kupus, to mi je zivotni moto. 

Još kad se taj kupus ne bi pretvorio u bumerang koji se vrti okolo i udara u glavu.

Jugoslavija je bila jedina šansa malim narodima da ostanu samostalni i slobodni od međunarodnih siledžija. Ta Jugoslavija obilovala je manama koje su posledica tiranske vlasti ali i prednostima prirodnog jedinstva i savezništva. Ali kao što obično biva u raju svaki Adam dobio je svoju Evu, a svaka Eva svog zmijskog savetnika. A oni su se trudili da Adam i Eva zaborave razloge od pre 50, 80, 120 godina zbog kojih su onda njihovi preci mislili da je jedini način da se odbrane i velika obala i glavna raskrsnica Evrope, da se nahrane braća iz siromašnih pobrđa i zaštite od pljačke braća iz bogate ravnice da budemo zajedno.

I gle čuda, već danas je pola te Jugoslavije okupirano. Druga polovina se sama ponudila odustajući od suvereniteta. U svatu nema mesta za male. Zato su oni koji nikad neće očuvati suverenitet zlurado veseli jer ga još neko gubi.

Simijon ne znam ja sta ti zelis reci, meni je najtezi period zivota prosao zavrsetkom rata, sada sam malo vise cool na raznorazne teorije i pričam ti priču analize.Ne interesira me nista osim posla, mene, mene i samo mene i mojih najblizih.Sve drugo je šaša.

Ништа ти не верујем, глумиш лудило, а овамо све знаш.

Ma volim i ja tebe.

svidja mi se razmisljanje i ako je utopisticko...u sustini nikada nisam bio za te jugoslavije i ostale parade balkanskog jedinstva jer je prakticno nemoguce! previse krvi je proliveno da bi svi ziveli u miru, ali isto tako cinjenica je da smo sada svi beznacajni na mapi evrope i sveta i da su nase mogucnosti i interesi da uticemo na okruzenje svedeni na minimum

Ovo ovdje je šou-biz, a ne realnost.Realnost je mnogo surovija i u njoj je bitno samo prezivjeti sto bolje i duze, za ostale svevremenske probleme neka se brinu političari koji su za to vrlo dobro plaćeni + pride što se nakradu.