Zašto smo praznovjerni?

Kad ste posljednji put kucnuli o drvo, izbjegavali stati na linije pločnika ili izbjegavali crnu mačku?

Svi smo čuli za vjerovanja da je petak 13. nesretni dan, kao i da razbijeno ogledalo donosi 7 godina nesreće, ali i da dan koji smo započeli ustajanjem iz kreveta na lijevu nogu nikako ne može biti dobar. Praznovjerje je duboko ukorijenjeno u gotovo svako društvo, a ponekad se upliće u svakodnevni život, posebne životne situacije kao što je vjenčanje.

Većina je ljudi povremeno praznovjerna, a da to ni ne primijeti. Pomislite samo kad ste posljednji put kucnuli o drvo, izbjegavali stati na linije pločnika, izbjegavali crnu mačku ili čak čitali svoj dnevni horoskop.

Nije svaki ritual praznovjerje

- Obično vjerovanje ili ritual od praznovjernog se razlikuje po tome što praznovjerni uključuje nekakvo magično značenje ili očekivanje – smatra Stuart Vyse, autor knjige ''Psihologija praznovjerja''.

Primjerice, ako neki sportaš prije važne utakmice obavlja nekakav ritual, što većina trenera i preporučuje, to mu može pomoći da se koncentrira na zadatak koji ga čeka. Vyse to ne smatra praznovjerjem.

Ipak, ako isti sportaš misli da će mu određeni broj uzastopnih udaraca po lopti donijeti pobjedu, već je ušao na teritorij praznovjerja. Praznovjerna vjerovanja i stalno ponavljanje takvih rituala može biti znak opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ljudi koji boluju od njega imaju potrebu jedan te isti ritual ponavljati do iznemoglosti, što im otežava svakodnevni život.

- Plodno tlo za razvijanje praznovjernih vjerovanja je želja koju imaju svi ljudi, a to je želja za kontrolom. Svi težimo za pronalaskom određenih pravila, nekakvim objašnjenjem za pojave događaje i pojave koje nam se zbivaju. Ponekad nam je lakše imati kriva objašnjenja nego nikakva. Tako je barem pokazala moja studija – objašnjava Vyse.

Praznovjerja vezana uz vjenčanje

- Nikad nemojte za djeverušu izabrati crvenokosu djevojku, jer onda će vam ukrasti mladoženju.

- Subota je loš dan za svadbu jer njome vlada planet Saturn koji je povezan s negativnom energijom kao što je ljubomora.

- Prije vjenčanja mladenci si ne bi smjeli poklanjati satove, jer to je znak da vezi istječe vrijeme.

- Ako mladoženji ispadne prsten za vrijeme ceremonije, taj je brak osuđen na propast.

Poznatija praznovjerja

Tetrafobija je široko rasprostranjena u Kini, Japanu i Koreji, gdje je korištenje broja 4 minimalizirano ili potpuno izbačeno.

Slučajno prosipanje soli znači da biste se toga dana s nekime mogli jako posvađati. Da biste to poništili i očuvali se od nesreće možete baciti malo soli preko lijevog ramena.

Razbijete li ogledalo čeka vas sedam godina nesreće. Jedini način da to poništite je da pokupite ostatke ogledala i zakopate ih za vrijeme punog mjeseca. Ovo praznovjerje je jako staro, a nastalo je iz vjerovanja da je ogledalo način na koji udovac može vidjeti dušu svog pokojnog supružnika. Razbije li se, potrebno je sedam godina da duša pokojnika zacijeli.

Otvorite li kišobran u zatvorenoj prostoriji također navlačite na sebe zlu sreću.

Kucanje o drvo, kad se govori o nesreći, proizašlo je iz starog keltskog vjerovanja u duhove drva.

Triskadekafobija se javila u zapadnim zemljama, a smatra broj 13 nesretnim. Zbog toga se nekad kućni broj 13 potpuno izbacuje iz uporabe.

Praznovjerje nam pomaže

Određeni rituali daju nam osjećaj sigurnosti i dodatno samopouzdanje koje nam može pomoći kod obavljanja nekih važnih zadataka.

Vjerovanje da postoji sila koja će nam pomoći obučemo li sretnu majicu ili čarapu djeluje poput placebo efekta. Donosi nam emocionalno olakšanje i dodatnu hrabrost i vjeru u sebe.

Vjerovanje da ono što očekujemo ima velik utjecaj na nas i da djeluje sugestivno nije ništa novo. Brojne su studije dokazale da po tom principu djeluje i placebo efekt, koji je izazvan snagom očekivanja i želje. Ipak, praznovjerje može imati i negativno djelovanje, to je osobito vidljivo kad je povezano s navikama kao što je kockanje ili klađenje.

Izvor: javno.com

Да ли сте сујеверни?

А. П. 23.04.2008.

Верујете ли у моћ амајлија за срећу? Можете ли без стрепње да прођете испод мердевина? Ако играте игре на срећу, како бирате своје срећне бројеве? Како се понашате у ноћи пуног месеца? А како реагујете на црну мачку која се појавила у вашем комшилуку и несмотрено вам прешла пут? Да ли пажљиво избегавате да укрштате чаше када наздрављате, да ли избегавате да унапред славите рођендан и приредите вечеру са 13 званица? Јесте ли сујеверни?

Постоје људи који ни најмање не верују у "глупости" као што су хороскоп или тарот. Има и оних који у све то верују као у Библију. Ипак, највише је оних који се труде да за сваки феномен пронађу рационално објашњење; ако ништа друго, оних који то објашњавају као последицу случајности. Уверење да је човек господар свога живота чешће је јаче од уверења да је наше постојање програмирано на неки волшебан начин. Ипак, и сами се понекада изненадимо када схватимо да нам није пријатно због црне мачке која нам је претрчала пут. Јасно, није ту питање среће, пре ће бити да се ради о игри или навици коју смо стекли још као дете. Наравно, они који су обдарени разумом и који су прилични реалисти чак ни томе неће придати никакав значај; детињство је, на крају крајева, далеко иза њих. Али, отворено ругање онима који верују у хороскоп не говори да је особа која се руга крајње рационална. Пре је реч о нечем другом.

Толеранција према многим стварима често уме да буде решење свих проблема, па нема разлога да исто не буде и са сујеверјем. Наравно да није добро ако сујеверје управља нашим животима, али с друге стране, ако вам се већ догоди да у парампарчад сломите неко огледало, не би било згорег да неко време будете на опрезу. Ако ни због чега другог, онда због неког делића стакла који вам је промакао приликом чишћења.

Извор: Крстарица

Stanja disocijacije i opsjednutosti u različitim kulturama
Prof. dr. sc. Miro Jakovljević, dr. med.


Transkulturalna psihijatrija je opisala u pojedinim kulturnim zajednicama specifične poremećaje koji se ne viđaju u zapadnoj civilizaciji, te ukazala na kulturološke specifičnosti u nastanku i očitovanju pohjedinih duševnih poremećaja koji su prisutni u svim kulturama i zajednicama. Pojedini specifični kulturološki čimbenici mogu imati patogeni, patoselektivni, patoplastični, patoelaborirajući, patofacilitirajući i patoreaktivni učinak u nastanku i oblikovanju duševnih poremećaja. Iskrivljene i štetne religiozne predodžbe o Bogu, iskrivljene predodžbe o sebi i traumatska iskustva igraju bitnu ulogu u nastanku specifičnih disocijativnih poremećaja u različitim kulturama.
Bolest vračanja (stregoneria) i čaranja (maleficium)

U raznim kulturama bolesti se objašnjavaju kao posljedica bacanja čini, uroka, vračanja ili zlim utjecajem neke osobe. Simptomi mogu uključivati opću anksioznost i probavne smetnje kao što su mučnina, povraćanje i proljev, zatim opću slabost, vrtoglavicu, strah osobe da je otrovana, a katkada i da će umrijeti odnosno biti ubijena ("voodoo smrt"). Ovakva stanja se javljaju u kulturama u kojima se vjeruje da "uroci", "čini" ili "vradžbine" mogu biti bačene na svaku osobu što uzrokuje različite emocionalne, psihološke i tjelesne probleme.

"Ureknuta" osoba plaši se smrti ili nekih drugih negativnih posljedica sve dok se "urok" ili "vradžbine" ne skinu od strane vrača ili iscjelitelja. Posljedica vračanja i čaranja uglavnom se događaju praznovjernim osobama, osobama ekstrinzične i iskrivljene religioznosti, psihički labilnim osobama te osobama koje se bave okultnim i zazivanjem zlih sila.

Ovdje se ubrajaju i proklinjanja. Prokletstva su posebice teška ako su izrečena od strane bliskih osoba, ako se odnose na egzistenciju ili ako su izrečena u nekim posebnim okolnostima, primjerice na dan vjenčanja.

Bolest duhova ("ghost sickness")

Očituje se zaokupljenošću smrću i pokojnicima, a simptomi se pripisuju djelovanju duhova, a katkada i čaranju. Simptomi uključuju ružne snove, osjećaj opasnosti, gubitak apetita, slabost, nesvjesticu, vrtoglavicu, gubitak svijesti, strah, tjeskobu, halucinacije, konfuznost, osjećaj krivnje, osjećaj ispraznosti. Susreće se u različitim kulturama. U Americi je često prisutna među članovima mnogih indijanskih plemena.

Đavolje oko (mal de ojo)

Ova pojava raširena je u mediteranskim kulturama, ali i po cijelom svijetu. Sastoji se u vjerovanju da neka osoba zlobno đavolski djeluje preko pogleda. Katkada se radi o vjerovanju da neke osobe donose nesreću ako te krivo pogledaju, ali je obično riječ o nakani da se nekoj osobi naškodi preko đavla. Posebno su pogođena djeca. Simptomi uključuju isprekdano spavanje, plakanje bez vidljiva razloga, povraćanje, proljev, groznicu u djeteta ili dojenčeta. Ovakva se stanja mogu javiti i u odraslih, češće u žena.

Opsjednuće duhovima (zar)

Zar je naziv koji se rabi u Iranu, Egiptu, Sudanu, Somaliji, Etiopiji i drugim sjeverno-afričkim i srednje-istočnim zemljama za opsjednutost osobe duhovima. Opsjednuta osoba zapada u disocijativne epizode koje uključuju pjevanje, smijanje i/ili plakanje, vikanje, udaranje glavom u zid. Obično je prisutna apatija i povučenost, opsjednuti odbijaju jesti i obavljati uobičajene poslove i izvršavati svoje obveze. Mogu razviti dugotrajnu povezanost s duhom koji ih opsjeda. U lokalnim zajednicama ovo se ponašanje ne smatra patološkim.

Opsjednuće duhovima predaka (shin-byung)

Radi se o sindromu koji je opisan u Koreji. U početku se opsjednuta osoba žali na anksioznost i brojne somatske tegobe kao što su opća slabost, vrtoglavica, strah, anoreksija, nesanica, probavne tegobe, a potom slijedi disocijacija i osjećaj opsjednutosti duhovima predaka.

Opsjednuće lisicom (kitsune-tsuski)

Ovaj sindrom opisan je u Japanu. Japanci su tradicionalni panteisti koji vjeruju kako su životinje, biljke, kamenje, planine i sve što postoji povezano s duhovima. Prema japanskim legendama duh lisice može poprimiti ljudsko obličje, najčešće kao mlada djevojka, koja se poigrava s ljudima. Kada se neka osoba počne neobično ponašati to se tumači kao da je postala opsjednuta duhom neke životinje, najčešće lisice, ali nerijetko i psa ili mačke. Vjeruje se kako se takvi duhovi prenose brakom i održavaju u pojedinim obiteljima koje treba marginalizirati. Postoji vjerovanje da takve duhove šalju šamani u označene obitelji.

Bolest gubitka duše (susto)

Sinonimi su još espanto, pasmo, tripa ida, perdida del alma i chibih. Bolest je opisana u Meksiku i drugim državama Latinske Amerike, ali i u SAD-u kod stanovnika koji su doselili iz Srednje i Južne Amerike. Susto je bolest koja se povezuje s nekim zastrašujućim događajem zbog kojega duša napušta tijelo pa tako dolazi do bolesti i nesreće. Simptomi poremećaja mogu se pojaviti odmah nakon zastrašujućeg događaja ili pak nakon nekoliko godina. Tipične smetnje su poremećaj apetita, nesanica ili pretjerano spavanje, zastrašujući snovi, osjećaj manje vrijednosti i gubitak samopoštovanja, osjećaj prljavosti, tuga, gubitak motivacije uz brojne tjelesne simptome kao što su glavobolja, bol u mišićima, proljev, bolovi u trbuhu itd.. Vjeruje se kao u teškim slučajevima susto može dovesti i do smrti. Ritualno liječenje sastoji se u prizivanju duše da se vrati u tijelo i čišćenju osobe kako bi povratila tjelesnu i duševnu ravnotežu.

Arktička ili polarna histerija (pibloktoq)

Iznenadna disocijativna epizoda izražene uzbuđenosti u trajanju do 30 minuta, često praćena konvulzijama i komom u trajanju do 12 sati. Tijekom napadaja osoba trga odjeću sa sebe, vrišti, plače, izvikuje proste riječi, lomi sve oko sebe, jede feces, izlazi iz skloništa, valja se po snijegu ili bjesomučno trči, pokazuje razna iracionana i opasna (homicidalna ili suiciadna) ponašanja. Prije napadaja osoba može biti povučena ili blago razdražljiva više sati, a nakon napadaja obično je prisutna potpuna amnezija. Poremećaj je opisan u arktičkim i subarktičkim eskimskim zajednicama, obično pogađa žene. Pokušava se objasniti kao izraz bazične eskimske osobnosti, ali strahom od gubitka sigurnosti i emocionalne podrške. Neki autori poremećaj povezuju s hipoglikemijom, hipokalcemijom i smanjenom koncentracijom vitamina D.

Amok

Disocijativni poremećaj koji se susreće na Malajima, a sama riječ znači "ući u furioznu borbu". Sinonimi su cafard ili cathard (Laos, Filipini, Polinezija), mal de pelea (Papua, Nova Gvineja, Portoriko) i iich'aa (Navajo indjanci). Poremećaj se očituje povlačenjem nakon kojega dolazi do iznenadnog napadaja homicidalne agresivnosti, pri čemu oboljeli napada svakoga tko mu se nađe na putu. Napadaj traje nekoliko sati dok bolesnik ne bude svladan ili ubijen. Ako preživi, bolesnik zapada u duboki san ili stupor nekoliko dana. Prisutna je potpuna amnezija za razdoblje napadaja. Epizode su obično praćene idejama proganjanja i automatizmima. Gotovo po pravilu ovaj poremećaj pogađa muškarce. Drži se kako su epizode amoka uzrokovane prezirom ili uvredama, te da je češći u muškaraca. U malajskim bolnicama najčešća dijagnoza za slučajeve amoka jest shizofrenija, a u pojedinim slučajevima depresija, akutni moždani sindrom, disocijativni (histerični) poremećaj. U većini slučajeva nema dijagnoze mentalne bolesti, a napadajima prethodi interpersonalni sukob, ozljeda ili osobni gubitak te društveno konzumiranje alkohola.

Latah (amurakh, irkunii, ikota, olan)

Disocijativni poremećaj specifičan za zemlje jugoistočne Azije. Sinonimi su još bah tschi, bah-tsi, baah-ji (Tajland), imu (Ain, Japan, Sahalin), te mali-mali i silok (Filipini). Susreće se i u Sibiru (Rusija) pod nazivom menkeiti ili myriachit. Poremećaj je češći u žena, a očituje se stanjima akutne prepasti sa simptomima dezorganizacije, hipersugestibilnosti, automatske poslušnosti, ehopraksije, eholalije i koprolalije, odnosno disocijativnim ponašanjem ili ponašanjem nalik na trans.

Windigo psihoza

Disocijativni poremećaj koji je specifičan za sjeverno-američke (kanadske) Indijance. Očituje se sumanutim doživljavanjima opsjednutosti kanibalističkim monstrumom windigom s napadajima agitirane depresije i oralnim sadističkim strahovima i impulsima. Ovaj poremećaj se pripisuje depresiji, shizofreniji, histeriji ili anksioznosti.

Sindrom kargo kulta (sindrom milenijarne sumanutosti)

Kargo kult pojavio se u Melaneziji u prošlom stoljeću kao ritual zadobivanja robe, oružja i dobara koje su posjedovali europski zavojevači. Ne znajući da se roba proizvodi u Europi, lokalno stanovništvo razvilo je vjerovanje kako bijelci sve to dobivaju od svojih moćnih predaka izvodeći rituale. Mnogi od njih su vidjeli avione kojima se dovozi raznovrstan teret (cargo). Stoga su počeli oponašati rituale bijelaca (npr. marširanje koje oponaša američke vojnike, pravljenje križa i klanjenje pred njim) s uvjerenjem da će i njima njihovi preci početi slati ista dobra. Sindrom kargo kulta označava magične i grandiozne ideje pojedinih osoba da mogu komunicirati s bogovima i tako dobiti kargo.

Psihonet
   

zato sam i pored mnogo toga praznoveran jer psihići na receptu pišu za pacijente veru, da veruju. Da bude jeftiniji ih kontrolisati.