Jos malo sutra u 14 po nasem vremenu krece ludnica 

Da li neko zna kojim redom ce se pojaviti zemlje ucesnice posto ne ide po abecedi nego po kineskom pismu? Znam da ce Hrvati biti 92 ali ne znam za ostale?

http://en.wikipedia.org/wiki/2008_Summer_Olympics_national_flag_bearers

---

Američki biciklista Adam Duvendek (Duvendeck) ima tetovažu inspirisanu takmičenjem na kojem će učestvovati narednih dana.

To nema petodnevna  Mada nije losa

Važno je zvati se Prapawadee Jaroenrattanatarakoon



Tajlandska dizačica utega Prapawadee Jaroenrattanatarakoon ne samo da ima najduže ime na Olimpijskim igrama, nego i jedno od najsretnijih.
Prošle godine je 24-godišnjakinji vračara savjetovala da promijeni ime - Chanpim Kantatian - ukoliko želi postići bolje rezultate.

Čarolija je očito djelovala. Naime, Prapawadee je u nedjelju osvojila svoje prvo olimpijsko zlato u konkurenciji do 53 kilograma.

- Vračara mi je rekla da promijenim ime ako želim biti uspješnija. Promijenila sam ga jer sam željela nastupiti na OI. Prošli put se nisam uspjela kvalificirati i sada sam htjela sve učiniti da to ostvarim - kazala je nakon pobjede zlatna Tajlanđanka.

No, magično dugo ime nije djelovalo stalno. Na žalost, Jaroenrattanatarakoon nije uspjela srušiti rekord u disciplini nabacaj i izbačaj koji iznosi 130 kg.

---

Za 4 godine i ja mjenjam ime i idem u London po medalju 

Jedva sam ga procitao

Kad taksista kaže YES, boli glava


Ako će vam nešto biti razlog za glavobolju u Pekingu to su definitivno taksisti. Mali, veliki, mladi, stari, debeli, mršavi i svi crni, ne razlikuju se u jednom - nemaju blage veze sa engleskim, ni slovo da beknu, a kamoli reč i to u bukvalnom smislu.

Nije taksi skup, dapače vrlo je pristupačan, pogotovo za dugačke pekinške destinacije, koje se mere desetinama kilometara. Ne "klepaju", čak su vrlo pošteni, ali džaba sve to…

Ajde čik im objasni da hoćeš u Međunarodni pres centar. Nepoznata destinacija? Ma kakvi, tik pored Ptičijeg gnezda i Vodene kocke, epicentara dešavanja na Olimpijskim igrama.

Pa, gde je onda zapelo. Ne znam, niti sam u tom trenutku umeo da objasnim. Imam ceduljicu na kineskom, kartu Pekinga, znam gde idem, bio sam već tamo.

Ulazim u taksi, ali taksista izlazi napolje. Saziva konzilijum. Pridružuju mu se još trojica kolega. Gestikuliraju, glasno raspravljaju. Nešto nije u redu!? Pozivam u pomoć šefa recepcije obližnjeg hotela. On naravno ne govori engleski, ali mi ljubazno ustupa svog pomoćnika, koji natuca strani jezik.

On mene još razume, ponavlja stalno YES, ali ja njega nikako. Ne vredi, čovek guta samoglasnike, nijedna reč ne zvuči kako treba.

Priča traje i traje, lupaju se tačkice po mapi Pekinga. On tvrdi da ne može tamo, gde ja hoću, a ja sam ubeđen da mogu.Ako već ne može neka im kaže da me ostave što bliže, pa ću dalje peške, tražim od njega.

Raprava se konačno završava. Pobedio sam. Krećemo. Vozimo se po jednom od čuvenih pekinških "prstenova", a taksista ne zatvara usta.

Ako vam je bliska scena iz Džarmušovog filma "Noć na zemlji" u kojoj Roberto Benjini vozi sveštenika u Rimu, onda sigurno znate o čemu pričam.

On "veze" na kineskom, mlati rukama… Odgovaram mu na engleskom, pa onda nastavljam da trtljam sa njim na srpskom. Kad se već ne razumemo, hajde da se ne razumemo do kraja.

"Tako je majstore! Samo ti vrti đevrek, na dobrom smo putu", rekoh pokazujući mu prstom tablu iznad kolovoza na kojoj je bila strelica pravo i natpis "MPC 13km".

Kako sam digao ruku, tako je majstor krenuo da se prestrojava udesno, da bi na kraju stao u zaustavnoj traci u nekoj nedođiji. O, ne! Nisam to hteo, kako sad?!

Vadim mapu grada, uspevam otprilike da nas lociram. Upirem prstom prvo u njega, pa u sebe, pa u kartu. On klima glavom i vrti nemušte rečenice, priča nešto.

Pokazujem mu novu tačku, onu koju smo prvu definisali i rezolutno rukom pokazujem napred.

Šef prebacuje u prvu, pušta kvačilo i krećemo, a onda, verovali ili ne, stižemo tamo gde smo krenuli.

Elem gde je "keč" Kinezi tradicionalsti, na dan otvaranja Igara tamo nisu puštali automobile. Logično, razmisljao je taksista, ako nije moglo tada, zašto bi sada moglo, samo što to niko od njih umeo da mi objasni.

Nisu ih obavestili da se pravila igre menjaju.

Izvor: MTS-Mondo

Burma završila u pesku, volonteri je našli

Američka reprezentativka u odbojci na pesku Keri Volš najpre je u Pekingu upoznala predsednika SAD Džordža Buša, a onda joj se dogodio peh - tokom meča protiv Japanki burma joj je skliznula sa prsta.

Prema izveštajima američkih medija, Volš je krenula da napravi blok i u tom trenutku joj je burma spala sa prsta. Amerikanku to nije mnogo poremetilo (bar se to nije videlo u prenosu) i nastavila je da igra.

Srećom po nju, televizijske kamere zabeležile su taj neobičan trenutak i ponudile su snimke organizatorima turnira u odbojci na pesku u nadi da će burma biti pronađena.

Bez obzira na snimke, tražiti burmu u 17.000 tona peska zvuči kao uzaludan posao. A posao je još više otežan ako se zna da volonteri posle svakog meča "češljaju" pesak i popravljaju teren, tako da je prsten mogao da bude apsolutno bilo gde!

Kada su svi mečevi završeni u nedelju, volonteri su se bacili na posao. Korišćeni su i metalni detektori, televizijske kamere su pomogle da se otprilike locira mesto ispod mreže i prsten je pronađen!

"Problem je bio u tome što se teren 'češlja'. Kada smo upotrebili detektore, čuli smo neke zvuke, neki su bili 'lažna uzbuna'. Ipak, na kraju smo ga našli, bio je duboko ispod mreže", izjavio je jedan zvaničnik FIVB.

Keri Volš je tražila da se upozna sa volonterom koji je pronašao burmu kako bi mu se zahvalila.

Izvor: MTS-Mondo

Ukrali joj slavu: Yang Peiyi je zapravo pjevala svijetu

Na otvorenju Olimpijskih igara Yang Peiyi nije izašla pred publiku zbog iskrivljenih zubi. Druga djevojčica je pjevala na pozornici i postala slavna


Yang Peiyi (7), mala Kineskinja s glasom savršenim za otvorenje spektakularnih Olimpijskih igara u Pekingu, izigrala je organizacija jer nije dovoljno lijepa. Zbog svojih iskrivljenih zubi nije se smjela pojaviti u petak na stadionu. U pozadini su pustili snimku njezina glasa, a ljepša je curica istupila pred milijunsku publiku diljem svijeta. Lin Miaoke (9), "oličenje anđela", pojavila se na naslovnici New York Timesa, postala je najpopularnije dijete u Kini samo zato što su je stavili da - zijeva.
- Ponosna sam što sam dobila priliku da uopće pjevam - rekla je prevarena djevojčica. Chen Qigang, koji je bio zadužen za glazbu na otvorenju, otkrio je kako je Kina očajnički željela ostaviti sliku savršenstva i prirediti najbolje Igre u povijesti. Napomenimo kako su na otvorenju pustili već unaprijed snimljene scene vatrometa na nebu, a unajmljuju i volontere koji sjede na stadionima kako bi u potpunosti bili krcati. Za pjevanje na otvorenju uvjeti su bili da dijete bude dovoljno mlado te dakako lijepo i slatko.
- Sve smo učinili u interesu nacije. Dijete pred kamerom mora savršeno izgledati - rekao je Qigang. Upitan zašto je Lin davala intervjue, Chen je rekao da je vrlo lako moguće da djevojčica uopće nije bila svjesna da glas koji se čuje na stadionu nije njen.

---

Kinezi, naj naj 

Krivi zubi ugrožavaju nacionalnie interese

Zabrinuti i perfekciji skloni kineski zvaničnici, nisu dozvolili devojčici anđeoskog glasa da se pojavi na ceremoniji otvaranja - zbog krivih zuba.

Slatka devojčica sa kikicama i čiji je lik obišao svet tokom spektakularne ceremonije otvaranja OI u Pekingu, po imenu Lin Miaoke, samo je "otvaračica usta", izabrana zbog svog reprezentativnog izgleda.

Glas koji je otpevao jednu od omiljenih kineskih melodija sa revolucionarnom tematikom, pripada drugoj devojčici Jang Peivi, čiji je izgled zabrinuo zvaničnike, pa su se odlučili da je zamene jer "možda ne bi bilo primereno manifestaciji" to što sedmogodišnja Jin ima jednu od glavnih uloga i - krive zube.

Ovo otkriće uzburkalo je more kineskih "četaonica"(chatrooms), forume i izzvalo polavu komentara, piše "Times".

Mnogi nisu iznenađeni činjenicom da je u ekstravagantnoj priredbi prednost data izgledu ispred talenta.

Za to vreme, mala Lin je praktično postala zvezda, internet je preplavljen njenim fotografijama i tekstovima koji citiraju devetogodišnju "pevačicu" i njeno oduševljenje učešćem u ceremoniji "jer sam se tako dobro osećala u mojoj crvenoj haljini".

Reditelj muzičkih delova otvaranja je objasnio medijima da su bili zabrinuti oko izgleda devojčice jer je "uzet u obzir interes nacije pa je postojala potreba da se predstave bez mana".

Uveliko se piše i da su organizatori Oi u Pekingu priznali da su za popunjavanje praznih tribina borilišta na početku Olimpijade, angažovali "navijačke brigade", lažne navijače i ljubitelje sportskih igara. Možete ih prepoznati po žutim majicama i palicama.

Tako je i utvrđeno da su se za scenu "divovskih koraka" sastavljenih od vatrometa poslužili i digitalnom doradom "zbog loše vidljivosti i smoga koji je glavni sastojak pekinškog vazduha".

A igre su tek počele!

Izvor: MTS-Mondo